Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1529/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. Z., P. Č., OIB ..., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika K. P. iz Z., OIB ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3982/21-16 od 7. lipnja 2022., 17. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3982/21-16 od 7. lipnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-16393/21 od 28. travnja 2021. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv točke I. i II. izreke te presude žali se tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Žalbenim navodima ističe da je sukladno odredbi članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, 73/2017, 14/2019; dalje: ZOGO) plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada zakonska obveza vlasnika, odnosno korisnika nekretnine,. Tuženik da je u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine, a da nije dokazao da je na propisano način zatražio stavljanje nekretnine u stanje mirovanja, iz kojeg razloga da je dužan podmiriti utuženo potraživanje. Osporava i odluku o troškovima postupka.

4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u točki I. i II. izreke, podredno ukinuti ju i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u ožalbenom dijelu i granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona, pa ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer pobijana presude sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 65,54 EUR/493,83 kn[1] na ime usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. za nekretninu u Z.,....

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik dokazao da predmetnu nekretninu ne koristi, odnosno da ne proizvodi otpad, dok tužitelj unatoč prigovorima tuženika nije dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada u utuženom razdoblju u smislu odredbe članka 33. stavak 3. ZOGO-a iz koje bi se moglo utvrditi je li predmetne usluga uistinu pružena i je li cijena te usluge obračunata sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZOGO-a. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavak 1. ZPP-a u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

9. Odluku o troškovima postupka tužitelja donio je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Odredbom članka 30. stavak 5. ZOGO-a je propisano da je korisnik usluge javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. Također, u ZOGO-u je primijenjeno načelo „onečiščivać plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu iz članka 30. stavak 1. istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (članak 33. stavak 2. ZOGO- 1 fiskni tečaj konverzije: 7,53450

a), dok je prema članku 33. stavak 3. ZOGO-a davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

13. Nema dvojbe da je u smislu odredbe članka 30. stavak 1. i stavak 6. ZOGO-a prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada javna usluga koju su dužni koristiti i plaćati vlasnici nekretnine kako tužitelj tvrdi u žalbi, međutim to tek u situaciji da im je ta usluga stvarno i pružena, što tužitelj u konkretnoj situaciji unatoč prigovorima tuženika nije dokazao evidencijom o preuzetoj količini otpada od tuženika u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada kojeg predstavlja masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju u smislu odredbe članka 30. stavak 7. i 9. ZOGO-a.

14. Iz navedenih razloga, uslijed utvrđenja da tuženik predmetnu nekretninu, a time ni uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada u utuženom razdoblju nije koristio, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev jer tu uslugu nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ona nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači. Navedeno je i zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. broj Su-IV-204/17-5.

15. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavak 1. u vezi s člankom 221. a ZPP-a u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

16. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbio i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

17. Iz navedenih je razloga žalba tužitelja odbijena i presuda suda prvog stupnja je u točki I. i II. izreke potvrđena pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a

18. Tužitelju koji sa žalbom nije uspio odbijen je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Točka III. izreke presude suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. travnja 2023.

Sutkinja

Brankica Malnar, v.r.