Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-876/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. J. i V. J., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. J. i V. J. u S., protiv tuženika bolnica, P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-313/2021-10 od 27. travnja 2022., 18. travnja 2023.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-313/2021-10 od 27. travnja 2022. u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.406,25 kn/186,64 eur[1] sa zateznom kamatom.
II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirano rješenje o naknadi parničnog troška u preostalom dijelu za dosuđeni parnični trošak preko iznosa od 1.406,25 kn i rješava:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.406,25 kn/186,64 eur sa zateznom kamatom.
Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 156,25 kn/ 20,74 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naloženo isplatiti iznos od 7.627,20 kn (bruto) sa zateznom kamatom izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu.
2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom.
3. Protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u točki II izreke citirane presude na temelju priznanja, koja se smatra rješenjem, žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno odluči da svaka stranka snosi svoj parnični trošak te obveže tužitelja na naknadu žalbenog troška tuženiku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Prvostupanjska presuda na temelju priznanja u točki I izreke postala je pravomoćna, jer tuženik u tom dijelu presudu ne pobija.
7. U ovom žalbenom postupku s obzirom na žalbene navode tuženika sporno je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o naknadi parničnog troška.
8. Odlučujući o naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u ovoj pravnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, slijedom čega je u odnosu na potraživanje tužitelja po osnovi razlike plaće donijeta presuda na temelju priznanja, dok je sud o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i tužitelju priznao nagradu prema vrijednosti usvojenog tužbenog zahtjeva, za sastav tužbe 750,00 kn, za sastav podneska od 16. ožujka 2022. 750,00 kn, za zastupanje na ročištu od 27. travnja 2022. 750,00 kn, što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.812,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbio, koji dio tužitelj žalbom ne pobija.
9. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari nezakonito podnio stupnjevitu tužbu, da je s obzirom na to tuženik bio prisiljen odgovoriti na tužbu smatrajući ju je neosnovanom, da nakon što je tužitelj podneskom od 16. ožujka 2022. uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu iznosa od 7.627,20 kn sa zateznom kamatom, da je, tako postavljeni tužbeni zahtjev priznao. Tuženik također smatra da u takvim okolnostima sud nije trebao održati ročište od 27. travnja 2022., i da su time, za tuženika prouzročeni daljnji nepotrebni troškovi, već da je odmah trebao, donijeti presudu na temelju priznanja. Tuženik konačno smatra da je u takvim okolnostima sud trebao o naknadi parničnog troška odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
10. Opisani žalbeni navodi su djelomično osnovani.
11. Tuženik je u pravu kada u žalbi ističe da je tužitelj nezakonito u ovoj pravnoj stvari podnio stupnjevitu tužbu, jer iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 14. ožujka 2021. vratio tužbu na ispravak, odnosno dopunu u skladu s odredbom čl. 109. st. 1. ZPP-a, očito smatrajući da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta podnošenja stupnjevite tužbe te je pozvao tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev što je tužitelj i učinio podneskom od 16. ožujka 2022. kojim je postavio određeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 7.627,20 kn sa zateznom kamatom.
12. Tuženik je, nakon primitka navedenog tužiteljevog podneska, podneskom od 24. ožujka 2022. ovako postavljeni tužbeni zahtjev priznao u cijelosti i predložio sudu donošenje presude na temelju priznanja, tražeći naknadu razmjernog dijela parničnog troška, dok je sud na ročištu od 27. travnja 2022., s obzirom na stanje u spisu donio presudu na temelju priznanja u odnosu na glavni zahtjev, dok je odlučio o naknadi parničnog troška odlučiti u pisanom otpravku presude.
13. U opisanim okolnostima, prema shvaćanju ovog suda tužitelj nema pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV, jer je sud tužitelju tužbu vratio na ispravak i dopunu te je tužitelj podneskom od 16. ožujka 2022. postavio određeni tužbeni zahtjev, koji podnesak zapravo predstavlja (ispravljenu) tužbu, a za sastav tog podneska tužitelju je pravilno priznata nagrada u iznosu od 750,00 kn primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) uvećano za PDV.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud nepotrebno održao ročište od 27. travnja 2022.. Prema stanju u spisu punomoćnici stranaka su na to ročište pristupili te je sud donio presudu na temelju priznanja, te je tužitelju za pristup na to ročište priznao nagradu u punom iznosu od 750,00 kn s PDV-om primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Prema shvaćanju ovog suda tužitelju treba priznati nagradu primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife u visini od 50% nagrade, jer se radi o ročištu na kojem je donesena presuda na temelju priznanja, dakle, iznos od 375,00 kn uvećan za PDV od 93,75 kn ili ukupno 468,75 kn.
15. Ovako, pravilno obračunat parnični trošak tužitelja iznosi 1.406,25 kn/186,64 eura u odnosu na koji dio je žalba tuženika odbijena kao neosnovana. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška ne dolazi u primjenu odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, kako to pogrešno smatra tuženik, jer je tuženik dao povoda za parnicu, te je, nakon što je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev, isti u cijelosti priznao.
16. Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.406,25 kn (preko iznosa od 1.406,25 kn do iznosa od 2.812,50 kn) sa zateznom kamatom, trebalo je odbiti kao neosnovan.
17. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, pa mu treba priznati razmjeran dio žalbenog troška, s time da budući se radi o žalbi protiv rješenja tuženiku je primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife trebalo priznati nagradu za sastav žalbe u visini 50% nagrade, a prema ožalbenom dijelu parničnog troška, to je prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife vrijednost od 25 bodova, što znači da nagrada za sastav žalbe iznosi 125,00 kn što uvećano za PDV od 31,25 kn daje ukupan iznos od 156,25 kn/20,74 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška trebalo odbiti kao neosnovan.
18. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 19. travnja 2023.
Sudac
Duško Abramović, v.r.
