Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-77/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: K-34/2021-51 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. P., odvjetnika M. K.u zamjeni za odvjetnika D. P.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V., preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.)

protiv optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V. (osobnih podataka kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

I u razdoblju od početka 1996. do kraja 2000. u S., okrivljenik I. P. kao direktor trgovačkog društva B. d.o.o. S., okrivljenica Z. U.-G. kao predsjednik Skupštine istog Društva, te okrivljenica A. V. kao voditelj računovodstva spomenutog Društva, svi suvlasnici udjela navedenog Društva i to I. P. za 40%, Z. U.-G. za 30%, a A. V. za 10%, zajednički i dogovorno, u nakani ostvarivanja materijalne koristi u velikom iznosu, sastavljajući neistinite odluke o raspodjeli dobiti koje Skupština nikada nije zakonito donijela, a koje je potpisivala Z. U.-G., posebno odluku od 22. travnja 1997., suprotno članku 406. stavak 2. i članka 430. Zakona o trgovačkim društvima i članka 21. Statuta Društva kao i suprotno ugovorima o radu te sastavljajući blagajničke isplatnice koje je potpisivala A. V., kao i ispunjavajući neistinite putne naloge i naloge za uporabu osobnog vozila u službene svrhe za navodna službena putovanja, iz blagajne Društva preuzimali novac, pa tako:

a) u razdoblju od početka 1997. do kraja 2000., suprotno čl. 406. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 21. Statuta Društva, temeljem navodne Odluke Skupštine društva od 22. travnja 1997., koja stvarno nikada nije zakonito donesena, a koju je potpisala Z. U.-G., u više navrata, preko blagajničkih isplatnica koje je potpisivala A.

V., I. P. preuzimao iz blagajne novac na ime sudjelovanja u dobiti Društva u iznosima većim od onih koji mu pripadaju sukladno njegovom vlasničkom udjelu od 40%, znajući kako nema pravo na isplatu u tim iznosima, na koji način je preuzeo i za sebe zadržao iznos za 1.537.657,13 kuna veći od onoga koji mu je pripadao, kao razliku između novčanih iznosa koji su mu neopravdano isplaćeni i onih iznosa na čiju je isplatu pravilnim obračunom imao pravo, jer mu je za 1996. isplaćeno za 54.332,25 kuna manje dobiti od pripadajuće, pa tako:

-1997. kada je Društvo ostvarilo dobit od 2.266.319,87 kuna, te mu je pripadalo 890.527,95 kuna, u više navrata preuzeo 911.352,00 kune, tj. za 20.824,06 kuna više od pripadajućeg,

-1998. kada je Društvo ostvarilo dobit od 1.881.734,29 kuna, te mu je pripadalo 752.693,68 kuna, u više navrata preuzeo 1.530.800,00 kuna, tj. za 778.106,40 kuna više od pripadajućeg,

-1999. kada je Društvo ostvarilo dobit od 2.406.614,21 kunu, te mu je pripadalo 962.645,68 kuna, u više navrata preuzeo 1.340.739,00 kuna, tj. za 378.093,40 kuna više od pripadajućeg,

-2000. kada je Društvo ostvarilo dobit od 938.595,72 kn, te mu je pripadalo 375.438,29 kn, u više navrata preuzeo 790.404,00 kn te je za 414.965,71 kn više od pripadajućeg,

b) u razdoblju od početka 1998. do kraja 2000., temeljem neistinitih putnih naloga i naloga za uporabu osobnog vozila u službene svrhe, na ime I. P. u kojima je navedeno kako je ovaj službeno putovao, premda znajući kako to nije istina, a koje je kao i odgovarajuće blagajničke isplatnice ispunjavala A. V., te ih ovjeravala pečatom društva B. a I. P. ih odobravao svojim potpisom, I. P. iz blagajne preuzeo ukupno 215.817,90 kuna, koji je iznos za sebe zadržao, pa tako:

- 1998. ispunili 22 neistinita putna naloga bez broja i naloga za uporabu osobnog vozila u službene svrhe na ime I. P. i to s brojem blagajne 12 na iznos 2.372,30 kuna, 19 na iznos 3.309,57 kuna, 23 na iznos 2.641,60 kuna, 35 na iznos 3.041,64 kune, 48 na iznos 3.074,40 kuna, 69 na iznos 3.643,92 kune, 86 na iznos 2.267,83 kune, 102 na iznos 3.068,10 kuna, 116 na iznos 3.398,22 kune, 124. na iznos 3.187,80 kuna, 130 na iznos 3.467,52 kune, 147 na iznos 3.912.70 kuna, 148 na iznos 3.686,76 kuna, 171 na iznos 3.777,48 kuna, 178 na iznos 3.955,14 kuna, 191 na iznos 3.764,88 kuna, 203 na iznos 3.457,44 kune, 215 na iznos 3.113,20 kuna, 218 na iznos 3.955,14 kuna, 226 na iznos 3.218,04 kune, 230 na iznos 1.797,88 kuna, 238 na iznos 1.302,84 kune, u ukupnom iznosu 69.414,40 kuna,

-1999. ispunili 18 neistinitih putnih naloga bez broja i naloga za uporabu osobnog vozila u službene svrhe na ime I. P. i to s brojem blagajne 11 na iznos 3.596.04 kune, 21 na iznos 3.597,30 kuna, 28 na iznos 3.737,16 kuna, 39 na iznos 3.665,34 kune, 41 na iznos 2.931,00 kuna, 54 na iznos 3.257,11 kuna, 46 na iznos 3.719,52 kune, 65 na iznos 3.676,68 kuna, 70 na iznos 4.259,46 kuna, 76 na iznos 4.560,57 kuna, 80 na iznos 2.225,11 kuna. 84 na iznos 3.959.29kuna, 93 na iznos 3.512,82 kune, 96 na iznos 11.941,00 kunu, 97 na iznos 3.739,63 kune, 104 na iznos 3.651,12 kuna, 108 na iznos 4.142.08 kuna, 118 na iznos 1.636,36 kuna, u ukupnom iznosu 71.807,59 kuna,

- 2000. ispunili 17 neistinitih putnih naloga bez broja i naloga za uporabu osobnog vozila u službene svrhe na ime I. P. i to s brojem blagajne 2 na iznos 2.486,78 kuna, 5 na iznos 3.139,14 kuna, 13 na iznos 12.339,06 kuna, 14 na iznos 4.068,67 kuna, 19 na iznos 4.034,08 kuna, 24 na iznos 4.366,08 kuna, 31 na iznos 8.344,32 kune, 41 na iznos 4.674,48 kuna, 55 na iznos 2.650,56 kuna, 56 na iznos 4.601,68 kuna, 67 na iznos 4.576,46 kuna, 69 na iznos 1.075,50 kuna, 76 na iznos 3.474,36 kuna, 85 na iznos 5.016,84 kune, 99 na iznos 3.926,56 kuna, 109 na iznos 3.721,96 kuna, 112 na iznos od 2.099.38,00 kuna, u ukupnom iznosu od 74.595,91 kunu,

c) u razdoblju od početka 1996. do kraja 1998., I. P., Z. U.-G. i A. V., temeljem blagajničkih isplatnica koje su neistinito sastavljali na ime sudjelovanja u dobiti suvlasnica udjela za po 10% O. R. i A. H., iz blagajne Društva preuzeli, te međusobno podijelili i za sebe zadržali ukupno najmanje 557.996,00 kuna, jer su temeljem isplatnica preuzeli ukupno 757.996,00 kuna, od čega su O. R. i A. H. isplatili ukupno najmanje 200.000,00 kuna, a preostali iznos najmanje 557.996,00 kuna zadržali i podijelili, pa tako tijekom 1996; ispunili uplatnice na ime O. R. i A. H. na ukupne iznose od po 97.960,00 kuna, tijekom 1997. na iznose od po 227.838,00 kuna, a tijekom 1998. na iznose od po 53.200,00kuna, ostvarivši time I. P., te dijelom i Z. U.-G. i A. V., na štetu trgovačkog društva B. d.o.o. S., a dijelom i na štetu O. R. i A. H., nepripadnu materijalnu korist i to I. P. u ukupnom iznosu od 1.939.473,00 kuna/257.412,30 eura, a Z. U.-G. i A. V. u iznosu od po 185.998,00 kuna/24.686,18 eura svaka,

dakle, da bi optuženici I. P., Z. U.-G. i A. V. s namjerom više puta u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i u odnosu povjerenja, a u odnosu na optuženika I. P. i na zakonu i na taj način pribavili sebi, a optuženice Z. U.-G. i A. V. i drugoj osobi, protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijem se imovinskim interesima dužni brinuti prouzročili štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, koje radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu,

pa da bi time počinili kaznena djela protiv gospodarstva, produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 52. KZ/11.

II Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Splitu presudom broj K-34/2021-51 od 20. prosinca 2022., proglasio je krivima optuženog I. P., optuženu Z. U.-G. i optuženu A. V. da su djelima činjenično i pravno opisanim pod točkom I. izreke navedene presude počinili kaznena djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 52. KZ/11., te su osuđeni na temelju članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. i u svezi članka 52. stavka 1. KZ/11., svaki na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. primijenjena im je uvjetna osuda, sa rokom provjerevanja u odnosu na optuženog I. P. u trajanju od četiri godine, a u odnosu na optuženu Z. U.-G. i optuženu A. V. sa rokom provjerevanja u trajanju od dvije godine – svakoj.

2. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi članka 557. stavka 1. i članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08., od optuženog I. P. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 1.939.473,00 kuna (257.412,30 eura), a od optužene Z. U.-G. i optužene A. V. oduzeta je imovinska korist u iznosu od po 185.998,00 kuna (24.686,18 eura), te je utvrđeno da navedeni novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju su optuženici ostvarili kaznenim djelima iz članka 246. stavak 2. i drugih KZ/11. te da je isti imovina Republike Hrvatske nakon čega je optuženom I. P. naloženo da novčani iznos od 1.939.473,00 kuna (257.412,30 eura), a optuženoj Z. U.-G. i optuženoj A. V. novčani iznos od 185.998,00 kuna (24.686,18 eura) svaka, isplate Republici Hrvatskoj, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi I. P., optužena Z. U.-G. i optužena A. V., obvezni su na naknadu troškova kaznenog postupka i to optuženi I. P. iznos od 34.802,00 kune (4.619,01 eura), a optužena Z. U.-G. i optužena A. V. iznose od po 26.102,00 kuna (3.464,33 eura) svaka te svaki optuženik po 10.000,00 kuna (1.327,22 eura) na ime paušalne svote, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbe su podnijeli svi optuženici.

4.1. Optuženi I. P. žali se po branitelju, odvjetniku D. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način donese presudu kojom se protiv optuženika optužba odbija budući da je nastupila zastara kaznenog progona, podredno da se optuženik oslobodi optužbe budući da nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje, te podredno da se ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kao i da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava. Istovremeno je zatražio da se branitelja optuženika pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

4.2. Optužena Z. U.-G. žali se po branitelju, odvjetniku P. T., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i u odnosu na optuženu Z. U.-G., pobijanu presudu preinači i donese presudu kojom se optužba odbija, podredno da pobijanu presudu preinači na način da donese oslobađajuću presudu.

4.3. Optužena A. V. žali se po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske žalbu prihvatiti te pobijanu presudu preinačiti na način da donese presudu kojom se optužba odbija budući da je nastupila zastara kaznenog progona, podredno pobijanu presudu preinačiti na način da donese oslobađajuću presudu.

5. Spis je u skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je branitelj optuženog I. P., odvjetnik M. K.u zamjenu za odvjetnika D. P., a nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženi I. P., iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, uredno obaviješteni, pa je sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

7. Žalbe su osnovane.

8. U pravu su optuženi I. P., optužena Z. U.-G. i optužena A. V., kada u izjavljenim žalbama ističu da je pobijanom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika jer je u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona za ova kaznena djela.

9. Naime, kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., na način kako je to optužnicom stavljeno na teret optuženicima, ostvareno je u razdoblju od početka 1996. do kraja 2000.

10. Za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina pa sukladno članku 81. stavku 1. podstavku 3. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina. U odnosu na kaznena djela također treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje produljenje roka zastare kaznenog progona za dvije godine, ako je prije proteka rokova iz članka 81. stavka 1. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda, a što je u ovom kaznenom predmetu također bio slučaj.

11. Naime, u ovom kaznenom predmetu, osim pobijane presude, ranije je već jedanput donesena prvostupanjska presuda (presuda broj K-13/2015. od 21. prosinca 2017.), koja je bila rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 508/2018. od 1. lipnja 2021. ukinuta u osuđujućem dijelu te predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, zbog čega se, primjenom citirane zakonske odredbe iz članka 81. stavka 3. KZ/11., zastara kaznenog progona za ova kaznena djela produljuje za dvije godine. S obzirom na navedeno i produljenje zastarnog roka, za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., zastara kaznenog progona nastupila je za to kazneno djelo dana 31. prosinca 2022.

12. Pobijana presuda donesena je 20. prosinca 2022., a spis predmeta u povodu žalbi optuženog I. P., optužene Z. U.-G. i optužene A. V., zaprimljen je na Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske 14. veljače 2023., dakle nakon što je već nastupila zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja su pobijanom presudom optuženici proglašeni krivima u ovom kaznenom predmetu.

13. S obzirom da je u međuvremenu za kaznena djela u izreci pobijane presude nastupila zastara kaznenog progona trebalo je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., prihvaćanjem žalbi optuženika odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te istovremeno primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nagrade i nužni izdaci njihovih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

14. Stoga je na temelju članka 486. stavka 1. u svezi članka 469. točke 3. i članka 452. ZKP/08. odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.