Poslovni broj: Usž-1237/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČE, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Viktor Pisanski, odvjetnik iz Zagreba, III Vrbik 9, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2152/20-23 od 13. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2152/20-23 od 13. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi istog suda od 3. ožujka 2023., kojim je tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura/400,01 kn i presudu u iznosu od 66,36 eura/499,99 kn odnosno u ukupnom iznosu od 119,45 eura/900,00 kn.

2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Upire na odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18. -dalje u tekstu: ZSP), prema kojoj se za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. S obzirom da je pobijano rješenje dostavljeno u elektroničkom obliku te je pristojba plaćena u roku od tri dana od dana dostave odluke, tužitelj smatra da stvarni iznos sudske pristojbe treba iznositi 59,73 eura. Takvo stajalište tužitelj temelji na ustaljenoj sudskoj praksi svih drugih sudova Republike Hrvatske, među kojima ističe recentnu odluku Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-534/22 od 10. veljače 2023., te izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su IV-87/2022-6 od 11. studenog 2022., prema kojem tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavka 3. ZSP-a, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda. S obzirom da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tužitelja nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi te da je tužitelj tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, nesporno je da se zauzeto stajalište može i mora primjenjivati i pred upravnim sudovima jer, kao i u radnim sporovima, tako i u upravnim sporovima, tužiteljeva obveza nastaje tek ukoliko izgubi spor. Slijedom izloženog, tužitelj je mišljenja da se na njega ima primijeniti pogodnost iz članka 7. ZSP-a o plaćanju polovice propisanog iznosa pristojbe, radi čega predlaže ovom Sudu rješenje o pristojbi staviti izvan snage u pobijanom dijelu kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 59,72 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmatrajući navode tužitelja iz žalbe, ovaj Sud nalazi da je u konkretnom slučaju iznos sudske pristojbe određen pravilno i u visini propisanoj Tarifom sudskih pristojbi koja je sastavni dio Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21.-dalje u tekstu: Tarifa).

5. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je u predmetnoj stvari tužitelj pokrenuo upravni spor tužbom (podnesenom neposredno prvostupanjskom sudu 10. kolovoza 2020.), te da je njegov tužbeni zahtjev usvojen prvostupanjskom presudom od 21. rujna 2021., nakon čega je ovosudnom presudom, poslovni broj Usž-4057/21- 4 od 12. siječnja 2023., povodom žalbi tuženika i zainteresirane osobe, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Stoga je, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZSP-a, u vezi Tar.br. 30. stavka 1. i Tar.br. 31. stavka 1. Tarife, tužitelj osnovano obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 119,45 eura/900,00 kn, na način određen rješenjem o pristojbi.

6. S obzirom na navedeno, tužitelj neosnovano upire na primjenu pogodnosti iz članka 7. stavka 3. ZSP-a, prema kojoj oni pristojbeni obveznici, kojima je odluka dostavljena elektronički, pod uvjetom da obvezu plate u roku od tri dana, mogu uplatiti jednu polovicu iznosa pristojbene obveze na tu odluku. Naime, iz samog sadržaja citirane zakonske odredbe razvidno je da se propisana pogodnost odnosi na izvršenje naplate pristojbene obveze, a ne na njezino utvrđenje.

7. Stoga se, a imajući u vidu da je tužitelj na vrijeme platio polovicu traženog iznosa za sudsku odluku (ovdje presudu ovoga Suda od 12. siječnja 2023. kojom je njegov tužbeni zahtjev odbijen), rješenje o pristojbi neće izvršavati za iznos obveze utvrđene za tu odluku. Pravo na plaćanje samo jedne polovice iznosa, međutim, ne odnosi se na tužbu, jer je tužba predana neposredno, a ne elektronički, slijedom čega proizlazi da tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, budući nije platio pristojbu na tužbu u rješenjem određenom iznosu, na koji se ne može primijeniti pogodnost iz članka 7. ZSP-a.

8. Slijedom izloženog, osporena rješenja o utvrđenju obveze plaćanja sudske pristojbe nisu nezakonita pa nisu osnovani ni žalbeni navodi, neovisno o razlozima na koje se pozvao prvostupanjski sud odbijajući tužiteljev prigovor.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović