REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4225/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB:…, koga zastupaju punomoćnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2871/2021-2 od 25. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-5/2020-26 od 2. lipnja 2021., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2871/2021-2 od 25. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-5/2020-26 od 2. lipnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
„1. Pripada li tužitelju – državnom službeniku koji radi u turnusima za razdoblje od 1.8.2012. do 31.12.2014. osnovna plaća iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za odrađeni mjesečni fond radnih sati (RMFRS), kako on tvrdi u tužbi i svojim podnescima, ili su isplatom osnovne plaće dijelom obuhvaćeni i sati prekovremenog rada koji predstavljaju razliku između mjesečnog fonda sati (RMFS) i mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS), kako to tvrdi tužena navodeći da je isplatom osnovne plaće tužitelju isplaćena osnovna satnica i za te sate prekovremenog rada?
2. Je li tužena tužitelju u razdoblju od 1.8.2012. do 31.12.2014. isplatom osnovne plaće iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike isplatila išta više od mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS) i je li pritom trebala izvršiti nadopunu satnice do mjesečnog fonda sati (RMFS) radi utvrđivanja vrijednosti sata rada, i je li kao prekovremene sate rada trebala utvrditi sve odrađene sate u kal. mjesecu koji prelaze redovni mjesečni fond radnih sati (RMFRS) i za to tužitelju isplatiti plaću uvećanu 50%, odnosno 150% satnice?“
3. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlagatelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 677/2019-3 od 4. srpnja 2019.
4. Tuženica je podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložila da revizijski sud tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije te je zatražila naknadu troška odgovora na prijedlog.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prijedlog nije dopušten.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao državnog službenika, za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada. Ocijenivši da iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelju kroz utuženo razdoblje prekovremeni rad plaćen kao redovan rad, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 44. st. 1., 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: Kolektivni ugovor) tužbeni zahtjev djelomično prihvatili i djelomično odbili.
7. Naznačena pitanja (iz kojih proizlazi da tužitelj zapravo osporava da su izvršenim isplatama plaće dijelom obuhvaćeni i sati prekovremenog rada) predstavljaju pitanja činjenične naravi u kojima se polazi od pretpostavki koje nemaju uporište u stanju spisa. To stoga što su nižestupanjski sudovi na temelju provedenog vještačenja utvrdili da je tužitelju sav rad kroz utuženo razdoblje, pa i prekovremeni rad, plaćen kao redovan rad, slijedom čega je vrijednost mjesečne satnice po osnovi prekovremenog rada sukladno Kolektivnom ugovoru obračunata uvećanjem od 50 % te je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 3.684,85 kn, a koji iznos predstavlja umnožak broja utvrđenih prekovremenih sati rada i uvećanja od 50% redovne satnice.
8. Slijedom navedenog postavljena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5.
ZPP-a riješiti kao u izreci.
10. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 18. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
