- 1 -              Revd 3472/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3472/2023-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Y. T. K., OIB ..., B., SR Njemačka, koga zastupa punomoćnica S. R. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. ... I. pl. Z. R., R., OIB ..., koga zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1003/2022-3 od 19. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-493/2019-36 od 4. srpnja 2022., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1003/2022-3 od 19. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-493/2019-36 od 4. srpnja 2022.

 

2. Tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Udovoljava li poslodavac stavljanjem izvan snage odluke o otkazu ugovora o radu tužbenom zahtjevu radnika koji glasi na utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom, te sudskim raskidom ugovora o radu zbog neprihvatljivosti nastavka radnog odnosa za radnika?

 

2. Preostaje li sudu pred kojim se vodi postupak radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i raskida ugovora o radu nakon stavljanja van snage odluke o otkazu, jedino odbiti tužbeni zahtjev, jer tužbu ne može temeljem toga odbaciti, a više nema pretpostavki za odlučivanje o nedopuštenosti odluke o otkazu?

 

3. Je li radnik neovisno o okolnostima pojedinog slučaja dužan vratiti se na rad u slučaju da poslodavac povuče odluku o otkazu tijekom trajanja sudskog postupka radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i raskida ugovora o radu zbog neprihvatljivosti nastavka radnog odnosa za radnika, uzimajući u obzir smisao čl. 125. ZR?

 

4. Može li poslodavac tijekom trajanja cjelokupnog sudskog postupka radi utvrđenja otkaza nedopuštenim neovisno o trajanju samog postupka staviti odluku o otkazu izvan snage?“.

 

3. Predlagatelj navodi da su navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni  ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da u odnosu na prvo i drugo pitanje nema prakse revizijskog suda, a u odnosu na treće i četvrto pitanje navodi da je riječ o pitanjima o kojim je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, a da bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, trebalo preispitati sudsku praksu. Prijedlogom ukazuje na presudu suda Europske Unije donesenu u predmetima broj C-397/01 i C-403/01 Bernhard Pfeiffer i ostali protiv Deutsches Rotes Kreuz, Kreisverband Waldshut eV od 5. listopada 2004.

 

4. Uz navedena pitanja tužitelj se u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a pozvao i na povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava.

 

5. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti dviju odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i to odluka od 30. listopada 2019. i 2. ožujka 2020. te utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete i naknadu plaće.

 

8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da prva oduka o otkazu od 30. listopada 2019. nije postala konačna i da je poslodavac imao ovlast staviti ju izvan snage i pozvati tužitelja na rad te da se u takvoj situaciji, kada je u vrijeme podnošenja tužbe bio na snazi otkaz ugovora o radu, može samo meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje je ocijenjeno da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje druge odluke o otkazu od 2. ožujka 2020. te je i u odnosu na tu odluku tužbeni zahtjev odbijen.

 

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. To stoga što pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Rev-2656/2018-2 od 9. ožujka 2021., Revr-103/2009 od 11. lipnja 2009., Revr- 294/07 od 17. listopada 2007. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

 

10. Slijedom iznesenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a (točka I. izreke).

 

11. Nadalje, predlagatelj navodi da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske pri čemu posebno ukazuje na dugotrajnost postupka i povredu prava na suđenje u razumnom roku i s tim u vezi i povredu prava na rad, slobodu rada i izbora zaposlenja.

 

12. Tvrdnje o dugotrajnosti postupka i povredi prava na suđenje u razumnom roku nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu, a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi može koristiti pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku propisana čl. 64. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/16, 67/18, 21/22).

 

13. Glede navoda koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede prava na pravično suđenje, u pravilu, niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

14. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da tužitelj tvrdnjama iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se pozvao.

 

15. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a (točka II. izreke).

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.