Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-3580/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu,kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB:…, iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. V. i J. B., V., protiv tuženika P. b. Z. d.d. OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-407/19- 24 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-407/19-24 od 30. rujna 2021. pod točkom I., II. i III. izreke, pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 12.657,00 kuna/1.679,87eura[1] i pod točkom V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 9010532284 od 7. svibnja 2005. sklopljenog između tužitelja Z. B., kao korisnika kredita i tuženika P. b. Z. d.d., kao kreditora, potvrđen 10. svibnja 2005. po javnom bilježniku M. K. iz V., pod brojem OU-836/05 u dijelu u kojem u čl.1. glasi: "U kunama, koji odgovara protuvrijednosti… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita"; u čl.4. glasi: "…kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke…visinu kamatne stopa banka može promijeniti te urednosti poslovanja korisnika kredita… kamata se obračunava u CHF… Kamata iz prethodnog članka obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate."; u čl.6 glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan plaćanja kamate.", u čl.7. glasi: "Plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…u slučaju promijene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta… ili na adresu koju je korisnik kredita pismeno dostavio banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog ugovora.", čl.12.8. glasi: "Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju… te da prihvaćaju sve izmjene i dopune, o čemu će ih banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala."; u čl.12.9. glasi: "Potpisom ovog ugovora korisnik kredita… izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.", te stoga odredbe navedenih članaka u dijelu među ugovornim strankama ne proizvode nikakve pravne učinke.

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.955,67 kuna, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označenim u izreci.

Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 25.737,14 kuna, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označenim u izreci.

Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 12.657,00 kuna, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka.

Pod točkom V. izreke odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 2.785,53 kune.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 9010532284 od 7. svibnja 2005. u kojem je obveza iskazana u valuti švicarski franak i kojima je ugovorena promjenjiva kamata sukladno odluci banke, zahtjev za isplatu iznosa od 1.955,67 kuna sa zateznim kamatama s osnove preplaćene razlike kamata i zahtjev za isplatu iznosa od 25.737,14 kuna sa zateznim kamatama s osnove preplaćene razlike tečaja.

5. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

- da su nesporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka,

- da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 9010532284 od 7. svibnja 2007.,

- da je ugovor zaključen na iznos od 31.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 120 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom;

- da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu,

- da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta,

- da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik kao drugotuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke,

- da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.,

- da je prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika,

- da je odredbom čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, dalje: ZZP/14) propisano da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača,

- da je u odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi ugovora koje se odnose na pravo tuženika da jednostrano izvrši promjenu kamatne stope Ugovora o kreditu prvostupanjski sud primijenio odredbe ZZP/03 koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 7. svibnja 2005.,

- da je prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03,

- da je odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe,

- da analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita, da je u takvoj situaciji korisniku kredita potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,

- stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbi ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku,

- da je stoga neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora vezanih za jednostranu promjenu kamatne stope od strane tuženika,

- da sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj,

- da stoga proizlazi da su navedene odredbe ugovora glede jednostrane promjene kamatne stope nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja,

- u odnosu na dio ugovora o kreditu, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, prvostupanjski sud je ocijenio da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi,

- kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja,

- cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu prvostupanjski sud primijenio na ovaj konkretan slučaj,

- da je glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužitelja kao korisnika kredita,

- da na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka da između stranaka nije bila namjera ugovaranje fiksne kamatne stope već je volja obje strane bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, da tečaj između stranaka nije bio fiksiran, što je dovelo i do pogrešnog izračuna od strane vještaka,

- da je povodom prigovora tuženika sud saslušao vještaka te je vještak na ročištu od 26. svibnja 2021. ispravio dio svog nalaza i mišljenja, obzirom je prilikom sačinjavanja mišljenja zbog tehničke pogreške pogrešno iskazao ukupne iznose,

- da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja zbog promjene tečaja za utuženo vremenskom razdoblje iznosi 25.775,16 kuna, a kada se od tog iznosa odbije iznos od 38,02 kune na ime negativne tečajne razlike proizlazi da je tužitelj više platio 25.737,14 kuna, u svom zaključku vještak je naveo da je tužitelj više platio iznos od 27.575,16 kuna, a radi se isključivo o tehničkoj pogrešci prilikom pisanja gdje je zamijenio točke 5. i 7.,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegov iskaz, obzirom su isti stručni uvjerljivi, zasnovani na vjerodostojnoj dokumentaciji te sukladno navodima tuženika vještak je u svom nalazu i mišljenju iskazao točnu visinu kamatne stope u svakom pojedinom trenutku kao i visinu tečaja koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita, pa je ocijenio neosnovanim prigovore tuženika,

- da iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,35% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope, ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. proizlazi da ista iznosi 1.955,67 kuna,

- da iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 25.737,14 kuna.

- da obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), identična odredba čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05), jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora, a kako je tuženik primio upravo iznos od 1.955,67 kuna, odnosno 25.737,14 kuna, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 210. ZOO/91. odnosno čl. 1111. ZOO/05 u vezi čl. 104. ZOO/91, odnosno čl. 323. ZOO/05,

- da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan jer sukladno odredbi čl. 361. ZOO/91, odnosno čl. 251. ZOO/05 zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, a kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena 4. travnja 2019. prvostupanjski sud je utvrdio da nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO/91, odnosno čl. 225. ZOO/05.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP).

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9.Tužitelj se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 7. svibnja 2007., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke na koju se poziva tužitelj iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

11. Neosnovano žalitelj problematizira činjeničnopravne zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF, jer je sud prvog stupnja svoja utvrđenja o nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku kolektivne tužbe, na koje se tužitelj pozivao i to iz razloga koje je i sam naveo, a što kao potpuno pravilno prihvaća i ovaj sud. Pri čemu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u cijelosti ništetnom odredbu o promjenjivoj kamati koja je vezana za početnu kamatnu stopu (koja se mijenjala odlukama tuženika) pa suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od značaja.

12. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, sud prvog stupnja pravilno je, a suprotno u tom pogledu žalbenim navodima tuženika, imao u vidu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i odredbe čl. 502.c ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike iznos od 25.737,14 kuna i na ime razlike više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope iznos od 1.955,67 kuna, sve sa zateznim kamatama.

14. Odredbom čl. 324. ZOO/05 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

15. Neodlučno je pozivanje tuženika na činjenicu da je ugovor ispunjen. Odlučno je je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

16. Neosnovano se u žalbi prigovara da sud postupa suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka obzirom je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i zasnovan na dokumentaciji u spisu, dok ispravno nije prihvaćen prijedlog tuženika za određivanja zadatka vještaku povodom primjedbe tuženika kako je nalaz i mišljenje vještaka bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna. Naime, prvostupanjski sud pravilno nije uvažio takvu primjedbu tuženika jer je utvrđeno da su ništetne sve promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju, radi čega osnovano sud smatra da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelju trebao platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna i kao da nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

17. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO/05. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO/05.

18. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07 te odredbe Zakona o obveznim odnosima. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu.

19. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava u smislu odredaba čl. 81. do 88. ZZP/03, odnosno čl. 96. do 102. ZZP/07, prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike iznos od 25.737,14 kuna i na ime razlike više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope iznos od 1.955,67 kuna sa zatraženim zateznim kamatama s obzirom da bi tužitelj imao pravo na kamate od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO/05.

20. Odluku o trošku je pravilna i valjano obrazložena, po osnovi čl. 154. st. 1. ZPP i visini po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke.

22. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.