Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-23/2022.-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetništva – Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženog Ž. M. i optužene N. G., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenoga 2021., broj K-Us-13/2020., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog Ž. M. i njegova branitelja odvjetnika I. M.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog Ž. M. i optužene N. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se u odnosu na optuženog Ž. M. za kaznena djela za koja je pod točkama 1. i 2. proglašen krivim, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za kaznena djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11. i članka 279. stavka 1. KZ/11. (točka 1.) i kaznena djela iz članka 291. stavak 1. u vezi članka 37. KZ/11. i članka 279. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/11. (točka 2.), pa se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi Ž. M. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. se izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok se u odnosu na optuženu N. G., za kaznena djela pod točkama 1. i 2. za koja je proglašena krivom, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) za svako od kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11. (točka 1. i 2.) i kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/11. (točka 2.), pa se na temelju članka 51. KZ/11. optužena N. G. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset mjeseci), a na temelju članka 56. KZ/11. se izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbijaju se u cijelosti žalba USKOK-a, a u preostalom djelu i žalbe optuženog Ž. M. i optužene N. G. kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog Ž. M. i optuženu N. G., zbog počinjenja kaznenih djela protiv službene dužnosti, i to optuženog Ž. M. zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11., te kaznenih djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/11. i poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/11., činjenično i pravo opisani kao pod točkama 1. i 2. u izreci, dok je optužena N. G. proglašena krivom zbog počinjenja dva kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 246 stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisana kao pod točkama 1. i 2. u izreci presude, te im je za svako od tih djela sud utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženi Ž. M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, dok je optužena N. G. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a primjenom članka 57. KZ/11., izrečene su im djelomične uvjetne osude te je u odnosu na optuženog Ž. M. određeno da će se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je u odnosu na optuženu N. G. određeno da će se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), od optuženog Ž. M. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 1.205,00 kuna ostvarena počinjenjem kaznenog djela iz točke 1.

1.2. Na temelju članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08., optuženi Ž. M. i optužena N. G. su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu do 2.000,00 kuna, svaki.

2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli USKOK, te optuženi Ž. M. i optužena N. G..

2.1. USKOK prvostupanjsku presudu, i to samo u odnosu na optuženog Ž. M., pobija zbog toga što prvostupanjski sud optuženiku nije izrekao predloženu sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti katastarskog referenta te je predložio da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da se optuženiku izrekne navedena sigurnosna mjera.

2.2. Optuženi Ž. M. žalbu je podnio po branitelju I. M., odvjetniku u Z., i to u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da mu se izreknu blažu kazne za svako pojedinačno kazneno djelo i blaža jedinstvena kazna zatvora, uz primjenu uvjetne osude.

2.3. Optužena N. G. žalbu je podnijela po branitelju Ž. P., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.4. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi Ž. M. po branitelju odvjetniku I. M., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. O sjednici vijeća, u skladu s člankom 475. stavkom 1. ZKP/08., obaviješten je optuženi Ž. M. i njegov branitelj odvjetnik I. M., koji su to u žalbi zahtijevali, kao i državni odvjetnik, a sjednici je bio prisutan optuženi Ž. M. i njegov branitelj odvjetnik I. M., a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji su uredno izvješteni o održavanju sjednice.

5. Žalbe optuženog Ž. M. i optužene N. G. su djelomično osnovane, dok žalba USKOK-a nije osnovana.

U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka

6. Suprotno žalbenim navodima optuženog Ž. M., prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju optuženik konkretizira navodeći da je izreka pobijane presude proturječna razlozima, kao i u tome što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

6.1. Naime, optuženik u žalbi ističe da mu je u izreci pobijane presude za kaznena djela pod točkom 2., stavljeno na teret da je inkriminirana djela počinio „…svjestan da ista (voćarska kuća izgrađena na k.č. 5553 k.o. V.) nije izgrađena prije 15. veljače 1968 …“, dok u razlozima pobijane presude o tome „nema niti jedne riječi“, pa smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Iako je taj žalbeni navod donekle točan, navedena okolnost evidentno proizlazi iz samog načina počinjenja inkriminiranih kaznenih djela odnosno činjenice da su optuženi Ž. M. i optužena N. G. u O. za katastar nekretnina V. radili kao stručni referenti te im je, na temelju podataka sadržanih u relevantnoj dokumentaciji o stanju nekretnina na području katastarske općine V., bio poznat i status predmetne nekretnine, pa je upravo stoga optuženi Ž. M. od svoje kolegice optužene N. G., s kojom je bio u prijateljskom odnosu, zatražio da mu sačini Uvjerenje da je predmetna građevina evidentirana u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968., u cilju legalizacije tog objekta, što je ista pristala učiniti, iako je znala da to nije točno, koje okolnosti će ovaj drugostupanjski sud prilikom ispitivanja osnovanosti žalbi optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, detaljnije izložiti.

6.2. Također, u okviru iste žalbene osnove, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv niti žalbeni navod optuženog Ž. M. da pobijanu presudu nije moguće ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, koju povredu u žalbi obrazlaže iznoseći dijelove iskaza svjedoka Z. V. i M. P. koje je sud, kako smatra, trebao cijeniti kao bitne te ih dovesti u vezu s obranama optuženika, navodeći da su ti iskazi suglasni onome što su optuženici naveli u svojim obranama, a iz kojih dokaza proizlazi da isti nisu počinili inkriminirana kaznena djela. Naime, s obzirom na to da iz iznesenih prigovora proizlazi da optuženik nije zadovoljan ocjenom izvedenih dokaza kao i utvrđenjima prvostupanjskog suda u pogledu postojanja inkriminiranih kaznenih djela i krivnje optuženika, time isti zapravo osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u nastavku, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju optuženi Ž. M. upire u žalbi.

6.3. Konačno, nije u pravu optuženi Ž. M. kad u žalbi ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, budući da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je počinio kazneno djelo iz točke 2. I u ovom slučaju se radi o prigovoru koji se odnosi na činjenična utvrđenja i pravilan zaključak vezana uz postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika, koji će ovaj drugostupanjski sud ispitati u nastavku, u okviru žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11.ZKP/11. na koju optuženik upire u žalbi.

7. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju je optužena N. G. istakla u uvodu žalbe, ne precizirajući pri tome u čemu se ta bitna povreda točno sastoji, već se s tim u vezi u žalbi konstatira „…da iz provedenih dokaza, uključujući i obranu I. optuženog, ne proizlazi da bi I. optuženi zatražio optuženu da mu kao stručni referent za geodetske poslove, pod već postojećim brojevima klasa predmeta formiranih povodom zahtijeva drugih stranaka, pod istim brojem klasa izradi izvode iz katastarskog plana, na što je ista pristala znajući da ista neće biti evidentirana u sustavu (…), što ne proizlazi iz obrane optuženog Ž. M. i iskaza svjedoka Z. V.…“, proizlazi da iznesenim žalbenim navodima optuženica upire na to da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, jednako kao što je navedeno u prethodnoj točki, optužena N. G. je očito nezadovoljna činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, i to u odnosu na utvrđenja vezana uz subjektivne elemenata djela - svijesti da je radnjama koje je poduzela zajedno s optuženim Ž. M., a za koje se tereti pod točkama 1. i 2. u izreci pobijane presude, znala da kao službena osoba iskorištava svoj položaj i ovlasti i u službenu ispravu unosi neistinite podatke, pa se stoga ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., već o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koju žalbenu osnovu će ovaj drugostupanjski sud ispitati u nastavku.

7.1. Također, nije u pravu optužena N. G. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. budući da je na kazneno djelo iz točke 1. trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. ZKP/08., pri čemu je žaliteljica očito mislila na članak 3. stavku 3. ZKP/08, jer je u tom članku propisano da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika (pravno pravilo „in dubio pro reo“). Međutim, odredba članka 3. stavka 3. ZKP/08. je pravno logično pomagalo koje sudu omogućuje da primjenom pravila „in dubio pro reo“, ako nakon savjesne ocijene izvedenih dokaza postoji dvojba u pogledu pravno relevantnih činjenica, donese oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo. Prema tome, to pravno pravilo vezano je uz činjenična utvrđenja suda, pa primjena odnosno neprimjena tog pravila ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., zbog čega žalba optuženice i u tom dijelu nije osnovana.

U odnosu na žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

8. Nije u pravu optužena N. G. kad u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., za koje se tereti pod točkom 1. pobijane presude, a koje je djelo počinila na način da je, nakon što je optuženi Ž. M., stručni referent u O. za katastar nekretnina u V., postupajući povodom zahtjeva stranaka za izdavanje izvoda iz katastarskog plana u više navrata umjesto evidentiranja svakog zahtijeva pod klasifikacijskim brojem, zaprimljene zahtjeve evidentirao u informacijskom sustavu pod već postojećim brojevima drugih stranaka, te potom zatražio od optužene N. G. da mu kao stručna referentica u O., povodom tako formiranih zahtjeva pod istim brojevima klasa izradi izvode iz katastarskog plana, na što je ista pristala, iako je bila svjesna da na taj način zahtjevi stranaka neće ostati zabilježeni u informacijskom sustavu te će optuženi Ž. M. novac u tim predmetima na ime troškova izdavanja izvoda, zadržati za sebe, u žalbi navodi da nama dokaza da je na traženje optuženog Ž. M. pristala tako postupiti, već se radilo o nenamjernom propustu do kojeg je došlo zbog velikog obima posla pa nije uočila da različiti zahtjevi imaju iste brojeve, što je ista navela i u svojoj obrani.

8.1. Naprijed izneseni žalbeni navodi optužene N. G. nisu prihvatljivi za ovaj drugostupanjski sud, s obzirom da je optuženi Ž. M. priznao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela pod točkom 1., a u svojoj obrani je decidirano iskazao da je optužena N. G. bila upoznata s tim što je radio. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka Z.

V. koji je u inkriminiranom razdoblju radio na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za geodetske poslove u katastru u V.. Naime, ovaj svjedok je iskazao da je u na svom računalu mogao pratiti rad na računalu optužene N. G. te je vidio da je pod urudžbenim brojem N. G. bila otvorena klasa na jedno ime, a nakon 5-10 minuta, možda i manje, tog imena više nije bilo, već je bio upisan netko drugi. Iz toga je zaključio da optuženi Ž. M. i optužena N. G. zajedno čine ove manipulacije s klasifikacijskim brojevima predmeta, a uočio je da optuženi Ž. M. to nije radio kad je s njim radio neki drugi geodeta, a ne optužena N. G., s kojom je išao na pauze te je iz njihovog odnosa vidio postojanje međusobnog povjerenja.

8.2. S obzirom na to da iz obrane optuženog Ž. M. nedvojbeno proizlazi da je kaznena djela pod točkom 1. počinio zajedno s optuženom N. G., a to je potvrdio i svjedok V. koji je na svom računalu, u realnom vremenu, pratio rad oboje optuženika te je uočio naprijed navedene nepravilnosti u njihovom radu, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao vjerodostojne budući da optuženi Ž. M., a niti svjedok V. nisu imali razloga neosnovano teretiti optuženicu, neutemeljeni su žalbeni navodi iste da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je počinila inkriminirano kazneno djelo. I po ocjeni ovog suda drugostupanjskog suda, savjesnom i pažljivom ocjenom izvedenih dokaza, svakog posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da je optužena N. G. bila svjesna svih okolnosti djela pod točkom 1. te je pravilno zaključio da je, zajedno s optuženim Ž. M., počinila kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11.

8.3. Također, za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženog Ž. M. i optužene N. G. da je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

8.4. Optuženi Ž. M. u žalbi je istaknuo da je predmetnu voćarsku kuću kupio 2006. pa stoga nije mogao znati da ista nije izgrađena prije 15. veljače 1968. Osim toga, pozivajući se na svjedočki iskaz M. P., naveo je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se u inkriminiranom razdoblju u O. za katastar nekretnina u V., osim Hrvatske osnovne karte u analognom obliku u kojoj je ova kuća bila ucrtana, a na temelju koje karte mu je optužena N. G. izdala Uvjerenje da je predmetna kuća izgrađena prije 15. veljače 1968., se koristila i Hrvatska osnovna karta u digitalnom obliku, u kojoj predmetna kuća nije bila ucrtana, pa stoga niti on, a niti optužena N. G., nisu mogli biti svjesni da ta kuća nije izgrađena prije navedenog vremena.

8.5. Identične prigovore u žalbi je iznijela i optužena N. G., navodeći osim toga da nije dokazano da bi optuženi Ž. M. tražio od nje da mu izda Uvjerenje da je predmetna građevina (voćarska kuća izgrađena na k.č. 5553, k.o. V.), znajući da to nije točno, izgrađena prije 15. veljače 1968., te da u službenu ispravu unese neistinite podatke, a iz iskaza svjedoka V. i P. proizlazi da je u Hrvatskoj osnovnoj karti u analognom obliku, koju su u inkriminiranom razdoblju koristili u Odjelu za katastar nekretnina u V., i na temelju koje je sačinila navedeno Uvjerenje, ta nekretnina je bila ucrtana.

8.6. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženog Ž. M. da mu nije bilo poznato da predmetna voćarska kuća za koju je od optužene N. G. zatražio da mu sačini Uvjerenje da je izgrađena prije 15. veljače 1968., ta činjenica, budući da je tu nekretninu kupio kasnije - 2006. godine, nije bila poznata. Naime, teško je uopće zamisliti da netko tko u okviru svoje profesije kao referent u katastru nekretnina svakodnevno radi s nekretninama ne bi znao kad je izgrađena njegova vlastita kuća. Okolnost da je optuženik predmetnu kuću kupio 2006., nije odlučna s obzirom da je notorno da stranke prilikom kupnje iole vrednijih pokretnih stvari ili nekretnina, a posebno kuće ili stana, u dokumentaciji provjeravaju starost nekretnine odnosno vrijeme njezine izgradnje, jer je ta činjenica za kupca bitna prilikom određivanja cijene nekretnine, pa je u tom dijelu žalba optuženog Ž. M. neosnovana.

8.7. Nadalje, u odnosu na spornu činjenicu vezanu uz to koja Hrvatska osnovna karta, ona u analognom ili u digitalnom obliku, u inkriminiranom razdoblju (svibanj 2013.) se koristila u O. za katastar nekretnina V., u kojem su optuženi Ž. M. i optužena N. G. radili kao stručni referenti, i to optuženi M. za katastarske poslove, a optužena G. za geodetske poslove, na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se koristila Hrvatska osnovna karta u digitalnom obliku, u kojoj predmetna voćarska kuća vlasništvo optuženog Ž. M. nije bila ucrtana.

8.8. Naprijed navedena činjenica, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, proizlazi iz dopisa O. za katastar nekretnina V. od 21. travnja 2021. U tom dopisu je navedeno da se službena Hrvatska osnovna karta u digitalnom obliku, koja se nalazi na „Geoportalu“, od 2012. sigurno, a možda i ranije, koristila kod izrade uvjerenja koja su služila pri legalizaciji zgrada (list 786. spisa). Taj podataka je u suglasnosti s dopisom Državne geodetske uprave od 18. rujna 2019. (list 635. spisa) u kojemu je navedeno da je „Geoportal“ prvi put objavljen na internetu 26. svibnja 2009. i to na a sve to je u suglasnosti s onim što je u svom Internet adresi www.geo-portal.hr,

svjedočkom iskazu naveo svjedok Z. V.. Naime, svjedok V. u P. uredu za katastar V. radio je na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika za geodetske poslove, a vezano uz način na koje se vršila legalizaciju građevina u inkriminiranom razdoblju u tom uredu, isti je iskazao da je od kad postoji „Geoportal“ na navedenoj internetskoj adresi www.geo-portal.hr pri legalizaciji građevina i izdavanju uvjerenja koristio Hrvatsku osnovnu kartu u digitalnom obliku, te je u toj karti utvrdio da predmetna građevina optuženog Ž. M. nije bila ucrtana.

8.9. Iako je svjedok M. P., voditelj O. za katastar V., na čiji se iskaz u žalbi pozivaju optuženici, najprije iskazao da se digitalne karte u tom Odjelu nisu koristile 2013. i 2014., nakon što mu je predočen dopis Državne geodetske uprave, svjedok je iskazao da ne zna da li se u to vrijeme podaci na „Geoportalu“, koji je objavljen na Internetu u svibnju 2009., mogli koristiti.

8.10. Iz naprijed iznesenih dokaza proizlazi da se svjedok Z. V. u odnosu na svjedoka P. bolje sjećao sporne okolnosti vezane uz vrijeme kad se u O. za katastar nekretnina V. počela koristiti Hrvatske osnovne karte u digitalnom obliku, na što upućuju i meritorni podaci Državne geodetske uprave.

8.11. Prema tome, ne samo optuženi Ž. M., već i optužena N. G., su znali da predmetna voćarska kuća optuženika nije sagrađena prije 15. veljače 1968. i nije bila ucrtana u Hrvatskoj osnovnoj karti u digitalnom obliku, pa se upravo zbog toga optuženi Ž. M. obratio optuženoj N. G. te je od iste zatražio da mu izda uvjerenje da je kuća izgrađena prije navedenog datuma, a što također proizlazi iz iskaza svjedoka V., u čiji iskaz prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati. S tim u vezi ovaj svjedok je iskazao da mu je bilo čudno da je upravo optužena N. G. uzela u rad zahtjev optuženog Ž. M., no iz njihovog odnosa odnosno činjenice da su se družili, vidjelo se da između njih postoji međusobno povjerenje.

8.12. Zbog svega naprijed iznesenog prvostupanjski je sud činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu pravilno i potpuno utvrdio te je osnovano zaključio da se u ponašanju optuženog Ž. M. i optužene N. G. stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenih djela, i to u odnosu na optuženog Ž. M. kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11., članka 279. stavka 1. KZ/11. i članka 291. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/11., a u odnosu na optuženu N. G. dva kaznena djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/11., za koja djela ih je sud proglasio krivim, pa su njihove žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovane.

9. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, i to u odnosu na optuženog Ž. M., navodi da su bile ostvarene zakonske pretpostavke da mu se izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti katastarskog referenta, koju mjeru prvostupanjski sud neopravdano nije izrekao.

9.1. Prema članku 77. KZ/11. sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja dužnosti ili djelatnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovo počiniti kazneno djelo.

9.2. Suprotno stavu državnog odvjetnika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji opasnost da bi optuženi Ž. M. zlouporabom položaja ili ovlasti počinio novo kazneno djelo protiv službene dužnosti.

9.3. Naime, nije sporno da optuženi Ž. M. u O. za katastar nekretnina V. kao referent radi dugi niz godina, a isto tako nije sporno da optuženik ni prije, ali ni nakon počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, za koje je vrijeme u istom svojstvu nastavio raditi u tom Odjelu, nije počinio niti jedno drugo kazneno djelo protiv službene dužnosti, pa ta okolnost upućuje na to da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti neko novo kazneno djelo protiv službene dužnosti, što je zakonska pretpostavka iz članka 77. KZ/11. za izricanje predložene mjere sigurnosti. Sam način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela (duljina inkriminiranog razdoblja te višekratne nezakonite radnje), na koji u žalbi upire državni odvjetnik, nema onaj značaj koji im isti pridaje, pa je žalba USKOK-a zbog odluke o sigurnosnoj mjeri neosnovana.

U odnosu na žalbe optuženika zbog odluke o kazni

10. U pravu su optuženi Ž. M. i optužena N. G. kad u žalbama zbog odluke o kazni ističu da je prvostupanjski sud, nakon što je svakom od optuženika utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako inkriminirano kazneno djelo, osudivši optuženog Ž. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, da bi mu, na temelju članka 57.KZ/11., izrekao djelomičnu uvjetnu osudu te odredio da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je optužena N. G., nakon što su joj utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako inkriminirano djela, osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11., izrečena joj je djelomičnu uvjetnu osudu te je određeno da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora ima izvršiti dio te kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, izrekao prestroge kazne.

10.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne optuženom Ž. M. kao olakotno prvostupanjski je sud cijenio raniju neosuđivanost, činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, kao i narušeno zdravstveno stanje, a kao otegotno visoki stupanj kriminalne volje pri počinjenju inkriminiranih kaznenih djela te štetu koju je nanio ugledu državnih institucija, dok je optuženoj N. G. kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je majka jednog maloljetnog djeteta kao i to da je počinjenjem inkriminiranih kaznenih djela mogla utjecati da sugrađani izgube povjerenje u rad državnih institucija.

10.2. I po ocjeni Visokog kaznenog suda, pravilno je prvostupanjski sud optuženicima cijenio sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teže. Međutim, pri tome sud je zanemario da je ukupna imovinska korist koju je optuženi Ž. M. stekao počinjenjem kaznenih djela pod točkama 1. i 2., tek nešto veća od 2.000,00 kuna, s tim da je od počinjenja djela prošlo deset odnosno osam godina.

10.3. Prema tome, a imajući u vidu naprijed navedene olakotne okolnosti te ličnosti optuženika, ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se svrha kažnjavanja – da počinitelji ne čine kaznena djela, ostvariti i izricanjem blažih jedinstvenih kazni zatvora, kao i bez izvršenja tih jedinstvenih kazni zatvora - izricanjem uvjetnih osuda. Slijedom toga, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni i to na način da su u odnosu na optuženog Ž. M., za kaznena djela navedena u izreci pobijane presude, prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je, a na temelju članka 57. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda i određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, dok su u odnosu na optuženu N. G., za kaznena djela navedena u izreci pobijane presude, prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda te je određeno da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

11. Zbog svih naprijed iznesenih razloga, a budući da nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na što, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud pazi po službeni dužnosti, valjalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., djelomično prihvatiti žalbe optuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način kako je to odlučeno pod točkom I., dok su, na temelju članka 482. ZKP/08., žalba USKOK-a u cijelosti kao i žalbe optuženika u preostalom dijelu, odbijene kao neosnovane te je odlučeno kao pod točkom II.

U Zagrebu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.