Poslovni broj: 18 K-212/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Silviji Sajfert kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Ivanke Volarić u kaznenom postupku protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona,

("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21

- dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj K-DO-186/2019-20 od 29. kolovoza 2019., nakon zaključene javne rasprave dana 17. travnja 2023. u nazočnosti zastupnice optužbe T. K.,

zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, optuženog V. T. i zamjenice njegovog branitelja B. M., odvjetnice iz

O., a u odsutnosti oštećenika I. S., istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom ovog suda poslovni broj 30 K-234/19-2 od 16. rujna 2019., stavlja se izvan snage.

II.

Optuženi V. T., OIB … , sin V. i A. T., rođene

Boras, rođen … u Lj., B. i H., s prebivalištem u

A., K. 21, državljanin Republike Hrvatske, Hrvat, SSS,

vodoinstalater, časnički namjesnik, umirovljenik s mjesečnom mirovinom u iznosu od 700 eura, oženjen, otac troje djece od kojih jedno maloljetno, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata.

na temelju članka 453. ZKP/08

OSLOBAĐA  SE  OPTUŽBE

da bi:

dana 9. veljače 2016., u N. K., u nakani da se nepripadno okoristi, s I. S., vlasnikom obrta Rovokopačke usluge I. S. ugovorio

izvođenje radova na rušenju stare željezničke postaje u V. za iznos od 4.000,00

kuna, iako je unaprijed znao da mu neće platiti, pa kada mu je I. S. povjerovao i izvršio radove 10. veljače 2016., dogovorenu cijenu nije uplatio kao ni iznos od 26.379,22 kuna nastalih na ime štete nastale uslijed oštećenja odvojnog kabla,

vlasništvo HŽ-I. prilikom izvođenja tih radova, temeljem Rješenja

Trgovačkog suda u Osijeku broj 9 P-285/18-10, koji su naplaćeni od I. S.,

oštetivši na taj način I. S. za iznos od ukupno 30.379,22 kune,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

III.

Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni I. S. sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

IV.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom optužnicom, Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu optuženom V. T. na teret je stavilo počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevara - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

2.Presudom ovog suda poslovni broj 30 K-234/2019-2 od 16. rujna 2019. izdan je kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim, ali kako je optuženik pravodobno uložio prigovor, taj kazneni nalog je, temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08, stavljen izvan snage.

3.Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 18 K- 234/2019-28 od 18. siječnja 2021. optuženi V. T. je oslobođen optužbe, ali je presuda povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukinuta i predmet upućen na ponovno suđenje.

4.Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženi se izjasnio da se ne smatra krivim.

5.U provedenom dokaznom postupku optuženi je iznio svoju obranu, na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka I. S., R. K., M. K., J. E., F. L., I. B. i

L. S., a na temelju članka 430. ZKP/08 reproducirane su snimke i pročitane su slijedeće isprave: preslika tužbe HŽ I., preslika presude Trgovačkog suda u Osijeku broj 9P-285/18-10 (list 6-8), obračun kamata P-285/18, prijava o izvanrednom događaju, prijava štete broj 01/16, obračun djelomične štete 11/16, račun broj 43106-16311, narudžbenica i ponudbeni list broj 4500071657, obračun zarade, izvadnica materijala, putni radni list broj 0001742, zahtjev za sanacijom štete po okvirnom sporazumu broj 28/13, račun broj 166/PS1/ZF, rekapitulacija štete, okvirni sporazum broj 28/13, ugovor broj 8/16, dopis HŽ I., prijava štete,

potvrda o visini dohotka i primitaka, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika V. T. s DVD snimkom od 30. srpnja 2019., fotografije postaje V. prije i poslije radova, izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-285/2018, pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

6.Nesporno je u ovom kaznenom postupku da je optuženik V. T.

angažirao oštećenika I. S. za građevinski posao rušenja stare željezničke

postaje u V. kao i da je prilikom izvođenja tih radova došlo do oštećenja odvojnog kabla u vlasništvu HŽ I.

Ove nesporne činjenice sud je utvrdio iz iskaza svjedoka-oštećenika I. S., obrane optuženika kao i pročitanih isprava preslike presude Trgovačkog suda u Osijeku broj 9P-285/18-10 (list 6-8), obračuna kamata P-285/18, prijave o izvanrednom događaju, prijave štete broj 01/16, obračuna djelomične štete 11/16, računa broj 43106-16311, narudžbenice i ponudbenog lista broj 4500071657, obračuna zarade, izvadnice materijala, putnog radnog lista broj 0001742, zahtjeva za sanacijom štete po okvirnom sporazumu broj 28/13, računa broj 166/PS1/ZF, rekapitulacije štete, okvirnog sporazuma broj 28/13, ugovora broj 8/16, dopisa HŽ Infrastruktura, prijave štete i uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj

7.Sporno je međutim u ovom kaznenom postupku da li je pri ovom poslovnom odnosu između optuženika i oštećenika, optuženik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, konkretno je li ga angažirao za izvođenje radova za ugovorenu naknadu od 4.000,00 kuna iako je unaprijed znao da mu neće platiti, niti mu je platio iznos od 26.379,22 kune koje je I. S. platio na ime naknade štete nastale uslijed oštećenja kablova u vlasništvu

HŽ I., pa da je takvim postupanjem oštetio I. S. za iznos od 30.379,22 kune.

8.Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj svezi, sud utvrđuje da u odnosu na činjenični navod optužnice da je optuženik u nakani da se nepripadno okoristi nije uplatio I. S. iznos od 26.379,22 kuna nastalih na ime štete nastale uslijed oštećenja odvojnog kabla, vlasništvo HŽ-I. prilikom izvođenja tih radova, temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj 9 P-285/18- 10, koji su naplaćeni od I. S., nema kaznenog djela i u odnosu na činjenični navod optužnice da je optuženik u nakani da se nepripadno okoristi, s I. S., vlasnikom obrta Rovokopačke usluge I. S. ugovorio izvođenje radova na rušenju stare željezničke postaje u V. za iznos od 4.000,00 kuna, iako je unaprijed znao da mu neće platiti, pa kada mu je I. S. povjerovao i izvršio radove 10. veljače 2016., dogovorenu cijenu nije uplatio, nema kaznenog djela.

9.Iznoseći svoju obranu optuženi V. T. naveo je da je član braniteljske zadruge ''E.'', a upraviteljica te zadruge je K. T., njegova supruga.

Navodi da je braniteljska zadruga ''E.'' imala sa HŽ I. dogovoren posao da zadruga obavi posao rušenja 12 ili 13 starih željezničkih postaja po ugovoru predmet kojeg je bila između ostalog i postaja u V. Imali su ugovore i za rušenje drugih stanica na drugim područjima, a dio ugovora bilo je i rušenje postaje Z., B.-J., V., koje postaje su s obzirom na sjedište zadruge bile udaljene pa su išli pregledati spomenute postaje prije nego pristupe rušenju. Prilikom pregleda, a budući su bile daleko od mjesta gdje stanuje, usput su ugledali bager i tako došli na ideju da angažiraju Rovokopačke usluge I. S. da oni za zadrugu sruše tri postaje, Z., B.-J. i V., uz dogovor da oni obave posao

rušenja, a kao protunaknadu za obavljeni posao zadržali bi staru ciglu koju su cijenili 80,00 lipa po komadu iako bi tržišna cijena bila 1,50 kuna. Srušene su postaje Z.

i B.-J., a V. je bila zadnja na redu. Uz dogovor sa nadzorom HŽ

I. S. B. postaja u V. se trebala rušiti jednog dana u 7,30 sati,

međutim još dok je bio u O. primio je poziv od policije u 7,15 sati, rekli su mu da su pokidani kablovi u stanici V. i da dođe što je i učinio. Navodi da je prvo došlo do oštećenja kablova, a zatim je uslijedilo rušenje postaje u V. nakon otprilike 10-

ak dana od oštećenja kablova. Postaju u V. rušio je obrt Rovokopačke usluge

I. S., koji je odvezao željezničke šine, a ciglu s V. nije odvezao, članovi udruge su očistili ciglu, a ona je završila kod susjeda u dvorištu. Nadalje navodi da njega I. S., a vezano za postupak oko naknade štete koju je pokrenula HŽ

I. nije kontaktirao, bio je samo jednom kod njegove supruge K. Osobno u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku nije sudjelovao. Navodi da nije točno da je sa I. S. dogovorio da mu za posao rušenja postaje u

V. plati iznos od 4.000,00 kuna, jer između braniteljske zadruge ''E.'' i

I. S. je bio dogovor da mu se kao protunaknada preda građevinski materijal,

kao što je bio dogovor i kod rušenja postaje Z. i B.-J. Osobno nije

I. S. dao nikakvo obećanje da će u cijelosti isplatiti štetu HŽ I. Odgovarajući na pitanja optuženik je iskazao da je sa I. S. dogovarao

posao osobno on kao predstavnik zadruge, da je osobno bio upravitelj do 2016. i kao upravitelj je bio ovlašten potpisivati, a od 2016. promijenili su se uvjeti, odnosno Zakon o braniteljima, pa je upravitelj postala njegova supruga, a on je ostao samo član, a na pitanje ima li pisanog traga ugovor, narudžbenica ili slično, a vezano za postaju V., optuženik je odgovorio da se radilo o usmenom dogovoru koji je postignuti prije postaje V., ona je bila zadnja postaja, na prethodne dvije Z.

i B.-J., I. S. je odradio posao temeljem usmenog dogovora.

Odgovarajući na pitanje tko je vlasnik srušene cigle optuženik je odgovorio da je po ugovoru kojeg je zadruga imala sa HŽ I. njihov posao bio srušiti

postaje, a zadruga je mogla slobodno raspolagati s materijalom koji ostane. Nadalje je iskazao da I. S. nije platio iznos od 4.000,00 i iznos od 26.379,22 kune,

na ime štete, nije primio tužbu I. S. kojom bi on potraživao od njega ili zadruge iznos od 26.379,22 kune, niti je zadruga ''E.'' zaprimila račun za poslove koje je obavio obrt Rovokopačke usluge vezano za rušenje željezničkih postaja. Na pitanje branitelja optuženiku kolika je po njegovoj procjeni vrijednost željezničkih šina koje je odvezao oštećenik, optuženik je odgovorio da je otkupna cijena starog željeza po njegovim saznanjima 1,30 po kilogramu, a da je sama šina s obzirom na svoju konstrukciju dužine 6m, može se upotrijebiti u građevinarstvu jedna takva sama za sebe i vrijedi barem 2-3 tisuće kuna, a koliko mu je poznato oštećenik je takvih odvezao najmanje 10, a možda i više. Na pitanje oštećenika optuženiku da li ga je tražio narudžbenice za radove koje je obavljao na postaji V., optuženik je odgovorio da nije, ni za V., ni za Z., ni B.-J., a na pitanje je li imao telefonske pozive na koje se nije odazvao optuženik je odgovorio da je bio jedan poziv 2018., nekako u vrijeme kada je oštećenik bio kod njegove supruge K.

10.Iz iskaza svjedoka oštećenika I. S. proizlazi da je dana 9. veljače 2016., zapravo nekih dva do tri dana ranije dok je izvodio kao nositelj svog obrta određene rovokopačke radove do njega došao V. T. kojeg do tada nije poznavao te ga je pitao može li sa svojim strojem kao podizvođač obaviti određeni rovokopački posao koji se sastojao u rušenju stare željezničke postaje u mjestu V. i pitao ga je kolika bi bila cijena tog rada na što mu je odgovorio da ima registriran obrt za takve poslove i da može to obaviti te da bi cijena tog posla bila 4.000,00 kuna. Usmeno su se dogovorili oko tog posla pa je od V. T.

zatražio da na gradilište donese narudžbenicu kako bi mu mogao fakturirati iznos posla i kako bi mogao vidjeti za koga zapravo radi. Dana 10. veljače 2016. došao je na mjesto gdje je trebao obaviti taj posao i sa svojim strojem je taj posao i obavio, porušio je zgradu koju je trebao dok V. T. nije donio narudžbenicu kako je bilo dogovoreno. Kada je završio navedeni posao u želji da navuče zemlju koja je bila sa strane na ostatke građevine, a radilo se o sanaciji gradilišta, na dubini od nekih 40

cm zahvatio je odvojni kabel koji je u vlasništvu HŽ I. na koji način je nastala šteta u iznosu od 20.817,62 kune za što je V. T. svojim potpisom i pečatom preuzeo odgovornost. Na pitanje je li bio upoznat da se navedeni kabel tamo nalazi, je li mu netko na to ukazao odgovorio je da nije bio upoznat, da mu nitko ništa nije govorio i da prilikom izvođenja radova nije mogao niti pretpostaviti da bi se on tamo mogao nalaziti već mu je rečeno da zemlju upravo uzme s te hrpe, s tog mjesta ispod kojeg se kabel nalazio. Iskazao je nadalje da kada je došlo do suđenja na Trgovačkom sudu u Osijeku pored Braniteljske socijalno-radne zajednice E. iz A. kao drugotuženik se našao osobno i on, a budući se V.

T. nije pojavljivao pred sudom on je kao drugotuženik bio u obvezi u potpunosti namiriti štetu HŽ I. u iznosu od 26.379,22 kune. Navodi da je poslije toga

u više navrata pokušao stupiti u kontakt sa V. T. radi povrata namirene

štete i isplate naknade za obavljeni posao u iznosu od 4.000,00 kuna, ali mu se on nije javljao. Otišao je jednom i u A., stupio je u kontakt sa optuženikovom suprugom koja je rekla da će ga obavijestiti, a nešto polije optuženi mu je poslao poruku kako će mu pokušati nadoknaditi štetu u ratama, ali se to nije dogodilo. Smatra da je namjera V. T. koji je za navedeni posao od HŽ-a naplatio iznos od 136.513,32 kune bila ta da ga iskoristi kao izvođača radova bez namjere da mu za taj rad ikada plati, niti mu je bila namjera da naknadi štetu HŽ-u već a to padne na njegov teret.

Nadalje je svjedok oštećenik I. S. iskazao da optuženog V. T. od

ranije nije poznavao, prvi put su se sreli kada mu je prišao i ponudio mu posao, nikada mu nije predao narudžbenicu. Pojasnio je dio iskaza kada je rekao da je V. T. kao nositelj posla svojim potpisom i pečatom preuzeo odgovornost,

navodeći da se to radi o dokumentu HŽ I. kojeg su oni sačinili kada su izašli na lice mjesta, a on taj dokument prvi put vidio kada je dobio papire od Trgovačkog suda u Osijeku te da je njemu V. T. osobno odmah na licu mjesta nakon što je došlo do oštećenja kablova usmeno rekao da preuzima svu odgovornost vezano za to što možda čuo i njegov djelatnik F. L. Navodi da je odvezao staro željezo koje se tamo zateklo, ali ne kao protunaknadu za obavljen posao, već iz razloga što mu je rečeno da nakon što sruši staru željezničku postaju to mjesto mora očistiti, pa tako i od željeza koje se tamo zateklo, stoga ga je i odvezao i ono se i dandanas nalazi na njegovoj deponiji. Navodi da nije pokretao sudske postupke protiv V. T., ni protiv braniteljske zajednice E., a s ciljem da se pokuša naplatiti za iznos za koji je oštećen. Na pitanje zastupnika optužbe kako mu se optuženik predstavio kada mu se obratio i ponudio mu posao rušenja stare željezničke postaje odgovorio je kao investitor, što je njemu odmah bilo sumnjivo jer koliko mu je poznato, ne može bilo tko obavljati građevinske radove, pa tako ni rušenje na objektima kao što je željeznička infrastruktura. Na pitanje obrane na koji način je provjerio da li je optuženik mogao obavljati radove, a za koje je pitao onda svjedoka da ih obavi, odgovorio je da se raspitao kod zaposlenika željeznice na željezničkoj postaji V., s njim je tada bio i njegov zaposlenik F. L., ne

zna je li bio i optuženik prisutan, koji su mu rekli da su bili s tim upoznati, da tamo treba doći i obaviti posao Braniteljska zadruga E. i još su upozoreni da tu nailaze brzi vlakovi, pa da povedu računa o tome da ne bi smetali. Na daljnji upit obrane da li je prije ovog događaja još nekad rušio stare željezničke postaje za zadrugu E. odgovorio je da je rušio željezničku postaju K., ne zna kada,

i misli da ga je tada angažirala zadruga E., za druge ne zna. Na upit je li njegov obrt u sustavu PDV-a odgovorio je da je, račun na iznos od 4.000,00 kuna nije izdao jer nije raspolagao podacima, nije znao OIB i nije znao adresu, nije izdao ni račun zadruzi E. za rušenje postaje K. jer ih nema evidentirano kao

poslovnog partnera. Upitan znači li to da je posao rušenja postaje K. i V. za zadrugu radio besplatno kao braniteljima odgovorio je da se ne sjeća. Na daljnje pitanje obrane svjedoku s obzirom na protek vremena od događaja 2016. vezano za rušenje postaje u V. pa do podnošenja kaznene prijave 2019. je li u tom vremenu ispostavio račune za sve poslove koje je obavljao za zajednicu E. odgovorio je da nije, nije raspolagao podacima, raspitivao se u općini A. i imao je saznanja da je zajednica u stečaju, obraćao se supruzi V. T., želio je dogovorno riješiti problem, PDV na iznos od 4.000,00 kuna nije platio jer račun nije ispostavio, a inače je u obvezi PDV platiti po naplaćenom računu. Na pitanje na koji način je očekivao dogovorno riješiti problem sa V. T. odgovorio je da je očekivao da mu V. T. potpiše narudžbenicu radni nalog, da na taj način ima spremne dokumente, da mu ne osporava račun koji bi izdao, koji ako ne bude plaćen, naplatio bi ga sudskim putem. Upitan je li se za poslove koje bi obavio za zajednicu E. naplaćivao na način da bi zadržao ciglu, željezo i slično sa tih gradilišta odgovorio je da ne. Upitan tko je bio nazočan prije nego je započeo radove tijekom kojih je uslijedilo oštećenje kablova odgovorio je da su pri započinjanju bili nazočni njegov radnik F. L., djelatnik željeznica, a o kojem se djelatniku radilo, da li prometniku ili nekom iz HŽ I., ne zna, a nije siguran je li bio nazočan i optuženik. Na pitanje koji dan je došlo do oštećenja kablova odgovorio je da ne zna i ne može se sjetiti koliko dana je radio na postaji V., dok je bio tamo ljudi iz zajednice E. nisu radili ništa, njegov radni zadatak je bio srušiti staru postaju, a budući je iza postaje bila rupa, zatrpati tu rupu, sve poravnati i očistiti, cigle od kojih je bila sazidana postaja trebao je nagurati u tu rupu, a željezo ne jer se radilo o šinama po njegovoj procjeni 6 do 8 metara i fizički to nije mogao nagurati u rupu gdje i cigle. Upitan zašto nije podnio žalbu na presudu Trgovačkog suda u Osijeku odgovorio je da je bio prosinac, već kraj godine, kamate su već bile preko 5.000,00 kuna, posavjetovao se sa pravnikom i on mu je rekao da bolje da to plati i zato se nije na presudu žalio.

11.Iz iskaza svjedoka F. L. proizlazi da inače radi za oštećenika

I. S., zaposlen je u njegovom obrtu Rovokopačke usluge i u tom statusu je od 2015. godine, kao i danas. Vezano za događaj iz 2016. godine, rušenje željezničke postaje u V., iskazao je da je tada prvi i jedini put radio na takvim poslovima - rušenje željezničke postaje. Osobno je tada upravljao strojem. Nije mu poznato tko je angažirao njegovog poslodavca za taj posao, niti mu je poznato je li taj posao trebao biti obavljen za kakvu naknadu i u kojem obliku. U V. nije vidio ovdje optuženog V. T. Osobno je upravljao strojem kada je došlo do kidanja

kablova, a nitko mu nije dao upute niti pokazao što i kako bi trebao raditi ili skrenuo pažnju da tamo postoje nekakvi kablovi. Upitan je li bilo i drugih ljudi dok je upravljao strojem u postaji V. odgovorio je da nije bilo drugih ljudi, samo on i oštećenik

I. S. Na upit zastupnika optužbe što se dogodilo nakon što je došlo do presijecanja kablova odgovorio je da je prekinuo s radovima, došla je zatim policija i dečki iz željeznice, ali mu nije poznato tko ih je pozvao, a na upit što se događalo s materijalom koji je ostao nakon što je postaja srušena i je li se što odvajalo odgovorio je da je materijal koji je ostao nakon rušenja završio u rupi koja se zatrpavala, a koliko se sjeća nije se ništa odvajalo. Upitan je li mu poznato što se dogodilo sa šinama odgovorio je da ne zna. Na pitanje obrane kako je znao što treba raditi i tko ga je uputio odgovorio je da ga je njegov šef I. S. uputio što treba raditi,

zadatak je bio srušiti postaju i zatrpati rupu, te da je prvo srušena postaja, a onda je došlo do kidanja kablova. Upitan je li mu poznato da su strojevi iz njihova obrta sudjelovali u rušenju drugih postaja odgovorio je da nisu.

12.Iz iskaza ispitanih svjedoka R. K., M. K. i J. E.

proizlazi da su oni znali pomagati braniteljskoj zadruzi E. u poslovima vezanim

za rušenje starih željezničkih postaja na način da bi ciglu ostalu nakon rušenja postaje čistili i slagali, a što se sa ciglom dalje događalo nije im poznato. Ispitani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o dogovoru koji je postojao između optuženog V. T. i oštećenika I. S., jedino im je poznato da su osim

na postaji V. gdje je oštećenik I. S. rukovao radnim strojem kojim se rušila postaja, oštećenika I. S. viđali i kada su se rušile druge postaje na području kojem pripada i V. s tim da je V. bila zadnja postaja s tog

područja.

13.Iz iskaza ispitanog svjedoka I. B. proizlazi da je zaposlenik HŽ

I. i ono što mu je poznato vezano za ovaj slučaj je da misli da se radi o događaju vezanom za rušenje stare željezničke postaje u V. navodi da je dogovor bio sa ljudima iz Braniteljske zadruge E. da se sastanu oko 8,00 sati jer njegova je obveza bila da radi sigurnosti željezničkog prometa bude nazočan na rušenju budući se te stare postaje nalaze vrlo blizu željezničkih pruga, pa da tijekom rušenja ne bi došlo do kakvih oštećenja i posljedično zastoja i ugrožene sigurnosti željezničkog prometa morao je biti nazočan. Vezano za tu postaju V. navodi da je došao kako je dogovoreno oko 8,00 sati, zatekao je tamo i ljude iz zadruge E., ali ne može sa sigurnošću reći je li tamo bio i optuženi V. T.

Dogovor je bio da se nađe u 8,00 sati sa predstavnikom zadruge E., a tko je to bio, ne znam, imam negdje u dokumentaciji zapisano. U svakom slučaju kada je stigao tamo oko 8,00 sati, bili su tamo ljudi iz Zadruge i rečeno mu je da je bager presjekao kablove HŽ-a. Postaja u tom trenutku još nije bila srušena. Njemu je poznato da su se rušile i druge stare željezničke postaje, a tko je sve sudjelovao u rušenju, to ne zna, po sjećanju misli da su bile dvije braniteljske zadruge koje su sudjelovale u rušenju.

14.Iz iskaza svjedoka L. S. inače supruge oštećenika proizlazi da joj je poznato da je njezin suprug odradio posao koji nije naplatio i da je dobio kaznu. Poznato joj je da je u nekoliko navrata pokušao telefonski kontaktirati optuženika, ali nije uspio, a nakon što je suprug dobio poziv za sud u O. išla je s njim kao pratnja i poslije suda su se provozali do A. potražiti optuženika. Nisu ga uspjeli pronaći, otišli su do optuženikove supruge koja ga je zvala telefonom, ali joj se nije javljao. Navodi da kada su susjedu optuženika rekli koga traže i zašto, on im rekao niste jedini. Upitana je li joj poznato na koji način njezin suprug naplaćuje svoju uslugu za posao koji odradi za drugoga, ispostavi li račun ili potraživanje naplaćuje kao što je sad opisala, odgovorila je da ispostavlja račun, a na upit je li i za ovaj posao ispostavio račun odgovorila je da nije jer nije imao podatke na temelju kojih bi ispostavio račun.

15.Uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-285/2018 utvrđeno je da je HŽ I. kao tužitelj podnijela dana 24. srpnja 2018. godine tužbu radi naknade štete u iznosu od 20.817,62 kune protiv Braniteljske socijalno- radne zadruge E. iz A., kao prvotuženika i I. S. iz B.,

kao drugotuženika, a vezano za događaj od 10. veljače 2016. kada je došlo do oštećenja odvojnog kabla u vlasništvu tužitelja na način da je prvotuženik nenajavljeno i bez nadzora vršio građevinske radove po podizvođaču I. S.

koji je uporabom radnog stroja vršio sanaciju i kopanje zemlje oko zgrade željezničke postaje u mjestu V. Nakon primitka tužbe, drugotuženik I. S. u svom odgovoru na tužbu predlaže da se umjesto njega kao drugotuženika označi obrt I. S. vlasnik Rovokopačke usluge u kojem slučaju on priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. Uvidom u spis utvrđeno je nadalje da su se pismena upućena prvotuženiku

Braniteljskoj socijalno-radnoj zadruzi E. iz A. vraćala neuručena zbog

čega je sud sukladno odredbama Zakona o paničnom postupku odredio dostave putem oglasne ploče. Nadalje je utvrđeno da je presudom poslovni broj 9 P- 285/2018-10 od 17. prosinca 2018. sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na prvotuženika Braniteljsku socijalno-radnu zadrugu E. iz A. donio

presudu zbog ogluhe, a u odnosu na drugotuženika obrt I. S. vlasnik

Rovokopačke usluge donio presudu na temelju priznanja, te im je naloženo da na ime naknade štete solidarno isplate tužitelju iznos od 20.817,62 kune kao i da mu naknade trošak u iznosu od 1.116,00 kuna. Navedena presuda postala je pravomoćna dana 27. prosinca 2018. budući niti jedna stranka nije uložila žalbu na presudu.

16.Uvidom u naloga za izvršenje plaćanja (strana 25 sudskog spisa) utvrđeno je da je prema obračunu dugovanja što ga je sačinila HŽ I. (strana 24

sudskog spisa) oštećenik I. S. zadao nalog za izvršenje uplate za korist HŽ

I. na iznos od 26.379,22 kune s opisom plaćanja troškovi po sudskom rješenju.

17.Nesporno je da je oštećenik I. S. angažiran od strane V. T.

na izvođenju građevinskih radova na rušenju stare željezničke postaje V. što proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika I. S., iskaza ispitanih svjedoka F.

L., R. K., M. K. i J. E. pa i obrane samog optuženika.

18.Nadalje iz iskaza ispitanih svjedoka R. K., M. K. i J.

E. proizlazi da su I. S. viđali i na poslovima rušenja drugih željezničkih postaja rušenih prije postaje u V. koja je bila zadnja koja se rušila s tog područja.

Sud iskaze svjedoka R. K., M. K. i J. E. smatra

vjerodostojnim, objektivnim i uvjerljivim, sami svjedoci nisu bili upoznati sa pojedinostima dogovora između optuženika i oštećenika I. S., nisu radili za naknadu, došli su samo odraditi svoj posao koji se sastojao od čišćenja cigle i slaganja i da nije došlo do situacije da je prilikom radova na postaji V. došlo do oštećenja kablova rad na toj postaji ne bi se razlikovao od radova na drugim postajama, a budući ishod ovog kaznenog postupka kao i ishod parničnog postupka vođenog pred Trgovačkim sudom u Osijeku nema utjecaja na njih sud smatra da su upravo to okolnosti koje govore u prilog objektivnosti njihovog iskaza.

19.Budući iz iskaza svjedoka R. K., M. K. i J. E. pa i

obrane samog optuženika proizlazi da je oštećenik I. S. bio angažiran na poslovima rušenja starih željezničkih postaja i prije V. sud zaključuje da iskaz oštećenika I. S. nije uvjerljiv, logičan ni objektivan kada navodi da V. T. prije angažmana na rušenju postaje u V. nije poznavao, te da nije znao u trenutku kada je angažiran za rušenje postaje u V. tko ga angažira, a utvrđeno je

da ga angažirao V. T. u ime i za račun Braniteljske zadruge E., a što mu je predstavljalo i problem zbog kojeg nije izdao račun na iznos od 4.000,00 kuna za koji tvrdi da je cijena posla što ga je pogodio sa optuženikom i koja naknada mu nije plaćena.

20.Premda svjedok F. L., inače zaposlenik oštećenika u svom iskazu

navodi da njegov poslodavac i strojevi nisu bili angažirani na poslovima rušenja drugih željezničkih postaja sud iskazu navedenog svjedoka ne poklanja vjeru i smatra ga pristranim u korist oštećenika I. S., a što sud zaključuje na temelju njegova kazivanja o drugim okolnostima spornog događaja jer svjedok navodi da je upravo on upravljao radnim strojem kada je došlo do oštećenja kablova dok suprotno proizlazi iz isprava i to Istražnog izvješća HŽ I. (str. 7 spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj P-285/2018) u rubrici zaključak kao i očitovanja PP N.

G. na zahtjev HŽ I. od 10. ožujka 2016. (str. 12 spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj P-285/2018) u kojima je navedeno da je upravo I. S. ta osoba koja je rukovala radim strojem uporabom kojeg je došlo do oštećenja odvojnog kabla.

21.Oštećenik svjedok I. S. tvrdi da je sa V. T. usmeno

dogovorio da mu za poslove rušenja stare željezničke postaje plati naknadu u iznosu od 4.000,00 kuna. Radilo se o usmenom dogovoru, a niti jedan od ispitanih svjedoka nije čuo da su oni postigli takav dogovor niti je oštećenik I. S. ako je doista bilo tako kako on kaže ispostavio račun za obavljenu uslugu. Nadalje kako je na temelju iskaza svjedoka R. K., M. K. i J. E. sud sa sigurnošću

utvrdio da je oštećenik I. S. i prije angažmana na rušenju stare postaje V. bio angažiran na rušenju drugih postaja koje su se rušile prije V. i za koje poslova, što i sam I. S. navodi u svom iskazu, nije izdao račune, sud utvrđuje da je istinita obrana optuženika i njegovo pojašnjenje da za poslove koje je I. S. obavio vezano za rušenje željezničkih postaja nije trebao primiti nikakvu novčanu naknadu već da je kao naknadu za obavljeni posao imao pravo preuzeti građevinski materijal zaostao nakon rušenja postaja, a u konkretnom slučaju vezano za postaju V. preuzeo je željezne šine. Oštećenik I. S. u svom iskazu potvrdio je da je sa postaje V. odvezao željezne šine koje se i sada nalaze na njegovom deponiju.

22.Sama postavka optužnice u činjeničnom opisu postavlja tezu da je optuženik "dana 9. veljače 2016., u N. K., u nakani da se nepripadno okoristi,

s I. S., vlasnikom obrta Rovokopačke usluge I. S. ugovorio

izvođenje radova na rušenju stare željezničke postaje u V. za iznos od 4.000,00

kuna, iako je unaprijed znao da mu neće platiti, pa kada mu je I. S. povjerovao i izvršio radove 10. veljače 2016., dogovorenu cijenu nije uplatio".

Međutim iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radilo o jednom građanskopravnom odnosu, poslu sklopljenom između oštećenika I. S. i

V. T., kao predstavnika Braniteljske socijalno-radne zadruge E., da je oštećenik angažiran obaviti posao rušenja stare željezničke postaje, što je i ranije bio činio za optuženika, a kao naknadu za obavljeni posao imao je pravo preuzeti građevinski materijal zaostao nakon rušenja postaja. Osim tvrdnje oštećenika da je sa optuženikom usmeno dogovorio da će mu optuženik za obavljeni posao isplatiti naknadu u visini od 4.000,00 kuna drugih dokaza o toj tvrdnji niti materijalnih niti personalnih nema, a sud u odnosu na tu tvrdnju oštećeniku ne poklanja vjeru iz razloga što je i u odnosu na druge navode iskaza oštećenika sud utvrdio da nisu istiniti kao što je to obrazloženo pod točkom 19. obrazloženja.

23.Isto tako postavlja se i teza u činjeničnom opisu optužnice da je optuženik postupao sa prijevarnom namjerom kada "nije uplatio iznos od 26.379,22 kuna nastalih na ime štete nastale uslijed oštećenja odvojnog kabla, vlasništvo HŽ-

I. prilikom izvođenja tih radova, temeljem Rješenja Trgovačkog suda u

Osijeku broj 9 P-285/18-10, a koji su naplaćeni od I. S., oštetivši na taj način

I. S.".

Nesporno je da je Braniteljsko socijalno radna zadruga E. priznala prouzročenje štete i odgovornost za štetni događaj kada je dana 10. veljače 2016.

došlo do presijecanja odvojnog kabla prilikom izvođenja radova na rušenju objekta stajališta V. kako to proizlazi iz Povjerenstvenog zapisnika HŽ I. od

29. veljače 2016. (strana 8 spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj P-285/2018). Međutim Hž I. podnijela je tužbu radi naknade štete protiv Braniteljske socijalno-radne zadruge E. iz A., kao prvotuženika i I. S. iz

Blackog, kao drugotuženika, a vezano za događaj od 10. veljače 2016. i u tom parničnom postupku ovdje oštećenik I. S. u odgovoru na tužbu priznaje tužbeni zahtjev i osnovanost i visinu zahtjeva, a time i svoju odgovornost za prouzročenje štete nastale HŽ I., slijedom čega sud u odnosu na njega

donosi presudu na temelju priznanja. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 9 P-285/2018-10 od 17. prosinca 2018. prvotuženik Braniteljska socijalno-radna zadruga E. iz A. i drugotuženik obrt I. S. vlasnik Rovokopačke

usluge solidarno su obvezani na naknadu štetu HŽ I. Solidarna obveza podrazumijeva da HŽ I. kao vjerovnik može tražiti ispunjenje od oba

tuženika kao dužnika ili od bilo kojeg tuženika pri čemu je svaki od tuženika dužan ispuniti cijelu činidbu, odnosno namiriti cijelo dugovanje, iako je činidba djeljiva, a solidarna obveza prestaje izvršenjem dužne činidbe bilo kojeg od solidarnih dužnika ili kompenzacijom s tim da kada jedan od sudužnika u cijelosti podmiri vjerovnika, ima pravo namiriti se na jednake dijelove od ostalih sudužnika.

Oštećenik I. S. svojom slobodnom voljom odlučio je priznati tužbeni zahtjev, a zatim i dobrovoljno ispuniti cjelokupnu obvezu po presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 9 P-285/2018-10 od 17. prosinca 2018., sa optuženikom tijekom trajanja parničnog postupka pred trgovačkim sudom pa i po njegovom okončanju nije kontaktirao, stoga ne stoji tvrdnja da je optuženik lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo I. S. u zabludu što ga je navelo da ispuni cijelu činidbu HŽ I. Tako da se ni takvo ponašanje optuženika u tom odnosu ne može smatrati ponašanjem kojim je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

24.Sud smatra u konkretnom slučaju da ponašanje optuženika za koje se tereti optužnicom nije kazneno djelo jer se ne može smatrati ponašanjem kojim je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela jer kazneno djelo prijevare može se počiniti samo sa izravnom namjerom. Između objektivnih obilježja kaznenog djela mora postojati uzročno-posljedična veza, lažno prikazivanje ili prikrivanje činjenica mora prouzročiti zabludu, zabluda raspolaganje imovinom, a raspolaganje imovinom štetu, a u konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje zakonskih obilježja kaznenog djela prijevare niti u objektivnom niti u subjektivnom smislu kao niti optuženikovu kaznenopravnu odgovornost.

Stoga je optuženika u skladu s odredbom članka 453. točka 1. ZKP/08 sud oslobodio optužbe.

25.Kako je optuženik oslobođen optužbe, odlučeno je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 da se oštećeni I. S. sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

26.Obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka

1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

27.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 17. travnja 2023.

Sudac

Silvija Sajfert

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

O tom obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo Slavonski Brod

2. Optuženik V. T., A., K. 21

3. Branitelj izabrani D. R., odvjetnik iz O.

4. Oštećenik I. S., B. 46

Broj zapisa: 9-30858-bd11f

Kontrolni broj: 02290-d7deb-b9390

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Silvija Sajfert, O=OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.