Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 48 Gž-77/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Dubravke Burcar, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. /OIB …/ iz B. N., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz N., uz sudjelovanje na strani tužitelja umješača Republike Hrvatske /OIB 52634238587/ koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Stalna služba u N. - ZODO M. H., protiv prvotuženice J. Š. r. S. /OIB …/ iz M., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz N., i drugotuženika S. I. /OIB …/ iz N., kojeg zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica iz N., radi poništenja ugovora o kupoprodaji i utvrđenja vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja, te o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P- 240/2020-11 od 9. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja od 19. studenog 2020. i od 23. studenog 2020., i dopuna žalbe tužitelja od 24. studenog 2020., te žalba umješača kao neosnovane, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-240/2020-11 od 9. studenog 2020. u stavku I. izreke.
II. Odbija se žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u stavku III. izreke.
r i j e š i o j e
I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja i umješača i ukida navedena presuda u stavku II. izreke i u stavku IV. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se žalba tužitelja u odnosu na stavak III. izreke, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" I Odbija se tužba tužitelja koja glasi:
"1. Poništava se ugovor o kupoprodaji nekretnina od 05.10.2017.godine broj ovjere OV-5234/17. kojim je tužena Š. J. OIB … iz M., prodala tuženom I. S. OIB … iz N., kat. česticu broj 595/18 upisanu u z.k.ul.br. 257 k.o. M. te se nalaže z.k. odjelu suda brisanje vlasništva s imena I. S. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnične troškove u roku od 15 dana."
II Odbacuju se tužbe tužitelja koje glase:
"1. UTVRĐUJE SE da je tužitelj V. Z. OIB …, iz B. N., na originarni način u arondaciji i dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 257 k.o. M. kčbr. 595/18 oranica B. površine 3 kj i 562 čhv, što su tuženici I. S. i Š. J. kao ugovarači kupoprodaje tuđe nekretnine dužni priznati i trpjeti brisanje vlasništva I. S. u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva u korist tužitelja.
2. Nalaže se tuženiku I. S. da u roku od 15 dana preda posjed kat. čestice 595/18 u k.o. M. tužitelju V. Z. pod prijetnjom novčane kazne.
3. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnične troškove."
i
"1. Utvrđuje se da je tužitelj Z. V. OIB …, B. N., u cijelosti vlasnik nekretnina upisnih u z.k.ul. 257 k.o. M. i to k.č.br. 595/18 u naravi oranica B. površine 3 jutra i 862 čhv, što su tuženici I. S. i Š. J. dužni priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na nekretninama u zemljišnoj knjizi, uz istovremeni upis toga prava vlasništva u korist tužitelja, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se drugotuženiku I. S. da preda u posjed kč.br. 595/18 k.o. M., tužitelju V. Z. pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade prouzročene troškove postupka."
III Odbacuje se tužba umješača koja glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj V. Z. iz B. N., OIB …, na originaran način i dosjelošću stekao pravo vlasništva k.č.br. 595/18 upisane u zk.ul. 257 k.o. M., što su mu tuženici Š. J. i I. S. dužni priznati i trpjeti brisanje vlasništva I. S. u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tužitelja. Nalaže se tuženiku I. S. da u roku od 15 dana preda posjed k.č.br. 595/18 u k.o. M. tužitelju V. Z. pod prijetnjom novčane kazne.
Nalaže se tuženicima da umješaču naknade sve troškove ovog parničnog postupka." IV Tužitelj i umješač dužni su solidarno podmiriti troškove I tuženoj J. Š. u iznosu od 8.750,00 kuna i II tuženiku S. I. u iznosu od 7.500,00 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv presude žalbu je izjavio tužitelj dana 23. studenog 2020., te je dana 24. studenog 2020. izjavio dopunu žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presudu preinači i udovolji tužbenom zahtjevu, podredno da ju se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
3. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavio i umješač, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP-a, uz prijedlog preinačenja presude i prihvaćanja tužbenog zahtjeva, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbe tužitelja i umješača prvotuženica je osporila navode žalbi i predložila ih odbiti.
5. Žalbe tužitelja i umješača su neosnovane u odnosu na stavak I. izreke, a osnovane su u odnosu na stavak II. i IV. izreke.
6. Žalba umješača je neosnovana, a žalba tužitelja nedopuštena, u odnosu na stavak III. izreke.
7. Nesporno je da je djed prvotužene I. S. bio knjižni vlasnik predmetne nekretnine kč.br. 595/18, upisane u zk.ul. 257, k.o. M., da je iza njegove smrt (1965.) nekretninu naslijedio otac prvotužene I., a nakon njegove smrti (1991.) njegova supruga E. (majka prvotužene), od koje je prvotužena nekretninu stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.
8. Prema navodima tužbe:
- predmetnu nekretninu je djed prvotužene I. S. prodao 1963. bivšem "P." N. u postupku arondacije,
- potom je "P." N. u postupku arondacije tu nekretninu dodijelio ocu tužitelja V. J. u zamjenu za njegove tri nekretnine (1373/1,1373/5,1373/13),
- od kada je otac tužitelja bio u posjedu predmetne nekretnine,
- a nakon njegove smrti ju je tužitelj davao u zakup, između ostalog, i drugotuženiku 2011., time da je nesporno da u formalnom ugovoru o zakupu nije bila upisana predmetna čestica 595/18, već 1373/1, 1373/5, 1373/13,
- da je prvotuženica samovlasno oduzela posjed tužitelju zaključivši (kao knjižna vlasnica) s drugotuženikom najprije ugovor o zakupu, a potom i Kupoprodajni ugovor od 5. listopada 2017. (dalje:Kupoprodajni ugovor), temeljem kojeg je drugotužitelj upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige.
9. Predmetnom tužbom tužitelj (1) osporava valjanost Kupoprodajnog ugovora, te (2) traži da se utvrdi da je on vlasnik nekretnine, time da je u više navrata mijenjao zahtjeve u odnosu na oba predmeta spora, pa se tijekom postupka pojavljivalo i pitanje dopuštenosti preinake.
O zahtjevu za poništenje kupoprodajnog ugovora
10. Ranijom prvostupanjskom presudom poslovni broj P-907/2017-16 od 19. ožujka 2018. odbijen je zahtjev za poništenje Kupoprodajnog ugovora (stavak1.).
11. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2715/2018 od 30. lipnja 2020. suda je ranija prvostupanjska presuda (P-907/2018) ukinuta u stavku 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje Kupoprodajnog ugovora i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je, naime, žalbom upirao da je sud trebao odlučiti o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora (a ne o poništenju) budući je tužitelj nakon preinačenja tužbenog zahtjeva zbog protivljenja prvotuženice preinaci podneskom od 12. veljače 2018. ponovo specificirao tužbeni zahtjev na utvrđenje da je navedeni kupoprodajni ugovor ništetan, dakle da je odustao od preinake.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja pobijanom prvostupanjskom presudom (stavkom 1.) ponovo odlučuje o zahtjevu za poništenje navedenog kupoprodajnog ugovora, ne navodeći razloge zašto smatra taj zahtjev konačnim i je li bila dopuštena preinaka, s obzirom na protivljenje prvotuženice preinaci.
13. Međutim, kako žalitelj u ponovljenom postupku žalbom ne upire na prekoračenje tužbenog zahtjeva odnosno ne upire da je odlučeno o nečem drugom a ne o onom što je traženo (utvrđenje ništetnosti), a sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud na tu povredu predviđenu čl. 354. st.2. toč. 12. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja i umješača u odnosu na stavak I. izreke odbiti kao neosnovane (čl. 368. st. 1. ZPP-a), budući je odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva za poništenje Kupoprodajnog ugovora donijeta je uz valjane razloge - da treće osobe nisu ovlaštene (aktivno legitimirane) za podnošenje takvog zahtjeva, već samo ugovorna strana u čijem je interesu ustanovljena pobojnost (čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. - dalje: ZOO).
O zahtjevu za utvrđenje vlasništva
14. Vezano za pitanje vlasništva, tužitelj je u tužbi najprije istaknuo zahtjev za "utvrđenje da je vlasništvo stekao dosjelošću", a potom je podneskom od 5. siječnja 2018. istaknuo zahtjev za utvrđenje da je vlasništvo stekao u postupku arondacije i za izdavanje tabularne isprave“.
15. Zahtjev za utvrđenje da je vlasništvo nekretnine stečeno u postupku arondacije je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, posl. br. P-907/2017 od 19. ožujka 2018. odbijen, te je prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena presudom Županjiskog suda u Zagrebu Gž-2715/2018 od 30. lipnja 2020., dakle pravomoćna je, dok glede zahtjeva za utvrđenje stjecanja vlasništva dosjelošću tužitelj nije tražio donošenje dopunske presude, pa sve i da se radilo o kumuliranim zahtjevima, isti se smatra povučenim.
16. U ponovljenom postupku (koji je nastavljen radi raspravljanja i odlučivanja o zahtjevima za poništenje odnosno utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora) tužitelj podneskom od 11. rujna 2020. ističe zahtjev za utvrđenje da je "na originaran način i dosjelošću" stekao pravo vlasništva k.č.br. 595/18 upisane u zk.ul. 257 k.o. M., uz obvezu prvo i drugotuženika da priznaju njegovo pravo vlasništva i da trpe brisanje vlasništva S. I. u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis tužiteljevog prava vlasništva, te obvezu predaje u posjed nekretnine (prve tri točke stavka II. izreke prvostupanjske presude).
17. Potom podneskom od 18. rujna 2020., naslovljenim kao Zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva-dosjelošću (l.180.,), ističe zahtjev na utvrđenje da je tužitelj "u cijelosti vlasnik" nekretnina upisnih u z.k.ul. 257 k.o. M. i to k.č.br. 595/18 u naravi oranica B. površine 3 jutra i 862 čhv i obvezu prvo i drugotuženika da priznaju njegovo pravo vlasništva i trpe brisanje svog prava vlasništva uz istovremeni upis vlasništva tužitelja, i obvezu predaje u posjed tužitelju (druge tri točke stavka II. izreke).
18. Prvo i drugotuženici su se usprotivili navedenim zahtjevima, ističući da je već pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje tužitelja vlasnikom predmetne nekretnine i da nije više dopušteno postavljati takav zahtjev jer se radi o presuđenoj stvari, te predlažu odbaciti novoistaknute zahtjeve usmjerene na utvrđenje vlasništva.
19. Tužitelj je podneskom od 1. listopada 2020. precizirao da ostaje kod zahtjeva za stjecanje vlasništva dosjelošću iz podneska od 11. rujna 2020., jer se radi o drugom pravnom osnovu (dosjelost) o kojem nije odlučeno, ponavljajući navode iz tužbe da je "P. N." u postupku arondacije predao predmetnu nekretninu ocu tužitelja koji od tada zajedno sa svojim nasljednicima mirno uživao nekretninu. Na tu okolnost predlaže saslušanje svjedoka, predloženih i u tužbi.
20. Sud prvog stupnja pobijanom presudom, bez odlučivanja o dopuštenosti preinake, te ne dajući razloge koji od navedenih zahtjeva smatra konačnim, odbacuje sve zahtjeve za utvrđenje prava vlasništva iz naprijed navedenih podnesaka, u bitnom uz obrazloženje da je o "tužbenim zahtjevima tužitelja i umješača koji se odnose na način stjecanja prava vlasništva pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2715/2018 od 30. lipnja 2020. te da se radi o presuđenoj stvari".
21. Tužitelj žalbom upire da je njegov konačni zahtjev glasio na utvrđenje vlasništva dosjelošću, o kojem sud prvog stupnja nije odlučivao ranijom presudom, i da je stoga bio dužan u ovom postupku odlučujući o tom zahtjevu ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te u svrhu izvesti dokaze koje je tužitelj predložio, pa kada tako nije postupio da je povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu (Rev-296/2019 od 19. svibnja 2020.).
22. Prvenstveno valja reći da je u ranijoj prvostupanjskoj presudi (P-907/2017) konkretnom slučaju pravna osnova (stjecanje vlasništva u postupku arondacije) bila sastavni dio izreke presude, pa je samo ta pravna osnova obuhvaćena objektivnom granicom pravomoćnosti. Stoga se u odnosu na kasnije istaknute zahtjeve utemeljene na drukčijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne radi o presuđenoj stvari.
23. U takvoj situaciji tužitelj je, suprotno stajalištu tuženika, ovlašten tražiti zaštitu svojih prava temeljem druge tužbene osnove (činjenične i pravne) jer nema objektivnog identiteta spora. Drugo je pitanje dopuštenosti isticanja novog zahtjeva u okviru postojećeg postupka.
24. Sud prvog stupnja, zauzimajući pogrešno stajalište da se radi o presuđenoj stvari i odbacujući tužbu u odnosu na sve novoistaknute zahtjeve, propustio je cijeniti da je sam tužitelj podneskom od 1. listopada 2020. precizirao svoj konačni zahtjev na utvrđenje stjecanja vlasništva dosjelošću, te je propustio odlučiti i dati razloge o dopuštenosti preinake isticanjem novog zahtjeva u okviru ovog postupka.
25. Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti u stavku II. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP-a), uz napomenu da nema mjesta primjeni čl. 366.a ZPP-a jer se glede novopostavljenih zahtjeva presudu ukida prvi put.
26. U ponovljenom postupku sud će u skladu s navedenim najprije odlučiti o dopuštenosti preinake primjenom tada važećih odredaba ZPP-a o preinaci tužbe, a ukoliko dopusti preinaku, raspraviti će zahtjev i donijeti meritornu odluku.
U odnosu na stavak III. izreke
27. U odnosu na odluku iz stavka III. izreke valja reći da je sud pravilno odbacio tužbu umješača, ali ne iz razloga na koji se pozvao (pravomoćno presuđena stvar), već iz razloga što umješač nije stranka u postupku i u ovom postupku nema pravo postavljati zahtjev, već se radi o osobi koja ima pravni interes samo se pridružiti stranci za koju ima pravni interes da uspiju u parnici (čl. 206. st. 1. ZPP-a) i u tom smislu njegove parnične radnje imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama (čl. 208. st. 3. ZPP-a). Stoga je žalbu umješača u odnosu na stavak III. izreke valjalo odbiti, a žalbu tužitelja, odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa (čl. 358. st. 3. ZPP-a).
28. Žalbu tužitelja u odnosu na stavak III. izreke valjalo je odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje iste (čl. 366. st. 1. ZPP-a).
29. Obzirom da postupak nije pravomoćno dovršen glede svih zahtjeva valjalo je ukinuti i odluku o trošku te i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 166. ZPP-a).
U Zagrebu 18. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.