REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-329/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. K., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja M. K., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-451/2019 od 22. veljače 2022., a objavljene 25. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja M. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 451/2019 od 22. veljače 2022., a objavljene 25. veljače 2022., okrivljeni J. K., temeljem čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobađa se od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

2. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenog M. K. upućuje se na parnicu glede postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

3. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, pri čemu je dužan naknaditi troškove paušalne svote u iznosu 2.000,00 kuna kao i troškove vještačenja u iznosu 7.644,00 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, a dužan je naknaditi i troškove koji se odnose na okrivljenikovu obranu.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio oštećeni kao tužitelj M. K. po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima postupka, te je predložio da se pobijana presuda preinači, na način da se uvaži žalba, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

6. Iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira u čemu bi se te povrede sastojale, a sadržajno razmatrajući žalbu proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

6.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenik kao tužitelj prigovara u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kada je naveo da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti, te da ga je pogrešno oslobodio od optužbe. Po mišljenju žalitelja postoji niz razloga koji ukazuju na nepravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, pa tako, između ostalog, je okolnost da sud navodi da u vrijeme uplate od strane tužitelja društvo okrivljenika nije bilo u blokadi već je neprekinuta blokada nastupila 17 dana po izvršenoj uplati, iako sud kada obrazlaže svoj stav govori da je blokada nastupila tek 17. rujna 2013., a uplate su izvršene 26. i 27. kolovoza 2013. S tim u vezi žalitelj konstatira da bi trebalo biti notorno da svaki savjesni poduzetnik, kakvim prvostupanjski sud proglašava okrivljenika, zna svoje financijsko stanje, te da zna okolnosti koje opravdavaju očekivanje da će društvo ući u blokadu, pa bi se od savjesnog gospodarstvenika očekivalo da o takvim okolnostima izvijesti svoje komitente, odnosno ne preuzima obveze koje neće biti u mogućnosti ispuniti. Nadalje, žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud zaboravlja i da je prije toga društvo okrivljenika u više navrata bilo u povremenim blokadama, a koje okolnosti su ukazivale na probleme u poslovanju. Isto tako, žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud zanemaruje činjenice koje su utvrđene vještačenjem, a to je da ne postoji narudžba TD A. d.o.o. prema nekom dobavljaču za robu koju je naručio naručitelj, a iz čega proizlazi kako novac uplaćen od strane tužitelja nije korišten u svrhu nabave robe iz njihovog ugovora, pa s tim u vezi i ostale tvrdnje koje se iznose u žalbi ukazuju na pogreške od strane prvostupanjskog suda, a koje se u bitnome svode na zaključak da prvostupanjski sud smatra da ovdje nije dokazana prijevarna namjera i da se radi o građanskopravnom odnosu.

6.2. Protivno stavu oštećenika kao tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, valjano i sveobuhvatno ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo.

6.3. Naime, okrivljenom J. K. stavlja se na teret da bi 24. kolovoza 2013. u Z., u svojstvu osobe ovlaštene za zastupanje tvrtke „A.“ d.o.o. iz Z., S. cesta 144A, u namjeri da se domogne nepripadne materijalne dobiti za navedeno trgovačko društvo, neistinito predočio M. K. da će mu isporučiti i montirati vrata i prozore za njegovu obiteljsku kuću u R. po cijeni od 87.818,27 kuna za avansno plaćanje, u roku do druge polovice listopada 2013., iako stvarne namjere da to učini nije imao, u koju svrhu je M. K. dostavio ponudu broj …….- A i ugovor broj …/13 od dana 24. kolovoza 2013. sa tako naznačenim uvjetima, pa kad mu je M. K. povjerovao i pristao na ponuđene uvjete, te 26. kolovoza 2013. uplatio na žiro-račun trgovačkog društva „A.“ d.o.o. iznos od 44.000,00 kuna, a 27. kolovoza 2013. još i iznos od 43.818,27 kuna, novac prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe te iskoristio za podmirivanje dugova tvrtke, dok ugovorenu robu i usluge do danas nije isporučio M. K., čime ga je oštetio za iznos od 87.818,27 kuna pribavivši na opisani način imovinsku korist trgovačkom društvu „A.“ d.o.o. u navedenom iznosu, dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu te ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju opisano i kažnjivo po čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11.

6.4. Prvostupanjski sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaze koji su pobrojani pod toč. 9. obrazloženja pobijane presude, te je nakon toga detaljno obrazložio što i zašto smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto.

6.5. S tim u vezi ovaj drugostupanjski sud dodaje da je iz priležeće dokumentacije koja prileže spisu nesporno utvrđeno da je 24. kolovoza 2013. sklopljen ugovor broj …/13A između okrivljenika i društva A. kojem društvu je okrivljenik bio ovlaštena osoba za zastupanje, te je predmet navedenog ugovora bila obveza okrivljenika da pribavi i montira vrata i prozore na objekt oštećenika kao tužitelja s rokom do druge polovice listopada 2013., a oštećenik se obvezao izvršiti plaćanje avansa u iznosu 60.984,91 kuna tri dana od potpisa ugovora, tri dana nakon potpisa ugovora obvezao se platiti iznos 30.492,46 kuna i to nakon dolaska robe u H., te se obvezao plaćanje iznosa 10.164,14 kuna nakon preuzimanja objekta, kao i za montažu plaćanje iznosa 8.000,00 kuna nakon preuzimanja objekta.

6.6. Iz dokumentacije koja prileže spisu, a i obrane okrivljenika koji ne spori da je primio uplate od oštećenika, proizlazi da je plaćanje avansa izvršeno i da je uplaćen novčani iznos u ukupnoj vrijednosti 87.818,27 kuna, da je društvo A. odmah proslijedilo na račun inozemnog društva I. B. T. iz L. u R. A., a uz narudžbu za vrata i prozore ugovorene sa okrivljenikom. Nadalje je nesporno da inozemno društvo nije izvršilo isporuku robe kao što je i nesporno da je inozemno društvo novac koji je zaprimilo ustvari iskoristilo i upotrijebilo za podmirenje ranijeg potraživanja od društva A., a po osnovu isporuke robe društvu A. za kupca M. D. Okrivljenik se brani na način da ističe da nije očekivao ovakvo postupanje inozemnog dobavljača. Također tvrdi da je naknadno od M. D. dobio uplatu koja je bila od ranije u iznosu 16.500 eura, a što je ovaj izvršio 16. listopada 2013., a što proizlazi iz pribavljenog izvatka o prometu po žiro-računu društva A. broj 144 od 16. listopada 2013., pa je smatrao da će od tuda moći naplatiti dugovanje za vrata ovdje oštećenika kao tužitelja, međutim, navedeni novac mu je od strane P. uprave oduzet, odnosno P. uprava se iz navedenog iznosa uplaćenog naplatila s osnova dugovanja društva A. za neplaćena a dospjela javna davanja. Uz to, okrivljenik tijekom cijelog postupka tvrdi da je imao namjeru ispuniti obavezu prema oštećeniku kao tužitelju, odnosno da nikada nije imao namjeru prevariti istoga.

6.7. Analizirajući obranu okrivljenika kao i izvršen uvid u kompletnu dokumentaciju koja prileže spisu, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da nije sporno da je oštećenik kao tužitelj platio za ugovoren posao i nije sporno da okrivljenik nije izvršio obaveze u vezi toga. Iz provedenog vještačenja također je nesporno utvrđeno da je u poslovnim knjigama evidentiran predmetni posao između oštećenika kao tužitelja i okrivljenika, a što pravilno ukazuje prvostupanjski sud kao okolnost da oštećenik kao tužitelj nije skrivao tu činjenicu, tj. nije bježao od navedenih tvrdnji oštećenika kao tužitelja.

6.8. S obzirom na navedene okolnosti valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zauzeo stav kada je prihvatio obranu okrivljenika i to iz razloga što je ista u bitnim dijelovima u pogledu djela za koje se tereti podudarna sa dokumentacijom koja prileže spisu.

7. Kraj takvog stanja stvari, te analizom kompletnog dokaznog postupka pravilno prvostupanjski sud zaključuje, a imajući na umu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao, da je nakon iscrpno provedenog postupka opravdana i razumna odluka da se u ovdje konkretnom slučaju ne može sa potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik u trenutku zaključenja pravnog posla sa oštećenikom, tj. 24. kolovoza 2013. postupao s prijevarnom namjerom. I ovaj drugostupanjski sud smatra da se u ovdje konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu od koje okolnosti ne bježi niti okrivljenik.

7.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika, ovdje konkretno neodgovornosti, za inkriminirano mu kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju.

7.2. Na navode žalbe u kojoj se, između ostalog, navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu utvrđenu vještačenjem, a to je da ne postoji narudžba TD A. d.o.o. prema nekom dobavljaču za robu koju je naručio tužitelj, a iz čega proizlazi kako novac uplaćen od strane tužitelja nije korišten u svrhu nabave robe iz njegovog ugovora, valja reći da, kada bi i ta okolnost bila potpuno nesporna to ne znači da je u trenutku zaključenja pravnog posla kod okrivljenika postojala prijevarna namjera, a što je bitno za opstojnost kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, a za što se tereti okrivljenika.

8. S obzirom na navedeno ne postoje razlozi zbog kojih oštećenik kao tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a kako je utvrđeno da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti, to je ovaj drugostupanjski sud odbio žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i presudio kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a sve na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.