REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-1359/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Delač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Likvidacijska imovina iza: REDIVIVA d.o.o. u stečaju, Split, Dubrovačka 31, OIB 53380250404, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ivan Vlaić, a njega punomoćnik Ante Vujčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-560/2022-4 od 17. siječnja 2023. i žalbe protiv dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-560/2022-12 od 7. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužiteljeve žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-560/2022-4 od 17. siječnja 2023. u točki I. i II. izreke i dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-560/2022-12 od 7. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odlučio je: „I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 700.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. listopada 2007. pa do isplate te iznos od 1.100.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. prosinca 2005. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka." II Nalaže se tužitelju Addiko Bank d.d. da tuženiku Likvidacijska imovina iza: REDIVIVA d.o.o. u stečaju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 128.837,34 EUR-a / 970.720,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana. II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Likvidacijska imovina iza: REDIVIVA d.o.o. u stečaju u dijelu u kojem je traženo da mu tužitelj Addiko Bank d.d. naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 229.538,12 EUR-a / 1.729.455 kuna.“

Pobijanim dopunskim rješenjem prvostupanjski sud odlučio je: „Nalaže se tužitelju Addiko Bank d.d. da tuženiku Likvidacijska imovina iza: REDIVIVA d.o.o. u stečaju (pored troška iz presude ovog suda poslovni broj P560/2022-4 od 17. siječnja 2023.) naknadi trošak postupka u iznosu od 40.876,96 EUR-a / 307.987,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbe osporavajući ih u dijelu u kojem nije uspio u sporu iz svih zakonom predviđenih razloga. Slijedom navedenog predlaže sukladno žalbenim navodima preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

3. Žalbe su dostavljene tuženiku na odgovor koji osporava sve navode iznesene u žalbama kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbe odbiti.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijane odluke ispitane su na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.800.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškom, a koje iznose je tužitelj isplatio tuženiku na temelju dva ugovora o kreditu.

Radi razumijevanja složenosti ovog predmeta uvodno treba napomenuti i sljedeće:

Između ovdje tužitelja i tuženika u tijeku su dva spora i to po tužbi i protutužbi u vezi te tužbe a tijekom kojih je ovdje tuženik prošao više statusnih promjena, od društva s ograničenom odgovornošću, zatim likvidacije tog društva, brisanja društva iz sudskog registra, nastavka postupka nad likvidacijskom imovinom i na kraju stečajnog postupka nad likvidacijskom imovinom. Također je i tužitelj promijenio tvrtku iz Hypo Alpe Adria Bank .d.d. u Addiko Bank d.d.

Prednik ovdje tuženika (u daljnjem tekstu REDIVIVA d.o.o.) je 13 srpnja 2010. ustao tužbom (predmet broj P-1502/2010) protiv pravnog prednika ovdje tužitelja (u daljnjem tekstu: Addiko Bank d.d.) radi 1) utvrđenja da su ništetne i bez ikakvih pravnih posljedica Odluke sa 6. i 12. sjednice Kreditnog odgovora kreditnog odjela Addiko Bank, 2) isplate iznosa od 950.000,00 EUR, 3) utvrđenja da su bez pravne snage i bez svojstva ovršivosti instrumenti osiguranja izdani po u tužbi navedenim ugovorima o kreditu, a izdanim od Rediviva d.o.o kao korisnika kredita i Željka Puljića kao jamca platca i to po u tužbi navedene zadužnice i mjenice te hipoteka na nekretnini u vlasništvu Željka Puljića, 4) zahtijeva da se naloži Addiko Bank d.d. da u ruke REDIVIVA d.o.o. preda u tužbi navedene instrumente osiguranja sve zadužnice i mjenice, 5) isplate više naplaćeni iznos temeljem Ugovora o kreditu br. 211- 338/2006 u iznosu od 1.246.691,70 kn, 6) isplate više naplaćeni iznos temeljem Ugovora o kreditu br. 211-220/2007 u iznosu od 898.540,00 kn (dalje u tekstu: Ugovori o kreditu).

Dana 26. ožujka 2012. tužitelj glavnog miješanja Ciglane Sinj d.d. u stečaju podnosi prvu tužbu protiv tuženika glavnog miješanja pod 1) REDIVIVA d.o.o. i tuženika glavnog miješanja pod 2) HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., a radi isplate iznosa od 46.525,08 EUR (predmet P-471/2012).

Dana 24. travnja 2012. tužitelj glavnog miješanja Ciglane Sinj d.d. u stečaju podnosi drugu tužbu protiv tuženika glavnog miješanja pod 1) REDIVIVA d.o.o. i tuženika glavnog miješanja pod 2) HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., a radi isplate iznosa od 60.251,00 EUR (predmet poslovni broj P-918/2012).

7. Na ročištu održanom 14. siječnja 2013. Trgovački sud u Splitu je radi provođenja zajedničkog postupka i donošenja jedinstvene odluke tom parničnom spisu spojio spise Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-471/12 i P-918/12, dakle došlo je do spajanja prve i druge tužbe glavnog miješanja spisu P-1502/2010 (današnji broj P-591/2021).

Nastavno je Addiko Bank d.d. Ugovorom o ustupu tražbina od 5. lipnja 2014. ustupio društvu H-ABDUCO d.o.o sve tražbine i prava sa svim sporednim tražbinama, pravima i sredstvima osiguranja proizašlim iz Ugovora o kreditu te o tome 11. lipnja 2014. REDIVIVA d.o.o. uputio Obavijest.

Nakon toga je na ročištu održanom 23. studenog 2015. tuženik - Addiko Bank d.d. protiv REDIVIVA d.o.o. u vezi tih istih Ugovora o kreditu podnio protutužbu radi isplate iznosa od 700.000,00 EUR i iznos od 1.100.000,00 EUR s kamatama i troškom. To u žalbi Addiko Bank d.d. obrazlaže da kako je REDIVIVA d.o.o. po tužbi zatražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, između stranaka to Addiko Bank d.d. nije preostalo ništa drugo do podnijeti protutužbu.

Trgovački sud u Splitu je 8. travnja 2016. donio presudu poslovni broj P-1502/2010 kojom je odlučujući o naprijed navedenim tužbama i protutužbama tužitelja- protutuženika REDIVIVA d.o.o. i tuženika – protutužitelja ADDIKO BANK d.d. utvrđeno da su ništetne i bez ikakvih pravnih posljedica Odluke sa 6. i 12. sjednice Kreditnog odgovora kreditnog odjela tuženika, održanih u razdoblju od 9. veljače 2009. do 13. veljače 2009. i od 23. ožujka 2009. do 27. ožujka 2009. kojima je izvršena izmjena kamatne stope povećanjem ugovorene marže po Ugovorima o kreditu 211-220/2007 i 211-238/2006 s jednomjesečnog Euribora plus 4% na jednomjesečni Euribor plus 7% i određena kamatna stopa od 8,25% (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 950.000,00 EUR i to u protuvrijednosti kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan 14. srpnja 2014. sa zateznom kamatom koja na taj iznos protuvrijednosti teče od 14. srpnja 2014. pa do isplate (točka II. izreke), utvrđeno da su bez pravne snage i bez svojstva ovršivosti instrumenti osiguranja izdani po Ugovorima o kreditu broj 211-220/2007 i broj 211-238/2006 od strane tvrtke Rediviva d.o.o. OIB 85817732994, kao korisnika kredita i Željka Puljića, OIB 73912460734, kao jamca platca i to zadužnice i mjenice te hipoteka upisana u K.O. Split u Z.U. 5408 pod Z-16955/06 na nekretnini u vlasništvu Željka Puljića, OIB 73912460734, stanu u visokom prizemlju upisanom u poduložak 2 tog uloška (točka III. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u ruke tužitelja preda instrumente osiguranja sve zadužnice i mjenice izdane joj po Ugovorima o kreditu br. 211-220/2007 i 211-338/2006 od strane Rediviva d.o.o., OIB 85817732994 kao korisnika kredita i Željka Puljića, OIB 73912460734 kao jamca platca (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju više naplaćeni iznos temeljem kredita br. 211-338/2006, u iznosu od 1.246.691,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka V. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju više naplaćeni iznos temeljem kredita 211-220/2007 u iznosu od 898.540,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka VI. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos od 1.100.000,00 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama kao i parnični trošak (točka VII. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu do 205.000,00 kn (točka VIII. izreke).

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 25. rujna 2020. donio rješenje poslovni broj Pž-1344/2020-4 kojim je odlučio: „I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1502/2010 od 8. travnja 2016. u točki I. njezine izreke te se tužba u tom dijelu odbacuje kao nedopuštena. II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1502/2010 od 8. travnja 2016. u točkama II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. njezine izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem. III. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.“

Nastavno je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-212/2020 od 23. prosinca 2020. nad tužiteljem Likvidacijska imovina iza: REDIVIVA d.o.o. otvoren stečajni postupak pa je radi toga doneseno i rješenje o prekidu postupka (poslovni broj P-579/2020-4 od 15. siječnja 2021.) te rješenje o nastavku postupka (poslovni broj P-579/2020-12 od 21. rujna 2021.)

Konačno je Trgovački sud u Splitu donio i rješenje poslovni broj u P-591/2021-14 od 8. rujna 2022. (ranije predmet poslovni broj P-1502/10, a sada predmet poslovni broj P-591/2021) da se postupak po tužbi tužitelja glavnog miješanja Ciglane Sinj d.d. u stečaju protiv tuženika pod 1. Likvidacijska masa iza Rediviva d.o.o. u stečaju i Addiko bank d.d. (sada predmet poslovni broj P-559/2022) razdvoji u poseban spis, a postupak po protutužbi tuženika – protutužitelja Addiko bank d.d. protiv tužitelja – protutuženika Likvidacijska masa iza Rediviva d.o.o. u stečaju razdvoji u poseban spis (sada predmet poslovni broj P-560/22).

Nastavno je Trgovački sud u Splitu donio i rješenje poslovni broj P-591/2021-15 od 4. listopada 2022. kojim je odredio prekid postupka u toj pravnoj stvari (tužba iz predmeta poslovni broj P-1502/2010) do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-559/2022. To stoga jer je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju iz naprijed navedene tužbe glavnog miješanja.

8. Nakon toga je Trgovački sud u Splitu u ovom predmetu poslovni broj P-560/22 donio presudu poslovni broj poslovni broj P-560/2022-4 od 17. siječnja 2023. i dopunsko rješenje poslovni broj P-560/2022-12 od 7. veljače 2023. kojima je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio o troškovima postupka, a koje odluke su predmet ovog žalbenog postupka.

U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je u bitnome zaključio kako se u konkretnom slučaju radi o raskidu ugovora o kreditu, a na pitanje raskida tog ugovora potrebno je primijeniti i odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) koje reguliraju ugovore o kreditu (članci 1021. – 1024.). Prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a ispunio je i svoju obvezu iz predmetnih ugovora o kreditu te isplatio tuženiku odobrene novčane iznose kredita (a što nije bilo niti sporno tijekom postupka). Stoga tuženik kao korisnik kredita nije mogao valjano izjaviti raskid predmetnih ugovora. Kako dakle predmetni ugovori o kreditu nisu raskinuti, tužitelj nije ovlašten od tuženika zahtijevati ono što je po tim ugovorima o kreditu isplatio pa je stoga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Žalitelj Addiko bank d.d. u žalbi ističe da je presuda kontradiktorna u odnosu na postupanje u predmetnom postupku kao i u postupku P-591/21 u kojem je isti sud razdvojio predmet po tužbi i predmet po protutužbi na postupke koji se sada vode po protutužbi pod ovim brojem P -560/22 te po tužbi pod brojem P-591/21. U presudi sud nije primijenio isto pravno načelo te donosi pobijanu presudu. U predmetnom postupku sud po razdvajanju postupaka niti je sam odlučio što je bio dužan i riješio prethodno pitanje niti je donio rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja predmeta P-591/21.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije obrazloženje suda je u nesuglasju s činjenicama neosporno utvrđenim u samom postupku koje proizlaze iz priložene dokumentacije. Zaključak suda kako tražbina koja je predmet ovog postupka nije prenesena na novog vjerovnika a tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, nije osnovan. Ističe da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupanju tražbine pa iz obavijesti o ustupu proizlazi da je tražbina prenesena prije izjave o raskidu predmetnih Ugovora o kreditu. Temeljem navedenog tuženik nije legitimiran za vođenje ovog postupka.

Tužitelj podnosi žalbu na odluku o trošku u pobijanoj presudi. Tužitelj smatra neosnovanim obračun troškova na način da se radnje tuženika vrednuju primjenom postojeće Tarife retroaktivno već smatra da je trošak trebalo po sudu odrediti na način da se radnje u postupku obračunavaju sukladno vrijednosti boda po Tarifi u vrijeme izvršenja radnje zastupanja.

Tužitelj podnosi žalbu i na odluku o trošku iz dopunskog rješenja osporavajući ga u cijelosti.

9. Pravilno navodi tuženik da se prisutna punomoćnica Addiko Bank d.d. složila s navedenim prijedlogom punomoćnika REDIVIVE, tj. s razdvajanjem protutužbe u posebni spis, a što je vidljivo i iz zapisnika s ročišta.

Tuženik navodi da radi Ugovora o ustupu tražbine tužitelj više ne raspolaže tražbinama koje su pravna osnova protutužbenog zahtjeva pa je očit nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja.

Tuženik nadalje ističe da je nad njim otvoren stečajni postupak te da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema stečajnom dužniku ostvarivati samo kroz stečajni postupak. Tuženik tvrdi da tužitelj nije prijavio svoje tražbine u stečajni postupak, a rok za prijavu tražbina od 60 dana je prekluzivni rok pa tužitelj više ne može ostvarivati svoj tužbeni zahtjev kroz ovaj parnični postupak, budući da tražbinu s osnove protutužbenog zahtjeva nije nikada ni prijavio u stečajni postupak nad tuženikom. Tuženik ističe da je, međutim, prijavu tražbine u stečajni postupak izvršio H-ABDUCO d.o.o, što dodatno govori o činjenici da Addiko Bank d.d. nije aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka.

10. Razmatrajući odlučne žalbene navode ovaj žalbeni sud ističe da iz sadržaja spisa, a posebno i iz žalbenih razloga i očitovanja na žalbu, jasno proizlazi nesporna odlučna činjenica da tužitelj nema tražbinu koja je predmet tužbenog zahtjeva jer ju je još prije podnošenja tužbe (tada protutužbe) Ugovorom o ustupu tražbine prenio na trećega.

Tako žalitelj (tužitelj) Addiko bank d.d. u žalbi ističe da je u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije obrazloženje suda u nesuglasju s činjenicama neosporno utvrđenim u samom postupku a koje proizlaze iz priložene dokumentacije. Zaključak suda kako tražbina koja je predmet ovog postupka nije prenesena na novog vjerovnika, a tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, nije osnovan. Ističe da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupanju tražbine pa iz obavijesti o ustupu proizlazi da je tražbina prenesena prije izjave o raskidu predmetnih Ugovora o kreditu.

Nejasno je međutim zašto žalitelj smatra da temeljem navedenog tuženik, a ne tužitelj, nije legitimiran za vođenje ovog postupka.

Tako tužitelj nastavno u žalbi nadalje ističe da tužitelj nije legitimiran za raspolaganje tražbinama i pravima proizašlim po Ugovorima o kreditu broj 211-338/2006 i 211- 220/2007 proizlazi iz činjenice jer su te tražbine ustupljene društvu H-ABDUCO d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbina od 5. lipnja 2014. sa svim sporednim tražbinama, pravima i sredstvima osiguranja kao i Obavijesti koju je uputio tuženiku 11. lipnja 2014. iz navedenog proizlazi da je Ugovor o ustupu tražbine u cijelosti izvršen sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

U prilog navedenom tužitelj ističe da je predmetne Ugovore o ustupu tražbina u korist društva H-ABDUCO d.o.o. priznao Trgovački sud u Splitu kao legitimaciju za vođenje stečajnog postupka nad ovdje tuženikom, a te tražbine koje je društvo H-ABDUCO d.o.o. prijavilo u stečajni postupak St-212/2020, priznate su u navedenom stečajnom postupku kao i razlučna prava.

Predmetnim Ugovorima o ustupu tražbina prenesene su tražbine zajedno sa svim sporednim tražbinama i pravima kao i sredstvima osiguranja temeljem predmetnih Ugovora o kreditu sukladno Obavijesti upućene tuženiku.

U Ugovoru o ustupu tražbine između tužitelja i društva H-ABDUCO d.o.o. u članku 6. koji se nalazi u spisu jasno i nedvojbeno određeno u točki ll da cendent ovlašćuje cesionara da temeljem predmetnog Ugovora o cesiji cesionar stupi na mjesto cedenta kao njegov pravni slijednik s osnova ustupljene tražbine u sve postupke.

11. Tužitelj u žalbi ističe da iz navedenog proizlazi da je Ugovor o ustupu tražbine u cijelosti izvršen sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO ) i to temeljem članka 80. stavka 1. koja propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, temeljem članka 81. stavka 1. tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što su pravo prvenstva naplate hipoteka, založno pravo prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl., temeljem članka 82. ZOO-a tužitelj je tuženika obavijestio o ustupanju tražbine pa iz obavijesti o ustupu proizlazi da je tražbina prenesena prije izjave o raskidu predmetnih Ugovora o kreditu.

Tužitelj u žalbi nadalje ističe da je pogrešan zaključak suda da je tužitelj prenio na društvo H-ABDUCO samo tražbinu koja predstavlja neplaćene rate, kamate i troškove po predmetnom Ugovoru o kreditu, a ne i tražbinu koja je predmet ovog postupka s obzirom na to da su Ugovorom o ustupu prenesena i sva prava koja proizlaze iz navedenih Ugovora.

Stoga je prema žalbenim navodima tužitelja iz svega navedenog posve jasno da je neosnovan zaključak suda da tražbina koja je predmet ovog postupka nije prenesena na novog vjerovnika tj. društvo H-ABDUCO d.o.o.

U odgovoru na žalbu i tuženik također ističe da je ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim između HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cedenta i trgovačkog društva H-ABDUCO d.o.o tužitelj prenio sve tražbine koje je imao prema tuženiku na treću osobu, te je time ostao bez tražbina temeljem kojih je postavio protutužbeni zahtjev usmjeren protiv tuženika pa tužitelj više ne raspolaže tražbinama koje su pravna osnova protutužbenog zahtjeva.

Prema mišljenju ovog žalbenog suda iz navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da je naprijed navedene tražbine iz Ugovora o kreditu tužitelj Ugovorom o ustupu tražbine prenio na trećega te da tražbine iz Ugovora o kreditu u stečajni postupak nad tuženikom St-212/2020 nije prijavio tužitelj već H-ABDUCO d.o.o, a kojem su te sporne tražbine i priznate u navedenom stečajnom postupku.

Iako je iz navedenog jasno da je odbijajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odbiti tužbeni zahtjev (članak 368. stavak 2. ZPP-a).

Tužbeni zahtjev nije osnovan prvenstveno zato jer tužitelj nema utuženu tražbinu. Ta je tražbina sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o ustupu tražbine (cesiji) i to članku 80., članku 81., članku 82. i članku 84. Ugovorom o ustupu prenesena na trećega.

12. Tužitelj podnosi žalbu i na odluku o trošku u pobijanoj presudi te osporava obračun odvjetničkih troškova tuženika na način da mu sud priznaje vrijednost boda u visini 15,00 kn. Činjenica je da je nova Tarifa za nagradu i naknadu za rad odvjetnika stupila na snagu 5. studenog 2022. te je bod određen s vrijednosti od 15,00 kn.

Tužitelj smatra neosnovanim obračun troškova na način da se radnje tuženika vrednuju primjenom postojeće Tarife retroaktivno već smatra da je trošak trebalo po sudu odrediti na način da se radnje u postupku obračunavaju sukladno vrijednosti boda po Tarifi u vrijeme izvršenja radnje zastupanja. Smatra da je neprihvatljivo da sud retroaktivno sam priznaje nepripadni dio troškova zastupanja bez da obrazlaže pravni temelj takve odluke, a niti sam tuženik nije zatražio korekciju već iskazanih troškova zastupanja koji su vidljivi i istaknuti u svim pismenima s iskazanim troškovima od strane tuženika.

13. Protivno navodima žalbe tužitelja pravilno je prvostupanjski sud troškove postupka prosuđivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 (na snazi od 5 studenog 2022.) jer je člankom XVI, Tbr. 48 utvrđeno „Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka“.

Uvidom u troškovnik tuženika vidljivo je da je tuženik popisao troškove sukladno odvjetničkoj tarifi važećoj na dan zaključenja raspravljanja 2. prosinca 2022., pa su i u odnosu na to izneseni žalbeni navodi neosnovani.

Tužitelj podnosi žalbu i na dopunsko rješenje o trošku zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi odluke o troškovima parničnog postupka.

Nisu osnovani žalbeni razlozi da je prvostupanjski sud donošenjem dopunskog rješenja o trošku postupio suprotno prijedlogu tuženika kojim se traži donošenje dopunske presude. To zato jer o zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP-a), a odluka o troškovima postupka u presudi uvijek se smatra rješenjem (članak 129. stavak 4. ZPP).

Pravilno navodi prvostupanjski sud kako je prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja osnovan. To stoga jer je tuženik u podnesku od 2. prosinca 2022. postavio zahtjev za naknadu troškova sastavljanja podneska od 14. studenog 2022., kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 2. prosinca 2022., a sud je propustio odlučiti o tom zahtjevu, pa je sukladno odredbi članka 339. stavka 1. ZPP- a, u svezi s odredbom članka 347. ZPP-a, trebalo donijeti dopunsko rješenje.

14. Žalitelj nadalje ističe da su tuženiku u cijelosti priznati svi troškovi do odvajanja postupka. Razdvajanje predmetnih postupaka na način da u jednom sud smatra okončanje postupka po tužbi glavnog miješanja prethodnim pitanjima u slučaju postupaka po tužbi, a ne i po postupku po protutužbi u kojem je donijeta presuda reflektira se i na odluku o troškovima.

15. U odnosu na navedeno, izneseni žalbeni razlozi da bi tuženik iste troškove prije razdvajanja postupka po tužbi i protutužbi mogao eventualno ponovno naplatiti i u postupku koji se vodi po tužbi (u predmetu pod brojem P-591/21), ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku jer nisu predmet pobijanih odluka. Pri tome se ukazuje i da je odlučujući o trošku prvostupanjski odbio tuženikov zahtjev za dio zatraženog troška od 229.538,12 EUR. To je pravilno obrazloženo kako se kod postupaka koji se vode po tužbi i po protutužbi vrijednost predmeta spora određuje zasebno za svaki od tih zahtjeva, pa tuženik u ovom postupku ne može osnovano tražiti da mu se trošak pojedinih radnji iz ovog postupka prizna uvećan za vrijednost predmeta postupka po tužbi iz drugog postupka s obzirom na to da će sud u tom postupku trošak određivati uzimajući u obzir upravo vrijednost predmeta spora iz tog postupka.

16. Nije osnovan žalbeni razlog da je sud pogrešno za podnesak tuženika od 14. studenog 2022. primijenio Tbr. 8. t. 1. OT iz razloga jer tužitelj samo paušalno i bez navođenja i jednog dokaza navodi da u tom podnesku tuženik ne izlaže nove činjenice ili dokaze već ponavlja ranije iznesene navode, a što i ne proizlazi iz sadržaja navedenog podneska u koji je izvršen uvid.

Nije osnovan ni žalbeni razlog kojim se osporava obračun troškova priznat tuženiku za ročište određeno 2. prosinca 2022. koje sud priznao sukladno Tbr. 9.1 OT umjesto 9. t. 2 OT jer je uvidom u zapisnik s navedenog ročišta utvrđeno da se suprotno žalbenim navodima nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima već se raspravljalo i o glavnoj stvari.

Radi navedenog i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku sadržana u presudi i dopunskom rješenju je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i dopunsko rješenje na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

Zagreb, 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać

dokumenta.