Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-109/2022-8
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 2. u svezi sa člankom 52. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 341/2019-5 od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. travnja 2023., u prisustvu optuženog M. Ć. I. njegove braniteljice M. M.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog M. Ć. i državnog odvjetnika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu optuženog M. Ć. proglasio je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u svezi sa člankom 52. stavkom 1. KZ/11 te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Optuženom M. Ć. na temelju članka 57. KZ/11 potom je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci će se izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako navedeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi M. Ć. dužan je u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom društvu C. D. d.o.o. isplatiti 1.284,92 kune.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 optuženi M. Ć. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu paušalne svote od 1.000,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli optuženi M. Ć. po braniteljici M. K. (sada M.), odvjetnici u S. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda i to u odluci o kazni na način da mu se "izreče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu odredbe članka 56. stavka 2. KZ/11 s primjerenim rokom kušnje (uvjetna osuda)", odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je u žalbi zatraženo da se o sjednici vijeća obavijesti optuženik i braniteljica.
3. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika "osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora".
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
6. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi M. Ć. i njegova braniteljica M. M., odvjetnica u S., dok nije pristupila uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Splitu pa je sjednica održana u njezinoj odsutnosti prema članku 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08-22).
6.1. Braniteljica optuženika, M. M., odvjetnica u S., na sjednici vijeća iznijela je najvažnije dijelove žalbe i predložila je da se prvostupanjska presuda preinači na način da se njezinog branjenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, potom da mu se izreče uvjetna osuda s primjerenim rokom provjeravanja. Optuženi M. Ć. pridružio se navodima svoje braniteljice.
7. Žalbe optuženog M. Ć. i državnog odvjetnika nisu osnovane.
8. Iako optuženik u uvodu žalbe navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se presuda pobija isključivo zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u povodu žalbi optuženika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku . točkama 1. i 2. ZKP/08-22, ali nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona koja je propisana tim odredba.
9. Optuženik u žalbi ističe kako je nakon donošenja prvostupanjske presude u cijelosti oštećeniku uplatio štetu pričinjenu kaznenim dijelom, da je trenutno zaposlen "u stabilnoj firmi A. d.o.o., ostvaruje redovita mjesečna primanja, u međuvremenu se oženio i živi normalnim životom". S obzirom na sve te okolnosti da se svrha kažnjavanja može potiči i izricanjem uvjetne osude.
9.1. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti, u vidu višestruke osuđivanosti optuženog M. Ć., dok da je propustio utvrditi i vrednovati kao otegotne okolnosti upornost i iskazanu bezobzirnost, koja se očitovala u višestrukom dolasku na istu benzinsku postaju kroz inkriminirano razdoblje i krađu goriva s te benzinske postaje. Da prvostupanjski sud nije trebao optuženiku kao olakotnu okolnost cijeniti "pristojno držanje za vrijeme rasprave" jer da je riječ o civilizacijskom standardnu, a ne o olakotnoj okolnosti koja bi se trebala uzimati u obzir kod izricanja sankcije.
9.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, kako optuženika, tako i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, a kako je to i propisano člankom 47. KZ/11.
9.1. Naime, prvostupanjski sud upravo je na odgovarajući način kao olakotnu okolnost cijenio optuženikovo priznanje počinjenog kaznenog djela, a kao otegotnu okolnost dosadašnju osuđivanost optuženika zbog počinjenih istovrsnih kaznenih djela. Suprotno žalbenim navodima optuženika olakotne okolnosti u vidu njegovog primjernog ponašanja na raspravi i činjenicu da je oštećeniku naknadio prouzročenu štetu, nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja. Stoga je utemeljeno prvostupanjski sud ocijenio kako s obzirom na stupanj krivnje optuženika, kao i konkretne okolnosti počinjenog kaznenog djela, a posebice dosadašnju osuđivanost optuženika je primjereno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Međutim, imajući u vidu da je optuženik ipak priznao počinjeno kazneno djelo i zbog toga je izrazio kajanje, stav je i ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može postići i izricanjem djelomične uvjetne osude i to na način da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine, ne počinio neko novo kazneno djelo.
10. Ne može se, stoga, prihvatiti prijedlog državnog odvjetnika da se optuženik strože kazni, budući da je ipak iskazao kritičnost u odnosu na svoje postupanje, a okolnosti počinjenog kaznenog djela ne ukazuju na posebno izraženu bezobzirnost, kako to državni odvjetnik neosnovano u žalbi ističe. Optuženikov prijedlog da mu se izreče uvjetna osuda, isto tako nije utemeljen, budući da ni do sada u tri navrata izrečene uvjetne osude optuženiku, nisu polučile željenu svrhu, a ne može se zanemariti ni to da je kazneno djelo optuženik počinio u vremenu provjeravanja po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-410/2017 od 16. srpnja 2017.
11. Prvostupanjski sud je počinio povredu kaznenog zakona u korist optuženika jer je u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu (članak 469. točka 9. ZKP/08-22) kada je odlučio kako rok provjeravanja uvjetovanog dijela kazne teče od pravomoćnosti presude, iako je odredbom članka 57. stavkom 5. KZ/11 propisano da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. No, kako je izostala žalba u tom pravcu, to je ovaj sud samo mogao na takvu povredu kaznenog zakona ukazati.
11. Kako navodima žalbe ni državni odvjetnik ni optuženik nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio kakvu povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 472. stavku 1. ZKP/08-22, to je te žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu prema članku 482. ZKP/08-22.
Split, 18. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Neven Cambj, v. r.
