- 1 -              Revd 4374/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4374/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz J., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika I. Š. kreditna zadruga u likvidaciji iz Ž., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O. i drugotuženika D. P. iz J., OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-804/2023-2 od 13. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-64/2022-64 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

              I.              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na dva pitanja naznačena pod točkom 1. prijedloga u odnosu na činjenicu zahtijeva li tužiteljica utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti ili u ½ dijela.

 

              II.              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na tri pitanja naznačena pod točkom 2. prijedloga u odnosu na činjenicu je li sporan ugovor ništetan (savjesnost stjecatelja) i u odnosu na povrede temeljnog ljudskog prava.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-804/2023-2 od 13. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-64/2022-64 od 16. siječnja 2023. zbog dva pravna pitanja pod točkom 1. prijedloga, tri pitanja pod točkom 2. prijedloga i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženik je osporio navode iz prijedloga za dopuštenje i predložio je prijedlog odbaciti kao nedopušten.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na dva pitanja naznačena pod točkom 1. prijedloga koja se odnose na pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti ili ovisno o udjelu u zajedničkoj nekretnini te na ovlaštenje suda da o ništetnosti odlučuje prema istaknutom tužbenom zahtjevu u ½ dijela ili o ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja jer su odluke na koje se poziva donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i u njima nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima.

 

5. Naime, odluci revizijskog suda broj: Rev-1156/10-2 od 2. veljače 2011. predmet spora je utvrđenje da ½ dijela stana predstavlja bračnu stečevinu i proglašenje ovrhe na ½ dijela nekretnine nedopuštenom, a izraženo je pravno shvaćanje da jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati ili opteretiti pravnim poslom među živima zajedničku imovinu pa bez suglasnosti bračnog druga nije mogao zasnovati založno pravo na njegovom udjelu u spornoj zajedničkoj imovini, a založnim pravom nije bio ovlašten opteretiti niti svoj udjel zbog čega je ništav i sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnom stanu, sklopljen između tuženika (banke i supruga tužiteljice), pa to pravo banka nije niti mogla steći. Nadalje, odlukom revizijskog suda broj: Rev-3357/2018-4 od 26. listopada 2021. ukinuta je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uz shvaćanje da su sudovi po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, u okviru činjeničnih navoda tužbe, dužni procijeniti valjanost spornog pravnog posla kao prethodno pitanje.

 

6. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pitanja naznačena pod točkom 1. pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

 

8. U odnosu na pitanja pod točkom 2. prijedloga koja se odnose na činjenicu je li sporan ugovor ništetan odnosno na to može li se treća osoba smatrati savjesnom i stjecateljem u dobroj vjeri kada nakon sklapanja ugovora o kreditu, a prije upisa punopravnog vlasništva na nekretnini bude zabilježen spor da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu odnosno traži li se savjesnost i dobra vjera treće osobe samo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili i u trenutku stjecanja punopravnog vlasništava na nekretnini kao i na obvezu provjeravanja izvanknjižnog stanja nekretnine, tužiteljica nije dala nikakve razloge važnosti postavljenih pitanja u vidu različitih odluka drugostupanjskih sudova ili suprotne odluke revizijskog suda zbog čega je u odnosu na ta pitanja prijedlog valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a stavka 2. ZPP te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

 

9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužiteljica podnosi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) te pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava s obzirom na to da se prema navodima tužiteljice drugostupanjski sud nije očitovao na sve navode istaknute u žalbi čime da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i uskraćeno pravo na žalbu, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na žalbu.

 

9.1. Naime, ovaj sud primjećuje da je tužiteljica na raspolaganju imala žalbu kojom se i koristila, a tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje nije niti priložila žalbu što je bila dužna po čl. 387. st. 3. ZPP pa revizijski sud navode tužiteljice da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbene navode od odlučnog značaja nije niti mogao provjeriti. Nadalje, tužiteljica tek paušalno navodi da joj je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava jer navedenu navodnu povredu nije ničime obrazložila niti je navela u čemu se ta povreda očituje. Osim toga, tužiteljica nije navela niti koju osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka su nižestupanjski sudovi počinili ili koju odredbu materijalnog prava su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili. Stoga ovaj sud zaključuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo na žalbu prema čl. 18. Ustava Republike Hrvatske, pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije.

 

10.              Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.