REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 213/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika P. d.o.o., S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-305/2020-2 od 24. svibnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-617/19 od 6. prosinca 2019., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž R-305/2020-2 od 24. svibnja 2021. i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-617/19 od 6. prosinca 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obustavljen je postupak u pravnoj stvari tužiteljice S. P. protiv tuženika P. d.o.o. (toč. I.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II.).

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4571/2021 od 3. studenoga 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

"Da li obvezni odnos naknade neimovinske štete zbog bolesti koja se nikada nije stabilizirala, već je do smrti oštećenika postupno i stalno progredirala nastaje u trenutku dijagnosticiranja bolesti ili je trenutak nastanka tog odnosa potrebno vezati za trenutak mogućnosti utvrđenja obujma nastale štete odnosno svih onih okolnosti odlučnih za utvrđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO/05)?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je pok. A. P., prednik tužiteljice S. P., podnio predmetnu tužbu 23. studenoga 2006. protiv tuženika radi naknade nematerijalne štete,

- da je A. P. umro ... te da je postupak preuzela njegova nasljednica S. P.,

- da je pok. A. P. radeći kao radnik kod tuženika-poslodavca bio izložen azbestnoj prašini koja je dovela do razvoja azbestoze, a koja je uzrokovala razvoj zloćudnog tumora mezotelioma porebrice, koji predstavlja neposredni uzrok smrti,

- da se radi o zloćudnoj bolesti koja se ne ponaša kao trauma, već koja od samog početka do smrti bolesnika stalno i postupno napreduje obzirom na količinu tumorskog tkiva, te su tegobe sve veće i veće,

- da bolest porebrice-mezoteliom pleure nema fazu stabilizacije niti završetka liječenja, već bolest ima jedan tijek i u progresu od početka do smrti bolesnika,

- da diferentne terapije koja može zaustaviti navedenu bolest nema te je priroda te bolesti takva da je prate bolovi u prsištu koji s napredovanjem bolesti također napreduju,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. I. G., dr. med. spec. pulmologa proizlazi da se posljedice bolesti i obujam štete nisu mogle utvrditi u trenutku dijagnosticiranja bolesti, jer se to u konkretnom slučaju moglo utvrditi samo u trenutku smrtnog ishoda.

8. Nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice nastao prema tuženiku prije stupanja na snagu ZOO/05, odnosno prije 1. siječnja 2006., jer je pok. A. P. za nastanak štete uzrokovane predmetnom bolešću mogao znati još 2004. radi čega se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji je u pogledu tražbina nematerijalne štete propisivao odredbom čl. 204. st. 1. ZOO neprenosivost tog prava kad ono nije bilo priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je pok. A. P. za nastalu štetu mogao saznati kada mu je bolest dijagnosticirana, bez obzira što je fizičke boli, duševne boli i strah trpio i nakon 2004.

9. Osporavajući pravilnost tako izraženog pravnog shvaćanja, na kojem se uz ostalo temelje nižestupanjske presude, a zbog čega je i podnesena ova revizija, tužiteljica suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 606/16-2 od 18. listopada 2016.

10. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske iskazao je stav da se trenutak nastanka neimovinske štete ne treba nužno poklapati s nastankom štetnog događaja (ozljeđivanjem), već da kao trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) valja uzeti završetak liječenja s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kada se zdravstveno stanje osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću mogu utvrditi konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog, a time i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO/05, pa da je kao dan dospijeća obveze naknade te štete (iznimno) pravilno uzet dan kada je izrađen nalaz i mišljenje vještaka, kojim je utvrđen obim štete koju tužiteljica trpi.

11. Naime, pod saznanjem za štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine.

12. Polazeći od tako izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju zbog kojeg je revizija podnesena, za ocijeniti je da su obje nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju koje je suprotno već izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što znači da su iste donesene na temelju pogrešne primjene materijalnog prava, a na što revidentica i upire.

13. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora za sada je činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu, a glede osnovanosti zahtjeva tužiteljice ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.