REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1397/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Zadarske županije, Zadar, Zrinsko-Frankopanska 10/2, OIB 40243311947, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. iz Rijeke, radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7640/2018-4 od 4. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-115/2018-11 od 29. listopada 2018., na sjednici održanoj 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je otkaz Ugovora br. F4.1-145/13 o osnivanju prava služnosti od 29. ožujka 2013. i njegovoga Aneks 1 od 24. listopada 2014., sadržan u Izjavi o otkazu dopisom tuženika od 11. travnja 2018. neosnovan i bez pravnog učinka.“.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je donesena odluka kojom je prihvaćen taj tužbeni zahtjev.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud pobijanu odluku, uz naknadu troškova u povodu revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi, predlaže je odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2615/2020-4 od 6. srpnja 2021. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Je li sama činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljan osnov da takav ugovor ne može prestati otkazom, a pritom vodeći računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. st. 2. ZV-a) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?“.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenog između stranaka, i to otkaza Izjavom tuženika od 11. travnja 2018. tužitelju, stjecatelju služnosti.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz stav da su stranke sklopile ugovor na neodređeno vrijeme, da je takav ugovor moguće otkazati, te da je tuženik iskoristio svoje zakonsko pravo iz odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.)
10. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da je ugovorom između stranaka bio cilj osnivanje prava služnosti pa tako i u korist tužitelja osnovati upravo to stvarno pravo- pravo služnosti na javnoj površini kao trajnog prava (a tužitelj za to plaćati godišnju naknadu u ugovorenom iznosu). Stoga kako je svrha ugovora o osnivanju prava služnosti bila i stvaranje stvarnopravnog odnosa između stranaka da takav ugovor ne može prestati otkazom.
11. Revident u suštini ističe da je zbog neupisivanja prava služnosti u zemljišne knjige pravni posao ostao u području obveznog prava i da je istog moguće otkazati.
12. Nesporno je da tužitelj svoje pravo služnosti nije upisao u zemljišne knjige, te su točne tvrdnje iz revizije da ugovor sam za sebe nije dovoljan za nastanak služnosti nego je potreban i način stjecanja. To je upis u zemljišne knjige. No, ne može se zaključiti da je između stranaka nastao isključivo obvezni odnos. Samo obvezni odnos bi nastao u situaciji kada bi vlasnik nekretnine sklopio s drugom osobom ugovor iz kojeg bi proizlazila prava kakva ima ovlaštenik stvarne služnosti, a ne bi je ovlastio da upiše to pravo u zemljišnu knjigu niti bi bila vidljiva namjera osnivanja stvarnog prava.
13. Tuženik je bio dužan sklopiti navedeni ugovor prema odredbi čl. 122. st.1. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.,i 144/21. i 114/22.) koja određuje da: „ Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar na temelju ovoga Zakona sklopit će ugovore o osnivanju prava služnosti odnosno prava građenja za komunalne, vodne i energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu izgrađene na javnoj cesti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s pravnom osobom koja je sukladno posebnom zakonu investitor komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, sukladno članku 25. ovoga Zakona.“.
14. Stoga, kada postoji namjera zasnivanja stvarnog prava kao što je ovdje slučaj, jer je tuženik ovlastio tužitelja da „ ...bez ikakve daljnje suglasnosti ili privole uknjiži pravo služnosti na javnim cestama ...“, te jer sklapanje ugovora i osnivanje prava stvarne služnosti ima svoj temelj u odredbi čl. 122. Zakona o cestama (što je navedeno i u čl. 1. ugovora stranaka), onda do prestanka prava koje je stekao stjecatelj (on je zapravo predmnijevani ovlaštenik prava služnosti koji uživa i stvarnopravnu zaštitu iz čl. 235. ZV-) ne dolazi na temelju otkazu, u smislu odredbe čl. 212. ZOO jer se radi o posebnom pravnom odnosu sa stvarnopravnim učincima, stoga do prestanka tog prava dolazi samo u skladu s odgovarajućim propisima koji se odnose na prestanak prava služnosti (prije svega čl. 237. do 245. ZV-a).
15. Nije stoga ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa s obzirom na navedeno, jer razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, odbijena je revizija tuženika kao neosnovana.
Zagreb, 18. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
