REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-1451/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice R. Š. T. iz Đ., OIB: … , protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., OIB: …, radi rasporeda na radno mjesto, 17. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/685, URBROJ: 566-01/12-20-2 od 18. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22-01/685, URBROJ: 566-01/12-20-2 od 18. listopada 2022., donesenim u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I-607/2022-10 od 13. rujna 2022., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-01/17-01/365, URBROJ: 513- 07-21-08-20-7 od 3. rujna 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljica, kao službenica, sveučilišna specijalistica financija i bankarstva, s ukupnim stažem od 11 godina, 8 mjeseci i 0 dana, raspoređuje s danom 1. rujna 2017. na radno mjesto više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dobit i dohodak u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ., Odjelu za poduzetnike - dobit i dohodak (red. br. 4.7.2.2. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu O.). Riješeno je i da će se plaća tužiteljice obračunavati na osnovi koeficijenta 1,697 i osnovice za izračun plaće. Plaća iz stavka I. ove točke uvećava se za 5,5% za navršenih 11 godina radnog staža, a isplaćivati će se od 1. rujna 2017.

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, iznosi historijat odlučivanja po službenoj dužnosti radi donošenja rješenja o rasporedu te navodi da je u prvostupanjskom rješenju izostalo obrazloženje razloga zbog kojih tužiteljica nije raspoređena sada na radno mjesto voditelja za dobit i dohodak u Ispostavi Đ. Poziva se na razloge donošenja i (ne) zakonitosti rješenja o premještaju iz 2015. Smatra da stvarna reorganizacija nije provedena jer u Ispostavi Đ. djelatnici obavljaju iste poslove kao i prije sistematizacije (obrada istih poreznih obveznika) a promijenjen je samo naziv odjela. Smatra i da je diskriminirana kao žena (majka) o čemu ne predlaže izvođenje određenih dokaza niti raspolaže činjenicama koje bi potvrđivale istinitost navedene tvrdnje. Također smatra da osporavano rješenje u smislu obrazloženja svrhe diskrecijske ocjene ne zadovoljava uvjet iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21) o odabiru konkretnog službenika s obzirom na utvrđenu potrebu službe. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužiteljice smatrajući kako tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod pobijanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga. Ističe da je predmet ovoga spora raspored tužiteljice nakon donošenja Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, broj 54/17) i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija, KLASA: 023-03/ 17- 01101, URBROJ: 513-03-01-17- 5, od 24. kolovoza 2017., a sve na temelju članka 127. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92105, 107/07. 27/08, 49/ 11, 150/11, 34/12, 49/12 - pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17) kojim je reguliran raspored državnih službenika nakon donošenja pravilnika o unutarnjem redu. Ističe da su raspored državnih službenika, u konkretnom slučaju nakon donošenja akta o unutarnjem ustrojstvu, i premještaj državnih službenika po potrebi službe ili na zahtjev službenika, dva različita načina popunjavanja slobodnih radnih mjesta, te stoga navodi tužbe koji se odnose na premještaj (iz 2015.) nisu od utjecaja na rješavanje u ovom upravnom sporu, niti mogu predstavljati činjenice i dokaze na kojima se može temeljiti tužbeni zahtjev. Ističe da je tužiteljica rukovodeće poslove voditeljice odjela obavljala (samo) u razdoblju od 9. siječnja 2015. do 20. travnja 2015. (nešto više od tri mjeseca), dok je poslove više upravne savjetnice obavljala od 20. travnja 2015. do predmetnog rasporeda za koje obavljanje poslova je ocijenjena ocjenom „primjeran" za 2015., dok za 2016. godinu nije ocijenjena. Stoga je prvostupanjsko tijelo prilikom prijedloga rasporeda u konkretnom slučaju vodilo računa o radnom iskustvu, potrebi službe i stručnom znanju te je cijeneći dotadašnje radno iskustvo tužiteljicu rasporedilo na radno mjesto koje poslove obavlja od 20. travnja 2015. godine, a koje poslove je do tada efikasno obavljala što dokazuju ocjene kojima je ocjenjivana za svoj rad. Ujedno se vodilo računa i o odredbi članka 127. stavka 2. Zakona o državnim službenicima budući je iz spisa predmeta razvidno da je mjesto stanovanja tužiteljice ujedno i sjedište Ispostave Đ., odnosno mjesto rada radnog mjesta na koje se raspoređuje. Tuženi smatra da stoga raspored na predmetno radno mjesto ne upućuje na samovolju čelnika i kažnjavanje tužiteljice, već na diskrecijsko pravo čelnika rasporediti službenika na ono radno mjesto za koja smatra da će na najbolji način i u najboljem interesu službe obavljati radne zadatke, koji stav je potvrđen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-517/21-2 od 13. svibnja 2021. prema kojem „poslodavcu nije propisana obveza da tužiteljicu rasporedi na radno mjesto identično prethodnom niti je prilikom rasporeda poslodavac vezan službenim ocjenama; Tužiteljica je raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava uvjete te za koje se, s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe, očekuje najefikasnije ispunjavanje povjerenih poslova." U odnosu na navode o degradaciji poziva se na stav iskazan u presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-605/2021-8 od 26. siječnja 2022., prema kojem iz članka 127. Zakona o državnim službenicima nema zapreke da se tužitelj rasporedi na poslove manje složenosti od poslova koje je prije obavljao, pa navedena činjenice ne znači da ga je automatizmom trebalo rasporediti na isto radno mjesto, već se upravo radi o procjeni čelnika tijela da rasporedi one službenike koji će najbolje obavljati zadatke određenog radnog mjesta i koji ispunjavaju uvjete. Slijedom navedenoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U podnesku od 24. siječnja 2023. tužiteljica je opsežno ponovila tužbene navode, te je navela da se presude koje je citirao tuženik u odgovoru na tužbu odnose na postupke u kojima je postojalo dvoje ili više kandidata za jedno radno mjesto u državnoj službi. Smatra da tuženik u osporavanom rješenju nije obrazložio potrebu službe u odnosu na tužiteljicu, a navedeno obrazloženje potrebe službe ne može niti smije biti općenito i primjenjivo na bilo koju osobu već mora biti konkretizirano i upućivati na nužnost rasporeda navedenog službenika.

5. Sud je održao raspravu 13. travnja 2023. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje nisu ispričale svoj nedolazak, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Sud je raspravu održao kako bi strankama omogućio izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, te također primjenom odredbe članka 7. stavak 1. ZUS-a.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje su priložene istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa razvidno je da je osporavano prvostupanjsko rješenje od 3. rujna 2020. doneseno u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/17- 01/1075, URBROJ: 566-01/15-20-2 od 13. srpnja 2020. kojim je naloženo otkloniti nedostatke, te potpuno i pravilno utvrditi činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92105, 107/07. 27/08, 49/ 11, 150/11, 34/12, 49/12 - pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17) bitne za donošenje zakonite odluke o rasporedu na radno mjesto, navedene (relevantne) činjenice navesti u obrazloženju rješenja te iznijeti razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na radno mjesto tužiteljice utemeljena na zakonu. U ponovno provedenom postupku prvostupanjsko tijelo je ponovno tužiteljicu rasporedilo (ujedno je i trajno premještena koji postupak je, prema navodima tužiteljice, u žalbenoj fazi) sa radnog mjesta - položaja voditeljice Odjela za poduzetnike - dobiti u Područnom uredu Slavonija i Baranja, Ispostavi Đ. na radno mjesto više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dobit i dohodak u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ., Odjelu za poduzetnike - dobit i dohodak. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno da tužiteljica živi u Đ. te da se vodilo računa o stečenom iskustvu, stručnom znanju i vještinama kao i odredbi članka 127. stavka 2. Zakona državnim službenicima budući da je potrebna suglasnost tužiteljice za raspored na radno mjesto udaljeno više od 30 km od mjesta stanovanja. Raspored je obrazložen na način da se tužiteljica nije snašla na radnom mjestu, da je njeno ponašanje dovelo do poremećenih međuljudskih odnosa u Ispostavi Đ., te blokade rada Ispostave pa je njen premještaj bio jedino rješenje. Navedeno je i da su rasporedom tužiteljice bili narušeni međuljudski odnosi u Ispostavi Đ., što se negativno odrazilo i na zdravstveno stanje službenika i na obavljanje poslova i radnih zadataka i dovelo u pitanje funkcioniranje cijele Ispostave. Time je opravdan predmetni raspored radi “potrebe službe” na niže radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova od posla voditelja odjela, uz obrazloženje da tužiteljica ispunjava propisane stručne uvjete za taj raspored.

8. Presudom ovoga suda poslovni broj Us I-607/2022-10 od 13. rujna 2022. poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/20- 01/682, URBROJ: 566- 01/12-20-2 od 22. ožujka 2022. (kojim je bila odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja) te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja te radi valjanog obrazloženja razloga koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na radno mjesto tužiteljice utemeljena na zakonu.

9. Tuženik je osporavanim rješenjem od 18. listopada 2022. odbio žalbu tužiteljice navodeći kako je pravilno zaključeno da je tužiteljicu bilo potrebno rasporediti u skladu s člankom 127. stavkom 3. Zakona o državnim službenicima na drugo radno mjesto za koje ispunjava uvjete s obzirom na činjenicu da je zbog potrebe novog ustrojstva Porezne uprave ukinuta ustrojstvena jedinica u kojoj je tužiteljica bila na rukovodećem mjestu. Tuženik je naveo da se stupanjem na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija, KLASA: 023-03/ 17- 01101, URBROJ: 513-03-01-17- 5, od 27. kolovoza 2017., službenici raspoređuju na utvrđena radna mjesta u skladu s propisanim uvjetima, vodeći pri tome računa o stručnim znanjima i radnom iskustvu svakog pojedinog državnog službenika, pri čemu čelnik tijela treba voditi računa o tome je li neki službenik već ranije bio raspoređen na isto ili slično radno mjesto, ali da ta činjenica nije odlučna. Smatra nespornom primjenu članka 127. stavka 3. Zakona o državnim službenicima te pravilnim raspored tužiteljice na radno mjesto za koje ispunjava uvjete, prema potrebama službe i stručnom znanju te smatra pravilnim utvrđeno činjenično stanje i konkretne razlog za donošenje odluke.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica do predmetnog rasporeda na radno mjesto više upravne savjetnice (s danom 1. rujna 2017.) bila raspoređena na radno mjesto - položaj voditeljice Odjela za poduzetnike - dobit u Poreznoj upravi, Područnom uredu Slavonija i Baranja, Ispostavi Đ., Područnog ureda Slavonija i Baranja od 9. siječnja 2015. do 20. travnja 2015. kada je trajno premještena na radno mjesto više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak u Područni ured Slavonija i Baranja, Ispostavu O., Odjel za poduzetnike - dohodak. U odluci o premještaju navedeno je da se tužiteljica nije snašla na prošlom radnom mjestu, da je njeno ponašanje dovelo do poremećenih međuljudskih odnosa, blokade rada Ispostave, narušenog zdravstvenog stanja službenika što se sve negativno odrazilo na obavljanje poslova i radnih zadataka u Ispostavi Đ. Navedeno rješenje o premještaju poništeno je rješenjem tuženika KLASA: UP/Il-112- 07115-0115135, URBROJ: 566-01/8-16-7 od 19. prosinca 2016., te je naknadno doneseno rješenje o premještaju ponovno poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07117-011417, URBROJ: 566-01116-19-2 od 10. lipnja 2020. i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Slijedom navedenoga, prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-112-01115-011695, URBROJ: 513-07-21-08-21-24 od 28. travnja 2021. tužiteljici je isplaćena razlika plaće za razdoblje od 20. travnja 2015. do 31. kolovoza 2017., između plaće koja joj je isplaćivana na osnovu koeficijenta radnog mjesta više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak i plaće isplaćivane na osnovi koeficijenta radnog mjesta - položaja voditeljice Odjela za poduzetnike - dobit.

11. Dakle, tužiteljica je, po donošenju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, broj 54/17., dalje: Uredba) koja je stupila na snagu 16. lipnja 2017., a dio odredbi 1. srpnja 2017. i u skladu s njom, donesenim Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija, KLASA: 023-03/17-01/01, URBROJ: 513-03-01-17-5 od 24. kolovoza 2017., koji je stupio na snagu 1. rujna 2017. s pozivom na odredbu članka 74. Pravilnika i članka 127. stavka 1. i 3. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05. do 61/17.), raspoređena na predmetno niže radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova od posla voditelja.

12. Prema članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

13. Stavkom 3. istog članka je predviđeno da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

14. Sukladno članku 40. Zakona o državnim službenicima, radna mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu i prema usvojenom planu prijma u službu, a pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. Tijela državne uprave te stručna služba i uredi Vlade obvezno dostavljaju prijedlog pravilnika o unutarnjem redu na prethodnu suglasnost središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, a pravosudna tijela središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove pravosuđa.

15. Rješenje o rasporedu konstitutivan je pravni akt kojim se uspostavlja novi radno-pravni status službenika na način specificiran rješenjem, te se i plaća obračunava od dana rasporeda, a ne s danom dostave rješenja stranci.

16. Prvostupanjsko tijelo navelo je da je reorganizacijom Porezne uprave ukinut Područni ured Slavonija i Baranja, a ustrojeni su Područni ured O., Područni ured P., Područni ured S. B., Područni ured V. i Područni ured V. te je po radnoj skupini dostavljen prijedlog rasporeda službenika i namještenika na radna mjesta u novoustrojenim uredima.

17. Ispostava Đ. je do te reorganizacije bila sastavni dio Područnog ureda Slavonija i Baranja s tri odjela, Odjel za građane, Odjel za poduzetnike - dobit i Odjel za poduzetnike dohodak, s 29 sistematiziranih radnih mjesta. Novom organizacijom Porezne uprave ustrojen je Područni ured O. unutar kojeg je ustrojena Ispostava Đ. s 2 Odjela (Odjel za građane i Odjel za poduzetnike - dobit i dohodak) s 21 sistematiziranim radnim mjestom.

18. Prilikom donošenja rješenja o rasporedu u skladu s novim Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija tužiteljica se kao službenik može rasporediti na slobodno radno mjesto, prema potrebama službe i stručnom znanju, vodeći računa o potrebama organizacije rada unutar tijela i ispunjavanju uvjeta radnih mjesta unutar ustrojstvenih jedinica na koje se državni službenici raspoređuju, a temelj za raspored predstavlja ispunjavanje stručnih uvjeta za raspored na pojedino radno mjesto, potrebe službe i stručna znanja tužitelja.

19. Dakle, sud ocjenjuje da se kod donošenja rješenja o rasporedu tužiteljice vodilo računa o radnom iskustvu, potrebi službe i stručnom znanju te je u zakonom predviđenim okvirima diskrecijske ocjene ocijenjeno da će tužiteljica, s obzirom na stečeno radno iskustvo i stručno znanje na obavljanju poslova radnog mjesta više upravne savjetnice efikasno obavljati i poslove radnog mjesta na koje se raspoređuje. Valja istaknuti da je tužiteljica (faktično) rukovodeće poslove voditeljice odjela obavljala (samo) u razdoblju od 9. siječnja 2015. do 20. travnja 2015. (tužiteljica je prethodno, između ostaloga, od 1. lipnja 2012. do 8. siječnja 2015 obavljala posao upravne savjetnice za poreze u Područnom uredu O., Ispostavi Đ.), dok poslove više upravne savjetnice (faktično, unatoč postojanju rješenja tuženika kojima su ukinuta prethodno citirana rješenja o premještaju) doista obavljala od 20. travnja 2015. do predmetnog rasporeda. Tužiteljica je za obavljanje poslova voditeljice odjela ocijenjena ocjenom „primjeran" za 2015., dok za 2016. godinu nije ocijenjena. U odnosu na ocjenu „izuzetan " kojom je tužiteljica ocijenjena za rad u 2014. godini treba istaknuti da je riječ o ocjeni obavljanja poslova radnog mjesta upravne savjetnice, dakle radnog mjesta niže razine složenosti i od mjesta na koje je tužiteljica raspoređena prvostupanjskim rješenjem o premještaju.

20. Sud ocjenjuje pravilnim i utvrđenje prvostupanjskog tijela da poslodavac može rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova pri čemu nesporno ima određenu slobodu navedeno sam procijeniti, imajući u vidu potrebe službe, uz obrazloženje razloga. Suprotno shvaćanju tužiteljice, prethodni premještaj ne predstavlja svojevrsno stečeno pravo, niti prethodno pitanje u odnosu na ovu upravnu stvar, te okončanje ovoga upravnog spora ne prejudicira ishod upravnog postupka o premještaju tužiteljice, kao ni obratno, ishod odluke o premještaju tužiteljice ne prejudicira ishod ove upravne stvari.

21. U konkretnoj situaciji proizlazi da sistematizacijom od 1. rujna 2017. nije popunjeno radno mjesto voditelja za dobit i dohodak u Ispostavi Đ., međutim sama činjenica neupražnjenog radnog mjesta pogodnog za kompetencije i stručnu spremu tužiteljice, koja je već (kratkotrajno) obnašala rukovodeću funkciju ne obvezuje prvostupanjsko tijelo na automatsko raspoređivanje tužiteljice upravo na navedeno mjesto, pri čemu sud nije smatrao svrsishodnim utvrđivati koje kvalifikacije za mjesto voditelja imaju drugi službenici Ispostave Đ.

22. Upravo fleksibilnost u donošenju rasporeda, u okviru zakonom propisanog raspona diskrecijske ocjene (uvjet potrebnog stručnog znanja, stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta) omogućuje funkcionalnu organizaciju poslova.

23. Nije osnovan niti tužbeni navod da je raspored na određeno radno mjesto (ovdje voditeljice odjela) stečeno pravo tužiteljice, jer je svaki raspored sukladno odredbama članka 127. Zakona o državnim službenicima posljedica donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu.

24. Tako i iz presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Usl-630/14-11 proizlazi da (niti) odredbe o napredovanju nemaju obligatorni sadržaj u smislu da bi se ispunjavanjem formalnih uvjeta državni službenik morao rasporediti na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prijeći u višu kategoriju radnih mjesta, već se, uz ispunjenje svega prethodno navedenog, konačna odluka temelji na slobodnoj procjeni čelnika tijela, kao osobi odgovornoj za pravilno funkcioniranje tog tijela.

25. Sud ocjenjuje i da se tuženik pravilno (suprotno shvaćanju tužiteljice) poziva na sudsku praksu Upravnog suda u Splitu u presudi poslovni broj: 3 Uslrs- 121/18-9 od 28. siječnja 2019., presudi Visokog upravnog suda poslovni broj Usž- 890118-2 od 28. veljače 2018., presudi poslovni broj Usž-517/21-2 od 13. svibnja 2021., presudi poslovni broj Us-12152/2010 od 28. studenoga 2012., presudi poslovni broj Us-1286112010 od 28. studenoga 2012., presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 Usl-1232/2018-13 od 25. travnja 2019. i 2 UsI- 205/2022-14 od 12. srpnja 2022., te presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 UsI-939/2020- 11 od 22. prosinca 2020.

26. Dakle, zaključno sud smatra da čelnik javnopravnog tijela nije kod odlučivanja o rasporedu u obvezi rasporediti službenike na identična radna mjesta na kojima su ranije obnašali svoje dužnosti te ima slobodu diskrecije rasporediti službenika na ona radna mjesta za koja smatra da će na najbolji način i u najboljem interesu službe obavljati radne zadatke, uzevši u obzir potrebe službe i stručno znanje i radno iskustvo službenika, uz specifičnu procjenu potrebe organizacije rada, obzirom na poslove koji su uredbom o unutarnjem ustrojstvu prvostupanjskom tijelu dani u nadležnost te ispunjavanjem uvjeta radnih mjesta unutar ustrojstvenih jedinica na koje se državni službenik raspoređuje.

27. Sud smatra da obrazloženje osporavane odluke sadržava sve potrebne dijelove u smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), te je konkretizirano u odnosu na tužiteljicu.

28. U pogledu navoda o diskriminaciji, sud smatra da tužiteljica nije učinila vjerojatnom osnovu diskriminacije, te nije jasno niti u odnosu na koga je tužiteljica diskriminirana, jer nitko od službenika u Ispostavi Đ. nije rasporedom određen na mjesto voditelja. Tako Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08., 112/12.) u odredbi članka 1. stavak 2. propisuje da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Sukladno odredbi članka 17. stavka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a primjenom odredbe članka 20. navedenog zakona ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, te u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Raspored poslova drugačiji od prethodnog ne predstavlja, sam po sebi, osnovu diskriminacije.

29. Eventualni zahtjev (koji tužiteljica nije izričito navela niti specificirala) za naknadom imovinske štete uzrokovane povredom prava zaštićenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije ima supsidijarni karakter u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, sukladno odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te je stoga u zavisnom odnosu prema glavnom zahtjevu. Kako je sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim, slijedom navedenoga izostaje i element protupravnosti odnosno povreda prava na jednako postupanje u postupanju tuženika.

30. Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo rješenje donijelo u skladu s mjerodavnim propisima, po službenoj dužnosti, neposrednim rješavanjem prema odredbi članka 49. stavka 1. točke 1. ZUP-a, te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke.

31. Kako je sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim, a ostali navodi tužiteljice nisu odlučni, slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 57. stavka 1.

ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 17. travnja 2023.

Sutkinja

Blanka Sajter v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.