REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2472/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. Z. OIB …, iz M., koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-335/22-2 od 8. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9623/19-25 od 10. studenoga 2021., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-335/22-2 od 8. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9623/19-25 od 10. studenoga 2021.

2. Na prijedlog tužiteljica nije odgovorila.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pitanja:

"1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem čl. 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZPP/03, odnosno članaka 96. do 99. ZZP/09?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno odredbi čl. 319. st. 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom čl. 241. ZOO odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. Je li nastupila zastara za isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukoliko je tužba preinačena nakon 13. lipnja 2019. godine na način daje povećan tužbeni zahtjev?

9. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, treba li prilikom izračuna stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu ili referentnu kamatnu stopu za svaki mjesec s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika?".

5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova te na odluke revizijskog suda, kao i na odluke Suda Europske unije C-415/11 od 14. ožujka 2013. i C-226/12 od 16. siječnja 2014. (u odnosu na treće postavljeno pitanje), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.

6. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjima koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima iz stabilne, već ustaljene i dosljedne prakse revizijskog suda (izraženima primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.). Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i stanje u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke Suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj, trebalo preispitati sudsku praksu. Tako ovaj sud i u (Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.).

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 18. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.