Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-959/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 I 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-154/2019 od 8. lipnja 2022., a objavljene 13. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog D. B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-154/2019 od 8. lipnja 2022., a objavljene 13. lipnja 2022., pod toč. I. izreke, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: K-309/2017 od 6. listopada 2017.

1.1. Istom presudom pod toč. II. izreke, okrivljeni D. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 56. st. 4. KZ/11 okrivljenom D. B. se određuje posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, da u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom N. K., iz O., uplatom iznosa 11.000,00 kuna.

3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

4. U smislu čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik je dužan oštećeniku na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos 11.000,00 kuna, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

5. U smislu čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 900,00 kuna, kao i troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu 184,00 kune, sve to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni D. B. po branitelju D. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno I nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima postupka, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, da se preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe za djelo za koje se tereti.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba okrivljenika je osnovana.

10. Iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne konkretizira u čemu bi se sastojale navedene povrede.

10.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

10.2. Isto tako, žalitelj navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali ne konkretizira koju povredu ima u vidu, a iz sadržaja predmetne žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onome, koje bi sa stanovišta žalitelja bilo ispravno.

10.3. Međutim, u pravu je žalitelj, tj. okrivljenik kada tvrdi da je činjenično stanje, kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada pogrešno utvrđeno.

10.4. Naime, žalitelju se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo prijevare na način što je 23. veljače 2016. u O., u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, pristupio N. K., na kojeg ga je uputio I. V., ponudivši mu prodaju 48 komada stabala, ukupne drvene mase 81,63 m3 u šumi k.o. V. kč.br. …, pritom mu neistinito predočivši da je vlasnica navedene šume A. V. koju on zastupa i koja je stara pa ne može izaći na teren, iako je navedenu šumu kupio 25. ožujka 2014. od imenovane za iznos od 2.000 eura, ali ju nije prenio na svoje ime i bilo mu je poznato gruntovno stanje iz izvatka kojeg mu je ista predala po kojemu je ista suvlasnica navedene šume u dijelu 6/40, pa kako mu je N. K. povjerovao i predao mu iznos 11.000,00 kuna za kupnju dogovorene količine drva, o čemu su potpisali potvrdu ovjerenu kod Javnog bilježnika u Zaprešiću pod brojem: OV 1494/16, primljeni iznos novca je zadržao za sebe, a kada je N. K. došao porušiti i odvesti kupljena stabla ista nije mogao uzeti budući su došli suvlasnici šume, čime se na štetu imenovanog nepripadno okoristio za iznos od 11.000,00 kuna, dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo prijevare, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

10.5. Ono što je nesporno utvrđeno u ovom postupku je da je okrivljenik 23. veljače 2016. u O. ponudio N. K., tj. oštećeniku, na kojeg ga je uputio I. V., prodaju 48 komada stabala, ukupne drvene mase 81,63 m3 u šumi k.o. V. Nadalje, nesporno je i da je N. K. okrivljeniku predao iznos 11.000,00 kuna za kupnju dogovorene količine drva, o čemu su potpisali potvrdu ovjerenu kod Javnog bilježnika u Zaprešiću, te nije sporno niti da je okrivljenik primljeni iznos novca zadržao za sebe, tj. u trenutku kada je oštećenik došao porušiti i odvesti kupljena stabla ista nije mogao uzeti budući su došli suvlasnici šume. Također je nesporno da do danas okrivljenik nije vratio oštećeniku novac. Ono što je sporno je da li je okrivljenik oštećeniku predočio da je vlasnica navedene šume A. V., koju on zastupa i koja je stara pa ne može izaći na teren, te da li je zaključio sa oštećenikom taj kupoprodajni ugovor u namjeri stjecanja nepripadne materijalne koristi, dakle, već u trenutku sklapanja ugovora postupao s prijevarnom namjerom.

10.6. Objekt kaznenog djela prijevare je svaka imovina, uključujući imovinska prava I interese. Radnja počinjenja sastoji se od dovođenja druge osobe u zabludu ili održavanje u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Ponekad se u praksi zaboravi da za postojanje prijevare nije dovoljno samo to da počinitelj ovog kaznenog djela nije ispunio svoju obvezu kao što je primjerice vratio kredit, platio kupljenu robu, obavio neke radove i sl., a koju je obvezu preuzeo stupajući u poslovni odnos. Za ovo djelo potrebno je da se ispuni i drugi uvjet a to je da se traži postojanje specijalne namjere, tj. da se dovođenjem drugog u zabludu i održavanje u zabludi sebi ili drugome pribavi protupravna imovinska korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku ili drugoj osobi. Dakle, za postojanje kaznenog djela potreban je počinitelj već pri uspostavljanju imovinskopravnih odnosa sa drugom osobom, dakle sklapanjem ugovora ili nekog pravnog posla, ima namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili neispuniti ugovorom predviđene obveze.

10.7. U ovdje konkretnom slučaju, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, za sada nije sa potpunom sigurnošću utvrđena prijevarna namjera. Naime, okrivljenik je u obrani, a poričući postupanje s prijevarnom namjerom, naveo da je predmetnu šumu kupio u dobroj vjeri, te nije posumnjao da bi stabla koja je prodao oštećeniku bila u tuđem vlasništvu, odnosno nisu bila u dijelu šume koju je on kupio od A. V. Nesporno je u tijeku postupka bilo da su i okrivljenik i oštećenik imali informaciju da zemljišnoknjižno stanje nije u cijelosti sređeno, odnosno da se sporna ili predmetna stabla nalaze u dijelu šume koja barem zemljišnoknjižno nije podijeljena već se radilo o dijelu koji je glasio na A. V. kao suvlasnicu od 6/40 predmetne nekretnine kč. br. ... Okrivljenik tvrdi da je doista oštećeniku pokazao i rekao da može ta stabla sjeći, a to je učinio na način kako mu je pokazala A. V. Oštećenik je, a to je nedvojbeno, okrivljeniku za drva u predmetnoj šumi dao iznos 11.000,00 kuna.

10.8. Analizirajući kompletan dokazni postupak i sve dokaze koji su provedeni, barem za sada nije jasno na koji način je prvostupanjski sud zaključio da su na strani okrivljenika ostvarena subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare jer iz iskaza okrivljenika kao i saslušanih svjedoka A. V. proizlazi da okrivljenik nije imao razloga posumnjati da bi na predmetnoj šumi mogli postojati neriješeni imovinskopravni odnosi.

10.9. S obzirom na navedeno kao i okolnost da prvostupanjski sud navodi i ocjenjuje da se jedino oštećenikov iskaz može ocijeniti dosljednim, a da se manje nelogičnosti u tom iskazu mogu pripisati proteku vremena tijekom kojeg je oštećenik ozbiljno obolio i liječio se u bolnici. Sud navodi da se oštećenik nije mogao sjetiti jedino što je njemu točno rekao okrivljenik čija je šuma. Međutim, bio je kategoričan u tome da je kupovao građu iz šume za koju je vlasništvo bilo čisto i da to nije bio slučaj drva ne bi kupio.

10.10. Međutim, ovakav zaključak, za sada, nije prihvatljiv. Naime, itekako je bitna okolnost, a koju prvostupanjski sud na neki način marginalizira, odnosno umanjuje, da se oštećenik naposljetku jedino nije mogao sjetiti što je njemu točno rekao okrivljenik čija je šuma. Ta okolnost je izuzetno bitna jer nije moguće pripisati proteku vremena da se takve stvari zaboravljaju, odnosno nije moguće na takvom iskazu oštećenika, uz postojeće stanje i iskaze, kako same svjedokinje A. V. na koju je predmetna šuma glasila, odnosno koja ju je prodala okrivljeniku i obrane okrivljenika, kategorički zaključiti da se ovdje radi o prijevarnom postupanju.

11. Ovaj drugostupanjski sud, za sada, navedene zaključke prvostupanjskog suda dovodi u pitanje pri tome misleći da se, prije svega, a prema postojećem stanju, ne može zaključiti da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom, odnosno dozvoljava mogućnost da se ovdje radi o građansko- pravnom odnosu. O tome će naravno odlučiti prvostupanjski sud, ali nakon detaljne i temeljite analize kompletnog dokaznog materijala. Zbog takvog stanja stvari, odnosno zbog toga što nije sa potpunom sigurnošću u ovom trenutku moguće zaključiti da je u trenutku zaključenja pravnog posla između okrivljenika i oštećenika okrivljenik postupao sa prijevarnom namjerom, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

11.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze koji su već provedeni, po potrebi i druge dokaze, pri tome će voditi računa o navodima ove drugostupanjske odluke, a posebno obratiti pozornost na postojanje prijevarne namjere u trenutku zaključenja pravnog posla između okrivljenika i oštećenika. Nakon toga će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će pri tome valjano, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08, i obrazložiti.

12. Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a sve u smislu odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent