REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 14 Pž-4298/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja FOTO-REVIJA d.o.o., OIB 62815284062, Rijeka, Užarska 28, protiv tuženice ANE MIŠKULIN, vlasnice obrta za usluge u turizmu ARI, OIB 0852965914, Rijeka, Šetalište A. K. Miošića 2, koju zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate i protutužbe radi utvrđenja, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-321/2020-21 od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-321/2020-21 od 7. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-321/2020-21 od 7. srpnja 2022. naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 6.050,96 CNY (šesttisućapedeset kineskih jena i devedesetšest fena) / 814,71 EUR (osamstočetrnaest eura i sedamdesetjedan cent) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022. do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 kn (tisućusto kuna) / 146,00 EUR (stočetrdesetšest eura – točka I. izreke). Odbijen je tuženičin protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o poslovno – turističkom putovanju raskinut po zakonu 25. listopada 2019. (točka II.I. izreke). Naloženo je tuženici platiti tužitelju parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022 do isplate (točka II.II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe ističe da su bitne činjenice u ovom postupku ostale neutvrđene, jer prvostupanjski sud najprije u obrazloženju presude navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu da bi potom navela da među strankama nije postojao poslovni odnos. Ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude propustio navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

6. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, a ni u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je utemeljio svoju ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje su iz tog odnosa proistekle za stranke u sporu.

7. Stoga ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud, suprotno tuženičinim žalbenim navodima, valjano zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.

8. Naime, tužitelj je u ovom postupku od tuženice potraživao iznos od 6.050,96 CNY, koji iznos se odnosi na plaćanje računa Hotela Golden Tulip u iznosu od 1.000,00 CNY i računa Hotela Novotel u iznosu od 4.950,96 CNY, Shanghai, koliko je iznosio trošak smještaja za dva tužiteljeva predstavnika u razdoblju od 4. do 11. studenog 2019. Tuženica je bila organizator putovanja na SHANGHAI CII Import- Export u utuženom razdoblju, i u tom kontekstu su stranke bile u poslovnom odnosu.

9. Tuženica je osporavala visinu tužbenog zahtjeva navodom da je ona osigurala tužitelju hotelski smještaj za iznos od 3.390,66 CNY i da tužitelj potražuje naknadu za skoro dvostruko skuplji smještaj. Stoga je podnijela protutužbu sa zahtjevom za utvrđenjem da je Ugovor o poslovno-turističkom putovanju za koji tvrdi da je sklopljen između stranaka, raskinut po samom zakonu 25. listopada 2019. Budući da je tužitelj osporavao da je takav Ugovor uopće sklopljen, u konkretnom je predmetu bilo sporno i postojanje tog Ugovora, odnosno, njegov raskid od 25. listopada 2019.

10. Uvidom u Izjavu od 17. listopada 2019. (list 98. spisa) prvostupanjski je sud utvrdio da će dva predstavnika tužitelja prisustvovati SHANGHAI CII Import- Export u razdoblju od 4. do 11. studenog 2019. i da će sudjelovati na dva sastanka organizirana od strane tuženice, sve bez naknade te da je tužitelj oslobođen od plaćanja kotizacije za svoja dva predstavnika za navedeno putovanje.

11. Točkom 5. Izjave navedeno je da će tuženica podmiriti troškove sobe u hotelu u Šangaju u spornom razdoblju za dva tužiteljeva predstavnika i u tu svrhu dostaviti tužitelju dokaz o izvršenom plaćanju sobe kao i R1 račun koji glasi na tužitelja najkasnije do 11. studenog 2019.

12. Tuženica nije podmirila trošak sobe, nego je prigovorila da je tužitelj trebao prije putovanja, najkasnije do 24. listopada 2019. podmiriti trošak transfera i turističkog obilaska grada pa kako to tužitelj nije učinio, tuženica je smatrala da je tužitelj odustao od puta, zbog čega je otkazala rezervaciju smještaja u hotelu.

13. Budući da je na ročištu održanom 6. travnja 2022. zastupnica po zakonu tužitelja navela da je tuženica pitanje podmirenja troškova turističkog obilaska i transfera prvi put iznijela na sastanku koji je održan sedam dana prije puta, koji trošak nije platila, jer za navedeno nije bila zainteresirana i da je tuženica na tom ročištu potvrdila navedeni iskaz zastupnice po zakonu tužitelja, prvostupanjski je sud ocijenio da su stranke svoj odnos vezano za organizaciju putovanja u Shanghai i sudjelovanje dva predstavnika tužitelja na sajmu u potpunosti definirali Izjavom od 17. listopada 2019.

14. Naime, u toj Izjavi nisu navedeni troškovi koje bi trebao snositi tužitelj, pa tako ni troškovi čije bi namirenje bilo uvjet za putovanje i boravak u Shanghai.

15. S druge strane, nesporno je postojala obveza tuženice da tužitelju podmiri troškove hotelskog smještaja (točka 5. Izjave), koju obvezu tuženica nije izvršila. Naime, iz računa Hotela Golden Tuilp i Novotel (list 8. – 18. spisa) proizlazi da su izdani na tužiteljevo ime tužitelja za boravak u tim Hotelima u razdoblju od 5. studenog 2019. do 10. studenog 2019. na iznos od 1.100,00 CNY i 4.950,96 CNY (bez troška večere) i da su plaćeni karticom.

16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju navedene iznose, sukladno obvezi iz Izjave od 17. listopada 2019.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da je tuženičin prigovor da je predmetni iznos previsok, neosnovan, jer je tužitelj smještaj rezervirao tek nakon što je saznao za otkazivanje rezervacije, na dan polaska.

18. Nadalje, u odnosu na tuženičinu tvrdnju da je s tužiteljem sklopila ugovor o poslovno - turističkom putovanju, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz priloženih isprava (list 32. – 51., 104. – 118. spisa) i iskaza stranaka ne proizlazi da su stranke takav ugovor sklopile.

19. Stoga, i po mišljenju ovog suda, stranke nisu sklopile ugovor o poslovno- turističkom putovanju u Shanghai u utuženom razdoblju, s rokom za plaćanje troška transfera i turističkog obilaska grada do 24. listopada 2019. (kao bitnim sastojkom ugovora) pa takav ugovor nije niti mogao biti raskinut „po samom zakonu“ na dan 25. listopada 2019.

20. Žalbeni navod da prvostupanjski sud nije naveo koje je odredbe materijalnog prava nije od utjecaja, jer taj propust prvostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude navede propis na kojem je utemeljio odluku o tužbenom zahtjevu, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. To iz razloga što nenavođenje materijalno-pravnih propisa u konkretnom slučaju nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

21. I odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita (čl. 154. i 155. ZPP). Tuženica u žalbi ničim argumentirano ni ne iznosi svoje protivljenje takvoj odluci, koju je prvostupanjski sud pravilno obrazložio navođenjem pojedinih parničnih radnji za koje tužitelju dosuđuje troškove, u kojem iznosu i po kojoj osnovi.

22. Slijedom navedenog, pobijana je presuda potvrđena i tuženičina neosnovana žalba odbijena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović

Broj zapisa: 9-30857-fdff1

Kontrolni broj: 03e44-801fb-c62d0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.