Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-3786/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz O., protiv tuženice Z. Š., OIB: …, Z., zastupane po punomoćniku D. Š. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6339/2021-26 od 24. lipnja 2022. godine, dana 17. travnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6339/2021-26 od 24. lipnja 2022. godine u točki II izreke te u točki III izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj sam snosi svoj trošak postupka.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z., poslovni broj: Ovrv-4257/2019 od 9. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 4.514,75 kn sa zateznim kamatama obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:
- iznos od 723,00 kn od 16. lipnja 2018. do isplate,
- iznos od 729,73 kn od 17. srpnja 2018. do isplate,
- iznos od 740,54 kn od 17. kolovoza 2018. do isplate,
- iznos od 739,00 kn od 16. rujna 2018. do isplate,
- iznos od 723,00 kn od 16. listopada 2018. do isplate,
- iznos od 434,48 kn od 16. studenog 2018. do isplate,
- iznos od 35,00 kn od 18. prosinca 2018. do isplate,
- iznos od 35,00 kn od 16. siječnja 2019. do isplate,
- iznos od 35,00 kn od 16. veljače 2019. do isplate,
- iznos od 275,00 kn od 16. ožujka 2019. do isplate,
- iznos od 15,00 kn od 17. travnja 2019. do isplate,
- iznos od 15,00 kn od 16. svibnja 2019. do isplate,
- iznos od 15,00 kn od 18. lipnja 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.066,01 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Protiv ove presude pod točkom II izreke, te točke III izreke u dijelu u kojem je određeno da sam snosi svoj trošak postupka, žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 4.066,01 kn temeljem računa za veljaču 2019. godine, a po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora", da je odredba čl. 7. toč. 3. Općih uvjeta tužitelja ništetna sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP) obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
5. Prvostupanjski sud obrazlaže, a obzirom da je ugovor između stranaka raskinut, da su obje strane oslobođene svojih obveza osim naknade štete, a nametanjem obveze potrošaču da do kraja ugovorenog razdoblja plaća mjesečnu naknadu za pristup komunikacijskoj mreži, dok je s druge strane isključen iz elektroničke komunikacijske mreže, time se, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna iako djelomično i iz drugih razloga s tim da se je prvostupanjski sud pozvao pogrešno na odredbe ZZP obzirom da iste nisu bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka (ugovori su sklopljeni 2017. i 2018. godine) jer je tada bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 214, 110/15 i 14/09 – dalje: ZZP), međutim to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Prethodno je potrebno navesti da su i zakonodavna rješenja koja reguliraju ovu materiju tijekom vremena doživjela promjene te je tako Zakon o telekomunikacijama (Narodne novine broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05) davateljima telekomunikacijskih usluga priznavao pravo na privremeno, a potom i na trajno isključivanje pretplatnika u slučaju nepodmirenja dugova.
7. ZID Zakona o elektroničkim telekomunikacijama (Narodne novine broj 90/11) propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. tog zakona, no navedena odredba odnosila se samo na situacije kada je do raskida ugovora došlo na inicijativu pretplatnika, da bi tek ZID ZEK (Narodne novine broj 72/17) se propisalo da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta za proizvode i usluge koje je ostvario ako je to za njega povoljnije.
8. Spisu prileže četiri zahtjeva – ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa te je u svim ugovorima ugovoreno zakonodavno rješenje iz ZID ZEK (Narodne novine broj 72/17, s tim, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud, ovdje je do raskida ugovora došlo 19. siječnja 2019. godine krivnjom pretplatnika obzirom da nije plaćao ugovornu obvezu.
9. Sklopljeni ugovori predstavljaju potrošačke ugovore pri čemu ovaj sud ukazuje na smjernice za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz kojih proizlazi da čl. 6. st. 1. te Direktive treba tumačiti na način da nepoštena ugovorna odredba nije obvezujuća za potrošača te u tom pogledu nije nužno da je potrošač ranije uspješno osporio tu odredbu, kao i to da je nacionalni sud obvezan ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovornih odredbi kad su mu dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to te ako smatra da je određena odredba ugovora nepoštena, ne smije ju primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi.
10. Sukladno čl. 49. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu, iz stavka 2., proizlazi da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a što je ovdje bio slučaj.
11. Obzirom da je u ugovore uneseno zakonodavno rješenje gore navedeno iz ZID ZEK glede propisanih pravnih posljedica raskida ugovora do kojih dolazi krivnjom pretplatnika potrebno je ukazati na odredbu čl. 49. st. 5. ZZP po kojoj, odredbe te glave tog zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencije koje obvezuju Republiku Hrvatsku, međutim, u navedenom slučaju, gore navedene zakonske odredbe ne predstavljaju zakonske odredbe prisilne prirode pa se stoga imaju primijeniti odredbe ZZP o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
12. Tražbina i visina tražbine tužitelja (list 82 spisa) razvidna je iz računa iz mjeseca veljače 2019. godine gdje se u odnosu na četiri ugovora – pretplatnička broja traži ukupno iznos od 4.066,01 kn s tim da su sve tražbine označene kao "naknade štete za prijevremeni raskid ugovora". Potraživanjem mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora pa makar je ugovor raskinut i tužitelj više ne pruža usluge potrošaču, suprotno načelu savjesnosti i poštenja se uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu iz odredbi ugovora i citiranog članka ZID ZEK jasno proizlazi da tužitelj mora voditi računa o interesima pretplatnika te zatražiti onu naknadu koja je za pretplatnika povoljnija a tužitelj u tijeku postupka nije niti tvrdio da mi mjesečna naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora bila povoljnija za pretplatnika od naknade u visini popusta za proizvode i usluge koje je ostvario.
13. Iako sukladno čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. tog zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog zakona, ipak valja reći da iz ugovora o kupnji uređaja za obročnu otplatu je razvidno da je mjesečna rata i iznosila 20,00 kn te obzirom na to da je ugovor raskinut 19. siječnja 2019. godine, a kako to proizlazi iz obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa, preostale su rate za otplatu uređaja od 280,00 kn, kao što iz spisu priležećih ugovora, jedino u ugovoru od 7. ožujka 2018. godine je razvidno da je ostvaren popust za vrijeme trajanja ugovorne obveze od 50,00 kn mjesečno, međutim, ni jedan od tih iznosa ne odgovara specifikaciji iz računa za mjesec veljaču 2019. godine koji se odnosi na naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 4.066,01 kn. 14. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 17. travnja 2023. godine
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
