Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-401/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja T. C., OIB: …, iz Š., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1702/2019 od 10. veljače 2023., 17. travnja 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1702/2019 od 10. veljače 2023. ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 3. ožujka 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužitelj je podnio tužbu radi radi isplate iznosa od 25.000,00 kn. Zahtjev za isplatu temelji na ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, broj kredita … od 22. rujna 2005. kojima je ugovorena promjena ugovorne kamate na temelju jednostrane odluke tuženika kao kreditora i u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF. Tužbu je podnio Općinskom sudu u Šibeniku ne navodeći razlog zbog kojeg je to učinio, osim što je adresa njegovog prebivališta u Šibeniku.
5.1. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku jer da su stranke u članku 12. Ugovora o kreditu, primjenom članka 70. stavak 1. i 3. ZPP-a, za slučaj spora ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu.
5.2. Prvostupanjski sud navodi da je člankom 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14.; dalje: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi je njihova ništetnost (članak 50. stavak 1. ZZP-a).
5.3. U konkretnom slučaju da je odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji nadležnosti ništetna jer se o njoj nije posebno pregovaralo i ista je bila unaprijed formulirana od strane tuženika. Takva odredba da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, jer bi radi ostvarivanja svojih prava pred sudom tužitelj bio u obvezi putovati u Z., što bi iziskivalo veće troškove putovanja i odvajanje više vremena radi odlaska na sud u Z.. U tom pravcu da je svoje shvaćanje zauzela i sudska praksa, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. o pitanju: „Smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19.)“, koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
5.4. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ništetna, to da je prema članku 59. ZPP-a pored suda opće mjesne nadležnosti za tuženika nadležan i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica u kojoj je Ugovor o kreditu sklopljen, a kako je Ugovor o kreditu sklopljen u Š. u poslovnoj jedinici tuženika, to da se radi o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice, pa je stoga mjesno nadležan Općinski sud u Šibeniku.
5.5. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nadležnosti koji je podnio tuženik.
6. U svojoj žalbi tuženik se pozvao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da je obrazloženje prvostupanjske odluke nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne odluke o prigovoru, a niti je utvrdio da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo. Ukazuje na to da si tužitelj može angažirati punomoćnika odvjetnika u Z., pa za njega u tom pravcu ne bi nastali nikakvi dodatni troškovi te da je tužitelja moguće saslušati i zamolbenim putem kod suda u Šibeniku, pa ni u tom pravcu tužitelj ne mora imati dodatne troškove niti gubitak vremena. U članku 84. ZZP-a da je propisano da nije dopušteno utvrđivati da li su pojedine odredbe poštene ukoliko su iste jasne, razumljive i uočljive, a upravo da je takva odredba o prorogaciji nadležnosti. Osporava se i nadležnost prema sjedištu poslovne jedinice tuženika jer da poslovna jedinica nije niti podružnica, a niti registrirano sjedište tuženika.
7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, a i činjenično stanje je za sada nepotpuno utvrđeno pa je i materijalno pravo eventualno pogrešno primijenjeno.
7.1. Prvostupanjski sud na temelju činjenice da je Ugovor o kreditu formulirao tuženik zaključuje da se o spornoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da je ta odredba samim time nepoštena te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravim i obvezama stranaka na štetu tužitelja.
7.2. Za sada se takav stav ne bi mogao prihvatiti. Činjenica da se po pojedinoj odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, sama po sebi, ne mora dovesti do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, već je u tom pravcu potrebno ocijeniti konkretne okolnosti slučaja kao što su vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Prvostupanjski sud to nije učinio već je svoj zaključak temeljio samo na činjenici da se o ovoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo iako ni u tom pravcu nije utvrđivao činjenice, već je takav zaključak vezao na činjenicu da je konkretni ugovor unaprijed formulirao tuženik.
7.3. Očitujući se o prigovoru tužitelj se pozvao na dvije odluke Županijskog suda u Puli te je samo paušalno naveo da bi mu u slučaju da se spor vodi pred sudom kako je ugovoreno nastali znatni troškovi (ne navodi koji i u kojem iznosu), te se poziva na činjenicu da je ugovor zaključen u podružnici tuženika u Š..
8. Zbog navedenih razloga ovaj sud je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušati tužitelja na sve relevantne okolnosti na koje se ukazuje u zaključku citiranom u točki 5.3. ove odluke, nakon čega će ponovo odlučiti o prigovoru tuženice, s tim da će za svoju odluku dati jasne razloge koji će biti utemeljeni na utvrđenim činjenicama.
Koprivnica, 17. travnja 2023.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
