Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 25 Gž R-233/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ines Smoljan kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Dubravke Burcar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz P., OIB:…, zastupane po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika centra P., OIB:…., zastupanog po punomoćnici A. Č., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i k. iz Z., Pisarnica u P., radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-18/2022-7 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-18/2022-7 od 30. studenog 2022.godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. lipnja 2015. tuženika centar P. i Odluka Upravnog vijeća centra P. broj … od 7. srpnja 2015. kao drugostupanjskog tijela tuženika nisu dopuštene pa stoga radni odnos tužiteljici S. B., OIB … iz P., nije prestao na radnom mjestu voditelja računovodstva, administrativni referent, u vremenskom periodu od 3. lipnja 2015. do 30. rujna 2020.

II Nalaže se tuženiku centar P. omogućiti tužiteljici S. B. kontinuitet radnog odnosa na radnom mjestu voditelj računovodstva, administrativni referent u vremenskom periodu od 3. lipnja 2015. do 30. rujna 2020. sa svim pravima koja iz radnog odnosa proizlaze, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku centra P., P., OIB … naknaditi tužiteljici S. B., OIB …, P. parnični trošak u visini 2.600,00 kn / 345,08 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri posto (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), počev od 30. studenog 2022. pa do isplate, a u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,.2/07. 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 3. lipnja 2015. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2008. i Odluke Upravnog vijeća tuženika broj … od 7. srpnja 2015. te da radni odnos tužiteljice nije prestao na radnom mjestu voditelja računovodstva, administrativni referent, uz nalog tuženiku da omogući tužiteljici kontinuitet radnog odnosa u vremenskom razdoblju od 3. lipnja 2015. do 30. rujna 2020.

6. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 - dalje ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz); 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz); 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Prema st. 2. istog čl. ZR pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

7. Slijedom izloženog, a sukladno odredbi čl. 115. ZR odredbe toga zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

8. Nadalje, odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je tužiteljica temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2008. obavljala poslove voditeljice računovodstva u centru P.-s. ž. koji je sukladno čl. 124. Zakona o socijalnoj skrbi prestao biti ustanova socijalne skrbi te je sukladno čl. 276. tog zakona nadležni centar P. preuzeo sve postojeće ugovore o radu i radnike, pa tako i tužiteljicu koja je kod tuženika nastavila raditi iste poslove zajedno sa S. G. koja je od ranije bila voditeljica računovodstva kod tuženika sve do donošenja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova centra P. 12. ožujka 2015.

– dalje Pravilnik,

- da je prema sistematizaciji radnih mjesta, koja je sastavni dio citiranog Pravilnika u dijelu Administrativni računovodstveno financijski i pomoćni poslovi utvrđen naziv radnog mjesta s brojem izvršitelja i stručnim uvjetima koje mora ispunjavati svaki izvršitelj pa tako i za radno mjesto pod brojem 4.1. Voditelj računovodstva za koji je određen jedan izvršitelj, a za koje radno mjesto je predviđeno preddiplomski i diplomski sveučilišni studij odnosno specijalistički diplomski stručni studij ekonomskog usmjerenja ili preddiplomski sveučilišni studij odnosno stručni studij u trajanju od najmanje 3 godine ekonomskog usmjerenja i 1 godina radnog iskustva, dok je za ostala radna mjesta u navedenom odjelu obvezna srednja stručna sprema ekonomskog usmjerenja i 1 godina radnog iskustva

- da je Odlukom tuženika od 3. lipnja 2015. godine tužiteljici otkazan ugovor o radu za poslove voditelja računovodstva, administrativnog referenta, s ponudom izmijenjenog ugovora za zaključenje ugovora o radu za rado mjesto vozačice s obrazloženjem da tužiteljica u odnosu na ostale radnike ima najmanje radnog staža kod poslodavca i da su njezini socijalno ekonomski i životni uvjeti bolji od ostalih radnica,

- da je tužiteljica ponudu prihvatila i zaključila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 11. lipnja 2015. na radnom mjestu vozačice kod tuženika te je podnijela zahtjev za zaštitu prava, a nakon što je taj zahtjev po tuženiku odbijen pravovremeno je 14. srpnja 2015. podnijela predmetnu tužbu kojom je zatražila sudsku zaštitu kojom osporava dopuštenost navedenog otkaza ugovora o radu,

- da je nakon toga, 15. veljače 2016. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2015. na temelju kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta "vozačica",

- da je presudom prvostupanjskog suda posl. broj Pr-76/2021- 35 od 4. kolovoza 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1399/2021-3 od 12. siječnja 2022. pravomoćno utvrđeno da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. veljače 2016. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2015., a na temelju kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta "vozačica", da radni odnos po toj odluci nije prestao, da je Ugovor o radu od 11. lipnja 2015. sudski raskinut s danom 30. rujna 2020., a koji se utvrđuje zadnjim danom trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s tim da tužiteljici sva prava iz radnog odnosa pripadaju od 23. veljače 2016. do 30. rujna 2020., da je tuženik u obvezi na ime naknade štete isplatiti bruto iznos od 20.583,48 kn i sporedna potraživanja, odnosno zakonsku zateznu kamatu i nadoknaditi trošak parničnog postupka, kao i isplatiti tužiteljici naknadu plaće za razdoblje od 23. veljače 2016. do 30. rujna 2020. i to u mjesečnim bruto iznosima od po 5.145,87 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje, a sve do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu,

- da se tužiteljica nakon dobivenog izvanrednog otkaza ugovora o radu idućeg dana, 16. veljače 2016., zaposlila kod drugog poslodavca i to L. R. – salon H., Nj., P., gdje je radila sve do 22. veljače 2016., a od 1. listopada 2020. je zaposlena u društvu F. d.o.o.,

- da je u predmetnoj pravnoj stvari rješenjem ovog suda posl. broj GžR-90/17-2 od 13. studenog 2018. ukinuta presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-12/15 od 29. studenog 2016. godine i predmet je vraćen tome sudu na ponovno suđenje zbog počinjene bitne povrede odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i ostvarenog žalbenog razloga iz odredbe čl. 355. ZPP.

10.1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka polazeći od tumačenju fakulteta u O. vezano uz činjenicu da je tužiteljica na fakultetu u O. dana ... završila program studija ekonomske struke, smjer Trgovina u trajanju od 4 semestra i stekla stručni naziv Ekonomist (VI/1) stupnja stručne spreme po ranijim propisima, koji sukladno čl.8. Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine 107/07 i 118/12) predstavlja prvu razinu akademskog obrazovanja i stručni naziv stručna prvostupnica ekonomije pa kako nema završenu II razinu obrazovanja ni sveučilišnog niti stručnog studija jer nije završila preddiplomski/diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij da prema Popisu odgovarajućih stručnih naziva i njihovih kratica s kojima se izjednačava stručni naziv stečen završetkom stručnog dodiplomskog studija u trajanju kraćem od tri godine (Narodne novine broj 45/08) to je stečeni stručni naziv Ekonomist, koji je završila tužiteljica, izjednačen sa sadašnjem studijskim programom Trgovina, u trajanju od 2 godine, za koji se stječe 120 ECTS bodova, stručnog naziva pristupnica ekonomije kao i sadržaja točke 4.1. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova centra P. od 12. ožujka 2015., zaključio da tužiteljica ne ispunjava tražene uvjete stručne spreme za voditelja računovodstva (članak 8.) Pravilnika tuženika, kao što ih ne ispunjava niti S. G., koja je do preuzimanja centra P.-s. ž. od 2005. obavljala, a i sada obavlja poslove radnog mjesta Voditeljica računovodstva kod tuženika, sa završenom SSS ekonomskog smjera te da se obje smatraju zatečenim radnicama.

10.2. Nadalje, kako tužiteljica prema podacima HZMO ima neprekinuti radni staž u socijalnoj skrbi od ..., a S. G. od ..., te su im socijalne prilike podjednake jer su obje udane, svaka ima po jedno dijete koje je izvanredni student s tim da je suprug tužiteljice primao veću plaću od supruga S. G., ali ima i veća kreditna opterećenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik pravilno u pobijanoj odluci o otkazu ocijenio da tužiteljica ima kraći neprekinuti radni staž u ustanovama socijalne skrbi i nema lošije socijalne uvjete od ostalih zaposlenih u računovodstvu tuženika, ali je pri tom tuženik propustio cijeniti činjenicu da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljica imala 55 godina te da je za 5 godina ostvarivala uvjete za prijevremenu mirovinu i nije cijenio da je tužiteljica uz nedvojbeno stečenu višu stručnu spremu - stručnog pristupnika ekonomije (VŠS) 1996. imala i teoretsko i praktično znanje te dugogodišnje iskustvo radeći i u drugim ustanovama koje joj je omogućavalo da poslove radnog mjesta voditelja računovodstva tuženika, a osim toga, nije cijenio ni činjenicu da je tužiteljica u međuvremenu na sveučilištu stekla i VSS menadžer u odnosima. U tom smislu, iako sud prvog stupnja ne smatra da S. G., kao voditelj računovodstva tuženika nije stvarno zadovoljavala potrebe na ovom radnom mjestu, kako je tuženik tužiteljicu uspoređivao upravo sa S. G., tada je trebao imati u vidu da je S. G. kronološki 5 godina mlađa od tužiteljice, da je u vrijeme utvrđivanja "viška", daleko lakše mogla naći posao nego tužiteljica, pa kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito regulirano Ugovorom o radu koji je prenesen i po kojem tužiteljica zadržava sva prava iz radnog odnosa, a posljedično tome i pravo na rad na radnom mjestu voditelja računovodstva, onda je u skladu s tom odredbom trebao primijeniti najpovoljnije pravo za tužiteljicu kao radnika. Stoga su po ocjeni toga suda Odluka o otkazu Ugovora o radu od 3. lipnja 2015. i Odluka Upravnog vijeća tuženika od 7. srpnja 2015. nedopuštene, te je tužiteljici od otkaza Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora odnosno od 3. lipnja 2015. pa sve do sudskog raskida po pravomoćno utvrđenom nedopuštenom izvanrednom otkazu ugovora o radu odnosno 30. rujna 2020. priznat kontinuitet radnog odnosa na radnom mjestu voditelja računovodstva. Navedeno stoga što je tužiteljica uz dokazani pravni interes izostavila zahtjev za povratom na posao kod tuženika jer se od 1. listopada 2020. zaposlila kod drugog poslodavca, a zbog čega je sud prihvatio zahtjev tužiteljice specificiran u podnesku od 4. veljače 2022. tako da tužiteljica na temelju donesene odluke može ostvariti sva svoja prava iz radnog odnosa kao da nije bilo nezakonite odluke o otkazu na radnom mjestu voditelj računovodstva kod tuženika u navedenom razdoblju.

10.3. Po ocjeni toga suda na donesenu odluku ne utječe činjenica da je prema potvrdi HZMO tužiteljica nedvojbeno bila zaposlena kod drugog poslodavca i to kod R. L. u salonu H. u P. nakon što je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 15. veljače 2016., u razdoblju od idućeg dana 16. veljače 2016. do 22. veljače 2016. (list 191-1 spisa) jer će se u drugom postupku radi isplate razlike bruto plaće prilikom izračuna uračunavati primljeno po osnovi zaposlenja kod drugog poslodavca, ali i one isplate na koje tužiteljica ima pravo na temelju pravomoćne presude poslovni broj Pr-76/2021-35 od 4. kolovoza 2021., od 23. veljače 2016. do 30. rujna 2020., kao dana sudskog raskida ugovora o radu.

11. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati već sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za što postoji podloga u sadržaju spisa, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno ni da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Isto tako, nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

13. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

14. Dakle, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

15. Autonomno je pravo poslodavca da organizira proces poslovanja kako to odgovara potrebama posla; dakle, da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta, te je, uvažavajući zakonom određene pretpostavke, ovlašten donijeti i odluku o otkazu ugovora o radu koji je poslovno uvjetovan.

16. Nadalje, pravo je poslodavca odrediti kojim će zakonskim kriterijima dati prednost kada je potrebno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ali je pri donošenju takve odluke dužan kriterije konkretno i transparentno primijeniti, pri čemu u odluci o otkazu ugovora o radu mora navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će se od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Navedeno konkretno znači da je poslodavac dužan potpuno transparentno prezentirati da se prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu doista i držao zakonom definiranih kriterija između usporednih radnika tog poslodavca.

17. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu vezano uz zakonske kriterije iz čl. 115. ZR/14 je općenito i kao takvo manjkavo jer nije provjerljivo, a time je i neuvjerljivo, posebice kraj okolnosti da je, i po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu tužiteljici propustio cijeniti odlučnu činjenicu da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljica imala 55 godina života sa ukupno više od 35 godina radnog staža od čega 24 godine u sustavu socijalne skrbi (prije zaposlenja u centru 16 je godina radila u D. z. s. i n. o.), da je uz stečenu višu stručnu spremu - stručnog pristupnika ekonomije (VŠS) 1996. nedvojbeno bila kvalificirana za obavljanje poslova voditelja računovodstva jer je pored teoretskog imala i praktično znanje te dugogodišnje iskustvo, kao i činjenicu da je tužiteljica za 5 godina od donošenja pobijane odluke o otkazu ostvarivala uvjete za prijevremenu mirovinu, a osim toga, nije cijenio niti činjenicu da je tužiteljica u međuvremenu uz redovni rad na sveučilištu stekla i VSS menadžer u odnosima s javnošću.

18. S druge strane, usporedna radnica S. G. zaposlena kod tuženika od 18. srpnja 1996., poslove voditeljice računovodstva obavlja kod tuženika od 2005. godine. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu imala je duži radni odnos kod tuženika od tužiteljice, ali je te poslove obavljala sa završenom SSS, te je imala 50 godina života. Dakle, kako je S. G. u vrijeme donošenja pobijanih odluka bila kronološki 5 godina mlađa od tužiteljice, te je u to vrijeme daleko lakše mogla naći posao nego tužiteljica, nedvojbeno je da tuženik kod donošenja pobijane odluke o otkazu nije poštovao propisani zakonske kriterij o godinama života (starosti) tužiteljice i usporedne radnice, neovisno o tome što su njihovi socijalno ekonomski i životni

niti

uvjeti podjednaki i što je usporedna radnica imala dulji radni odnos kod tuženika je u tom smislu svoju odluku valjano i argumentirano obrazložio zašto je presudni značaj dao kriteriju duljini radnog odnosa kod tuženika odnosno zašto nije cijenio kriterij starosti usporednih radnika, to je pravilna odluka suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti na što ni na koji način ne utječe činjenica da se tužiteljica nakon donošenja nezakonite odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na radnom mjestu vozačice od 15. veljače 2016. zaposlila kod drugog poslodavca i to od idućeg dana 16. veljače 2016. do 22. veljače 2016. (list 191-1 spisa) pa će se u drugom postupku radi isplate prilikom izračuna uračunavati sve primljeno po toj osnovi, ali i one isplate na koje tužiteljica ima pravo na temelju pravomoćne presude poslovni broj Pr-76/2021-35 od 4. kolovoza 2021., od 23. veljače 2016. do 30. rujna 2020., kao dana sudskog raskida ugovora o radu. Dakle, okolnost što je tužiteljica od 16. veljače 2016. do 22. veljače 2016. bila zaposlena kod drugog poslodavca nije od utjecaja na tuženikovu obvezu da tužiteljici omogući kontinuitet radnog odnosa na radnom mjestu voditelj računovodstva, administrativni referent u vremenskom periodu od 3. lipnja 2015. do 30. rujna 2020. sa svim pravima koja iz radnog odnosa proizlaze jer je tužiteljičin radni odnos kod tuženika prestao temeljem nedopuštenog otkaza

19. Pravilna je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani izneseni žalbeni navodi, a nisu uočeni ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.