Poslovni broj: UsI-1692/22-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik Z. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi starosne mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03363325803, URBROJ: 341-99-05/3-22-2693, broj spisa: 661055 od 26. travnja 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03363325803, URBROJ: 341-99-05/3-22-2693, broj spisa: 661055 od 26. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja zavoda, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141- 02/21-21/03363325803, URBROJ: 341-25-05/3-21-20284, broj spisa: 911765 od 13. listopada 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se prizna pravo na starosnu mirovinu, podnesen 3. veljače 2021.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je tuženik trebao napraviti izračun prema svim uvjetima koje tužitelj zadovoljava i primijeniti onaj koji je za njega povoljniji, a tuženik nije izvršio izračun mirovine po članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, te nije utvrdio bi li tužiteljeva mirovina u tom slučaju bila viša.
3. Tužitelj ističe da je njegov zahtjev odbijen, s obrazloženjem da je njemu služba prestala 31. prosinca 2013. prema odredbi članka 6.a navedenog Zakona, pa nema osnove za primjenu članka 6. tog Zakona, a tužitelj smatra da je trebalo primijeniti pravo koje je povoljnije za stranku, i to prema članku 6. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku i sukladno članku 139. Zakona o mirovinskom osiguranju.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je tužitelju kao službenoj osobi Sigurnosno-obavještajne agencije pravomoćnim rješenjem od 28. travnja 2014. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja, prema članku 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, počevši od 1. siječnja 2014. na temelju rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije od 2. prosinca 2013. o prestanku službe s danom 31. prosinca 2013. s pravom na invalidsku mirovinu prema članku 6a navedenog Zakona, dok iz odredbe članka 6. stavka 1. navedenog Zakona proizlazi da se starosna mirovina, bez obzira na godine života uz uvjet navršenog mirovinskog staža od najmanje 30 godina i uz daljnje posebne uvjete, može ostvariti samo na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela Sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe.
6. Pritom tuženik napominje da se odredbe članaka Zakona o mirovinskom osiguranju, na koje se tužitelj poziva, i to članak 58. o prevođenju invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti u starosnu mirovinu nakon navršenja starosne dobi iz članaka 33. odnosno 180. i članak 90. kojim je propisana najniža mirovina, ne primjenjuju na tužitelja, jer je ostvario mirovinu prema posebnom propisu, tj. Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, a ne prema općem propisu. Isto se odnosi i na primjenu članka 139. o izmjeni pravomoćnog rješenja za koju je potrebno ispuniti zakonom propisane uvjete, a koji u slučaju tužitelja nisu ispunjeni.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 121/10).
10. Na raspravi opunomoćenik tužitelja zatražio je trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur / 9.375,00 kn.
11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu
12. Prema podacima spisa predmeta, u upravnom postupku odbijen je zahtjev tužitelja podnesen 3. veljače 2021. da mu se prizna pravo na starosnu mirovinu prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj: 128/99, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12) s obrazloženjem da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznanje mirovine prema navedenoj zakonskoj odredbi, jer nema rješenje nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe.
13. Nije sporno da je tužitelju pravomoćnim rješenjem od 28. travnja 2014. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, temeljem utvrđene nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja, prema članku 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, počevši od 1. siječnja 2014. na temelju rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije od 2. prosinca 2013. o prestanku službe s danom 31. prosinca 2013. s pravom na invalidsku mirovinu prema članku 6a navedenog Zakona.
14. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela propisano je da
sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa.
15. Odredbom članka 6a stavka 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava osobi iz članka 1. stavka 1. točke 1.-3. ovoga Zakona, koja ima 20 godina staža osiguranja, a za koju se u odgovarajućem postupku utvrdi nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja, služba može prestati s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer tužitelj pogrešno smatra da ima pravo na mirovinu iz članka 6. navedenog Zakona.
17. Naime, u upravnom postupku je pravilno utvrđeno da tužitelju prestanak službe nije utvrđen na temelju rješenja o prestanku službe koje se donosi na temelju diskrecijske ocjene čelnika tijela iz članka 6. navedenog Zakona, već na temelju rješenja čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije od 2. prosinca 2013. o prestanku službe s danom 31. prosinca 2013. s pravom na invalidsku mirovinu prema članku 6a navedenog Zakona.
18. Nadalje, tuženik pravilno ističe da tužitelj ne ispunjava niti uvjete iz članka 98. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21), jer tužitelj nije osiguranik koji je stekao pravo na dvije mirovine, pa da bi mogao koristiti jednu mirovinu prema vlastitom izboru, niti je tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora dokazao da ispunjava uvjete iz članka 139. navedenog Zakona prema kojem se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem.
19. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
20. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
21. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 18. travnja 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
