- 1 -              Rev 377/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 377/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. B. d.d., OIB: ..., Slovenija, L., koga zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Š., OIB: ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1655/2019-2 od 14. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj Povrv-1272/2019-35 od 6. veljače 2019., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz Z., posl. broj: Ovrv-1631/13 od 31.10.2013g., te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1.Nalaže se ovršeniku D. Š., V., OIB:..., da ovrhovoditelju N. L. B. d.d., L., OIB:..., namiri tražbinu u iznosu od 2.680.401,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. G.-S. B. d.d. na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.907.712,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. G. – S. B. d.d. na dan plaćanja od dana 24.10.2013. godine do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, te da mu naknadi troškove ovršnog postupka, kao i na te troškove plati zatezne kamate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja, a sve to u roku od 3 dana od dostave ovog rješenja."

 

i

 

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz Z., posl. broj: Ovrv-920/14 od 29.04.2014.g., te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se ovršeniku D. Š., V., OIB:..., da ovrhovoditelju N. L. B. d.d., L., OIB:..., namiri tražbinu u iznosu od 2.680.401,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. G.-S. B. d.d. na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.907.712,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. G. – S. B. d.d. na dan plaćanja od dana 26.04.2014. godine do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, te da mu naknadi troškove ovršnog postupka, kao i na te troškove plati zatezne kamate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja, a sve to u roku od 3 dana od dostave ovog rješenja."

 

II.              Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.064.700,00 kuna,  u roku od 15 dana.".

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tužitelja u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. I. A. broj Ovrv-920/14 od 29. travnja 2014. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za namirenje tražbine u iznosu od 2.680.401,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama (toč. I. izreke drugostupanjske presude).

 

2.1. Ujedno je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. I. A. broj Ovrv-631/13 od 31. listopada 2013. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za namirenje tražbine u iznosu od 2.680.401,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama, te je zahtjev odbijen po prvostupanjskom sudu, u tom dijelu prihvaćen (toč. II. izreke drugostupanjske presude).

 

2.2. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 65.703,12 kn (toč. III. i IV. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. II., III. i IV. izreke tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbu odbije u cijelosti uz naknadu troška sastava revizije, odnosno da u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik izrijekom temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 147. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125711 i 78/15 - dalje: ZOO), a sadržajno i na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 145. ZOO-a. Pritom smatra da su ugovorne strane iz ugovora o poslovnoj suradnji broj 0009/08, dodatkom ugovoru 02/08, kojim su iznos predviđenog financiranja s 47.700.000,00 EUR, smanjile na (do tada isplaćeni) iznos od 1.907.712,01 EUR obnovile postojeću obvezu.

 

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je je li sklapanjem dodataka ugovoru 02/08 nastala obnova (čl. 145. ZOO), te je li posljedično tome prestala prijašnja obveza, a s njom, sukladno odredbi čl. 147. st. 1. i 2. ZOO-a, i zalog i jamstvo.

 

9. Ugovorom o poslovnoj suradnji broj 0009/08 (list 25-33) ugovorne strane tog ugovora sporazumjele su se o financiranju projekta "B." u ukupnom iznosu od 47.700.000,00 EUR, koje financiranje se je trebalo vršiti u etapama. Dakle, taj ugovor po svom sadržaju predstavlja ugovor s uzastopnim obvezama.

 

10. S obzirom na tvrdnje revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i narav ugovora uz koji se veže mjenično jamstvo za odluku o reviziji mjerodavne su odredbe čl. 145., 147. i 365. ZOO-a, a koje glase:

 

(1) Obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

(2) Sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

(3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke prijašnje obveze ne smatra se obnovom, osim kad je to ugovoreno. (čl. 145.);

 

(1) Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje.

(2) S prijašnjom obvezom prestaju i zalog i jamstvo, osim ako je s jamcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno.

(3) Isto vrijedi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za prijašnju obvezu. (čl. 147.) i

 

(1) Kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene.

(2) Ona može raskinuti ugovor ne samo glede budućih obveza nego i glede već ispunjenih, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

(3) Dužnik može održati ugovor ako dade odgovarajuće osiguranje. (čl. 365.).

 

11. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je zaključio prvostupanjski sud da dodatkom ugovoru broj 02/08 ugovorne strane iz ugovora o poslovnoj suradnji broj 0009/08, kojim su iznos predviđenog financiranja s 47.700.000,00 EUR, smanjile na (do tada isplaćeni) iznos od 1.907.712,01 EUR, nisu obnovile postojeću obvezu. To stoga jer se nisu suglasile da postojeću obvezu zamijene novom, niti nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

 

11.1. Naime, po ocjeni ovog suda dodatkom ugovoru boj 02/08 ugovorne strane su sporazumno ugovor o poslovnoj suradnji broj 0009/08, kao ugovor s uzastopnim obvezama, raskinule u pogledu budućih obveza (kako financiranja tako i vraćanja iznosa preko iznosa glavnice od 1.907.712,01 EUR), dok je ugovor za isplaćeni iznos od 1.907.712,01 EUR sa sporednim davanjima ostao na snazi, pa tako i mjenično jamstvo za tražbinu vjerovnika u dijelu kojim on svoju obvezu ispunio.

 

12. Stoga nije osnovana tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 145. i 147. ZPP-a kada je otklonio njegovu tvrdnju o obnovi obveze, a time i prestanku jamstva.

 

13. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Ivan Vučemil, v.r.