Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2212/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M., iz L., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., protiv tuženika J. J., iz R.1 , OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R.2 , odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-608/2019-25 od 21. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-608/2019-25 od 21. ožujka 2022. u točki II. i dijelu točke III. izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni troškovi parnice.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u točki I. i dijelu točke III. izreke, kojim tuženiku nisu dosuđeni troškovi parnice.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, da se do prestanka izvanknjižnog prava stvarne služnosti provoza i prolaza, u korist nekretnine označene kao k.č. br. 10/2 ZGR, a na teret k.č. br. 10/5 ZGR i k.č. br. 176/2, sve k.o. K., prilikom prolaza po nekretninama tužitelja označenim kao k.č. br. 10/5 ZGR i k.č. 176/2, sve k.o. K., ponaša obzirno, te mu se nalaže da ulazni portun kojim se ulazi u posjed i vlasništvo tužitelja sa javnog puta, a koji portun se nalazi na k.č. br. 176/2 k.o. K. prema javnom putu, otvara i zatvara pažljivo, sukladno njegovoj namjerni, te mu se zabranjuje da istog odgurava u zid, zabranjuje mu se da po navedenim nekretninama tužitelja razbacuje pijesak, da po istima pušta pse i druge životinje, da pljuje po njima, da po istima prolazi neprimjerenom brzinom, odnosno zabranjuje mu se da se na drugi sličan način ponaša neprimjereno, sve pod prijetnjom novčane kazne."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, a koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljem od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate od strane HNB-a za svako polugodište, za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove, slijedom čega se odbijaju zahtjevi za naknadom troškova postupka.“

2. Protiv točke II. i dijela točke III. navedene presude, kojim mu nisu dosuđeni parnični troškovi, tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i u tom dijelu a tužitelju dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žabu protiv točke I. i dijela točke III. presude, kojim mu nisu dosuđeni parnični troškovi, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se ista u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu odbiti kao neosnovanu i traži trošak odgovora na žalbu, a tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja pobija navode te žalbe te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i dobiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Tužitelj u predmetnom postupku, kao vlasnik nekretnina kčbr. 10/5 ZGR i kčbr. 176/2 k.o. K., traži od tuženika, kao vlasnika kčbr. 10/2 i kčbr. 176/1 k.o. K., prestanak uznemiravanja u vidu neprimjerenih ponašanja opisanih u izreci.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je u postupku istog suda posl. broj Pu P-1078/15,(ranije P-3094/15, odnosno P- 219/13), pravomoćnom presudom posl. broj P-3094/2015 od 14. rujna 2016., odbijen tužbeni zahtjev F. M. kojim traži da se naloži tuženiku J. J. da ga prestane uznemiravati u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretninama označenim k.č. 10/5 zgr., i k.č. 176/2 k.o. K., na način da prestane prolaziti preko tih nekretnina, pješke, motornim vozilima, ili na drugi način, te da prestane s poduzimanjem bilo kakvih drugih radnji na navedenim nekretninama i da mu se zabrani da ubuduće na taj način uznemirava prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama, a navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola Gž 1676/2016., od 30. listopada 2017.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda posl. broj R1-157/16 od 10. travnja 2017., odbijen prijedlog predlagatelja A. H. da se osnuje nužni prolaz u korist nekretnine k.č. 10/3 k.o. K., kao služnost prava staze kolnika, a na teret k.č. 176/2 k.o. K., u vlasništvu F. M.,

- da je pravomoćnom presudom posl. brojem P-19/13 tadašnjeg Općinskog suda u Labinu (sada; Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu) pod posl. br. P-19/13 preinačenom presudom Županijskog suda u Puli, pod posl. br. Gž-3006/14 od dana 20. siječnja 2016.god., tuženikovom zetu A. H., nakon što je prihvaćen protutužbeni zahtjev tužitelja F. M., naloženo da prestane s uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao k.č. br. 176/2 pašnjak, livada, gospodarski objekt, z.k. ul. br. 1254 k.o. K., na način da prestane prolaziti preko te nekretnine tužitelja pješke, motornim vozilima ili na drugi način, da prestane sa poduzimanjem bilo kakvih radnji na navedenoj nekretnini te mu se zabranjuje da na taj ili drugi način uznemirava pravo vlasništva tužitelja na toj nekretnini,

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Labinu pod posl. br. R1-157/16 od 10.04.2017. god. odbijen prijedlog A. H. za osnivanje prava nužnog prolaza preko nekretnine tužitelja k.č. br. 176/2, a u korist njegove k.č. br. 10/3 ZGR, sve k.o. K.,

- da je rješenjem o ovrsi naslovljenog suda pod posl. br. Ovr-2235/16 od dana 25.04.2016. god., određena ovrha te je A. H. naloženo da se ponaša u skladu sa svojom obavezom iz presude koja je označena u toč. V. tužbe, na način da prestane sa uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na k.č. br. 176/2 k.o. K., a pravomoćnom presudom posl. broj P-1000/16 od presudom 22. svibnja 2017. godine, odbijen je tužbeni zahtjev A. H., protiv ovdje tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, posl. broj Ovr-2235/16 od 25. travnja 2016. godine,

- da je nepravomoćnom presudom P-620/19, od 07. siječnja 2022. godine ukinuto izvanknjižno pravo stvarne služnosti provoza i prolaza, u korist nekretnine označene kao k.č. br. 10/2 ZGR, a na teret k.č. br. 10/5 ZGR. i k.č. br. 176/2, sve k.o. K., te se nalaže tuženiku J. J., OIB: …, kao i svakom drugom vlasniku k.č. br. 10/2 ZGR k.o. K., da prestane sa uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretninama označenim kao k.č. br. 10/5 ZGR i k.č. br. 176/2, sve k.o. K., na način da prestane prolaziti preko tih nekretnina pješke, motornim vozilima ili na drugi način te da prestane sa poduzimanjem bilo kakvih drugih radnji na navedenim nekretninama, pogotovo da daje naloge drugim osobama da prolaze po tim nekretninama, te mu se zabranjuje da ubuduće na taj ili drugi način uznemirava pravo vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama, odmah po pravomoćnosti ove presude,

- da iz z.k. izvatka na stranici 6 do 13 spisa, proizlazi da su k.č. 10/5 ZGR kuća, cisterna i dvorište upisana u z.k. ul. 539 A K., k.č. 176/2 pašnjak, livada, gospodarski objekt upisana u z.k. ul. 1254 K., u cijelosti u vlasništvu tužitelja F. M., te da su k.č. 10/2 ZGR kuća, spremnik izgrađeno zemljište, spremište , spremište, garaža i dvorište upisana u z.k. ul 1325 K., k.č. 161/3 vinograd, k.č. 164/3 oranica, k.č. 176/1 pašnjak 178/28 šuma sve upisane u z.k. ul. 202 K., te k.č. 177/3 livada upisana u z.k. ul. 1250 K., u cijelosti u vlasništvu tuženika J. J.,

- da je pregledavanjem CD-a, na stranici 22 spisa, sud utvrdio da tuženik svog psa šeće po terasi tužitelja te da je tuženik prolazeći ispred tuženikove kuće pljunuo na put ispred tužiteljeve kuće, kojim je prolazio da bi došao do glavnog puta. Nadalje je utvrđeno da tuženik prolazi automobilom putem ispred kuće tužitelja i da između tuženika i tužitelja dolazi do verbalnog konflikta. Iz snimka na cd-u je utvrđeno da su na parkingu ispred kuće koja je vezena za kuću tužitelja (odnosno kuće tužiteljeva susjeda A. H.) bila parkirana dva vozila i to jedan crni automobil marke Peugeot, bijeli kombi, od kojih vozila je crno vozilo do glavnog puta došlo prošavši ispred kuće tužitelja, dok je bijeli kombi išao na drugu stranu prema kući tužitelja. Nadalje je vidljivo da je tuženik sam, nasilno otvarao „portun“ kojeg je tužitelj postavio na početku svoje parcele, odnosno puta koji vodi do tuženikove kuće, a sve kako bi tuženik automobilom prošao tim putem do glavne ceste, te se vidi da tuženik prilikom otvaranja „portuna“ i prolaska kroz njega, isti ne zatvara, odnosno ne vraća u prvobitno stanje. Iz priloženih snimaka proizlazi da tuženik često sa psom prolazi putem ispred kuće tužitelja i da između njih često dolazi do konflikata,

- da iz kaznenog predmeta posl.broj K-356/19 Općinskog suda u Pazinu, proizlazi da je tuženik kao okrivljenik oglašen krivim jer je „dana 25.10.2017., u vremenu od 11,05 sati do 11,15 sati, u S., u nakani da uništi drvenu dasku-pregradu postavljenu na nekretnini k.č. br. 176/2 i k.č. br. 10/5 k.o. K., sve u vlasništvu F. M., uporabom tjelesne snage koristeći se većim materijalnim čekićem sa drvenom drškom te željeznim krampom sa drvenom drškom, udarao u istu drvenu dasku-pregradu te ju razbio na komade, a potom je drvene komade daske izvadio i ostatke bacio na navedenu nekretninu, dakle, uništio tuđu stvar, pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano u čl. 235. st. 1. KZ/11, te je temeljem članka 235. st.1. KZ/11 okr. Josip Jakovčić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca na koju je kao okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude s kaznenim nalogom ne počini novo kazneno djelo,

- da iz iskaza svjedokinja H. H., kćerke tuženika, A. H., zeta tuženika i S. J., supruga tuženika, suglasno proizlazi da su odnosi između tužitelja i tuženika dugotrajno, teško i nepovratno narušeni, opterećeni brojnim postupcima, kako građanskim tako i kaznenim. Razlog navedenom je u tome što se tuženik putem svojih prednika dulje od 100 godina nesmetano koristi služnošću prolaza koji vodi od glavne ceste, preko k.č. 10/5 i k.č. 176/2 k.o. K., sada u vlasništvu tužitelja, pa onda po k.č. 10/2 k.o. K., u vlasništvu zeta tuženika A. H., te onda do svoje k.č.10/2 k.o. K. Sve je počelo kada je A. H., a koji je prije 6-7 godina stekao vlasništvo k.č 10/3 k.o. K., te kad je utvrdio da isti nema uknjiženu služnost na k.č. 10/5 pokrenuo postupak, te je isti pravomoćno odbijen da se u korist njegove nekretnine utvrdi pravo služnosti na teret tužiteljevih nekretnina. Isti navode da je takva odluka, nepravedna, nemoralna, i da je greška u postupanju suda. Bez obzira na navedeno, tuženik se i dalje koristi navedenom služnošću, i to na način da isti obzirno izvršava navedenu služnost. Neistinite su tvrdnje tužitelja da bi tuženik nepažljivo zatvarao i otvarao portun, da bi razbacivao pijesak prilikom vožnje vozilom, da pušta pse po navedenom putu, da pljuje. Navode da je tužitelj taj koji tuženiku onemogućava prolaz po navedenom putu, tako da je tuženik neosnovano proglašen krivim u kaznenom postupku, za oštećenje tuđe stvari, dok je tuženik taj koji je zbog postavljenih pregrada izbušio gumu, te nije tražio naknadu od tužitelja za navedeno. Navode da tuženik nema više psa zadnjih godinu dana, te da je tužitelj nasuo pijesak po putu, jer da je ranije bio asfalt, te da turisti tužitelja razbacuju pijesak i da ostavljaju svoja vozila na putu kako

bi tuženika spriječili do dolaska svoje nekretnine. Osim toga, tužitelj je postavio žicu između njegove nekretnine i nekretnine u vlasništvu tuženikova zeta, zbog čega se tuženik i njegova obitelj morala provlačiti ispod žice kako bi došli do svoje kuće, te da je tužitelj posjekao njihov bambus te su o navedenom dostavili i fotografije, na stranici 59 do 67 spisa. Svi svjedoci suglasno navode da tuženik nema drugog puta do svoje kuće osim ovog te da je tužitelj taj koji provocira tuženika na sve moguće načine,

- da iz iskaza svjedoka R. J. i A. J., suglasno proizlazi da je R. J. prodao 90-tih godina tužitelju najprije jednu kuću i kasnije drugu, da je predmetni put ispred kuća ovopredmetnih stranaka, kao i kuće tuženikova zeta A. H., oduvijek postojao, te da je tužitelj u vrijeme kupnje znao za navedeni put. Poznato im je da odnosi između stranaka nisu dobri, te da je odnos između R. J. i tužitelja na distanci. I svjedok R. J. je imao neugodnu situaciju sa tužiteljem kada je prilikom berbe grožđa kod tužitelja, otišao do svog vozila da si uzme jaknu, kada ga je tužitelj bezobrazno napao jer da mu ostavlja portun otvoren. Isti nemaju saznanja da bi tuženik pljuvao po navedenom putu, razbacivao pijesak, vozio neprimjerenom brzinom i puštao psa i druge životinje,

- da iz iskaza svjedokinje D. M. K., supruge tužitelja, kao i samog tužitelja suglasno proizlazi da su odnosi između stranaka loši, narušeni. Nesporazumi su počeli vezano za ponašanje tuženika kao i problemi vezani u svezi korištenja njihovog dvorišta za prilaz do njihove nekretnine, unatoč tome što tuženik ima i svoje pristupne puteve do svoje kuće. J. koristi taj dio dvorišta za prolaz do svoje kuće i to na neprimjeran način, i to da na sve moguće načine smeta. Neprimjereno se ponaša na način da pljuje po dvorištu, da si pere prljave čizme, a o čemu postoje i snimke s kojima je on i upoznat. Svjedokinja navodi da su postavili video nazor upravo zbog tog ponašanja. Vrlo teško je naći svjedoke s obzirom da se nitko ne želi miješati u njihove odnose. I svjedoci koji su predloženi ima saznanja da ih tuženik gnjavi. Prije godinu dana je tuženik imao psa, slobodno ga je puštao po navedenom dvorištu, te misli da ga zadnju godinu nema, pretpostavlja da je uginuo ili ga je nekome dao. Odmah pri postavljanju portuna tuženik je pokušao tamo nešto provaliti, portun je postavljen prije 6 godina. Portun uopće nema brave, nije zaključan, Razmišljali su o tome da bi zaključavali portun i da bi tuženiku dali ključ, međutim pretpostavljali su da će biti problema na način da će izgubiti ključ. Pokušavali su izbjegavati sve probleme. Zato su i dali tužbu dosta kasno kako se on ponašao jer su mislili da ovi postupci neće trajati tako dugo pa da će se umiriti. Svjedok tvrdi da im je tuženik uništio postolje portuna, prije dvije, tri godine i to nakon što je završen kazneni postupak. On je sa krampom izvadio daske ispod portuna, i zbog toga je i kazneno osuđen. Navodi da tuženik ovaj glavni portun pušta otvoren i pogotovo zimi, ta vrata udaraju o zid i tako se oštete. Nešto je pokušao nasilno otvoriti, oni ništa ne popravljaju, jer ne znaju što će tuženik sutra učiniti, čekaju da se završe postupci i da se to konačno riješi. O navedenom prikazuju i fotografije na stranici u fotografije na stranici 15 do 21 spisa. Angažirali su jednog čovjeka, a kojeg plaćaju, da brine o portunu na način da kontrolira da li su vrata zatvorena, a imaju i kamere za koje moraju plaćati cjelogodišnji internet iako žive u S., i to im je trošak. Što se tiče pijeska, pijesak moraju stalno ravnati s obzirom da ga tuženik razasipa zbog prolaza, sve radi iz inata. Ponekad zna i neprimjereno većom brzinom proći po tom dijelu dvorišta. Svjedokinja navodi da razumije da je J. ljut, jer to za nikoga nije ugodno, međutim čekaju da se odnosi riješe. Njegovo ponašanje je psihološki pritisak na njih, morali su postaviti video kamere, a osim tog ponašanja tuženika na način kako prolazi putem, ona trpi strahovite uvrede na njezin račun od strane J., njegove supruge i kćerke.

8. Zato prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da je tužitelj podnio tužbu za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba). Iz odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14

– nastavno: ZV) proizlazi da je negatorna tužba zahtjev vlasnika koji na temelju svojeg vlasništva što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasništva, nego ga na neki drugi način bespravno uznemiruje u izvršavanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada – da to uznemiravanje prestane. Dakle, pravo na podnošenje tužbe za prestanak uznemiravanja ima vlasnik (suvlasnik) koji je ujedno i posjednik (suposjednik) protiv osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti. Vlasnika (suvlasnika) uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti osoba koja je stvorila stanje u kojem je njegova pravna vlast glede te stvari okrnjena pod uvjetom da su radnje kojima se vlasnikova vlast okrnjuje bespravno.

9. Pri tom nije sporno da se tuženik oduvijek nesmetano koristio predmetnim putem, kako osobno tako i putem svoji prednika, roditelja, od kojih je i naslijedio k.č.10/2 k.o. K., slijedom čega sud zaključuje, da je tuženik stekao i pravo služnosti prolaza u korist svoje nekretnine, a koja služnost nije upisana u zemljišnim knjigama. Međutim, tužitelj smatra da se od 2011.g. služnost izvršava nepošteno, odnosno bespravno, iz razloga što su njihovi odnosi narušeni, a pogotovo zbog toga što predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvorište, i što tuženik ima drugi pristup do svoje kuće, odnosno do k.č. 10/2 k.o. K.

10. Nakon što je tuženikov zet A. H. stekao u vlasništvo k.č. 10/3 k.o. K., zgradu, između tužiteljeve k.č. 10/5 i tuženikove zgr 10/2 k.o. K., odnosi između stranaka su ozbiljno narušeni, a pogotovo nakon što je zet tuženika izgubio pravo prolaziti po predmetnim nekretninama u vlasništvu tužitelja.

11. Prema čl. 186. ZV, služnost je pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine,

- povlasna nekretnina da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom – poslužna nekretnina čiji je svagdašnji vlasnik to mira trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

12. Sukladno čl. 177. ZV, ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih nego stežući ih koliko dopušta narav i svrha služnosti. Ovlaštenik služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar. Vlasnik poslužne stvari ne smije ništa činiti što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti, ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drugačije određeno.

13. Prvostupanjski sud zaključuje, da iz priložene snimke na compact-discu (CD-a), nedvojbeno proizlazi da se tuženik prilikom izvršavanja navedene služnosti nije ponašao u skladu sa odredbom čl. 177. ZV, već protivno istoj. Naime, pregledavanjem CD-a, na stranici pregledavanjem CD-a, iz kojih proizlazi da tuženik svojeg psa šeće po terasi tužitelja, da tuženik prolazi ispred tuženikove kuće i da je pljunuo na put, da tuženik prolazi automobilom putem ispred kuće tuženika, da između tuženika i tužitelja dolazi do verbalnog konflikta, da prilikom prolaska tuženik ne koristi primjerenu brzinu, zbog čega se pijesak rasipa. Nadalje je vidljivo da je tuženik sam, nasilno otvara „portun“ kojeg je tužitelj postavio na početku svoje parcele, odnosno puta koji vodi do tuženikove kuće, a sve kako bi tuženik automobilom prošao tim putem do glavne ceste, te se vidi da tuženik prilikom otvaranja „portuna“ i prolaska kroz njega, isti ne zatvara, odnosno ne vraća u prvobitno stanje. Iz priloženih snimaka proizlazi da tuženik često sa psom prolazi putem ispred kuće tužitelja i da između njih često dolazi do konflikata.

14. Radi navedenog, sud je iskaze svjedoka H. H., A. H., S. J., R. J., i A. J., ocijenio pristranim, jer su isti nastojali svojim iskazima pogodovati tuženiku, jer su i sami svi neposredno zainteresirani za ishod ovog spora. I sam R. J. u svom iskazu je naveo da se i on osjeća krivim za predmetnu situaciju. Radi navedenog, sud nije poklonio vjeru ni iskazu tuženika, a za svoje uvjerenje dao je, suprotno žalbenim navodima tuženika, valjane razloge. S druge strane, sud je ocijenio iskaz svjedokinje D. M. K., i samog tužitelja, istinitim jer se njihov iskaz podudara sa materijalnim dokazima, a napose sa dostavljenim CD-om.

15. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 8. ZPP, kada je na temelju provedenog dokaznog postupka sud zaključio da je tuženik, a koji je i proglašen krivim za kazneno djelo oštećenja tužiteljeve stvari, svoje nezadovoljstvo iskazivao protivno odredbi čl. 177. ZV.

16. Neosnovano zato tuženik prigovara, da bi činjenično stanje bilo utvrđeno isključivo na temelju CD-a, jer je isto utemeljeno i na presudi donesenoj u kaznenom postupku, te iskazu tužitelja i njegove supruge koji se podudaraju s dostavljenom snimkom. Koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica odlučuje prvostupanjski sud, na temelju svojih ovlasti iz čl. 220. st. 2. ZPP, a sud osnovano nije izvodio dokaze očevidom na licu mjesta i prometnim vještačenjem (jer se radi o načinu ponašanja tuženika prilikom prolaska po nekretnini tužitelja, što se ne može utvrditi očevidom a niti prometnim vještačenjem).

17. Postojanje izvanknjižnog prava služnosti na nekretnini tužitelja sporno je između stranaka, te je isto, kako tuženik i sam navodi, nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda posl. br. P-407/2019. od 14. ožujka 2022. ukinuto i tuženiku naloženo da prestane s uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na kčbr. 10/5 ZGR i 176/2 k.o. K.; prvostupanjski sud međutim zaključuje, da tuženik takvo izvanknjižno pravo ima – ali ga ne izvršava civiliter kao što je po zakonu obavezan.

18. Nije osnovan prigovor da bi se radilo o presuđenoj stvari, s obzirom da je predmet ovog postupka utvrđenje tuženikovog ponašanja prilikom izvršavanja njegovih ovlasti prilikom izvršavanja služnosti, a ne zabrana prolaza po nekretninama k.č. 10/5 i k.č. 176/2 k.o. K., a što je bio predmet raspravljanja u parničnom predmetu posl. broj Pu P-1078/15,(ranije P-3094/15, odnosno P-219/13), u kojem je tužitelj sa takvim tužbenim zahtjevom odbijen pravomoćnom presudom posl. broj P-3094/2015 od 14. rujna 2016.

19. Nadalje, tužitelj traži tužbenim zahtjevom da mu se odredi naknada materijalne štete u iznosu od 5.000,00 kn, te daljnji iznos od 5.000,00 kn, na ime naknade nematerijalne štete, zbog povrede prava osobnosti tužitelja ( čl. 19. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i to na duševni mir (strah).

20. U obrazloženju presude navodi se, da je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj trpi određenu materijalnu štetu, ali isti nije dokazao visinu te štete. Naime, tužitelj navodi da trpi štetu zbog oštećenja portuna zbog nezatvaranja vrata, zbog čega se isti savinuo, te je otežano njegovo zatvaranje i otvaranje, da ima troškove plaćanja kamere i sl., međutim isti nije dokazao visinu štete, a sud niti ne raspolaže sa navedenim znanjem, slijedom čega nije mogao ni odrediti visinu štete sukladno odredbi čl. 223. ZPP, radi čega je odbijen zahtjev za naknadom imovinske štete.

21. U odnosu na neimovinsku štetu, mišljenje je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da isti trpi strah zbog ponašanja tuženika, a pogotovo što ne živi konstantno u naselju, već u S. sa svojom suprugom, te da dolazi nešto češće zimi, a rjeđe ljeti, da svu situaciju prati putem postavljenih kamera, tako da sud nije povjerovao njegovom navodu da se boji za svoju imovinu i da osjeća tjeskobu i bojazan što će ga dočekati. Nedvojbeno je da su odnosi teško, duboko i nepovratno oštećeni i da međusobno postupanje obaju stranaka dovodi do međusobnih provokacija, te da je logično i životno da se navedenim postupcima narušava njihov duševni mir, međusobno.

22. Međutim kategorija duševnog mira se ne može poistovjetiti sa strahom. Dakle, tužitelj nije dokazao da trpi strah, zbog kojeg bi mu sud odredio pravičnu satisfakciju za navedeni vid nematerijalne štete, čime je pravilno primijenjena odredba čl. 1100. st. 1. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO.

23. Neosnovano tužitelj prigovara takvoj odluci suda, jer je svoju imovinsku štetu samo paušalno opisao a sud doista ne može niti po slobodnoj ocjeni utvrditi koliko bi mogla iznositi šteta zbog oštećenja „portuna“ koji se savinuo te troškovi plaćanja kamere. Radi toga nije došlo do pogrešne primjene čl. 223. st. 1. ZPP, kako se prigovara u žalbi tužitelja.

24. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude, a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st 4. ZPP, što je također pravilno obrazloženo. Od dva postavljena tužbena zahtjeva, tužitelj je uspio samo sa jednim, pa je osnovan zaključak da se radi o približno jednakom uspjehu stranaka što opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje troškove. Odredba čl. 156. ZPP odnosi se na troškove uzrokovane krivnjom, neovisno o uspjehu u parnici (npr. zbog odgode parnične radnje uzrokovane krivnjom jedne stranke) dok se u konkretnom slučaju ne radi o neuspjehu u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe tužitelja.

26. Radi navedenoga je, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci (točka I i II).

27. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki III izreke.

U Zagrebu, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.