REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-64/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz Z., M. H. OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika B. I. za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. R., D. ulica OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., H. i partneri d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: P- 385/2022-9 od 9. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja te se potvrđuje toč. I.2. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: P- 385/2022-9 od 9. prosinca 2022.

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se ukidaju toč. I.1. i toč. II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: P- 385/2022-9 od 9. prosinca 2022. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

II. O troškovima žalbenog dijela postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na računima tužitelja K. S., OIB:..., M. H., Z. u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kuna po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika B. I. za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., OIB:..., D. , R., temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: P-12369/19 od 23. srpnja 2020. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.: Gž-2044/20 od 22. ožujka 2022. podnesenim dana 23. svibnja 2022. Financijskoj Agenciji.

2. Nalaže se tuženiku B. I. za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., O.: D. 7, R. isplatiti tužitelju K. S., OIB:, M. H., Z. iznos od 421.096,86 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2022. pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

1.1. Toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn/ 2.488,55 eur.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, i to u odnosu na činjenicu da je tuženik predmetni postupak izravne naplate pokrenuo za tražbinu koja je prestala Izjavom o prijeboju tužitelja od 20. svibnja 2022. Ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o istovrsnim tražbinama tužitelja i tuženika, sukladno odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) te je 20. svibnja 2022. temeljem odredbe čl. 196. ZOO-a tuženiku izjavio prijeboj svoje tražbine po osnovi presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1865/2007 od 27. listopada 2010. s tražbinom tuženika po osnovi presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. na temelju koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom. Tuženiku je 20. svibnja 2022. u 19,40 sati, putem pošte, preporučeno s povratnicom, poslao izjavu o prijeboju na adresu njegovog sjedišta, koju ju je tuženik zaprimio 24. svibnja 2022. u 11,21 sati, odnosno jedan dan nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Smatra da je tražbina tuženika zato prestala prijebojem, neovisno od toga je li tuženik s tim suglasan, u smislu odredbe čl. 195. i 196. ZOO-a, pa su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) za proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom nedopuštenima. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 421.096,86 kn, koliko mu je zaplijenjeno u postupku izravne naplate koji je protiv njega pokrenuo tuženik, jer da tužitelj nije dokazao da je došlo do zapljene tog iznosa, iako iz specifikacije prema osnovi za plaćanje od 7. lipnja 2022. izdane od strane Financijske agencije, proizlazi da je izvršena zapljena novčanih sredstava na računu tužitelja K. S. kao ovršenika u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kuna te je isti podnesen sukladno odredbi čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ-a. Smatra da je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio kao nesvrsishodan dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari na okolnost međusobnih potraživanja između tužitelja i tuženika, čime je postupio protivno osnovnim načelima parničnog postupka - načelu ocjene dokaza, načelu neposrednosti te raspravnom načelu jer nije dopustio izvođenje ključnog dokaza iz kojeg bi se jasno utvrdilo da je tražbina tuženika prestala prijebojem. Takvim postupanjem naslovni sud je počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu troškova postupka, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U svom odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe tužitelja kao neosnovane te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na računima tužitelja po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika od 23. svibnja 2022. te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 421.096,86 kn zajedno sa zateznom kamatom od 24. svibnja 2022. koji mu je naplaćen u tom postupku izravne naplate.

6. Presudom je prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako nije dopušteno izjaviti prijeboj nakon što je već pokrenut ovršni postupak, već da je tužitelj morao upoznati tuženika sa sadržajem svoje izjave o prijeboju prije nego što je tuženik pokrenuo predmetni ovršni postupak. Tuženik je tek 24. svibnja 2022. zaprimio tužiteljevu Izjavu o prijeboju od 20. svibnja 2022., dakle nakon što je već pokrenuo predmetni ovršni postupak 23. svibnja 2022. pa jednostrani prijeboj na kojem tužitelj temelji predmetni tužbeni zahtjev nije bio dopušten, odnosno ne proizvodi pravne učinke. Stoga, da nije niti došlo do prestanka tražbine. Posljedično, nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naplaćenog iznosa po predmetnoj izravnoj naplati, ali ujedno i iz razloga što tužitelj uopće nije dokazao da je došlo do zapljene tog iznosa, a iz provedenog postupka proizlazi da je tražbina nenaplaćena u cijelosti.

7. Takva odluka suda prvog stupnja djelomično nije pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer odlukom o odbijanju prijedloga za izvođenje tog vještačenja tužitelju nije onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, nisu počinjene ni bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće te ako su obje dospjele. Pri tome, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su ispunjene pretpostavke za to (čl. 196. st. 1. i 2. ZOO-a). Za prijeboj nije potreban pristanak druge strane, već je dovoljno da dužnik izjavi vjerovniku da prebija svoju tražbinu s tražbinom vjerovnika uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 195. ZOO-a.

10. Kada ovršenik ističe prigovor prijeboja u žalbi na rješenje o ovrsi (ili pravnom sredstvu ovršenika iz čl. 210. OZ-a), navodeći da je izvršio prijeboj svoje tražbine prema ovrhovoditelju s onim što ovrhovoditelj potražuje od njega pa da je tražbina prestala s obzirom da je prijeboj jedan od načina prestanka obveze, radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te je potrebno utvrditi je li i kada prijeboj nastao.

10.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je Izjavu o prijeboju od 20. svibnja 2022. preporučenom pošiljkom poslao tuženiku te ju je on primio 24. svibnja 2022., dakle nakon pokretanja ovog ovršnog postupka. Okolnost primitka izjave po tuženiku nakon pokretanja ovršnog postupka ne dovodi u pitanje nastanak prijeboja jer citirana zakonska odredba predviđa samo da jednostrana izjava o prijeboju tužitelja kao ovršenika mora biti dostavljena tuženiku, a kako bi nastupio retroaktivni učinak prijeboja, budući da prijeboj nastaje izjavom o prijeboju, a njegov učinak onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

10.2. Iz navedenog proizlazi da su se u konkretnom slučaju ispunile sve materijalnopravne pretpostavke za mogući prijeboj tražbine koja je predmet spornog ovršnog postupka u smislu odredaba čl. 195. i čl. 196. ZOO-a.

10.3. Međutim, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno glede visine tražbine tužitelja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1865/2007 od 27. listopada 2010. u odnosu na koju je izjavio prijeboj, jer su obje parnične stranke u postupku dostavile izvansudska vještačenja kojima je utvrđena visina te tražbine tužitelja za koju je tuženiku izjavio prijeboj 20. svibnja 2022. te se iznosi utvrđeni u njima uvelike razlikuju. Naime, prema tužitelju ona iznosi 912.758,74 kn, a prema tuženiku 41.175,59 kn, dok se u ovršnom postupku trebala naplatiti tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 421.096,86 kuna.

10.4. Prvostupanjski sud je, stoga, zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice pa je neophodno ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu (toč. I.1. izreke), a posljedično i glede odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke) te vratiti predmet u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP-a).

11. Konačno, drugi dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 421.096,86 kn, koliko tvrdi da mu je zaplijenjeno u postupku izravne naplate kojeg je protiv njega pokrenuo tuženik, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio neosnovanim, ali s obzirom na činjenicu da tuženik, osim paušalnim navodima, nije dokazao da je navedeni iznos zaplijenjen i isplaćen tužitelju. Nije sporno, prema navodima tužitelja (na zapisniku od 3. studenog 2022.), a i iz rezultata provedenog postupka (očitovanje Financijske agencije od 19. kolovoza 2022.) proizlazi da je tražbina tuženika u cijelosti nenaplaćena (u iznosu od 422.322,32 kn) pa je u tom dijelu (toč. I.2. izreke) tužiteljeva žalba neosnovana i pobijana presuda u tom dijelu potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda, provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te upotpuniti činjenično stanje, po potrebi i provedbom predloženog vještačenja, sve pod pretpostavkama iz čl. 7. ZPP-a (prema čl. 375. st. 3. i 4. ZPP-a) pa nakon toga ocijeniti sve provedene dokaze (čl. 8. ZPP-a), te ponovno odlučiti o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, novom, pravilno obrazloženom, odlukom (čl. 338. st. 4. ZPP-a) te odlučiti o svim troškovima postupka, pa tako i žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić, v.r.