Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 62 Gž R-3149/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Slavice Garac, predsjednice vijeća, Diane Preglej, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz R. S., D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u K., protiv tuženika L. d.o.o., Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-506/2020-14 od 13. rujna 2022., dana 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-506/2020-14 od 13. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.494,00 kuna/ 4.179,97 eura[1] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.262,50 kuna/ 698,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Točkom III. izreke presude odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.909,11 kuna/ 784,27 eura te za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u ukupnom bruto iznosu iz točke I. izreke presude.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika na poslovima proizvodnje za isplatu neisplaćene plaće za razdoblje od 24. veljače 2020. do studenoga 2020. u iznosu od 37.403,11 kn.

6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

- da je tuženik s tužiteljem sklopio pisani Ugovor o radu 23. kolovoza 2020. na određeno vrijeme od godine dana za obavljanje poslova radnika u proizvodnji, za ugovorenu plaću u iznosu od 4.062,51 kn mjesečno,

- da je 24. kolovoza 2020. izvršena prijava tužitelja na mirovinsko osiguranje, s kojim datumom je tužitelj stekao svojstvo osiguranika,

- da je rješenjem o izdavanju dozvole za boravak i rad Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave K., Policijske postaje D. R., Broj: 511-05-08-121-UP/I- 6/37-2020, od 3. lipnja 2020. izdana dozvola za boravak i rad tužitelju te da ista vrijedi od 3. lipnja 2020. do 3. lipnja 2021.,

- da je tužitelj je dao Izvanredni otkaz Ugovora o radu bez prava na otkazni rok od 27. listopada 2020., koji tuženik nije primio,

- da je tuženik je dana 16. listopada 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, kojom zaposleniku radni odnos prestaje danom dostave ove odluke, pri čemu zaposlenik nema pravo na otkazni rok i otpremninu, a koja je dostavljena zaposleniku ovdje tužitelju porukom 16. listopada 2020.,

- da je tuženik je 16. listopada 2020. podnio prijavu o prestanku osiguranja tužitelja, s kojim datumom je naveden prestanak svojstva osiguranika, a kao razlog je naveden izvanredni otkaz,

- da iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka, a čiji iskazi nisu u protivnosti s materijalnim dokazima, nesporno proizlazi da je tužitelj zajedno s nekolicinom radnika živio i stanovao u kući u K., …, u vlasništvu N. D., koji je s tuženikom sklapao ugovore o najmu za potrebe stanovanja radnika tuženika, koji su radnici na posao putovali službenim vozilom – kombijem "za vlastite potrebe", nosili radnu odjeću na kojoj je pisalo ime tuženika "L.", te svakodnevno odlazili na posao ujutro te radili od 7,00 do 15,00 sati, te da je tužitelj počeo raditi kod tuženika u veljači 2020. (24. veljače 2020.) gdje je obavljao poslove radnika na glavnom stroju.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19

– dalje: ZR) je propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Zatim, odredbom čl. 10. st. 1. ZR-a je propisano da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.

10. Nadalje, odredbom čl. 14. ZR-a je propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

11. Odredbom čl. 90. ZR-a je propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

12. Prema odredbi čl. 92. ZR-a plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu. Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće su, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

13. Sukladno čl. 93. ZR-a poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti.

14. Slijedom svega navedenog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tužitelj radio kod tuženika od veljače 2020., unatoč što mu tuženik prije početka rada nije izdao pisanu potvrdu niti je sa tužiteljem sklopio ugovor o radu, a za koji rad mu tuženik nije isplatio plaću, a ni za razdoblje za koje je s tužiteljem sklopio pisani ugovor o radu od 24. kolovoza 2020., te da je tuženik kao poslodavac dužan tužitelju kao radniku za obavljeni rad isplatiti plaću, i to za razdoblje od 24. veljače 2020. do 16. listopada 2020., odnosno do prijave o prestanku osiguranja.

15. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dužan tužitelju za mjesec veljaču 2020. platiti plaću u iznosu od 840,52 kn, za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2020. iznos od 4.062,51 kn za svaki mjesec, te za listopad 2020. iznos od 2.215,91 kn, što zbrojeno iznosi 31.494,00 kn.

16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 31.494,00 kn.

17. Žalbeni navodi tuženika kako je predložio saslušanje obje stranke na okolnost dana početka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio provesti, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17.1. Naime, prvostupanjski sud obrazlaže kako je uvidom u spis predmeta i dokumentaciju utvrđeno da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio dokaz saslušanjem stranaka na okolnost sklapanja ugovora dana 23. kolovoza 2020. kao i na okolnost izvršene prijave na mirovinsko osiguranje s istim datumom, za koje navode je dostavio dokumentaciju, odnosno da se radi o nespornim činjenicama, te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da na ove okolnosti nema potrebe provoditi personalne dokaze.

18. Nadalje, žalitelj ističe kako nije jasno pozivanje prvostupanjskog suda u točki 16. obrazloženja pobijane presude na Ugovore o najmu između tuženika kao najmoprimca i N. D. kao najmodavca, za smještaj tužitelja kao radnika tuženika, iz kojih prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj počeo s radom kod tuženika i prije sklapanja ugovora o radu od 23. kolovoza 2020.

18.1. Navedeni žalbeni navod je neosnovan. Pravilno prvostupanjski sud zaključuju na temelju činjenice da je tuženik kao najmoprimac sklapao ugovore o najmu na određeno vrijeme u trajanju od mjesec dana sa N. D. kao najmodavcem, predmet kojih je bila kuća u M.., za stanovanje radnika tuženika, između ostalih i tužitelja, koji je naveden u ugovoru o najmu od 5. ožujka 2020. sklopljenim za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 1. travnja 2020., u ugovoru o najmu od 5. travnja 2020. sklopljenim za razdoblje od 1. travnja 2020. do 1. svibnja 2020., u ugovoru o najmu od 5. lipnja 2020. sklopljenim za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 1. srpnja 2020., te u ugovoru o najmu od 6. srpnja 2020. sklopljenim za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 1. kolovoza 2020. (list 34-53 spisa), da je životno logično da je tužitelj već tada radio kod tuženika jer zašto bi u protivnom tuženik sklapao navedene ugovore o najmu kojim tužitelju osigurava smještaj. Prvostupanjski sud obrazlaže i da je svjedok N. D. iskazao da je tužitelj u iznajmljenoj kući stanovao od veljače 2020.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema ugovorenoj plaći iz Ugovora o radu od 23. kolovoza 2020. u iznosu od 4.062,51 kn mjesečno.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

21. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ove presude.

22. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.