REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : P-6372/2019-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja M.

P., OIB T. zastupanog po

punomoćniku A. Ć., protiv tuženika Z. G., d.o.o. za trgovinu i

proizvodnju, OIB S. zastupanog po

punomoćniku D. P., radi Ovrhe - spor, 18. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1 .Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine ovrhovoditelja tuženika temeljem Bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom tužitelja- ovršenika kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. 26.ožujka 201 9.godine pod brojem OV- 2450/2019

2.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.651,54 eur-a.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 30. Prosinca 2019. Godine tužba tužitelja protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa tražbine.

U tužbi se navodi da je zaključkom ovog suda, Stalna služba u T. pod poslovnim brojem 36 Ovr-1672/2019 od 09.prosinca 2019.godine upućuje se tužitelj kao ovršenik u roku od 15 dana po primitku tog Zaključka protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa tražbine ovrhovoditelja temeljem Bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom ovršenika kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. 26.ožujka 2019.godine pod brojem OV- 2450/2019 zbog razloga iz odredbe Čl. 50.st.1.t.7. Ovršnog zakona.

Tužitelj (ovršenik) sa tuženikom ovrhovoditeljem nije bio u nikakvom poslovnom odnosu budući da tuženik ovrhovoditelj svoje potraživanje ima prema trgovačkom društvu V. d.o.o. sa sjedištem u T., u odnosu na koje trgovačko društvo

je otvoren predstečajni postupak rješenjem T. suda u S. broj St-

264/2019-6 od 09. srpnja 2019.godine.

U tom postupku tuženik je prijavio svoju tražbinu te slijedom navedenog nema nikakvo ovlaštenje temeljem zadužnice pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja (ovršenika ).

Upravo je zz tužitelja M. P. obavijestio zz tuženika o činjenici vođenja predstečajnog postupka nad trgovačkim društvom V. d.o.o. , te je između stranaka postignut dogovor oko načina i roka podmirenja obveze trgovačkog društva V. d.o.o. prema tuženiku.

Iz navedenih razloga predlaže se da sud donese slijedeću

PRESUDU

1 .Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine ovrhovoditelja tuženika temeljem Bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom tužitelja- ovršenika kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. 26.ožujka 201 9.godine pod brojem OV-2450/2019

2.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijeinjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev potpuno pravno neosnovani. Ovršna isprava temeljem koje je tuženik pokrenuo izravnu naplatu protiv tužitelja je solemnizirana bianko zadužnica koju je izdao tužitelj osobno. Za istaknuti je - bjanko zadužnica je solemnizirana i tužitelj je upozoren da potvrđena isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i on je prihvatio pravne posljedice koje iz toga proizlaze i koje odgovaraju njegovoj volji. Bjanko zadužnica predstavlja apstraktni pravni posao o postojanju drugog pravnog posla ili drugog pravnog odnosa, stoga ie tražbina tuženika prema tužitelju M. P. temeljem ove ovršne isprave (solemnizirana bjanko zadužnica) neovisna o tražbini ovrhovoditelja prema V. d.o.o. koieg je on direktor. Stoga je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari suvišno pribavljati spis T. suda u S. o insolvencijskom postupku nad V. d.o.o. kao i je li ili nije tuženik prijavio tražbinu

u tom postupku prema V. d.o.o. Tužitelj je Zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje ove parnice zbog razloga iz čl. 50. Stav 1. T.7 OZ da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten temeljem njih tražiti ovrhu protiv ovršenika.

Ovršna ispra u ovoj parnici u pravnoj stvari je citirana Bjanko Zadužnica: • temeljem nje je tuženik ovlašten tražiti ovrhu isključivo protiv tužitelja M.

P.

• temeljem nje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv V. d.o.o.!

Stoga ne postoji zakonski razIog temeljem koje bi predmetna ovrha bila nedopuštena.

Tužitelj uopće ni ne navodi razlog zašto bi predmetna ovrha bila nedopuštena, osim što ukazuje da tuženik ima tražbinu prema V. d.o.o.. što nije ni od kakvog utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Nema sumnje da sve tužiteljeve radnje predstavljaju pokušaje opstrukcije namirenja tuženikove tražbine. Tražbina koju je tuženik prijavio u predstečajnom postupku nad V. d.o.o. iznosi 92.428,24 kn i temelji se na sasvim drugoj ovršnoj ispravi, ista je višestruko veća od tražbine prema tužitelju temeljem bianko zadužnice, a najvažnije prijavljena tražbina nije naplaćena i neizvjesna je njena naplata pa ne postoji razlog za odgodu ovrhe kako to tužitelj traži u ovršnom postupku.

U svakom slučaju, u konkretnoj parnoj stvari, ne postoji nijedan zakonski razlog nedopuštenosti predmetne ovrhe, osobito ne onaj iz čl.50.st. 1. t.7. OZ-a temeljem kojeg je tužitelj upućen u parnicu.

U dokaznom postupku sud je pregledao odluku ovog suda od 9. 12. 2019. Godine, zadužnicu od 26. Ožujka 2019. Godine s ovjerom, rješenje T. suda u S. od 14. R. 2020. G., spis T. suda u S. broj St-264/2019-

6, te saslušao tužitelja i zz tuženika.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Tužitelj M. P. u svom iskazu navodi da je vlasnik i zakonski zastupnik firme V. d.o.o. koja je imala poslovnih problema, bila je u predstečajnoj nagodbi, a ista firma je izdala zadužnicu tuženiku Z. g. jer je koristila poslovni prostor tuženika. Kako je njegova firma bila u financijskim problemima pokušao je te probleme riješiti i ponudio je tuženiku da na svoje ime, izda tuženiku osobnu zadužnicu kako bi on povukao zadužnicu koju je već izdao i blokirao mu račun u društvu V. d.o.o. Nakon toga tuženik je povukao svoju zadužnicu protiv firme V. d.o.o., račun je bio blokiran. Nakon okončanja predstečajne nagodbe društvo je tuženiku sukladno otplatnom planu počelo otplaćivati tražbinu. Ukupan dug firme V. d.o.o. bio je negdje oko 18 tisuća kuna, a dosada je sukladno otplatnom planu tuženiku isplaćen dug oko 3 tisuće kuna. Ova zadužnica koju je on osobno dao tuženiku je na iznos od 50.000,00 kuna. Tužitelj osobno tuženiku nije dužan ništa. U predstečajnoj nagodbi doneseno je rješenje gdje društvo mora platiti 20%, dok se 80% duga otpisuje. Dug nakon predstečajne nagodbe iznosi 18 tisuća kuna kako sam rekao. Pravi dug prije otvaranja predstečajne nagodbe je bio 50 tisuća kuna, dok je tuženik svojim papirima stvorio dug od 80 tisuća kuna. Po rješenju o predstečajnoj nagodbi trebalo bi tražbinu platiti u 60 mjeseci s tim da je prvih 12 mjeseci poček. Prokurist tuženika Ž. B. navodi da je njegova firma vlasnik poslovnog prostora pa je taj prostor iznajmila firma V. d.o.o. S.. Tužitelj mu je osobno izdao zadužnicu na 50 tisuća kuna iako je stvarni dug firme V. d.o.o. bio 80 tisuća kuna. Ta zadužnica je bila garancija tuženiku bez obzira što će se događati sa njegovim društvom V. d.o.o. Kada je tužiteljeva firma V. d.o.o. bila u

blokadi, tuženik je bio prvi za naplatu, međutim, tužitelj je tražio da se maknem s prvog mjesta kako bi odblokirao firmu i od banke dobio kredit. Zbog toga je tuženiku izdao zadužnicu na 50 tisuća kuna. Nakon što je tuženik dobio osobnu zadužnicu od tužitelja tuženik je napravio kako je tužitelj tražio, maknuo sam se sa prvog mjesta za naplatu.

Slijedom citiranih iskaza i ostalih dokaza provedenih u postupku sud je utvrdio da je tužitelj bio jamac za obveze društva V. d.o.o. koji tuženiku nije podmirilo tražbine te se našao u blokadi. Kako bi društvo V. d.o.o. izišlo iz blokade tužitelj je osobno ponudio tuženiku predmetnu zadužnicu. Tužitelj je bio jamac tuženiku za ispunjenje tražbina društva V. d.o.o., pa kako je nesporno da društvo V. d.o.o. nije tuženiku podmirilo tražbinu po ocjeni ovog suda tuženik je osnovano aktivirao i naplatio iznos naveden u zadužnici. Također treba navesti da je taj iznos bio manji nego što je iznosila tražbina tuženika. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan trebalo odbiti kako je to navedeno u točci I izreke presude

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a.

Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na žalbu ovršenika 250,00 EUR, sastav odgovora na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe 250,00 EUR, sastava odgovora na tužbu 200,00 eur-a, za zastupanje na 3 ročišta po 200,00 eur-a, ukupno 1.300,00 eur-a.

Utvrđenom iznosu je trebalo pridodati 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eur-a, te trošak pristojbe odgovora na tužbu od 26,54 eur-a, ukupno 1.651,54 eur-a.

U Splitu, 18. travnja 2023.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.