Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-115/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović, Marije Balenović, Sande Janković i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. D. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog L. D. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. veljače 2023. broj K-2/2023-14, u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog L. D. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi L. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci i na temelju članka 111. KZ/11. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset sedam godina. Optuženiku je u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od trenutka uhićenja, tj. od 31. svibnja 2022. nadalje.
1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet nož duljine oštrice 12,5 cm.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.028,14 eura/7.746,52 kune, odnosno 398,16 eura/2.999,94 kune na ime troška psihijatrijskog vještačenja, 199,08 eura/1.499,97 kuna na ime troška sudskomedicinskog vještačenja, 400,00 eura/3.013,80 kuna na ime sudskog paušala i 30,90 eura/232,82 kune na ime troška svjedoka, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku i optuženi L. D.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi na strožu kaznu dugotrajnog zatvora.
2.2. Optuženi L. D. žali se po branitelju M. P., odvjetniku iz N., također zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na blažu kaznu dugotrajnog zatvora.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi L. D. po branitelju M. P. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.
5. Žalbe nisu osnovane.
5.1. Državni odvjetnik smatra da okolnosti koje je prvostupanjski sud prihvatio kao olakotne nisu takve naravi da bi bile od tolikog utjecaja na kaznu, a da je s druge strane premalo u izrečenoj kazni došla do izražaja optuženikova snažna kriminalna volja, velika upornost i znatna bezobzirnost, kojom je ostvario dva obilježja kaznenog djela teškog ubojstva.
5.2. Optuženi L. D. navodi kako su roditelji žrtve željeli da se pok. J. pomiri s optuženikom. Uz to ponavlja kako su žrtvi njezine prijateljice rekle da im se optuženik udvarao, iako to nije bilo točno, čime su mu bezrazložno napakostile. Ističe da je nekoliko puta pokušao suicid, no nažalost nije otišao zatražiti psihijatrijsku pomoć. Također je nakon počinjenog djela skočio s mosta ponovno u pokušaju da si oduzme život, ali je preživio. Opetovano izražava žaljenje i kajanje zbog počinjenog.
5.3. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je razmotrio po prvostupanjskom sudu odmjerenu kaznu dugotrajnog zatvora u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka te zaključio da žalbe stranaka u tom pravcu nisu osnovane.
5.4. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne kao olakotno cijenio da optuženik ranije nije osuđivan, da je priznao počinjenje kaznenog djela i iskazao kajanje zbog počinjenog i da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Otegotnim je sud prvog stupnja vrednovao da nije bilo ni najmanjeg doprinosa žrtve, da je kazneno djelo počinio prema unaprijed osmišljenom planu. Prvostupanjski sud, nadalje, uzeo je u obzir i da je optuženik postupao s maksimalnim stupnjem krivnje, "direktnim umišljajem" (očito misleći na izravnu namjeru).
5.5. Prije svega, žalbeni navodi optuženika o tome kako su na vezu između njega i žrtve gledali žrtvini roditelji i što su žrtvi o optuženikovom ponašanju govorile njezine prijateljice irelevantni su kako za opstojnost kaznenog djela, tako i za odluku o kazni. Pokušaji suicida optuženika razmatrani su u okviru psihijatrijskog nalaza i mišljenja na osnovu kojeg je i utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, pri čemu je prvostupanjski sud ispravno i osnovano prihvatio vještakovo mišljenje kako je "optuženik započeo i planirao predmetno kazneno djelo kao jednu voljnu i planiranu radnju koja se tijekom samog izvršenja djela vjerojatno pretvorila u snažnu afektivnu reakciju gdje su njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja vlastitim ponašanjem bile bitno umanjene". Takva dinamika zbivanja koju prati i postupno smanjenje ubrojivosti podrazumijeva da nije riječ o pravom situacijskom deliktu, a što potvrđuje i obrana optuženika iz koje slijedi da je on znao kojim putem će se žrtva vraćati kući pa ju je i pričekao a sa sobom je ponio nož. S druge strane, snažna kriminalna volja, upornost i bezobzirnost što su okolnosti koje u žalbi kao otegotne naglašava državni odvjetnik, nužno su prateće kod kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način i iz niskih pobuda, pa je njihovo dodatno vrednovanje neprihvatljivo. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da su sve po prvostupanjskom sudu ispravno utvrđene okolnosti adekvatnog odraza našle u izrečenoj kazni dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset sedam godina, koja istodobno odgovara težini počinjenog djela kod kojeg su ostvarena dva kvalifikatorna elementa (okrutan način i motiv bezobzirne osvete). Optuženikovo priznanje, iako nesumnjivo olakotna okolnost, nije takve važnosti i značaja da bi, imajući na umu sve izneseno, a dodatno i da je žrtva bila tek u dobi od 20 godina, rezultiralo blažom kaznom. Upravo po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora i ovaj sud drugog stupnja stoga nalazi primjerenom svim utvrđenim okolnostima i težini kaznenog djela te drži da će se njome postići ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11., zbog čega su žalbe stranaka neosnovane.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ispitivanjem pobijane presude na temelju obveze iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke na temelju članka 490. stavak 1. točke 1. ZKP/08. dopuštena je žalba trećestupanjskom sudu. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest dana od dostave prijepisa presude, putem prvostupanjskog suda, a o njoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske
