Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Poslovni broj REF. 20: P-815/2021-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Z. B., M. K. 47, OIB:… zastupan po odvjetniku I. V. iz K., protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. avenija 6, OIB:… zastupanog po Odvjetničkom društvu K. i P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 06. ožujka 2023. godine, na ročištu za objavu presude 17. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I.Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:
1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … od dana 16.12.2004. godine, solemniziranog kod Javnog bilježnika I. V. iz S., pod posl. brojem ovjere …dana 21.12.2004. godine, sklopljenog između tužitelja Z. B., M. K. 47, OIB: … i tuženika A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: …, ranije pod nazivom tvrtke H. A.-A.-B. d.d., u dijelu u kojemu je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, a koje odredbe glase:
„Članak 2.
...75.900,00 CHF (slovima: sedamdesetpettisućadvetsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu adaptacije kuće.
Članak 3.
Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 75.900,00 CHF (slovima: sedamdesetpettisućadvetsto švicarskih franaka)...
Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 511,45 CHF (slovima: petstojedanaest švicarskih franaka i 45/100), a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju H. A.-A.-B. d.d. za devize važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja...
Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. za devize na dan dospijeća.
Članak 6.
Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d..“
2. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. sa sjedištem u Z., S. avenija 6, OIB: … da tužitelju Z. B., M. K. 47, OIB: …, isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 5.518,92 EUR / 41.582,34 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do naplate po kamati koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koja kamata teče:
- na iznos od 3,48 EUR/ 26,23 kn od dana 12.2.2009. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 10,30 EUR/ 77,61 kn od dana 10.3.2009. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 3,15 EUR/ 23,73 kn od dana 29.1.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 4,16 EUR/ 31,36 kn od dana 27.2.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 11,91 EUR/ 89,77 kn od dana 29.3.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 12,99 EUR/ 97,84 kn od dana 31.5.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 34,92 EUR/ 263,09 kn od dana 30.6.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 27,82 EUR/ 209,61 kn od dana 6.8.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 48,27 EUR/ 363,69 kn od dana 7.9.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 38,91 EUR/ 293,17 kn od dana 2.10.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 32,57 EUR/ 245,39 kn od dana 5.11.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 56,75 EUR/ 427,62 kn od dana 7.12.2010. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 76,28 EUR/ 574,71 kn od dana 4.1.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 64,10 EUR/ 482,99 kn od dana 2.2.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 66,28 EUR/ 499,38 kn od dana 14.3.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 59,52 EUR/ 448,45 kn od dana 13.4.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 71,03 EUR/ 535,15 kn od dana 16.5.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 88,00 EUR/ 663,00 kn od dana 15.6.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 105,65 EUR/ 796,02 kn od dana 14.7.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 122,92 EUR/ 926,14 kn od dana 18.8.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 103,01 EUR/ 776,10 kn od dana 15.9.2011. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 93,24 EUR/ 702,48 kn od dana 14.10.2011 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 94,75 EUR/ 713,86 kn od dana 15.11.2011 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 98,58 EUR/ 742,74 kn od dana 16.12.2011 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 106,57 EUR/ 802,97 kn od dana 16.1.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 108,81 EUR/ 819,85 kn od dana 11.2.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 125,34 EUR/ 944,34 kn od dana 14.3.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 111,79 EUR/ 842,30 kn od dana 4.4.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 112,90 EUR/ 850,67 kn od dana 14.5.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 115,97 EUR/ 873,75 kn od dana 6.6.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 111,43 EUR/ 839,56 kn od dana 10.7.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 112,43 EUR/ 847,13 kn od dana 14.8.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 111,21 EUR/ 837,93 kn od dana 6.9.2012. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 107,19 EUR/ 807,61 kn od dana 9.10.2012 godine do
potpune isplate,
- na iznos od 113,20 EUR/ 852,89 kn od dana 12.11.2012 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 110,85 EUR/ 835,17 kn od dana 12.12.2012 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 111,66 EUR/ 841,32 kn od dana 14.1.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 70,30 EUR/ 529,69 kn od dana 15.4.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 94,94 EUR/ 715,33 kn od dana 15.5.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 89,79 EUR/ 676,49 kn od dana 13.6.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 45,57 EUR/ 343,34 kn od dana 17.7.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 89,55 EUR/ 674,72 kn od dana 13.8.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 91,93 EUR/ 692,63 kn od dana 16.9.2013. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 99,38 EUR/ 748,75 kn od dana 14.10.2013 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 272,51 EUR/ 2.053,26 od dana 7.11.2013. godine do kn
potpune isplate,
- na iznos od 80,88 EUR/ 609,39 kn od dana 10.1.2014. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 341,71 EUR/ 2.574,60 od dana 4.2.2014. godine do kn
potpune isplate,
- na iznos od 159,49 EUR/ 1.201,70 od dana 15.7.2014. godine do kn
potpune isplate,
- na iznos od 88,46 EUR/ 666,53 kn od dana 22.9.2014. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 89,03 EUR/ 670,80 kn od dana 15.10.2014 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 91,90 EUR/ 692,42 kn od dana 13.11.2014 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 93,24 EUR/ 702,54 kn od dana 13.12.2014 godine do
.
potpune isplate,
- na iznos od 93,11 EUR/ 701,52 kn od dana 15.1.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 13.2.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 78,84 EUR/ 594,05 kn od dana 5.3.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 17.4.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 14.5.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 12.6.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 13.7.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 106,79 EUR/ 804,63 kn od dana 13.8.2015. godine do
potpune isplate,
- na iznos od 119,61 EUR/ 901,17 kn od dana 14.9.2015. godine do
potpune isplate.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.801,70 €/ 21.109,41 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 17.04.2023. godine pa do isplate, po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih, sve u roku 15 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 2.801,70 €/ 21.109,41 kn pa do ukupno potraživanog iznosa od 3.273,55 €/24.664,56 kn zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđen novčani iznos kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj Z. B. iz M. K. zastupan po odvjetniku I. V. iz K., podnio je dana 01.10.2021. tužbu protiv tuženika A. B. d.d., Z., radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom pod ranijim imenom H. A. A.- B. d.d. dana 16. 12. 2004. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj … solemniziran kod javnog bilježnika, te je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 75.900,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Kredit je u cijelosti otplaćen. Navedenim ugovorom ugovorena je otplata vezana uz valutu švicarski franak, kao i kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama time da je u vrijeme ugovaranja kredita iznosila 5,25%. Tužitelj ističe da su navedene ugovorne odredbe ništetne i poziva se na presude iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a koji sud je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10.09.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), time da je u navedenom dijelu presuda potvrđena i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj: Rev-2221/2018 od dana 03. rujna 2019. godine.
Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u točki II potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, među inim, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveza promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navedena presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Tužitelj ističe da je temeljem nedopuštene i nepoštene primjene valutne klauzule izražene u CHF preplatio iznose prema tuženiku, te potražuje od tuženika povrat istih, no kako nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom da bi određeno postavio tužbeni zahtjev, jer mu tuženik nije dostavio traženu dokumentaciju isti je podnio tužbu sukladno čl. 186 b ZPP-a, a kao vps. označio iznos od 10.000,01 kn, navodeće da će tužbeni zahtjev određeno postaviti nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju i provede se financijsko knjigovodstveno vještačenje. Tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 18.08.2022. nakon što je bilo provedeno financijsko vještačenje, a istoga je uskladio sa stupanjem na snagu nove valute EUR na području Republike Hrvatske podneskom od 31.01.2023., sve na način kako je pobliže označeno u toč. I 2. izreke ove odluke.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio pravu tužitelja na podnošenje tužbe sukladno čl. 186 b Zakona o parničnom postupku, smatrajući da za isto nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Potom ističe prigovor zastare smatrajući da se primjenjuje rok zastare od 3 godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, sve temeljem članka 226. st. 2 i 1. Zakona o obveznim odnosima. Ukoliko tužitelj smatra da mu pripada pravo temeljem instituta stjecanja bez osnove, tada tužitelj također smatra da je nastupila zastara istekom općeg zastarnog roka od 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je u predmetnom slučaju bila provedena konverzija, pa da već s te osnove tuženik nema pravo na predmetna potraživanja. Tuženik nadalje smatra da Odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna, jer je bila dopuštena sukladno čl. 22. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ( N.N.35/05 i 41/08). Odredba o valutnoj klauzuli je u predmetnom ugovoru bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, o istoj se pojedinačno pregovaralo i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Također tuženik smatra da niti odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru nije bila nepoštena niti ništetna, jer je ista također bila jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik smatra da je u pregovorima sa tužiteljem istome vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope tako i o valutnoj klauzuli CHF, te predlaže sudu prvotno odbaciti tužbu ili podredno odbiti kao neosnovanu.
4. Sud je Rješenjem P-815/2021-10 od 15.2.2022. sukladno članku 186 b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, naložio tuženiku dostavu dokumentacije kako ju je predložio tužitelj u tužbi, jer je tužitelj uz tužbu dostavio dokaze o tome da se je prije podnošenja predmetne tužbe obraćao tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja se odnosi na predmetni kredit (ispis komunikacije putem e-maila list 9-19), na što se je tuženik oglušio. Tuženik je postupio po navedenom rješenju suda i dostavio traženu dokumentaciju.
5. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; ispis komunikacije putem e-maila (list 9-12), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, otplatni plan, zahtjev za dostavu kreditne dokumentacije, ugovor o kreditu broj … 16.12.2004., (list 13-29), u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čine; stručni članci i metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima H.-A.-A.-B. d.d. te opći uvjeti za poslovanje sa građanima (list 116-558), u dokumentaciju dostavljenu po tuženiku nakon Rješenja suda P-815/2021-10 od 15.02.2022. koju čini: Obavijest o parametrima kamatne stope, Otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, izračun konverzije sa simuliranim otplatnim planom u eur, popis uplata za namirenje obveza po kreditu do 30.09.2015., nacrt ankesa ugovora, otplatni plan u eur, obavijest o provedenoj konverziji, otplatni plan sa stanjem na dan 04.01.2022., otplatni planovi za kredit, pregled prometa za klijenta, specifikacije uplata, ( 615-754), Aneks Ugovora od 06.05.2016. (list 762-765). Izvršen je uvid i pročitan nalaz i mišljenje financijskog vještaka M. M. iz M. d.o.o. B. (list 805-813), te očitovanje na prigovor tuženika (list 832). Sud nije saslušavao sudskog vještaka, jer su pun. stranaka na ročištu održanom 30.01.2023. izjavili da isto nije potrebno. Sud je saslušao i tužitelja (list 852) na utvrđenje okolnosti postojanja statusta potrošača na strani istoga. Sud nije saslušao predloženog svjedoka po tuženiku javnog bilježnika I. V. na okolnosti solemnizacije predmetnog ugovora o kreditu, te svjedoka T. J. na okolnosti pregovaranja prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, jer je ocjenjeno da isto nije potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja potrebnog za donošenje meritorne odluke u ovome predmetu, a imajući u vidu da se tužitelj pozvao u tužbi na recentnu sudsku praksu koju čine: presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, te pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, za koje je sud vezan sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15).
6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;
- među strankama nije bilo sporno, da je dana 16. 12. 2004. pravni prednik tuženika H.-A.-A.B. d.d. zaključio sa tužiteljem kao korisnikom kredita Ugovor o kreditu kojim je odobren stambeni kredit te je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 75.900,00 CHF protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je valutna klauzula kojom je glavnica vezana za švicarski franak (CHF) čl. 3. Ugovora te promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci pravnog prednika tuženika čl. 6 Ugovora.
- iz iskaza tužitelja (list 852) proizlazi da je predmetni ugovor zaključen radi adaptacije kuće za stanovanje, koja nekretnina je i korištena isključivo za stanovanje, što je i bilo u skladu s namjenom iz Ugovora o kreditu /stambeni kredit. Stoga se u predmetnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru odnosno tužitelj je imao u smislu članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), status potrošača, jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
- nije bilo sporno da je tuženik pravni slijednik H. A.-A.-B. d.d. Z.
- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge P. - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik (tamo kao V. tuženik i kao pravni slijednik H. A.-A.-B.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.
7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranaka vezano za Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 16. 12. 2004. primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik kao pravni slijednik H.-A.-A.B. d.d., obuhvaćen navedenim presudama iz toč. 6. ovoga obrazloženja, odnosno utvrđenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nepoštenom i ništetnom, kao i o nepoštenoj i ništetnoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj na navedena utvrđenja poziva, sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i da tužitelj potražuje povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi predmetnom tužbom, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih i rata kredita obračunatih po tečaju CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja ugovora, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).
- Među strankama nije bilo sporno, da su zaključile Aneks osnovnom ugovoru o kreditu 06.05.2016. sa stanjem na dan 30.09.2015. kojim je tuženik proveo konverziju iz valute CHF u valutu EUR sukladno zakonu, te tužitelj niti ne pobija navedeni Aneks, pa isti obvezuje stranke i na snazi je od dana njegova zaključenja.
8. Obzirom se na pravni odnos stranka vezano za predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 16. 12. 2004. primjenjuje pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, kako je već ranije obrazloženo u toč. 7. obrazloženja, nije osnovan prigovor zastare tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Budući je Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena u dijelu, da je osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik A. B. d.d. (ranije: H. A.-A.- B.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a predmetna tužba je podnesena u roku od 5 godina od 14. lipnja 2018., i to dakle na dan 01.10.2021., to nije nastupila zastara prava tužitelja ostvarivati svoje pravo na restituciju sudskim putem po navedenoj osnovi. Naime u predmetnom slučaju se radi o povratu stečenog bez osnove pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05). Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan.
9. Tužitelju pripada pravo na pretplatu po osnovu utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena u sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj do dana provedene konverzije, obzirom iz provedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M. (list 805-813, 832 ) proizlazi postojanje preplata koje nisu uzete u obzir prilikom konverzije, niti je tuženik tvrdio da bi utvrđene preplate bile uzete u obzir prilikom konverzije, a sve imajući u vidu da se konverzija koju je bio dužan tuženik ponuditi tužitelju provodila pod uvjetima koji su bili propisani zakonom i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N 102/15- dalje ZIDZOPK). Provedena konverzija nije a priori od utjecaja na predmetni slučaj, u smislu da bi tužitelj samom činjenicom što je potpisao Aneks osnovnom ugovoru i pristao na konverziju, izgubio pravni interes za vođenje ovoga postupka, jer se tek po provedenom vještačenju moglo utvrditi postoje li kakove preplate po tužitelju po osnovnom ugovoru, a koje nisu nadoknađene konverzijom. Stoga, tužitelj neovisno o tome što je pristao na konverziju predmetnog kredita po ocjeni ovoga suda ima pravo na povrat preplaćenih novčanih iznosa, koje nisu nadoknađene konverzijom, ali do dana 30.09.2015, s osnova utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj. Navedeno pravo ima do 30.09.2015., jer je sa stanjem na dan 30.09.2015 provedena konverzija te su stranke uredile svoje pravne odnose nadalje Aneksom 22.12.2015., koji Aneks tužitelj niti ne osporava predmetnom tužbom.
10. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz M. d.o.o., B. Sudska vještakinja M. M. pisano se očitovala na primjedbu tuženika (list 832) i odgovorila na istu, nakon čega tuženik nije isticao novih primjedbi niti prijedloga. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list list 805-813, 832) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijene početnog tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci I 2. izreke ove odluke. Prema nalazu i mišljenju vještaka u razdoblju od 16.12.2004.- 30.09.2015. postoji pozitivna razlika zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF koji je na dan sklapanja ugovora iznosio 4,920981 i ona iznosi ukupno 41.582,34 kn/5.518,92 €, a koliko je tužitelj zapravo više platio (preplatio) tuženiku, koje nisu uzete u obzir prilikom konverzije, niti je tuženik tvrdio da bi utvrđene preplate bile uzete u obzir prilikom konverzije, a sve imajući u vidu da se konverzija koju je bio dužan tuženik ponuditi tužitelju provodila pod uvjetima koji su bili propisani zakonom i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N 102/15- dalje ZIDZOPK).
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.
13. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
14. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki I izreke presude.
15. Uzimajući u obzir, da je tuženik kao trgovac kriv za sklapanje ništetne odredbe ugovora (o valutnoj klauzuli), to isti nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu, pa ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora, s obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe članka 323. stavak 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, dok ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Stoga sud nije uzimao u obzir utvrđene negativne razlike tečaja, kada je tužitelj u pojedinim razdobljima namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu (negativne tečajne razlike), te nije umanjio za iste tužitelju pripadajući iznos preplate, već mu je dosudio neumanjenu pozitivnu razliku zbog promijene tečaja CHF.
16. U pogledu navoda tuženika o promjenjivosti uvjeta na tržištu i okolnosti koje su utjecale na isto, sud smatra da isto nije odlučno u ovom postupku s obzirom na utvrđenje ništetnosti konkretne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga kako je to ranije obrazloženo u presudi.
17. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.801,70 €/ 21.109,41 kn. Tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 199,08€/1.500,00kn, za sastav još tri obrazložena podnesaka od 25.1.2022., 23.3.2022., 07.06.2022. u iznosu od po 199,08€/1.500,00kn za svaki podnesak. Tužitelj naime po Tbr. 8 toč. 1 OT ima pravo na nagradu za maksimalno 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Za sastav još 5 ostalih podnesaka i to: 05.07.2022. ,19.08.2022., 12.09.2022., 10.11.2022., 01.02.2023. sa iznosom od 49,77 €/374,99 kn po podnesku po Tbr. 8 toč. 3 OT. Sud nije priznao nagradu za sastav podneska od 27.01.2022, jer je tim podneskom obavijestio tužitelj o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, te ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, kao niti zatraženu nagradu za podnesak od 21.11.2022. kojim je tražena odgoda ročišta, jer isto ne može opravdano ići na teret tuženika. U opravdan trošak tužitelja ulaze i nagrade za zastupanje tužitelja na 4 raspravna ročišta sa 199,08€/1.500,00kn po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada iznos od 460,37€/3.468,67kn. Punomoćniku tužitelja ne pripada zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude sa PDV-om u iznosu od 124,43 €/937,52 kn, jer isti nije pristupio na to ročište. Sudska pristojba na tužbu iznosi 53,09€/400,00 kn, a na presudu 114,94€/866,00kn. Trošak vještačenja iznosio je 331,81 €/2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 2.801,70 €/ 21.109,41 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.
U Daruvaru 17. travnja 2023.
Sutkinja
Dajana Gabud Jandoš
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik I. V., K.
2. Odvjetničko društvo K. i P. j.t.d., Z.
