Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 78 Gž-4370/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B.1 iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B. , odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. i M. B.2 u K., protiv 1. tuženice C. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: … koju zastupa stečajni upravitelj D. M., odvjetnik u Z. i 2. tuženika Z. B. iz P., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-63/18-40 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika C. b. d.d. u stečaju, Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinsko suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-63/18-40 od 29. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-1657/10 od 4. listopada 2020. u odnosu na ½ dijela nekretnina iz z.k.ul.br. 387 k.o. Z. s. i to kč.br. 1513 stambeno poslovni objekt i dvorište od 1468 m2 i kč.br. 1515 livada F. od 1010 m2 (točka I. izreke) te je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 37.692,80 kn (5.002,69 eur) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. rujna 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se 1. tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Odgovorom na žalbu 2. tuženik osporava navode žalbe i predlaže da sud drugoga stupnja potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba 1. tuženice nije osnovana.

5. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijane presude u bitnome obrazlažući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika, u smislu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Nar. nov. 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94., 162/98.), svakog u ½ dijela, da predmetne nekretnine nisu bile predmet dobrovoljnog raspolaganja istima od strane 2. tuženika u korist ovdje 1. tuženika, već je ovrha na njima pokrenuta ne temelju bjanko zadužnice kao ovršne isprave koju je 2. tuženik izdao kao jamac platac za osiguranje tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu od 1. siječnja 2009., da u situaciji, kada nije bilo dobrovoljnog raspolaganja predmetnim nekretninama od strane 2. tuženik u korist 1. tuženice, u ovom postupku nije bilo potrebno utvrđivati dobru vjeru i savjesnost stranka tog pravnog posla koji nije ni nastao, a da u ovom postupku nije dokazano da je tužiteljica mogla znati za bilo kakvo terećenje predmetnih nekretnina, zbog čega da 1. tuženika, kao ovrhovoditelja ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, odnosno da načelo bračne stečevine u ovom slučaju ima prednost pred načelom povjerenja u zemljišne knjige.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske odredbe, a nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe sud nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je ocjena dokaza provedena upravo na način kako ta odredba propisuje te je na temelju tako provedene ocjene dokaza sud prvoga stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice (da je nekretnina bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika svakog u ½ dijela, da 2. tuženik tom nekretninom u korist 1. tuženika nije uopće raspolagao, već je ovrha pokrenuta na temelju samostalnog pravnog posla – bjanko zadužnice, da tužiteljica u trenutku pokretanja ovrhe nije bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine), koje činjenice subjektivnom ocjenom dokaza koja se proteže žalbom nisu dovedene u sumnju.

8. Na temelju pravilno utvrđenih činjenica, sud prvoga stupnja pravilnom je primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

9. Odredbom članka 61. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) propisano je da zajedničari zajedničkim stvarima raspolažu zajednički, a da pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u stavku 2. tog članka, između ostalog, propisano da će iznimno od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba moći na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

9.a Iz navedenog slijedi da se na načelo povjerenja u zemljišne knjige može pozivati samo ona treća osoba koja je vlasništvo na određenoj nekretnini stekla na temelju pravnog posla, a u konkretnom slučaju prvotuženikovo pravo na spornim nekretninama ne proizlazi iz takvog pravnog osnova, već se radi o zabilježbi ovrhe na nekretnini koja je u povodu njegovog prijedloga za ovrhu određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda i to na temelju bjanko zadužnice, dakle pravnog posla kojim 2. tuženik nije niti dobrovoljno raspolagao predmetnom nekretninom u korist 1. tuženika, pa se u ovom slučaju, zbog navedenog, 1. tuženica ne može s uspjehom pozivati na navedeno načelo.

9.b Osim toga, kako zabilježbom ovrhe na opisanim nekretninama nije došlo do upisa knjižnog prava vlasništva u korist prvotuženika, to se stoga na takav upis ne primjenjuje niti načelo potpunosti zemljišne knjige, već su pravni učinci takve zabilježbe propisani odredbom čl. 84, st. 2., 3., 4. i 6. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., 131/20., 114/22.), a stjecanjem prava na namirenje iz vrijednosti spornih nekretnina prvotuženik nije stekao pravo namirenja iz onog suvlasničkog dijela tih nekretnina na kojem je prije spomenute zabilježbe pravo vlasništva stekla tužiteljica, koje pravo je ista stekla po samom zakonu, u smislu članka 277. ZBPO.

10. Slijedom navedenog, na odluku o žalbi bez utjecaja su preostali žalbeni navodi prvotuženice, a među ostalim i pozivanje na odluke Ustavnog suda Republike, jer se iste odnose na drukčiju činjeničnu i pravnu situaciju, tj. na slučaj kada je treća osoba stekla pravo zaloga (hipoteke) na nekretnini jednog bračnog druga na temelju pravnog posla-ugovora o kreditu.

11. Slijedom rečenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

12. Odluka o troškovima postupka sadržana u izreci pobijane presude ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) i po visini u smislu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i kao takva je potvrđena (čl. 380. točka 2. ZPP).

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.