REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1052/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Erste Card Club d.o.o, OIB:85941596441, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, protiv tuženika FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škuncu, odvjetniku iz Zaprešića, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-335/2017-2 od 25. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4019/16-6 od 7. prosinca 2016., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, s osnove ugovorne obveze iznos od 246.276,97 kuna i trošak postupka u iznosu od 11.870,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti te preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev. Potražuje trošak revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji ukazuje.
7.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tuženika koji smatra da presuda ne sadrži razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer po njegovom zaključku nedostaje materijalni dokaz da je tuženik potpisao izjavu kojom preuzima obveze solidarnog jamca za obveze društva, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime sud ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te odgovornost tuženika veoma jasno obrazlaže temeljeći svoju ocjenu na dokazanoj činjenici da je tuženik, kao jedini član društva T.L.K. marketing d.o.o. i direktor te ovlaštena osoba istog, potpisao Ugovor između Diners Club internacional, kao kreditora i društva T.L.K. marketing d.o.o. o korištenju kreditne kartice kojim je prihvatio primjenu Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners club kartice koju izdaje Erste Card Club d.d. te time preuzeo obvezu za društvo i pristao biti solidarni dužnik prema tužitelju, stoga nisu utemeljeni navodi u reviziji da presuda nema razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Predmet spora je potraživanje tužitelja proizašlo iz ugovornog odnosa o korištenju kreditne kartice između tužitelja i društva T.L.K. marketing d.o.o., prema tuženiku koji je bio odgovorna osoba poslovnog korisnika koji nije podmirio svoju obvezu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:
- da je tuženik kao ovlaštena osoba društva T.L.K. marketing d.o.o., potpisao 6. travnja 2011. Zahtjev za izdavanje DC business corporate kartice (dalje: Zahtjev);
- da je toč. 10. Zahtjeva bilo utvrđeno da potpisom na tom Zahtjevu, ovlaštena osoba podnositelja Zahtjeva, potvrđuje da podnositelj prihvaća Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners club kartice koju izdaje Erste Card Club d.d. OU-DC/12-2010/01 (dalje: Opći uvjeti);
- da je temeljem članka 2.1 u vezi sa člankom 10.3. Općih uvjeta tuženik, uz poduzeće T.J.K. marketing d.o.o., preuzeo obvezu solidarno odgovarati za nepodmirenje kreditne obveze po izdanoj kreditnoj kartici;
- da društvo T.L.K. marketing d.o.o. nije podmirilo obveze u iznosu od 246.276,97 kuna, nastale po kreditnoj kartici.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik, kao jedini član društva i direktor, potpisujući ugovor, preuzeo obvezu za društvo (klijenta) i pristao osobno biti solidarni dužnik prema tužitelju sve pozivom na Opće uvjete tužitelja, a kako iz utvrđenja proizlazi da klijent nije ispunio svoju obvezu, ocijenio je da je tuženik u obvezi prema tužitelju i prihvatio tužbeni zahtjev otklonivši prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.
11. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 375. stavak 5. ZPP ocijenivši da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje, dajući jasne i valjane razloge.
12. U reviziji tuženik razlog pogrešne primjene materijalnog prava vidi u tome što smatra da su Opći uvjeti poslovanja tužitelja suprotni odredbi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23).
13. Odredbom čl. 252. st. 1. je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.
13.1. Stavkom 2. istog članka je propisano da članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
14. Po ocjeni ovoga suda, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženik odgovoran za utvrđenu nepodmirenu obvezu društva T.L.K. marketing d.o.o. prema tužitelju temeljem njihovog ugovornog odnosa, jer je on svojim potpisom Zahtjeva za izdavanje kreditne kartice, pristao na primjenu Općih uvjeta tuženika kojima je preuzeo obvezu osobno solidarno odgovarati za nepodmirenje kreditne obveze po izdanoj kreditnoj kartici. Naime bitno je revidentu ponovno naglasiti da njegova obveza, odnosno odgovornost za isplatu ne proizlazi iz povrede odredbe čl. 252. ZTD, odnosno jer je postupao protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva, već iz ugovornog odnosa između tužitelja i društva T.L.K. marketing d.o.o. u kojem je tuženik preuzeo obvezu osobno solidarno odgovarati za nepodmirenje kreditne obveze tog društva prema tužitelju. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi utemeljili svoj zaključak na primijeni Općih uvjeta tuženika, a koja nisu u suprotnosti s odredbom čl. 252. ZTD.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
