REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 7 Povrv-440/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja D. B., odvjetnika iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. P , OIB ... i M. P , OIB ..., oboje iz S., oboje zastupa punomoćnik E. B., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. ožujka 2023. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 18. travnja 2023., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-651/2021 od 6. listopada 2021. u dijelu u kojem je tuženicima M. P , OIB ... i M. P , OIB ..., oboje iz S., naloženo isplatiti tužitelju D. B., odvjetniku iz Z., OIB ... iznos od 2.156,54 eura / 16.248,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-651/2021 od 6. listopada 2021. ukida se u dijelu u kojem je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.435,15 eura / 10.813,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2021. do isplate i u tom dijelu se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-651/2021 od 6. listopada 2021. ukida se u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju isplate nastali ovršni trošak u iznosu od 211,53 eura / 1.593,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

IV Nalaže se tuženicima M. P1 , OIB ... i M. P , OIB ..., oboje iz S., da tužitelju D. B., odvjetniku iz Z., OIB ... namire trošak postupka u iznosu od 587,09 eura / 4.423,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 10. rujna 2021. javni bilježnik Ž. P. iz Z. je 6. listopada 2021. protiv tuženika kao ovršenika donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-651/2021 kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 27.061,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2021. do isplate te radi nastalih troškova u iznosu od 1.593,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-440/2021 od 10. veljače 2022. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženici u prigovoru ističu prigovor zastare u odnosu na radnje koje su učinjene prije 10. rujna 2018. jer je rok zastare tri godine od dana učinjene usluge. Navode da ih je tužitelj zastupao u predmetu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1796/16 tj. Pn-1883/18 koji nije dovršen i da im je bez razloga poslao račun i neosnovano otkazao punomoć, a trebao je sastaviti ugovor o pružanju pravnih usluga ako je dogovorena odgoda naplate što on nije napravio. U prigovoru iznose i svoje nezadovoljstvo time kako je tužitelj obavljao zastupanje i osporavaju pojedine stavke računa navodeći da je tužitelj pogrešno odredio vrijednost spora kao 375.000,00 kn umjesto ispravno 265.000,00 kn. Osporavaju iznos svih radnji poduzetih nakon 7. siječnja 2019. kad je trebala biti smanjena vrijednost predmeta spora jer je jedna od 6 stranaka, koliko ih je tužitelj zastupao u tom predmetu, povukla tužbu. Tvrde da je tužitelj proizvoljno određivao iznos pojedinih radnji i da im nije dostavio sve podneske za koje je sastavio obračun usluga prilikom otkazivanja i vraćanja spisa. Osporavaju iznose obračunate za sastav opomena, tužbe, prijedloga za privremenu mjeru, za zastupanje na ročištima, za dostave punomoći i pristojbi te navode da tužitelj nije trebao pisati žalbe na rješenja zemljišnoknjižnim odjelima. Navode da su spremni platiti odvjetničku naknadu prema stvarno izvršenim i nužnim odvjetničkim radnjama i to prema vrijednosti predmeta spora i Odvjetničkoj tarifi.

3. Tužitelj je u podnesku od 31. ožujka 2022. naveo da je neosnovan prigovor zastare jer se primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a zastara počinje teći od prvog dana poslije otkaza punomoći. Navodi i da je račun ispostavio u skladu sa zakonom i Odvjetničkom tarifom nakon otkazivanja punomoći tuženicima i da nije imao obvezu izdavati račun nakon svake pojedine obavljene radnje u postupku kao i da je nebitno je li postupak u kojem je zastupao tuženike pravomoćno okončan jer je došlo do otkaza punomoći. U odnosu na osporavanje vrijednosti spora ističe da je vrijednost predmeta spora novčani iznos koji je tužitelj naveo u tužbi i kad je jednom utvrđena ona se ne može mijenjati voljom tužitelja ili sporazumom stranaka. Navodi i da je u računu broj 88-P1-1 sadržana specifikacija svih odvjetničkih usluga koje je obavio za tuženika i da im je vratio cijeli spis na njihovu e-mail adresu. U odnosu na pojedine radnje navodi da su obračunate prema vrijednosti predmeta spora i u skladu s Odvjetničkom tarifom, a ne prema pojedinačnom potraživanju tuženika te da je kao punomoćnik više osoba imao pravo povisiti tarifne stavke do najviše 50 %. Navodi i da je sve radnje u zemljišnoknjižnom postupku poduzimao u interesu svojih stranaka i one su bile opravdane i potrebne. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. Sud je pročitao isprave u spisu i to: račun broj 88-P1-1 od 24. lipnja 2021. (str. 6-8), opomene (str. 44-47), tužbu (str. 48-57), podneske (str. 58-62, 76-77), zapisnike (str. 64-75) i izvršen je uvid u spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1883/2018 i Z-39256/2016 i za ovaj spis su napravljene preslike tih spisa. Proveden je i dokaz saslušanjem stranaka u okviru kojeg su saslušani samo tuženici dok tužitelj nije saslušan jer nije došao na ročište za saslušanje stranaka na koje je bio uredno pozvan i obaviješten o posljedicama nedolaska na takvo ročište.

5. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa navedenog u točki I izreke presude.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj D. B. zastupao tuženike M. i M. P2 kao njihov punomoćnik odvjetnik u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1883/2018 (ranije Pn-1796/2016) i Z-39256/2016 što potvrđuju i punomoći koje se nalaze u tim spisima koje su tužitelju potpisali tuženici, a nije sporno i da je tužitelj tuženicima otkazao punomoć za zastupanje. Nije sporno ni da je u tim postupcima tužitelj uz tuženike zastupao još 4 druge osobe. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara.

7. Potpisivanjem punomoći tuženici su s tužiteljem sklopili ugovor o nalogu kojim su tužitelja obvezali i ovlastili da ih zastupa u sudskim postupcima za koje su dane te punomoći. Prema čl. 18 st. 1 Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 – dalje: ZO) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Odvjetnička komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Prema čl. 19 st. 1 ZO-a u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi, no to se ne primjenjuje u ovom predmetu jer je prema čl. 19 st. 2 OZ-a takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

8. Tuženici u svojem iskazu navode da su tužitelja poznavali od prije i da im je tužitelj rekao da će nagrada za zastupanje biti plaćena na kraju, a tuženica M. P1 . je navela i da im je tužitelj u odnosu na trošak zastupanja rekao da će to biti nešto simbolično i trošak prijevoza do suda. Iskazivanje tuženika o trošku zastupanja nije u skladu s čl. 18 st. 1 ZO-a jer je nagrada za zastupanje putem odvjetnika jasno propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) pa kako stranke nisu predočile pisani ugovor iz čl. 19 st. 2 OZ-a kojim bi nagrada za zastupanje bila drukčije ugovorena nego što je to predviđeno odredbama Tarife, sud nije prihvatio iskaz tuženika o visini troška zastupanja.

9. Tuženici su istaknuli prigovor zastare dijela utuženog potraživanja. U Tbr. 48/5 Tarife određeno je da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ako se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Međutim, Tarifa je po pravnoj prirodi podzakonski akt pa zato nužno mora biti u skladu sa zakonom koji regulira materijalnopravno pitanje zastare potraživanja jer propis koji je na nižoj razini u hijerarhiji pravnih propisa neće biti primijenjen ako je u suprotnosti s propisom višeg hijerarhijskog ranga. ZO, koji upućuje na donošenje Tarife kao podzakonskog akta, ne sadrži odredbu o trenutku dospijeća odvjetničkih usluga pa stoga kada pitanje početka odnosno isteka tijeka zastare naplate odvjetničkih usluga nije uređeno odredbama ZO-a, tada se na to pitanje mogu primijeniti samo opće odredbe o zastari iz Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO), a nikako odredbe Tarife kao podzakonskog akta kojeg je donio Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore i koje su u očitoj koliziji s odredbama ZOO-a o zastari potraživanja. Prema tome, u ovom slučaju primjenjuje se čl. 215. st. 1. ZOO-a koji određuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara potraživanja odvjetničke nagrade i troškova zastupanja počinje teći od prvog dana poslije dana kad je tužitelj obavio pojedinu odvjetničku radnju.

10. Za potraživanje odvjetničke nagrade i naknade troškova primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a pa kako je tužba (ranije ovršni prijedlog) u ovom predmetu podnesena 10. rujna 2021., zastarjela su sva potraživanja tužitelja za radnje koje su poduzete prije 10. rujna 2016. Tako je u zastari potraživanje nagrade za opomenu od 26. travnja 2016. M. M. u iznosu od 550,00 kn, za opomenu od 26. travnja 2016. I. M. u iznosu od 550,00 kn, za podneske sudu od 2. lipnja 2016. u iznosu od 250,00 kn i od 23. lipnja 2016. u iznosu od 250,00 kn, za zastupanje na ročištu od 7. rujna 2016. u iznosu od 1.250,00 kn i za prijedlog od 6. rujna 2016. u iznosu od 625,00 kn odnosno ukupno 3.475,00 kn na što se prema Tbr. 42 Tarife obračunava PDV po stopi od 25 % u iznosu od 868,75 kn. Prema tome potraživanje iznosa od 4.343,75 kn je zastarjelo pa je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu tog iznosa.

11. Tuženicima je sporna i vrijednost predmeta spora u kojem ih je tužitelj zastupao. Uvidom u presliku spisa poslovni broj Pn-1796/2016 (sada Pn-1883/2018) utvrđeno je da je tužba podnesena 2. lipnja 2016., no prema specifikaciji utuženog računa (str. 6-7) tužitelj ne potražuje naknadu za sastav ove tužbe, što bi bilo i u zastari. Ispravljena tužba je podnesena 13. rujna 2016. (listovi 65-70 tog spisa) i u njoj je kao vrijednost predmeta spora naveden iznos od 375.000,00 kn, no taj iznos ne odgovara iznosu koji se potražuje tužbenim zahtjevom. Naime, tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od ukupno 265.000,00 kn tako da vrijednost predmeta spora nije iznos od 375.000,00 kn, kako to tvrdi tužitelj D. B., već iznos od 265.000,00 kn koji predstavlja vrijednost glavnog zahtjeva u skladu s čl. 35 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Na ročištu 7. siječnja 2019. (list 100-101 tog spisa) doneseno je rješenje o povlačenju tužbe jednog od tužitelja D. G. koje je odmah postalo pravomoćno jer su se stranke odrekle prava na žalbu. Kako je D. G. potraživao isplatu iznosa od 25.000,00 kn, tužbeni zahtjev je smanjen za taj iznos pa nakon njegovog povlačenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosi 240.000,00 kn.

12. Budući da je tužitelj zastupao više osoba, on prema Tbr. 36/1 Tarife ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, a najviše do 50 %. Tužitelj je u početku zastupao 6 osoba pa prema Tbr. 36/1 Tarife ima pravo na povišenje za 50 %. Uvidom u spis poslovni broj Pn-1796/2016 (sada Pn-1883/2018) utvrđeno je da je jedna od osoba koje je tužitelj zastupao – D. G. 26. lipnja 2017. opozvao tužitelju punomoć (list 89 tog spisa) pa od tada tužitelj zastupa 5 osoba i ima pravo na povišenje tarifnih stavki za 40 %. Također, na ročištu 5. lipnja 2019. (list 143 tog spisa) tužitelj D. B. je obavijestio sud da mu je S. P. dan ranije opozvao punomoć pa od tada ima pravo na povišenje tarifnih stavki za 30 % jer zastupa 4 osobe.

13. Nije sporno da tuženici tužitelju nisu platili naknadu za zastupanje u ova dva predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu i da bi se utvrdilo u kojem iznosu je tužbeni zahtjev osnovan bilo je potrebno utvrditi koje su radnje u tim postupcima bile obavljene kao i jesu li bile potrebne.

14. Uvidom u utuženi račun broj 88-P1-1 od 24. lipnja 2021. (str. 6-8) i spis poslovni broj Pn-1796/2016 (sada Pn-1883/2018) utvrđeno je da tužitelj ima pravo na naknadu za sastav tužbe od 13. rujna 2016. što prema Tbr. 7/1 Tarife i s obzirom na tadašnju vrijednost predmeta spora od 265.000,00 kn iznosi 5.000,00 kn i taj iznos treba uvećati za 50 % prema Tbr. 36/1 Tarife tako da ukupno iznosi 7.500,00 kn. Kako se prema Tbr. 36/2 Tarife iznos povišene nagrade dijeli se na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba, to znači da su tuženici M. i M. P.1 dužni platiti iznos od 2.500,00 kn što odgovara zbroju naknade za dvije od ukupno šest zastupanih osoba (7500:6x2). Tužitelj ima pravo i na naknadu za sastav prijedloga za privremenu mjeru od 13. rujna 2016. koja prema Tbr. 11/1 Tarife i uvećana prema Tbr. 36/1 Tarife za 50 % također iznosi 7.500,00 kn pa su tuženici prema Tbr. 36/2 Tarife dužni podmiriti iznos od 2.500,00 kn. Za sastav žalbe od 4. siječnja 2017. protiv rješenja o povlačenju tužbe tužitelj prema Tbr. 10/5 Tarife ima pravo na nagradu u iznosu od 2.500,00 kn što uvećano za 50 % prema Tbr. 36/1 Tarife iznosi 3.750,00 kn pa su tuženici prema Tbr. 36/2 Tarife dužni podmiriti iznos od 1.250,00 kn (3750:6x2).

15. Za pristup na odgođeno ročište 14. studenog 2018. tužitelj prema Tbr. 9/5 Tarife ima pravo na nagradu u iznosu od 500,00 kn što prema Tbr. 36/1 Tarife treba uvećati za 40 % jer je tužitelj u toj fazi postupka zastupao 5 osoba tako da ukupno iznosi 700,00 kn i tuženici su kao dvije od pet zastupanih osoba prema Tbr. 36 /2 Tarife dužni platiti 280,00 kn (700:5x2). Na ročištu 7. siječnja 2019. pravomoćno je povučena tužba tužitelja D. G. i tada je pala vrijednost predmeta spora na 240.000,00 kn pa nagrada za zastupanje na tom ročištu prema Tbr. 9/1 Tarife iznosi 2.500,00 kn što treba uvećati za 40 % prema Tbr. 36/1 Tarife što iznosi 3.500,00 kn, a tuženici prema Tbr. 36/2 Tarife trebaju platiti tužitelju iznos od 1.400,00 kn (3.500:5x2). Za zastupanje na ročištu 4. travnja 2019. prema Tbr. 9/1, 36/1 i 36/2 Tarife tuženici su isto dužni platiti iznos od 1.400,00 kn. Za pristup na odgođeno ročište 5. lipnja 2019. tužitelj prema Tbr. 9/5 Tarife ima pravo na nagradu u iznosu od 500,00 kn što prema Tbr. 36/1 Tarife treba uvećati za 30 % jer je tužitelju dan ranije jedna od zastupanih osoba opozvala punomoć tako da je on tada zastupao 4 osobe pa ukupna nagrada iznosi 650,00 kn i tuženici su kao dvije od četiri zastupane osobe prema Tbr. 36 /2 Tarife dužni platiti 325,00 kn (650:4x2). Za zastupanje na ročištu 4. studenog 2019. tužitelj prema Tbr. 9/1 ima pravo na nagradu u iznosu od 2.500,00 kn i na uvećanje od 30 % prema Tbr. 36/1 Tarife pa ta nagrada ukupno iznosi 3.250,00 kn i tuženici su prema Tbr. 36/2 Tarife dužni platiti iznos od 1.625,00 kn (3.250:4x2). Ukupno za zastupanje u parničnom postupku poslovni broj Pn- 1796/2016 (sada Pn-1883/2018) tužitelj ima pravo na nagradu u iznosu od 11.280,00 kn čemu prema Tbr. 42 Tarife treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.820,00 kn pa ona ukupno iznosi 14.100,00 kn.

16. U zemljišnoknjižnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Z- 39256/2016 tužitelj ima pravo na nagradu za sastav prigovora od 28. prosinca 2016. koja prema Tbr. 19/1 i 19/4 s obzirom na vrijednost predmeta spora od 265.000,00 kn iznosi 1.562,50 kn i taj iznos treba uvećati za 40 % prema Tbr. 36/1 Tarife jer je na prigovoru navedeno da je podnesen za 5 zastupanih osoba tako da ukupno iznosi 2.187,50 kn pa bi tuženici prema Tbr. 36/2 Tarife trebali platiti iznos od 875,00 kn (2.187,50:5x2). Tužitelj, međutim od njih za sastav ovog prigovora potražuje niži iznos od 781,25 kn pa kako je sud prema čl. 2 st. 1 ZPP-a odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, tuženici su mu dužni platiti zatraženi iznos od 781,25 kn. Za sastav žalbe od 14. studenog 2017. tužitelj također prema Tbr. 19/1 i 19/4 Tarife ima pravo na nagradu u iznosu od 1.562,50 kn koju treba uvećati za 30 % prema Tbr. 36/1 Tarife jer je žalba podnesena za 4 zastupane osobe pa ukupno iznosi 2.031,25 kn i tuženici bi prema Tbr. 36/2 Tarifi trebali platiti tužitelju 1.075,63 kn (2.031,25:4x2), ali tužitelj potražuje iznos od 937,50 kn pa su tuženici u skladu s čl. 2 st. 1 ZPP-a dužni platiti taj zatraženi iznos. Ukupno za zastupanje u ovom zemljišnoknjižnom postupku tužitelj ima pravo na nagradu u iznosu od 1.718,75 kn čemu prema Tbr. 42 Tarife treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 429,69 kn tako da nagrada za zastupanje iznosi 2.148,44 kn.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu za sastav podneska od 13. rujna 2016. za koji potražuje 250,00 kn jer je njime samo dostavio tužbu i prijedlog za privremenu mjeru, za što mu je priznata nagrada, pa sastavljanje ovog podneska nije bilo potrebno za vođenje postupka u smislu čl. 155 ZPP-a. Nema pravo ni na nagradu za sastav podneska od 3. srpnja 2019. kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju za S. P. koji u toj fazi postupka nije jedna od osoba koju je tužitelj zastupao pa ne može nagradu za sastav tog podneska potraživati od tuženika u ovom postupku. Tužitelju nije ni priznata naknada troškova za kopiranje i drugo koju on prema Tbr. 44 Tarife potražuje u iznosu od 70,00 kn jer nema nikakvih dokaza o iznosu tog troška. U zemljišnoknjižnom postupku tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 18. listopada 2016. kojim je dostavio punomoći i podneska od 10. ožujka 2017. kojim je dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi jer za dostavu punomoći i uplatnice nije bilo potrebno sastavljati podneske u smislu čl. 155 ZPP-a.

18. Za zastupanje u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1883/2018 i Z-39256/2016 tužitelj tako ima pravo na naknadu u iznosu od ukupno 16.248,44 kn odnosno 2.156,54 eura. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 5. srpnja 2021. što je u skladu s čl. 29 ZOO-a jer je račun broj 88-P1-1 izdan 24. lipnja 2021. s rokom dospijeća 10 dana tako da je dospio istekom 4. srpnja 2021. Sud je stoga u točki I izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju isplate iznos od 2.156,54 eura / 16.248,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2021. do isplate.

19. Kao što je već obrazloženo u točki 10. obrazloženja iznos od 4.343,75 kn je u zastari pa kako je tužitelj ukupno potraživao 27.061,58 kn ili 3.591,69 eura, a sud mu je dosudio iznos od 16.248,44 kn, to znači da je neosnovan njegov zahtjev i u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 6.469,39 kn, odnosno za ukupno 10.813,14 kn ili 1.435,15 eura i sud je u točki II izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju isplate iznos od 1.435,15 eura / 10.813,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2012. do isplate i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

20. Budući da je postupak koji je započeo kao ovršni nakon izjavljenog prigovora nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka. Sud je stoga u točki III izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju plate nastali ovršni trošak u iznosu od 211,53 eura / 1.593,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva je 100 %, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužiteljev uspjeh iznosi 60 % jer je potraživao 3.591,69 eura, a dosuđeno mu je 2.156,54 eura. Tužiteljev ukupni uspjeh u sporu iznosi 80 % (160:2) i kad se od toga oduzme uspjeh tuženika od 20 % rezultat iznosi 60 %.

22. Tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 8. ožujka 2023. i sadržanom u ovršnom prijedlogu tj. tužbi, a sastoji se od javnobilježničke naknade s 25 % PDV-a u iznosu od 187,50 kn odnosno 24,89 eura u skladu s čl. 7 u vezi s čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21), od sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 41,14 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) koliko tužitelj i potražuje. Tužiteljev trošak obuhvaća i trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav ovršnog prijedloga 1.000,00 kn odnosno 132,72 eura prema Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 31. ožujka 2022. 199,08 eura prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na dva ročišta 3. svibnja 2022. i 8. ožujka 2023. po 199,08 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT odnosno ukupno 729,96 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 182,49 eura. Ukupni trošak tužitelja iznosi 978,48 eura od čega mu u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a treba dosuditi 60 % u iznosu od 587,09 eura odnosno 4.423,43 kn pa je tuženicima naloženo da mu nadoknade parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

23. Tužitelju nije priznat trošak javnog bilježnika s 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 kn / 16,59 eura jer u spisu nema nikakvih dokaza o tim troškovima.

24. Svi iznosi u izreci presude su u skladu s čl. 48 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) dvojno iskazani.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 18. travnja 2023.

Sudac

Martina Ivanković,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Z. P.

2. odvjetnik E. B.