Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-4/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnome DĐ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj 1 Km 2/2021-35 od 30. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  je

I Djelomično se prihvaća žalba maloljetnog DĐ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se maloljetnom DĐ za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11., za koje je po prvostupanjskom sudu proglašen krivim na temelju članka 28. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje: ZSM) pridržava izricanje maloljetničkog zatvora.

Na temelju članka 31. ZSM-a i članka 69. KZ/11. maloljetnom DĐ se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se provoditi u zdravstvenoj ustanovi specijaliziranoj za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka razloga zbog kojeg je primijenjena, ali u svakom slučaju do proteka vremena provjeravanja primjenom pridržaja izricanja maloljetničkog zatvora.

Na temelju članka 28. stavak 2. i 3. ZSM-a maloljetnom DĐ može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo ili se ne podvrgne sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti.

Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM-a maloljetnom DĐ će se u slučaju naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora, u isti uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog do 30. studenog 2021.

II U ostalom dijelu odbija se žalba maloljetnog DĐ kao neosnovna te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, maloljetni DĐ proglašen je krivim, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude (očitom omaškom naveden kao optuženi maloljetnik) te je na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 24. ZSM-a osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11. maloljetniku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 1 (jedne) godine koja će se izvršiti prvo u okviru zatvorskog sustava, odnosno u zdravstvenoj ustanovi specijaliziranoj za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a ista može trajati do prestanka izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora odnosno dok za istom postoji potreba.

1.2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM-a odlučeno je da trošak kaznenog postupka pada na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio maloljetni DĐ po branitelju Slavenu Mijoču, odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08.), povrede kaznenoga zakona (članak 469. ZKP/08.) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba maloljetnog DĐ odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržajima tih isprava i zapisnika, iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6.1. Međutim, drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su jasni, razumljivi, neproturječni i potpuno sukladni stanju spisa.

6.2. Suprotno žalbenom navodu da je činjenični opis kaznenog djela u kojem je opisan dolazak do blagajne i držanje noža u desnoj ruci da to trgovkinja KĐ može vidjeti, kao i obrazlaganje takvog postupanja u smislu prijetnje suprotan iskazu svjedokinje KĐ, drugostupanjski sud utvrđuje da ne postoji navedeno proturječje jer i iz iskaza maloljetnika i prodavačice jasno proizlazi da je maloljetnik tražio od prodavačice da u vrećicu koju joj je predao, stavi novac iz kase, a u ruci je držao kuhinjski nož koji je prodavačica vidjela. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje da navedeno upućuje na to da je maloljetnik postupao u cilju protupravnog prisvajanja novca iz blagajne trgovine jer je u ruci držao opasno oruđe tako da ga oštećenica može vidjeti, što predstavlja konkludentnu prijetnju da će izravno napasti na tijelo prodavačice. Njezin subjektivan dojam predmetnog događaja kao i okolnost što je uzela odvijač kako bi se obranila i usprotivila mu se određenim riječima, ne isključuje njegovu namjeru da postupa u cilju oduzimanja tuđe pokretne stvari i to prijetnjom da će izravno napasti na tijelo neke osobe, a što je prvostupanjski sud ispravno i obrazložio. Uslijed postupanja prodavačice maloljetnik se okrenuo i pobjegao zbog čega su u njegovom postupanju ostvarena obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju.

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima o povredi kaznenog zakona, drugostupanjski sud nalazi da je u činjeničnom opisu pobijane presude opisan nužni kvalifikatorni element koji čini kazneno djelo razbojništva, koje je ostalo u pokušaju i to prijetnja koja proizlazi iz ranije opisanog postupanja maloljetnika kada se obraća prodavačici da mu stavi novac u vrećicu, a pri tome držeći u ruci nož kojeg ona vidi, dok za uporabu sile maloljetnik nije niti proglašen krivim. U konkretnom slučaju ne radi se ni o dobrovoljnom odustanku na što se upire u žalbi, jer nisu ostvarene okolnosti iz članka 35. stavak 1. KZ/11. koje se odnose na dobrovoljni odustanak s obzirom da maloljetnik nije dobrovoljno napustio trgovinu, već iz razloga što mu se trgovkinja s pulta usprotivila te uzela odvijač, rekla da mu ne da novac i obratila određenim riječima, a nakon čega je on istrčao van.

8. Također, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

9. Slijedom navedenog, žalbenim navodima maloljetnika nisu dovedena u pitanje niti činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je nakon podrobne i savjesne ocjene dokazne građe pravilno utvrdio da je maloljetnik postupanjem opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju, a kako je to navedeno u izreci presude.

10. Maloljetnik se žali i zbog odluke o kazni koju smatra neprimjerenom zbog izostanka prijetnje ili prisile te postojanja dobrovoljnog odustanka, činjenice što je sada mlađi punoljetnik, što je kazneno djelo počinio prije 4 godine (u trenutku sastavljanja žalbe - 14. prosinca 2021.) u dobi od 16 godina, bitno smanjene ubrojivosti i potrebe izricanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ambulantnim putem što proizlazi iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja.

11. Ispravno je prvostupanjski sud maloljetniku kao olakotno cijenio da se radi o osobi mlađe životne dobi, a u stvari starijem maloljetniku, koja je odrasla u složenim disfunkcionalnim obiteljskim odnosima opterećenim neslaganjem između roditelja, da je prije predmetnog kaznenog djela pretrpio tešku ozljedu glave uz nagnječenje mozga zbog čega je razvio posttraumatski stresni poremećaj s afektivnom labilnošću, nemogućnošću kontrole impulzivnosti i sklonosti suicidalnim pokušajima.

11.1. U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti što iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja prof.prim.dr.sc. Katarine Dodig-Ćurković, dr.med. od 16. studenog 2020. proizlazi da kod maloljetnika postoji disocijalni poremećaj ličnosti i ovisnost o psihoaktivnim tvarima te da je u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da iz dopune nalaza i mišljenja od 29. studenog 2021. proizlazi da je došlo do poboljšanja njegova zdravstvenog stanja, te da je kazneno djelo počinio u dobi od 16 godina, kao stariji maloljetnik, dok drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio prethodnu osuđivanost, zbog produljenog kaznenog djela prijetnje, jer iz podataka u spisu proizlazi da je za to kazneno djelo osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-29/2020. od 18. lipnja 2020., dakle nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela (5. listopada 2017.) zbog čega se navedena osuđivanost može cijeniti samo u smislu ponašanja maloljetnika nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.

11.2. Stoga, uvažavajući okolnosti navedene pod točkama 11. i 11.1. ovog obrazloženja, posebice psihofizički status maloljetnika, njegove osobne i obiteljske prilike, a unatoč vrsti i težini kaznenog djela te mišljenju nadležnog centra za socijalnu skrb, koji predlaže izricanje maloljetničkog zatvora (zbog individualnog pristupa, potpune medicinske skrbi, kontrole ponašanja i prekvalifikacije), imajući pritom na umu i poštivanje načela postupnosti odnosno supsidijariteta u primjeni maloljetničke sankcije, ocjena je drugostupanjskog suda da izrečena kazna maloljetničkog zatvora nije primjerena već je prestroga. Zbog toga je valjalo prihvatiti žalbu maloljetnika u odluci o kazni te istome pridržati izricanje maloljetničkog zatvora uz istovremeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

11.3. Ocjena je drugostupanjskog suda da se na taj način može ostvariti svrha maloljetničkih sankcija, na temelju članka 6. ZSM-a, jer je počinitelj maloljetnik. Maloljetničke sankcije trebaju utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela. Dakle, preinačenjem odluke o kazni, pridržavanjem izricanja maloljetničkog zatvora ukazuje se maloljetniku da je kriv za počinjenje kaznenog djela te mu se prijeti naknadnim izricanjem kazne kako bi ga se odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Obzirom na težinu kaznenog djela te osobine ličnosti maloljetnika istome je na temelju članka 28. stavak 2. ZSM-a određeno maksimalno vrijeme provjeravanja od tri godine u kojem vremenu ne smije počiniti novo kazneno djelo, jer mu se može naknadno izreći maloljetnički zatvor, a na temelju stavka 3. toga članka i uz uvjet da se podvrgne sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić