Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 42 Gž-458/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., dipl. iur., zaposleniku, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. M. B., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-617/2022-9 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća dana 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-617/2022-9 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužitelju zavodu plati iznos od 42.142,65 kn / 5.593,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 12. svibnja 2022. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužiteljeva osiguranica G. L. stradala u prometnoj nesreći 6. listopada 1978. kao putnik u automobilu, a koju ne nesreću skrivio J. Č. vozilom reg. oznake ZG 211 594, osiguranim kod tuženika te je u predmetu Općinskog suda u Zagrebu Pn-63/79 pravomoćna utvrđena odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, pa je tužiteljevu osiguraniku utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pri čemu je predmetni štetni događaj utjecao na utvrđenje invalidnosti u omjeru od 70%. Tužitelj je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2022. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 60.203,79 kuna te je tuženika odštetnim zahtjevom od 21. travnja 2022. pozvao da mu naknadi štetu u iznosu od 42.142,65 kuna (70% isplaćene invalidske mirovine), a što je tuženik odbio. Nadalje, utvrđeno je i to kako je tužiteljeva osiguranica G. L. rođena … 1954. godine te je 24. kolovoza 2019. navršila 65 godina.
5. Sud u takvoj situaciji primjenjuje odredbu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO), prema kojoj tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ZOMO i izravno od društva kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), tako da su za utvrđivanje visine štete mjerodavne odredbe ZOMO, a prema čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO-a, važećoj u vrijeme predmetnih isplata tužitelja svome osiguraniku-od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2022. (kada je za tužitelja isplatom mirovina i nastala šteta), takvo pravo tužitelja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve tok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Sud utvrđuje kako tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja bez obzira na potencijalno ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu.
6. Tuženik u žalbi međutim pravilno navodi kako je osiguranik tužitelja umirovljen zbog povrede na radu i to prometne nesreće pa u pitanje dovodi utvrđenje suda tvrdeći kao se imaju primijeniti propisi o obveznim osiguranjima u prometu, jer da su isti specijalniji propisi u odnosu na ZOMO. Tako Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP) da u čl. 27. predviđa kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pod čime se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, što se odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, no obvezu iz čl. 27. st. 1. ZOOP prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
7. No, sud prvog stupnja odbija dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja, jer je uvidom u dokumentaciju tužitelja utvrdio činjenicu isplate osiguraniku i visinu isplaćenih iznosa, te jednostavnom matematičkom operacijom odbija utvrđeni omjer za kojeg odgovara tuženik.
8. Za odlučivanje o zahtjevu tužitelja odlučno je ovdje stoga pitanje da li se primjenjuje odredba članka 164. ZOMO ili čl. 27. ZOOP. u tom pravcu valja istaknuti kako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-66/2022 pri tome navodi kako ovi zakonski propisi drukčije reguliraju ovu materiju, a u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbama ZOMO navodeći da je isti bio na snazi u vrijeme nastanka štete. No za rješenje u ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe upravo odredbe ZOOP-a jer je 1. siječnja 2006. stupio na snagu ZOOP koji je u članku 27. stavak 1. propisao da je Društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. U stavku 2. se određuje kako se stvarnom štetom smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se prema stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđenja u slučaju povrede na radu. Dakle, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiugravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.
9. Pri tome valja imati u vidu kako tuženik u smislu čl. 221.a ZPP predlaže provođenje kakvih daljih dokaza na ovu okolnost, upravo u smislu potonje odredbe čl. 27. ZOOP dokazujući navedenu okolnost veličine razmjernog dijela radi pretrpljene prometne nezgode u odnosu na povredu na radu.
10. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog sutpnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.
11. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat, v.r.
