Poslovni broj: 33 Us I-168/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog
savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Andreje Fortunić, u upravnom
sporu tužiteljice B. M. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe
Grada Z., OIB: …, radi utvrđivanja komunalne naknade, 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja,
graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/II-363-03/22-03/99, URBROJ: 531-07-01-
02/03-22-2 od 16. studenog 2022.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana odluči o žalbi tužiteljice.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i
državne imovine KLASA:UP/II-363-03/22-03/99, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od

16. studenog 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada
Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo,
komunalne poslove i promet, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za
komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2019-03/1701, URBROJ: 251-13-31-1/007-
20-4 od 29. srpnja 2020., kojim rješenjem se tužiteljici određuje plaćanje komunalne
naknade u godišnjem iznosu od 3.672,00 kuna za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 7.
ožujka 2019.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost osporavanog rješenja te u bitnome
navodi da joj je u konkretnom postupku utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade
za prostor koji se ne koristi, a da pritom nije primijenjena zakonska odredba o
umanjenju koeficijenta namjene za 50%. Ujedno, ističe prigovor zastare prava na
utvrđenje komunalne naknade.

- 2 - Poslovni broj: 33 Us I-168/2023-10

2.1. Slijedom iznesenoga, predlaže poništiti osporavano rješenje, kao i
prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i ostaje u cijelosti kod
navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je u upravnom postupku
proveden očevid na nekretnini na k.č. 1725, k.o. K., na kojemu je utvrđeno da se
na toj nekretnini ne obavlja nikakva poslovna djelatnost. Navodi da članak 10. Odluke
o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik" broj: 4/19., 11/20. i 29/22.) regulira dvije
situacije: jedna kad se poslovnim prostorom nije koristilo ili se nije koristilo u svrhu
obavljanja poslovne djelatnosti, a druga je kad se poslovna djelatnost obavlja s
prekidima, odnosno kad se ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini. U
konkretnom slučaju nije riječ o situaciji kad se poslovna djelatnost obavlja s prekidima
pa stoga nije bilo moguće primijeniti odredbe o umanjenju koeficijenta namjene, nego
kako je riječ o poslovnom prostoru u kojemu se poslovna djelatnost uopće ne obavlja
primijenjena je odredba članka 10. stavka 1., te članka 19. Odluke o komunalnoj
naknadi.

5. Sud je tuženiku i zainteresiranoj osobi dostavio tužbu na odgovor te je 23.
siječnja 2024. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka. Navedenim
radnjama suda strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima
druge stranke, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog
spora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika
dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice
utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom
upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Uspoređujući tužiteljičine navode sa sadržajem osporenog rješenja i navodima
tuženika te zainteresirane osobe, za utvrditi je da u tijeku postupka nije bilo sporno da
je tužiteljica obveznica plaćanja komunalne naknade.

8.1. U postupku je, u suštini, jedino bilo sporno je li u konkretnom slučaju tužiteljici
ispravno utvrđena visina obveze, uzimajući u obzir da u upravnom postupku nije
primijenjena zakonska odredba u umanjenju koeficijenta namjene za poslovni prostor
koji se ne koristi u razdoblju duljem od šest mjeseci u kalendarskoj godini.

9. Pregledom spisa tuženika, sud je prije svega utvrdio da je prvostupanjsko tijelo
rješenjem klasa: UP/I-363-03/2017-03/0396, URBROJ: 251-13-01-01-2017-01 od 13.
ožujka 2017., između ostalog, utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za
poslovni prostor u Z., površine 180 m2, u kojemu se obavlja djelatnost niskogradnje

i hidrogradnje u mjesečnom iznosu od 457,20 kuna. To je rješenje, rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/19-03/38, URBROJ: 531-09-2-19-4 od 19. studenoga 2019.

poništeno te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak iz razloga

što nije bilo razvidno na temelju čega je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da se u

poslovnom prostoru obavlja djelatnost niskogradnje i

- 3 - Poslovni broj: 33 Us I-168/2023-10

hidrogradnje. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo je novo rješenje
KLASA: UP/I-363-03/2019-03/1701, URBROJ: 251-13-31-1/007-20-4 od 29. srpnja

2020., kojim rješenjem se tužiteljici, između ostaloga, određuje plaćanje komunalne
naknade u mjesečnom iznosu od 306,00 kuna za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 7.
ožujka 2019. i to za isti poslovni prostor, međutim ovoga puta je rješenje doneseno
pozivom na članke 10. i 19. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada
Zagreba“, broj: 21/16. – pročišćeni tekst i 11/18.; dalje: Odluka/16) koje se odredbe
odnose na koeficijent namjene za poslovni prostor u kojem se ne obavlja poslovna
djelatnost. Protiv tog rješenja tužiteljica je uložila žalbu, a koja žalba je odbijena
osporavanim rješenjem, čija se zakonitost ispituje u ovom upravnom sporu.

10. Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu
(„Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje: ZKG/18) propisano je da će se
postupci donošenja upravnih akata započeti po ranijem zakonu dovršit prema
odredbama tog zakona.

11. Odredbom članka 27. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne
novine“ broj: 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09.,
153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12. 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., i
36/15.; dalje: ZKG/03) propisano je da se za poslovni prostor, u slučaju kad se
poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent
namjene umanjuje za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni
prostor, odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište.

12. Zatim, odredbom članka 10. stavka 1. Odluke/16 propisano je da ako se u
poslovnom prostoru ne obavlja poslovna djelatnost, odnosno ako se poslovnim
prostorom prethodno nije koristilo ili se ne koristi u svrhu obavljanja poslovne
djelatnosti, iznos komunalne naknade, s obzirom na namjenu, obračunava se prema
koeficijentu namjene određenim člankom 19. ove odluke, dok je člankom 19. propisano
da taj koeficijent namjene iznos 3,00.

12.1. Također, odredbom članka 18. stavka 1. točke 2. iste odluke propisano je da koeficijent namjene za djelatnost niskogradnje i hidrogradnje iznosi 4,5.

13. Konačno, odredbom članka 10. stavka 2. Odluke o komunalnoj naknadi
(„Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19. i 11/20.; dalje: Odluka/19) bilo je
propisano da ako se za poslovni prostor koji se ne koristi ne može utvrditi poslovna
djelatnost, koeficijent namjene za obračun komunalne naknade iznosi 3,0.

14. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u vezu s citiranim odredbama, za zaključiti
je da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, budući
da je primijenjena odredba općeg akta (članak 10. i 19. Odluke/16), koja je u
suprotnosti sa kogentnom zakonskom odredbom (članak 27. stavak 3. ZKG/03).
Naime, citirane odredbe iz Odluke/16 stvaraju istovjetni pravni učinak kao i odredba
članka 10. stavka 2. Odluke/19, a koja odredba je ukinuta presudom Visokog upravnog
suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usoz-85/2021-13 od 26. rujna 2022., stoga
se pravna shvaćanja izražena u toj presudi mogu u cijelosti primijeniti i u ovom
konkretnom slučaju.

14.1. Dakle, za valjani obračun visine komunalne naknade potrebno je utvrditi
djelatnost u čiju svrhu je poslovni prostor korišten, izgrađen, odnosno u čiju se svrhu i
dalje koristi ili ne koristi, dok se za prostor u kojem se nikakva djelatnost ne obavlja,

- 4 - Poslovni broj: 33 Us I-168/2023-10

namjena može utvrditi samo na temelju podataka o svrsi zbog koje je prostor izgrađen,
odnosno o djelatnosti koja se u tom prostoru prije obavljala. Prema ocijeni Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske, kao i ovog suda, propisivanje većeg koeficijenta
namjene za poslovni prostor u kojemu se ne obavlja poslovna djelatnost od koeficijenta
namjene za poslovni prostor u kojemu se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest
mjeseci u kalendarskoj godini nije u skladu odredbama ZKG/18, ali niti s istovjetnim
odredbama ZKG/03. Dakle, „koeficijent namjene za poslovni prostor u kojemu se
(uopće) ne obavlja poslovna djelatnost ne može biti veći od koeficijenta namjene za
poslovni prostor u kojemu se poslovna djelatnost obavlja, ali ne više od šest mjeseci u
kalendarskoj godini“ (točka 18. obrazloženja presude UsoZ/85/2021-13).

14.2. U konkretnom slučaju je prvostupanjsko tijelo u prvotnom rješenju o utvrđivanju
komunalne naknade utvrdilo da je djelatnost koja se obavlja u predmetnom poslovnom
prostoru djelatnost hidrogradnje i niskogradnje, za koju je propisan koeficijent namjene
4,50 (članak 18. stavak 1. točka 2. Odluke/16) pa kada bi se na taj koeficijent primijenila
odredba o pedesetpostotnom umanjenju (članak 27. stavak 3. ZKG/03.), koeficijent
namjene iznosio bi 2,25, dok je osporenim prvostupanjskim rješenjem utvrđen
koeficijent namjene 3,00.

14.3. Iz navedenih utvrđenja dalje slijedi da su u konkretnom slučaju primijenjene
odredbe Odluke/16, koje su u suprotnosti s odredbama ZKG/03 zbog čega je ovaj sud
ocijenio da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14.4. Prema tome, u ponovljenom postupku potrebno je utvrditi koja se zaista
djelatnost obavljala u predmetnom poslovnom prostoru, a što je već ranije
prvostupanjskom tijelu naložio tuženik u svom rješenju od 19. studenoga 2019., pa
potom novu odluku utemeljiti na odgovarajućim odredbama Odluke/16 i ZKG/03,
primjenjujući pritom pravna shvaćana izražena u ovoj presudi.

15. U odnosu na prigovor zastare koji je tužiteljica istaknula u tužbi, treba reći da
odredbama ZKG/03, nije propisana zastara prava na utvrđenje komunalne naknade,
stoga po ocjeni ovog suda, a što je stav ustaljene upravnosudske prakse, u postupku
utvrđivanja komunalne naknade ne može se s uspjehom isticati prigovor zastare.
Naime, postupak utvrđivanja komunalne naknade, treba razlikovati od upravnog
postupka u kojem se prislino izvršava naplata neispunjene obveze s naslova
komunalne naknade (tj. postupak ovrhe komunalne naknade). S tim u vezi, ovaj sud
napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u pogledu
supsidijarne primjene poreznih propisa samo kod izvršenja rješenja o komunalnoj
naknadi prema ZKG/03 i ZKG/18 pa je tako taj sud zaključio kako odredbama članka

23. stavka 5. ZKG/03 i članka 100. stavak 3. ZKG/18, primjena poreznih propisa nije
ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na
odredbe o zastarijevanju te tražbine (npr. rješenje U zpz-3/2023. od 18. srpnja 2023.).
Međutim, takvo pravno shvaćanje nije primjenjivo u odnosu na postupak utvrđenja
komunalne naknade, budući da ZKG/03, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju,
nije upućivao na supsidijarnu primjenu poreznih propisa (tako i Visoki upravni sud
Republike Hrvatske u predmetu Usž-1799/23).

- 5 - Poslovni broj: 33 Us I-168/2023-10

16. Slijedom svega iznesenog u ovoj presudi, a na temelju odredbe članka 58.
stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke
u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.