Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1180/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: C. O. d.d., Z., V. J. 33, OIB: …, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD H. &. P. iz Z., protiv tuženika: J. K. iz K., K. 79 A, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-275/2019 od 12. studenog 2021. godine, dana 18. travnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-275/2019 od 12. studenog 2021. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika B. Ž. iz K. broj Ovrv-640/2019 od 28. ožujka 2019. godine, te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke), dok je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 825,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku; „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se žalba tužitelja kao neosnovana odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari, a obzirom da vrijednost predmeta spora iznosi 934,00 kune, primjenjuju se odredbe članaka 457. – 467. ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u povodu podnesene žalbe tužitelja prvostupanjsku presudu ispitao u okviru istaknutih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, pazeći pri tomu po službenoj dužnosti i postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Neosnovano tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Stoga, kako nije počinjena u žalbi istaknuta, a ni koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (365. stavak 2. ZPP), žalba tužitelja zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

7. Nije u pravu tužitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu jednako kao i u prvostupanjskoj presudi.

7.1. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi utvrdio - da je tuženik s tužiteljem dana 1. studenog 2013. godine sklopio policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj: 389791005402, kojom je ugovoreno da osiguranje počinje 1. studenog 2013. godine te traje do otkaza, da godišnja premija iznosi 804,00 kuna i da će je tuženik plaćati u 12 rata, odnosno jednom mjesečno, da je tuženik nakon proteka tri godine prigovarao tužitelju, putem njihove zastupnice Lj. Š., kako više ne može ostvarivati prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja obzirom da mu je kartica istekla s danom 1. studenim 2016. godine, da tužitelj nije dostavio tuženiku novu karticu, da su tuženiku dostavljani računi tužitelja za plaćanje premija i nakon isteka važenja kartice, da je tuženik dana 14. siječnja 2017. godine tužitelju uputio dopis kojim ga obavještava kako otkazuje predmetni ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju iz razloga jer mu je istekla kartica dopunskog osiguranja sa danom 1. studenim 2016. godine te da više ne može ostvarivati prava iz osiguranja, a što da mu je potvrdio djelatnik zdravstvene ustanove, da je tuženik potom ugovorio dopunsko zdravstveno osiguranje sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, jer nije mogao ostvarivati prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja po ugovoru sklopljenim s tužiteljem, a tužitelj nije ispunio svoju obvezu i predao tužitelju novu karticu, da je tuženik 15. studenog 2016., 15. prosinca 2016. i 16. siječnja 2017. godine isplatio tužitelju iznose od po 67,00 kuna na ime premija, a koji iznos je i ugovoren u predmetnoj polici dopunskog zdravstvenog osiguranja, kao i da je tužitelj izdao tuženiku račune za razdoblje od studenog 2016. godine do studenog 2017. godine na ime premije u ukupnom iznosu od 934,00 kuna.

7.2. Polazeći od navedenih činjenica, prvostupanjski sud je - zaključivši da je tuženik otkazao predmetni ugovor o osiguranju dana 14. siječnja 2017. godine, te da je podmirio premije osiguranja do prestanka ugovora, iako mu tužitelj nije omogućio da u razdoblju od 1. studenog 2016. pa nadalje koristi usluge iz tog ugovora – pobijanom presudom ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

7.3. Međutim, kraj tako utvrđenih činjenica u pobijanoj presudi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovom sporu trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) koje propisuju raskid ugovora zbog neispunjenja. Naime, odredbom članka 360. ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim tim Zakonom raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Budući je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju te predao tuženiku novu karticu temeljem koje je tuženik kao ugovaratelj osiguranja nakon 1. studenog 2016. godine mogao ostvarivati svoja prava iz ugovora (jer je ranija kartica istekla), to je po prirodi pravnog posla ispunjenje te obveze tužitelja kao osiguratelja o roku (do isteka "stare" kartice) bitan sastojak predmetnog ugovora, pa je ugovor raskinut po samom zakonu, te su time, suglasno članku 386. stavak 1. ZOO, obje ugovorne strane oslobođene svojih obveza, pa tako i tuženik plaćanja utuženog iznosa na ime premije osiguranja.

8. Stoga je, a u prilog neutemeljene tvrdnje - da ima pravo na naplatu premije osiguranja od tuženika do isteka tekuće godine osiguranja – bez osnova pozivanje tužitelja u žalbi na odredbe članka 946. stavka 2. ZOO (koja određuje da ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom dospjelosti premije, obavješćujući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije) i članka 921. ZOO (koja propisuje da se ugovorom o osiguranju ugovaratelj osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja), kao i na odredbu članka 17. stavka 1. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja – da svaka ugovorna strana, ukoliko ugovor nije prestao iz ugovorenih razloga, može raskinuti ugovor pisanim putem najmanje tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja.

9. Ujedno, žalbenim navodima – kojima pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu činjenice da tužitelj nakon 1. studenog 2016. godine nije mogao koristiti usluge iz predmetnog ugovora o osiguranju – tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog kojeg razloga se žalbom presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati (članak 467. stavak 2. ZPP).

10. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako u pogledu osnova (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u odnosu na visinu omjerenih troškova tuženika (članak 155. ZPP).

11. Zbog navedenog, neosnovanu žalbu tužitelja je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 2. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjeve stranaka je valjalo odbiti, jer tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), dok trošak odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za odlučivanje o podnesenoj žalbi (članak 155. ZPP), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 18. travnja 2023. godine

S U D A C

Goran Stošić