REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. 35 Povrv-106/2022-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužitelja I. V. d.o.o. za proizvodnju i distribuciju vode, B., S.. I. 8, zastupan po punomoćniku G. O., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. A., iz P., S.. M. 5, radi isplate, 18. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Jeromele, posl. br. Ovrv-1840/2022 od 11. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku R. A., iz P., S.. M. 5, da tužitelju I. V. d.o.o. za proizvodnju I distribuciju vode, B., S.. I. 8, isplati iznos od 32,55 eur / 245,24 kn[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječnekamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 24,89 eur / 187,50 kn.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 89,89 eur / 675,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Jeromele, posl. br. Ovrv-1840/2022 od 11. srpnja 2022. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 32,55 eur / 245,24 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 6,50 eur / 48,98 kn od 26.03.2021., na iznos od 8,70
eur / 65,54 kn od 27.07.2021 te na iznos od 17,35 eur / 130,72 kn od 26.01.2022. pa do isplate. Radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno uložio prigovor navodeći kako mu tužitelj nije dostavio račune za vodu te mu je zbog toga onemogućeno pravo stavljanja prigovora.
3. S obzirom na uloženi prigovor, ovaj sud je rješenjem posl. br. Povrv-106/22- 2 predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka tužitelj je naveo kako su prigovori tuženika usmjereni isključivo ka odugovlačenju postupka te izbjegavanju podmirenja dospjelih obaveza budući da su vodne usluge isporučene a da uredno ispostavljeni računi nisu podmireni.
Navodi kako tuženik samo paušalno navodi da tužitelj nije dostavio sporne račune tuženiku iako za to nije priložio niti jedan dokaz. Također, ističe kako nije jasan navod tuženika na koji je to način tužitelj onemogućio tuženiku podnošenje prigovora budući da sukladno čl. 10. i čl. 25. Zakona o zaštiti potrošača, potrošači mogu pisane prigovore na račune za isporučene vodne usluge podnijeti nadležnoj poslovnoj jedinici Društva. Prigovori se mogu podnijeti u roku od 25 dana od dospijeća plaćanja označenog na računu. Dakle, da je tuženik imao kakav prigovor na sporne račune,
odnosno količinu isporučene vode, to bi u za to propisanom zakonskom roku na iste dostavio prigovor, a što isti nije učinio. Tužitelj na okolnost postojanja njegove tražbine, te da je izvršio svoje obveze, predlaže izvršiti uvid u pojedine račune navedene u vjerodostojnoj ispravi- izvodu iz poslovnih knjiga priloženoj uz prijedlog za ovrhu te uvid u račun br. 210057280 od 28. veljače 2021., račun br. 210189438 od 30. lipnja 2021. te račun br. 210459599 od 31. prosinca 2021. godine. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8) potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (list 9) i račune (list 40-42).
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. U ovom je predmetu sporno je li tuženik u obvezi platiti dugovanje na ime utrošenih vodnih usluga u iznosu od 32,55 eura / 245,24 kuna.
7. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (ispis otvorenih stavaka na dan 2. ožujka 2022) i račune, a koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu, utvrđeno je da tuženik za potrošnju vode duguje tužitelju iznos od 17,35 eur / 130,72 za razdoblje od 1. srpnja do 31.prosinca 2021., iznos od 6,63 eur / 49,98 kn za razdoblje od 1. siječnja 2021 do 28. veljače 2021. te iznos od 8,70 eur / 65,54 kn za utrošak vodne usluge za razdoblje od 1. ožujka do 30. lipnja 2021. godine.
8. Valja naglasiti kako tuženik niti ne osporava postojanje same tražbine već navodi da mu predmetni računi nisu dostavljeni od strane tužitelja. U odnosu na navode tužitelja kako tuženik nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da mu tužitelj nije dostavio račune, ističe se da tako iznesenu negativnu činjenicu, tuženik ne treba dokazivati sukladno dokaznom načelu da se negativne činjenice ne dokazuju,
već je tužitelj, nakon iznesenog prigovora tuženika, taj koji je trebao dokazati da je tuženiku uredno dostavio račune, međutim isti predmetnu činjenicu nije ničime dokazao.
9. U skladu s iznesenim, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz dostavljenih računa, kao i iz ispisa otvorenih stavaka na dan 2. ožujka 2022. godine.
10. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata valja ukazati na odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i to čl. 29. st. 1. prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate., čl. 184. st. 1. koji propisuje da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi, te čl. 185. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja. Sukladno čl. 185. st. 2. do dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate.
11. S obzirom na činjenicu da je tuženik prigovorio kako mu navedeni računi nisu dostavljeni, a tužitelj nije dokazao suprotno, tužitelj (vjerovnik) je pao u zakašnjenje. Sukladno tome, zakonske zatezne kamate počinju teći od dana kada je tuženik saznao za potraživanje tužitelja, odnosno od 14. srpnja 2022. kada je tuženiku uručeno rješenje o ovrsi sa vjerodostojnom ispravom – ispisom otvorenih stavaka. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.
12. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka.
13. U odnosu na troškove postupka, tužitelj je podneskom od 31. listopada 2022. zatražio trošak jednokratne nagrade u iznosu od 66,36 eur / 500,00 kn uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eur / 50,00 kn.
14. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove.
14.1. U skladu s time, sud je primjenom odredaba ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi tužitelju dosudio trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 66,36 eur / 500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a od 16,59 eur / 125,00 kn (Tar. br. 42. OT) i trošak sudske pristojbe u iznosu od 6,64 eur / 50,00 kn.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Poreču, 18. travnja 2023.
S u d a c:
Vlatka Markuš, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu
odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.
DNA:
1. Tužitelju p.p. sa rješenjem o plaćanju sud. pristojbe na presudu
2. Tuženiku