Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-325/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Dejana Kružića iz Splita, Lička 4, OIB: 18866064368, zastupanog po punomoćniku Mladenu Oštri, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, zastupanog po gradonačelniku Ivici Puljku, a on po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju, Split, Zrinsko-Frankopanska 211, OIB: 53703638008, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Nataliji Mladineo, a ona po punomoćniku Vjekoslavu Mladineu, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika – pod 1. Unicredit Bank Austria AG, Beč, Republika Austrija, OIB: 88086096713, zastupanog po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri d.o.o. iz Zagreba i umješača na strani tuženika – pod 2. Erste Group Bank AG, Beč, Republika Austrija, OIB: 46710466529, zastupanog po punomoćniku Damjanu Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gugić & Kovačić d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2023. uz sudjelovanje tužitelja Dejana Kružića, punomoćnika tužitelja Mladena Oštre, odvjetnika u Splitu, punomoćnika tuženika pod 1. Grada Splita - Kruna Peronje, odvjetnika u Splitu, punomoćnika tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju - Vjekoslava Mladinea, odvjetnika u Splitu, punomoćnika umješača pod 1. Unicredit Bank Austria AG - Josipa Madirazze, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri d.o.o. iz Zagreba te punomoćnika umješača pod 2. Erste Group Bank AG - Nikole Božića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Gugić & Kovačić d.o.o. iz Zagreba, na ročištu za objavu presude 17. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se kako su ništetni i ne proizvode pravne učinke Dodatak br. 1. Ugovoru o Javno privatnom partnerstvu od 4. rujna 2017. pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu", zaključen između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. dana 3. ožujka 2008. i Dodatak br. 2. Ugovoru o Javno privatnom partnerstvu od 4. rujna 2007. pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu" zaključen 23. ožujka 2009. između tuženika pod 1. Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868 i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (danas u stečaju), Split, Zrinsko-Frankopanska 211, OIB: 53703638008.

II Nalaže se tuženicima pod 1. i pod 2. neka solidarno u roku od petnaest dana naknade tužitelju trošak ovog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

i

r i j e š i o  j e

I Dopušta se sudjelovanje Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG kao umješača na strani tuženika.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 1. Grada Splita za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.184,69 EUR-a / 106.874,55 kuna.

III Nalaže se tužitelju Dejanu Kružiću da tuženiku pod 2. Sportskom gradu TPN d.o.o. u stečaju naknadi trošak postupka u iznosu 11.946,27 EUR-a / 90.009,37 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju za naknadu više zatraženog troška postupka u iznosu 4.685,53 EUR- a / 35.303,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V Nalaže se tužitelju Dejanu Kružiću da umješaču pod 1. Unicredit Bank Austria AG naknadi trošak postupka u iznosu 10.702,02 EUR-a / 80.634,37 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača pod 1. Unicredit Bank Austria AG za naknadu više zatraženog troška postupka u iznosu 12.986,47 EUR-a / 97.846,55 kuna.

VII Nalaže se tužitelju Dejanu Kružiću da umješaču Erste Group Bank AG naknadi trošak postupka u iznosu 10.702,02 EUR-a / 80.634,37 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača pod 2. Erste Group Bank AG za naknadu više zatraženog troška postupka u iznosu 11.756,26 EUR-a / 88.577,56 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. ožujka 2017. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju. Tužitelj u tužbi navodi kako su tuženici 4. rujna 2007. zaključili Ugovor o javno-privatnom partnerstvu pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu" (dalje u tekstu: Ugovor o JPP). Zaključenju predmetnog ugovora da je prethodio postupak javnog nadmetanja koji je trajao od veljače do srpnja 2007. Javno nadmetanje da je okončano 31. srpnja 2007. Zaključenju Ugovora o JPP da su prethodili i pisani zaključci gradskog poglavarstva Grada Splita od 1. kolovoza 2007., na koje je gradsko vijeće Grada Splita 1. kolovoza 2007. dalo suglasnost. Nadalje, tužitelj navodi kako je on, kao ovlašteni pregovarač tuženika pod 1. Grada Splita u realizaciji projekta Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu (Dvorane kapaciteta oko 12.500 posjetitelja, garaže na osam etaža s 1.523 parkirna mjesta, hotela kapaciteta oko 200 soba s uredskim prostorima i kongresnom dvoranom te trgovačkog centra površine oko 37.000 m²), na sjednici gradskog vijeća održanoj 1. kolovoza 2007. "elaborirao vijećnicima sve bitne karakteristike Ugovora o JPP i sva sredstva zaštite interesa Grada Splita koja Ugovor o JPP uključuje, a posebno garancije iz članka 10.1., 10.4. i 13.6. Ugovora". Prema tome, kako su instrumenti osiguranja interesa javnog partnera ugrađeni u Ugovor o JPP bili takvi da osiguravaju "da ne postoji niti teoretska mogućnost da bilo koja, a naročito financijska obveza privatnog partnera prijeđe na Grad Split", vijećnici gradskog vijeća Grada Splita da su 1. kolovoza 2007. jednoglasno dali suglasnost gradskom poglavarstvu tuženika pod 1. Grada Splita na zaključenje Ugovora o JPP s tuženikom pod 2. Sportskim gradom TPN d.o.o. (sada u stečaju).

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 2. kolovoza 2007. usvojila Zaključak u vezi sa Sporazumom o zajedničkom financiranju zakupnine za sportsku dvoranu u Splitu po kojem će Grad Split i Republika Hrvatska zajednički snositi plaćanje mjesečne zakupnine da bi se istekom ugovorenog roka javno privatnog partnerstva (trideset godina), vlasništvo četiri predmetna objekta u "Lori" (dvorana, garaža, hotel i trgovački centar) uknjižilo na ime Republike Hrvatske i na ime Grada Splita na jednake dijelove.

3. Na temelju ranije spomenute suglasnosti gradskog vijeća Grada Splita od 1. kolovoza 2007. i Sporazuma o zajedničkom financiranju Projekta JPP-a s Republikom Hrvatskom od 2. kolovoza 2007., Ugovor o JPP da je zaključen 4. rujna 2007. Ugovor o JPP da je sastavljen na način da, osim interesa Grada Splita, Republike Hrvatske i interesa privatnog partnera, u potpunosti zadovoljava sve tražene uvjete iz Smjernica za primjenu ugovornih oblika JPP-a ("Narodne novine" broj 98/2006. – dalje: Smjernice).

4. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je on pred Božić 2016. došao u posjed Dodatka br. 1. Ugovoru od 4. rujna 2007. kojeg su tuženici zaključili 3. ožujka 2008. i Dodatka br. 2. Ugovoru od 4. rujna 2007. kojeg su tuženici zaključili 23. ožujka 2009.

5. Navedenim Dodatkom br. 1. i Dodatkom br. 2. da su tuženici izvršili "bitne izmjene odredbi osnovnog Ugovora o JPP i to u formi izmjena i dopuna Ugovora o JPP." Predmetnim izmjenama da je bitno izmijenjena ekonomska ravnoteža u korist privatnog partnera (tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o.) i da su uvedene nove obveze na strani javnog partnera (tuženika pod 1. Grada Splita), bez prethodno pribavljene suglasnosti gradskog vijeća Grada Splita. Dakle, predmetne Dodatke br. 1. i 2. da su tuženici zaključili na način da su sadržaj dodataka "odredili, dogovorili i zaključili svojevoljno" … "ne poštujući zakonske propise i moral društva" jer da su predmetni dodaci zaključeni bez odobrenja gradskog vijeća tuženika pod 1. Grada Splita, nakon već provedenog zakonskog postupka javnog natječaja. Osim toga, činidbe iz Dodataka br. 1. i br. 2. da su protivne moralu društva s brojnim negativnim implikacijama, kako za porezne obveznike, tako i za građane Republike Hrvatske.

6. Stoga, tužitelj smatra da postoje brojni razlozi za ništetnost predmetnih dodataka, koji su sadržani u odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o javno privatnom partnerstvu, Zakona o javnoj nabavi, Zakona za zaštitu tržišnog natjecanja, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakona o proračunu, Zakona o izvršavanju državnog proračuna RH, Pravilnika o postupku zaduživanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakona o općem upravnom postupku i Statuta Grada Splita, pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi predmetne Dodatke br. 1 i br. 2. ništetnim.

7. Pored toga, tužitelj je naveo kako je isti ovlašten ovu tužbu podnijeti kao zainteresirana osoba, sukladno članku 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), s obzirom da je isti bio ovlašteni pregovarač Grada Splita (tuženika pod 1.) u realizaciji Projekta Športsko- poslovnog kompleksa "Lora u Splitu" i s obzirom na to da je isti "na sjednici gradskog vijeća održanoj 1. kolovoza 2007. elaborirao sve značajne karakteristike Ugovora o JPP-a". Osim toga, tužitelj da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kao građanin Grada Splita.

8. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, kao i da provede dokaz saslušanjem tužitelja "na okolnosti navoda tužbe" te da po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi predmetne dodatke ništetnima, uz obvezu tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju da tužitelju naknade trošak postupka.

9. Sukladno odredbi 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP) sud je tuženicima dostavio tužbu radi podnošenja pisanog odgovora na istu.

10. Tuženik pod 1. Grad Split je u odgovoru na tužbu naveo kako se isti, opreza radi, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Međutim, isti da zbog toga što je gradsko vijeće Grada Splita raspušteno odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. travnja 2017. nije u mogućnosti podnijeti detaljniji odgovor na tužbu.

11. Tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. u stečaju je u odgovoru na tužbu najprije predložio da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, a sve iz razloga što tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe. Podredno, tuženik pod 2. se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim. Osim toga, naveo je i kako su se tuženici na temelju suglasnosti od 24. travnja 2008. prema bankama Erste Group Bank AG i Unicredit Bank Austria AG obvezali da bez njihove suglasnosti neće mijenjati Ugovor o JPP-u, a posebno na način da bi se negativno utjecalo na instrumente osiguranja banaka u svezi kredita kojim je financirana izgradnja sportske dvorane, pa s obzirom na to da je Dodatak br. 2. potpisan od strane tuženika bez suglasnosti banaka kao trećih osoba, to u svakom slučaju da odredbe članka 3. i 4. Dodatka br. 2 od 29. siječnja 2009., a navodno sklopljenog 23. ožujka 2009., da ne proizvode pravne učinke pa da tuženik pod 2. priznaje dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da bi bile ništetne i bez učinka odredbe članka 3. i 4. Dodatka br. 2. datiranog 29. siječnja 2009., a navodno sklopljenog 23. ožujka 2009. U preostalom dijelu tuženik pod 2. je naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu pa predlaže da sud donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku pod 2. naknadi troškove postupka.

12. Tuženik pod 2. je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tuženik pod 2. dostavio uz odgovor na tužbu.

13. Dana 18. srpnja 2017. zaprimljen je podnesak umješača Unicredit Bank Austria AG kojim ističe kako isti ima pravni interes da tuženici uspiju u ovom postupku te traži da mu sud, sukladno odredbi članka 206. ZPP-a, omogući sudjelovanje kao umješaču u ovoj parnici na strani tuženika. Naime, Dodatkom br. 1. Ugovora o JPP-u da su zasnovana vlastita i neposredna prava u korist Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG na teret tuženika pod 1. Grada Splita, a koja prava isti mogu ostvarivati samostalno prema tuženiku pod 1. Gradu Splitu na temelju odredaba Ugovora o JPP-u te na temelju relevantnih odredaba ZOO-a. Stoga, kako odluka koja bude donesena u ovom postupku može imati izravan utjecaj na mogućnost ostvarivanja prava Unicredit Bank Austria AG kao zainteresirane osobe, isti da ima pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku pa predlaže da mu sud prizna status umješača na strani tuženika.

14. Dana 18. listopada 2017. zaprimljen je podnesak umješača Erste Group Bank AG kojim ističe kako ima pravni interes da tuženici uspiju u ovom postupku te traži da mu sud prizna status umješača na strani tuženika. Naime, upravo Dodacima br. 1. i 2. da su priznata određena prava Erste Group Bank AG pa da odluka koja bude donesena u ovoj pravnoj stvari može imati utjecaj na ostvarenje njegovih subjektivnih stečenih prava. Stoga, Erste Group Bank AG da ima interes da tužbeni zahtjev bude odbijen.

15. Tužitelj i tuženik pod 1. Grad Split su tijekom postupka isticali kako Erste Group Bank AG i Unicredit Bank Austria AG nemaju pravni interes da tuženici uspiju u ovom postupku nego da oni imaju ekonomski interes iz razloga što o odluci koja bude donesena u ovoj pravnoj stvari zapravo ovisi to mogu li banke naplatu kredita potraživati izravno od tuženika pod 1. Grada Splita. Stoga, isti su predlagali da sud ne dopusti sudjelovanje Erste Group Bank AG i Unicredit Bank Austria AG u ovom postupku kao umješačima na strani tuženika. Tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. u stečaju je smatrao kako sud Erste Group Bank AG i Unicredit Bank Austria AG treba dopustiti sudjelovanje kao umješačima na strani tuženika jer da isti imaju pravni interes da tuženici uspiju u ovom postupku.

16. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tuženom zahtjevu te je isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni zbog toga što su protivni moralu i prisilnim propisima koje je tužitelj taksativno nabrojao u tužbi i pisanim podnescima dostavljenim u spis tijekom postupka. Naime, tužitelj je isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni jer da prema stavu „prosječne osobe koja živi u vremenu i društvu u kojem je ugovor sklopljen“ … „povreda morala nastala pri sklapanju Dodataka br. 1. i br. 2. da se očituje u neodrživosti tog ugovora“ …“stajalište prosječnog građanina Splita koji je medijski bio do u detalja upoznat s JPP na koji ugovor je Gradsko vijeće jednoglasno dalo suglasnost prije njegova sklapanja“ …“bilo je iznimno pozitivno među građanima i Projekt je doživljen kao poželjan i potreban gradu“ … „Novi pravni položaj Grada Splita nastao sklapanjem Dodataka ne samo da je nemoralan u očima svih građana grada Splita (uključivo i tužitelja) već je naprosto neodrživ i predstavlja izdaju svih javnih načela na kojima je temeljeno funkcioniranje grada i našeg društva u cjelini. Uz teško kršenje brojnih zakona i Statuta Grada Splita koji štite javni interes i javnu dopuštenost trošenja javnog novca, tužitelj ukazuje kako sam čin sklapanja Dodataka – „iza leđa“ i sakriveno od vijećnika, ovlaštenog pregovarača i javnosti – predstavlja iznimnu nemoralnost i već je „zaslužilo“ opće gnušanje, zgražanje, nevjericu da je tako nešto uopće moguće i javnu osudu ne samo građana Grada Splita već i brojnih drugih u Republici Hrvatskoj“.

17. Tuženik pod 1. Grad Split se u ranijoj fazi postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu da bi se, kako je postupak odmicao, čak pridruživao navodima tužitelja, a osporavao navode tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju i umješača, dok je u konačnici podneskom od 11. studenog 2022. obavijestio sud da priznaje tužbeni zahtjev.

18. Tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. u stečaju je tijekom postupka ustrajao u navodima iznesenim u odgovoru na tužbu, a posebno je isticao kako tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka pa da tužbu iz tog razloga treba odbaciti kao nedopuštenu. Osim toga, tuženik je isticao kako članci 3. i 4. Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP ne proizvode pravne učinke iz razloga što su se izjavom od 24. travnja 2008. tuženici obvezali da bez suglasnosti banaka (zajmodavaca) neće mijenjati odredbe Ugovora o JPP-u i Dodatka br. 1., pa kako banke zajmodavci nisu dale suglasnost na sklapanje Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP isti da ne proizvodi pravne učinke.

19. Umješači Erste Group Bank AG i Unicredit Bank Austria AG su tijekom postupka isticali kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe te su predlagali da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, a podredno su isticali da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnim predmetnih Dodataka br. 1. i br. 2. pa su predlagali da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-235/2017-58 od 3. veljače 2021. odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari kao nedopuštenu pri čemu je ovaj sud izrazio stav da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Povodom izjavljene žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Pž-2275/2021-5 od 19. travnja 2022. ukinuo predmetno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud je u svom rješenju izrazio stav prema kojem tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari kao i da je u ovom postupku potrebno „donijeti meritornu odluku“.

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke Dodatak br. 1. Ugovoru o Javno privatnom partnerstvu od 4. rujna 2017. pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu", zaključen između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (sada u stečaju) dana 3. ožujka 2008. i Dodatak br. 2. Ugovoru o Javno privatnom partnerstvu od 4. rujna 2007. pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu" zaključen 23. ožujka 2009. između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (danas u stečaju).

22. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvješće o analizi dostavljene obvezujuće ponude najpovoljnijeg ponuditelja – izgradnja dvorane u Splitu po ugovornom obliku javno- privatnog partnerstva od 31. srpnja 2017. (listovi 14-15 spisa), zapisnik Povjerenstva Grada Splita za izbor najpovoljnijeg ponuditelja za izgradnju višenamjenske dvorane u Lori po modelu javno-privatnog partnerstva održan 31. srpnja 2007. (listovi 16-17 spisa), zaključak Grada Splita u svezi izgradnje Športsko-poslovnog kompleksa "Lora" u Splitu, Klasa: 947-01/07-01/0001 od 1. kolovoza 2007. (listovi 18-19 spisa), informacije u svezi izgradnje polivalentne dvorane u Lori s prijedlozima zaključaka Gradskog poglavarstva Grada Splita, Klasa: 947-01/07-01/0001 od 1. kolovoza 2007. (listovi 20-21 spisa), zaključak Gradskog vijeća u povodu rasprave o informaciji u svezi izgradnje polivalentne dvorane u Lori, Klasa: 947-01/07-01/1 od 1. kolovoza 2007. (listovi 22-23 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita od 3. srpnja 2007. (list 24 spisa), Dodatak br. 1 Ugovoru od 4. rujna 2017. sklopljenom između Grada Splita i Sportskog grada TPN d.o.o. 3. ožujka 2008. (listovi 25-35 spisa), Dodatak br. 2 Ugovoru od 4. rujna 2017. i Dodatku broj 1. ugovora od 3. ožujka 2008. sklopljenom između Grada Splita i Sportskog grada TPN d.o.o. 29. siječnja 2009. (listovi 36-38 spisa), pregled izvornog teksta bitnih izmjena odredbi ugovora o javno- privatnom partnerstvu (listovi 39-40 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita od 6. veljače 2007. (list 55 spisa), poziv Grada Splita za iskazivanje interesa (list 56 spisa), projekt športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu – ugovor između naručitelja Grada Splita i izvršitelja Sportski grad TPN d.o.o. od 4. rujna 2017. (listovi 57-92 spisa), strukturu ukupnih životnih troškova Dvorane od 4. rujna 2007. (listovi 93-97 spisa), suglasnosti na Ugovor o kreditu između Bank Austria Creditanstalt AG i Erste Bank kao davatelja kredita i društva Sportski grad TPN d.o.o. od 24. travnja 2008. (listovi 109-110 spisa), ovjereni prijevod nacrta Ugovora o kreditu od 16. travnja 2008. između društva Sportski grad TPN kao zajmodavca, Erste Bank der oesterreichischen Sparkassen AG kao zajmodavca, Bank Austria Creditanstalt AG kao platnog agenta te Zagrebačke banke d.d. kao administratora (listovi 146-171 spisa), ovjereni prijevod Aneksa 1 ugovora o davanju kredita od 16. travnja 2008. (list 172), ovjereni prijevod Aneksa 2 ugovora o davanju kredita od 16. travnja 2008. (list 173), ovjereni prijevod Aneksa 3 ugovora o davanju kredita od 16. travnja 2008. (list 174), ovjereni prijevod Aneksa 4 ugovora o davanju kredita od 16. travnja 2008. (list 175), ovjereni prijevod Aneksa 5 ugovora o davanju kredita od 16. travnja 2008. (list 176-178), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava pljenidbom novčanih tražbina između Bank Austria Creditanstalt AG, Erste Bank der oesterreichischen Sparkassen Ag i društva Sportski grad TPN (listovi 179-186 spisa), prilog sporazumu o osiguranje novčane tražbine – osigurane tražbine (list 187 spisa), prilog sporazumu o osiguranje novčane tražbine – ustupljena potraživanja (list 188 spisa), prilog sporazumu o osiguranje novčane tražbine – oblik obavijesti o ustupu (list 189 spisa), prilog sporazumu o osiguranje novčane tražbine – plan otplate (list 190 spisa), izjava javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba, poslovni broj OU-368/08-1 od 8. svibnja 2008. (list 191 spisa), potvrda privatne isprave javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba, poslovni broj OV-6596/08-1 od 8. svibnja 2008. (list 192 spisa), obrazac za glasovanje o prihvaćanju plana financijskog restrukturiranja za dužnika Sportski grad TPN d.o.o. od 17. travnja 2014. (listovi 197- 198 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka u predmetu Stalnog arbitražnog sudišta HGK br. AS-P-2015-7 (listovi 159-253 spisa), zapisnik o saslušanju od 9. svibnja 2016. u predmetu Stalnog arbitražnog sudišta HGK br. AS-P-2015-7 (listovi 254-317 spisa), pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 3. srpnja 2007. (listovi 325-326 spisa), pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 25. srpnja 2007. (listovi 327-328 spisa), pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 26. srpnja 2007. (listovi 329-330 spisa), sporazum od 1. kolovoza 2007. potpisan između gradonačelnika Grada Splita Ivana Kureta i predstavnika Konzorcija (Konstruktor inženjering d.d. Split, IGH d.d. Zagreb i Dalekovod d.d. Zagreb) mr. Željka Žderića (list 331 spisa), otplatni plan od 4. rujna 2017. (listovi 332-335 spisa), preslik tužbe od 9. ožujka 2017. za poništaj arbitražnog pravorijeka (listovi 337-358 spisa), matricu rizika i alokacija rizika Dvorane od 4. rujna 2007. (listovi 364-371 spisa), strukturu ukupnih životnih troškova Dvorane od 4. rujna 2007. (listovi 372-380 spisa), odluku Gradskog poglavarstva Grada Splita, Klasa: 947-01/07-01/0001 od 1. kolovoza 2007., (listovi 404-406 spisa), pismo prihvata ponuditelja, Klasa: 947-01/07-01/1 od 3. kolovoza 2007. (listovi 407- 408 spisa), zaključak sa sjednice Gradskog vijeća Splita u povodu rasprave o informaciji u svezi izgradnje polivalentne dvorane u Lori, Klasa: 947-01/07-01/1 od 1. kolovoza 2007. (listovi 409-411 spisa), pravorijek i zaključak Stalnog arbitražnog sudišta poslovni broj: AS-P-2015/7 od 28. studenog 2016. (listovi 412-440 spisa), zapisnik sa pripremnog ročišta održanom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu od 25. rujna 2018. pod poslovnim brojem P-609/17 (listovi 479-480 spisa), suglasnost Grada Splita i Sportskog grada TPN d.o.o. od 24. travnja 2008. (listovi 481 i 482 spisa), žalbu tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 8/2016 od 14. lipnja 2019. (listovi 516-535 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 564-580 spisa), žalbu tuženika Sportski grad TPN od 4. prosinca 2019. protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 582-589 spisa), podnesak tuženika Sportski grad TPN od 1. veljače 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-609/2017 (listovi 590-591 spisa), žalba umješača pod 2. Erste Group Bank AG protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 27. studenog 2019. (listovi 606-616 spisa), žalba umješača pod 1. Unicredit Bank Austria AG protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 627-639 spisa), davanje suglasnosti Bank Austria na Ugovor o kreditu od 24. travnja 2008. (listovi 645-646 spisa), odgovor Grada Splita od 12. prosinca 2019. na žalbu umješača pod 2. Erste Group Bank AG protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 653-664 spisa), odgovor Grada Splita od 12. prosinca 2019. na žalbu umješača pod 1. Unicredit Bank Austria AG protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 665-676 spisa), odgovor Grada Splita od 12. prosinca 2019. na žalbu društva Sportski grad TPN protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2017 od 26. studenog 2019. (listovi 677-684 spisa), ponudu od 18. svibnja 2007. (list 776 spisa), sadržaj i prezentacija ponude (list 777 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Sportski grad TPN d.o.o. (listovi 813- 819 spisa), članak "Širenje učinaka arbitražne klauzule na trećeg u slučaju cesije, ugovora u korist trećeg i prijenosa ugovora" – pravna studija prof. dr. sc. Nine Tepeš, izv. prof. dr. sc. Hrvoja Marinkovića i doc. dr. sc. Antuna Bilića iz kolovoza 2018. (listovi 876-879 spisa), izjava o uvidu u urudžbeni zapisnik Grada Splita za razdoblje od 20. travnja do 10. svibnja 2008., Klasa: 035-01/20-01/4 od 4. studenog 2020. (list 882 spisa), javnobilježničko posvjedočenje od 25. travnja 2008. (list 907 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 26. studenog 2019. (listovi 987-1003 spisa), žalba društva Sportski grad TPN od 4. prosinca 2019. protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 26. studenog 2019. (listovi 1004-1011 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7467/2019-4 od 9. lipnja 2021. (listovi 1012-1016 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-558/02-2 od 19. ožujka 2002. (listovi 1059-1060 spisa), odgovor Grada Splita na tužbu u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P- 511/2021 (listovi 1085-1107 spisa), zabilješka sa sastanka na temu aktualne problematike stanja projekta športsko-poslovnog kompleksa Spaladium centar u Lori u Splitu od 23. svibnja 2012. (listovi 1215-1216 spisa), odgovor Grada Splita od 8. rujna 2015. na tužbu Stalnom arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, poslovni broj AS-P-2015/07 (listovi 1230-1235 spisa), pravorijek i zaključak Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pod brojem AS-P-2015/7 od 28. studenog 2016. (listovi 1236-1263 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/17 od 26. studenog 2019. (listovi 1264-1280 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7467/2019-4 od 9. lipnja 2021. (listovi 1281-1285 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika Ugovora o kreditu između Bank Austria Creditanstalt AG i Erste Bank der oesterreichen Sparkassen AG kao zajmodavci i društva Sportski grad TPN d.o.o. kao korisnik kredita od 25. travnja 2008. (listovi 1286-1319 spisa), Ugovor o kreditu između Bank Austria Creditanstalt AG i Erste Bank der oesterreichen Sparkassen AG kao zajmodavci i društva Sportski grad TPN d.o.o. kao korisnik kredita od 25. travnja 2008. na engleskom jeziku (listovi 1320-1352 spisa), tužba u pravnoj stvari tužitelja pod 1. Erste Group Bank AG i tužitelja pod 2. UniCredit Bank Austria AG protiv tuženika pod 1. Grad Split i tuženika pod 2. Sportski grad TPN od 8. rujna 2021. (listovi 1353-1383 spisa), podnesak Erste Group Bank AG od 16. svibnja 2022. u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P- 511/2021 (listovi 1384-1416 spisa), podnesak Erste Group Bank AG od 12. siječnja 2023. u predmetnu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-511/2021 (listovi 1417-1453 spisa), podnesak Erste Group Bank AG od 7. studenog 2022. u predmetnu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-511/2021 (listovi 1454-1487 spisa), davanje suglasnosti na Ugovor o kreditu između Bank Austria Creditanstalt AG i Erste Bank kao davatelja kredita i društva Sportski grad TPN d.o.o. od 24. travnja 2008. (listovi 1488-1491 spisa), izvješće o analizi Ugovora o javno-privatnom partnerstvu te razmatranje aktivnosti za mogući nastavak realizacije projekta II etape Spaladium centra iz studenog 2011. (listovi 1492-1554 spisa), izvješće Državnog ureda za reviziju o obavljenoj reviziji iz svibnja 2015. (listovi 1555-1576 spisa), prijedlog Grada Splita za razrješenje međusobnih odnosa, Klasa: 402-01/11-01/00087 od 18. veljače 2014. (listovi 1577-1579 spisa), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7895/2003-4 od 13. prosinca 2006. (listovi 1582-1585 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1516/2011-4 od 25. ožujka 2014. (listovi 1586-1587 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita broj 22 od 7. prosinca 2001. (listovi 1622-1636 spisa), informacija o stanju projekta JPP Spaladium Centar u Lori (listovi 1637-1639 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita broj 40 od 27. prosinca 2008. (listovi 1650-1757 spisa), plan rashoda po razdjelima, glavama, programima, podprogramima i projektima – aktivnostima za razdoblje od 2010. do 2012. (listovi 1758-1819 spisa), plan rashoda po razdjelima, glavama, programima, podprogramima i projektima – aktivnostima za razdoblje od 2011. do 2013. (listovi 1820-1878 spisa), plan rashoda po razdjelima, glavama, programima, podprogramima i projektima – aktivnostima za razdoblje od 2012. do 2014. (listovi 1879-1932 spisa), plan rashoda po razdjelima, glavama, programima, podprogramima i projektima – aktivnostima za razdoblje od 2013. do 2015. (listovi 1933-1988 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita broj 64 od 18. prosinca 2014. (listovi 1989-2070 spisa), plan rashoda po razdjelima, glavama, programima, podprogramima i projektima – aktivnostima za razdoblje od 2015. do 2017. (listovi 2071-2127 spisa), realizacija plana rashoda po programskoj klasifikaciji za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (listovi 2128-2266 spisa), realizacija plana rashoda po programskoj klasifikaciji za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (listovi 2267-2383 spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3685/2015, U-I-3737/2015, U-I-3738/2015, U-I- 3742/2015, U-I-3769/2015, U-I-3770/2015, U-I-3791/2015, U-I-3792/2015, U-I- 3856/2015, U-I-3857/2015, U-I-3875/2015, U-I-3877/2015, U-I-3878/2015, U-I- 3925/2015, U-I-3926/2015, U-I-3957/2015, U-I-3958/2015, U-I-4064/2015, U-I- 4065/2015, U-I-4113/2015 i U-I-469/2015 od 4. travnja 2017. (listovi 2384-2498 spisa), izvješće Državnog ureda za reviziju iz svibnja 2015. o obavljenoj reviziji (listovi 2503-2524 spisa), zapisnik sa ročišta održanog 13. veljače 2018. pred Trgovačkim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj P-8/16 (listovi 2540-2552 spisa), javno-pravno partnerstvo atraktivnost DBFOOT modela od 1. veljače 2008. (listovi 2584-2621 spisa), podnesak Grada Splita od 13. siječnja 2023. u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom poslovni broj P-511/2021 (listovi 2682-2785 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 417/07-4 od 29. siječnja 2008. (listovi 2786-1787 spisa), izvadak iz Službenog glasnika Grada Splita broj 46 od 3. prosinca 2015. (listovi 2797-3013 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Kureta (listovi 640-644 spisa) i Andrina Petkovića (listovi 808-812 spisa).

23. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da sud u dokazne svrhe izvede i dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti navedene u tužbi, kao i da izvede dokaz saslušanjem svjedoka Luke Podruga i Ljubice Vrdoljak na okolnost da gradski vijećnici Grada Splita nisu bili upoznati sa sklapanjem predmetnih Dodataka br. 1. i 2. Ugovoru o JPP-a. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, kao i izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka Ivana Kureta i Andrina Petkovića.

24. Osim toga, za naglasiti je kako je i sam tužitelj na ročištu održanom 2. ožujka 2023. predložio da sud na tom ročištu zaključi raspravljanje.

25. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

26. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tuženik pod 1. Grad Split kao javni partner i tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. (sada u stečaju) kao privatni partner 4. rujna 2007. sklopili Ugovor o javno-privatnom partnerstvu pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu" (Ugovor o JPP).

27. Među strankama nije bilo sporno ni to da su zaključenju tog ugovora prethodili pisani zaključci gradskog poglavarstva Grada Splita od 1. kolovoza 2007., koji su proslijeđeni gradskom vijeću, a na koje je gradsko vijeće dalo suglasnost 1. kolovoza 2007.

28. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je predmetni Ugovor o JPP u ime tuženika pod 1. Grada Splita (naručitelja) potpisao tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret, a u ime tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (izvoditelja) Vice Dodig.

29. Isto tako, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je tužitelj rješenjem Gradskog poglavarstva Grada Splita od 1. lipnja 2007. imenovan ovlaštenim pregovaračem Grada Splita u postupku realizacije Projekta izgradnje višenamjenske dvorane u Lori po modelu javno-privatnog partnerstva.

30. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je između tuženika pod 1. Grada Splita (kao naručitelja) i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju (kao izvršitelja) 3. ožujka 2008. sklopljen Dodatak br. 1. Ugovoru od 4. rujna 2007., kao ni to da su tim Dodatkom br. 1. izmijenjene pojedine odredbe Ugovora o JPP.

31. Među strankama nije bilo sporno ni to da je taj ugovor u ime tuženika pod 1. Grada Splita potpisao tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret, a u ime tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. Vice Dodig. Potpisi potpisnika tog Dodataka br. 1. ovjereni su kod javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita pod brojem OV-1986/2008 3. ožujka 2008.

32. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je između tuženika pod 1. Grada Splita (kao naručitelja) i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. u stečaju (kao izvršitelja) sklopljen Dodatak br. 2. Ugovoru od 4. rujna 2007., kao ni to da su tim Dodatkom br. 2. izmijenjene pojedine odredbe Ugovora o JPP i Dodatka br. 1. Ugovoru JPP. Među strankama nije bilo sporno ni to da je taj ugovor datiran s danom 29. siječnja 2009., kao ni to da je pored potpisa gradonačelnika tuženika pod 1. Ivana Kureta kao datum naveden "23. ožujka 2009.".

33. Među strankama nije bilo sporno ni to da je taj ugovor u ime tuženika pod 1. Grada Splita potpisao tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret, a u ime tuženika pod 2.

Sportskog grada TPN d.o.o. Petar Đukan.

34. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tuženici pod 1. i pod 2. bankama Erste Group Bank AG i Bank Austria Creditanstalt AG (predniku Unicredit Bank Austria AG) poslali 24. travnja 2008. dopis naslovljen kao "Davanje suglasnosti na Ugovor o kreditu ("EUR 46 Million Loan Facility Agreement") ("Ugovor o kreditu") između Bank Austria Creditanstalt AG ("Bank Austria" i Erste bank der oesterreichischen Sparkassen AG ("Erste Bank"), (skupno "Zajmodavci") kao davatelja kredita i društva Sportski grad TPN d.o.o., Split ("Korisnik kredita"), koji će se sklopiti na datum 25. travnja 2008. godine (ili oko tog datuma) u svrhu, između ostalog, financiranja gradnje športske Dvorane, kako je definirano Ugovorom između Grada Splita ("Naručitelj") i Korisnika kredita, sklopljenog u Splitu dana 4. rujna 2007. i Dodatkom br. 1. od 3. ožujka 2008. tom Ugovoru (Dodatak i navedeni ugovor – "Ugovor") za "Projekt športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu" ("Projekt")," kao ni to da je taj dopis potpisan od strane tadašnjeg gradonačelnika tuženika pod 1. Grada Splita – Ivana Kureta i člana uprave tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (sada u stečaju) – Andrina Petkovića.

35. Među strankama nije bilo sporno ni to da se u tom dopisu navodi kako je potpisan od strane „osoba ovlaštenih zastupati Grad Split i korisnika kredita“.

36. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tadašnji gradonačelnik tuženika pod 1. Ivan Kuret za sklapanje Dodataka br. 1. i br. 2. Ugovoru o JPP-u nije prethodno zatražio suglasnost gradskog vijeća.

37. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i tuženik pod 1. Grad Split tijekom postupka isticali da Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG nemaju pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku kao umješači na strani tuženika nego da je njihov interes isključivo ekonomski.

38. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. u stečaju te umješači Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG isticali kako je tužbu u ovoj pravnoj stvari potrebno odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe na strani tužitelja. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da su umješači isticali da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari zbog toga što je Ugovorom o JPP propisano da se svi sporovi vezano za taj ugovor (i njegove dodatke) rješavaju pred arbitražom.

39. Stoga, kao sporno među strankama trebalo je najprije utvrditi ima li tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe.

40. Kao što je već ranije navedeno, ovaj sud je rješenjem poslovni broj P- 235/2017-58 od 3. veljače 2021. odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari kao nedopuštenu zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja. Povodom izjavljene žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Pž-2275/2021-5 od 19. travnja 2022. ukinuo predmetno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud je u svom rješenju izrazio stav prema kojem tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari kao i da je u ovom postupku potrebno „donijeti meritornu odluku“. Stoga, kako je drugostupanjski sud izrazio stav da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud se neće upuštati u nepotrebno obrazlaganje pravnog interesa tužitelja nego se tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. i umješači upućuju na razloge iznesene u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2275/2021-5 od 19. travnja 2022.

41. Nakon toga, trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe zbog toga što se tužitelj prije podnošenja ove tužbe nije obratio arbitražnom sudu.

42. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01.) propisano je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti.

43. Uvidom u Ugovor o JPP-u utvrđeno je kako su stranke tog ugovora Grad Split (ovdje tuženik pod 1.) i Sportski grad TPN d.o.o. (ovdje tuženik pod 2.).

44. Odjeljak 15. tog Ugovora nosi naslov "Rješavanje sporova". Člankom 15.1. Ugovora o JPP propisano je da spor znači spor do kojeg dođe između naručitelja i izvršitelja u vezi sa ili koji nastane iz Ugovora ili njegovog provođenja. Člankom 15.4. propisano je da će ugovorne strane spor pokušati riješiti posredovanjem uz pomoć jednog nezavisnog posrednika. Ukoliko spor pred posrednikom ne bi bio riješen u roku od 90 dana od dana kad su se obje strane usuglasile o osobi posrednika ili od kada je jedna strana podnijela prijedlog za posredovanje Centru za mirenje pri HGK, svaka strana da ima pravo uputiti tužbu Stalnom izabranom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Splitu (članak 15.10.). Ako se spor ne riješi u roku od trideset dana nakon prve pisane obavijesti o sporu kako je utvrđeno u članku 15.2. ili u roku od 90 dana od dana utvrđenog u članku 15.10., svaka strana ima pravo spor podnijeti na rješavanje Stalnom izabranom sudištu HGK koje će spor rješavati arbitražom u skladu sa "Zagrebačkim pravilima".

45. Prema tome, suprotno shvaćanju umješača, kako tužitelj nije stranka Ugovora o JPP (niti njegovih Dodataka), niti se ovdje radi o sporu između naručitelja i izvršitelja u vezi sa Ugovorom o JPP, tužitelj se, sukladno naprijed citiranim odredbama Ugovora o JPP-u, nije bio dužan obratiti arbitražnom sudu prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, sukladno ranije citiranim odredbama odjeljka 15. Ugovora o JPP-u, na to su ovlaštene samo stranke tog Ugovora.

46. Stoga, taj prigovor umješača nije osnovan.

47. Nakon toga trebalo je utvrditi imaju li Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku kao umješači na strani tuženika.

48. Odredbom članka 206. stavak 1. ZPP-a je propisano da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.

49. Odredbom članka 207. stavak 1. ZPP-a je propisano da svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Stavak 3. istog članka propisuje da protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

50. Dakle, umješač je treći, osoba koja može biti nositeljem stranačke sposobnosti, koja nije stanka u parnici niti njezin zastupnik, koji se kao sporedni sudionik, u svoje ime i na temelju vlastitog prava, uključuje u postupak između drugih osoba (stranaka) pridružujući se onoj od njih u odnosu na koju ima pravni interes da ona u njemu uspije.

51. ZPP ne sadrži definiciju pravnog interesa. Stoga, određenje tog pojma potrebno je potražiti u pravnoj teoriji.

52. Naime, postojanje pravnog interesa da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije je zapravo hipotetska kategorija kod koje se polazi od hipoteze da su tvrdnje osobe koja prijavljuje intervenciju o postojanju određene njene materijalnopravne pozicije i veze te pozicije s (posrednim) predmetnom spora takve da će se uspjeh stanke na čijoj se strani hoće umješati (posredno) pozitivno odraziti na tu njezinu procesnu situaciju. Dopuštanjem miješanja trećoj osobi se, običnom umješaču, omogućava da se uključi u parnicu između drugih osoba s pravom poduzimanja određenih radnji zato što će se ishod te parnice posredno odraziti i na njezine pravne odnose.

53. Po ocjeni ovog suda, umješači Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG imaju interes da tuženici uspiju u ovoj parnici jer ishod ovog postupka može utjecati na njihova prava stečena predmetnim Dodacima 1. i 2. Ugovora o JPP-u, pa im je valjalo dopustiti sudjelovanje u ovom postupku kao umješačima na strani tuženika.

54. Naime, kako bi se pravni položaj umješača poboljšao ako bi stranka kojoj se pridružuju uspjela u parnici, odnosno njihov položaj bi se pogoršao ako bi stranka kojoj se pridružuju izgubila u parnici, isti imaju pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku kao umješači na strani tuženika.

55. Tužitelj i tuženik pod 1. Grad Split su tijekom postupka isticali kako umješači nemaju pravni nego ekonomski interes pa da im iz tog razloga treba uskratiti miješanje u ovoj parnici na strani tuženika. U odnosu na te navode tužitelja i tuženika pod 1. Grada Splita istima je za odgovoriti kako se ovdje raspravlja isključivo o pravnoj valjanosti predmetnih Dodataka, a ne o ekonomskim učincima istih pa iz tog razloga navodi tužitelja o tome da je interes umješača isključivo ekonomski nisu osnovani. Osim toga, za navesti je kako je pravni interes za vođenje ovog postupka priznat tužitelju na kojeg donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari neće imati nikakav (posredni) učinak pa da onda svakako pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku kao umješači imaju Unicredit Bank Austria AG i Erste Group Bank AG s obzirom na to da se u ovom postupku odlučuje o valjanosti Dodataka kojima su njima priznata određena prava.

56. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

57. Nakon što su otklonjeni procesni prigovori stranaka (i umješača) trebalo je utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Dodatka br. 1. i Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP-u.

58. Odredbom članka 2. ZOO-a propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

59. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

60. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14 – dalje: Ustav RH) ne sadržava odredbe kojima bi Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. bili protivni.

61. Stoga, trebalo je utvrditi jesu li predmetni Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. protivni prisilnim propisima i moralu.

62. Kako bi se utvrdilo jesu li predmetni Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. protivni prisilnim propisima, potrebno je najprije utvrditi što su to „prisilni propisi“. Određenje pojma „prisilnog propisa“ potrebno je potražiti u pravnoj teoriji s obzirom na to da ZOO ne sadrži definiciju prisilnih propisa.

63. Prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići. Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništetnost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Nekad se posebno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje", odnosno prisilnost propisa se izražava izrazom "samo ako".

64. Stoga, kako bi se utvrdilo jesu li Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. Ugovora o JPP-u protivni prisilnim propisima, najprije je potrebno utvrditi koji su to propisi uopće regulirali sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu (i njegovih dodataka) u vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (4. rujna 2007.) i njegovih Dodataka br. 1. i 2.

65. U vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. (sada u stečaju) sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu je predstavljalo novi model izgradnje ili rekonstrukcije infrastrukturnih i društvenih projekata uz pomoć privatnog sektora te kao takav nije bio uređen nekim jedinstvenim Zakonom.

66. Stoga, Vlada Republike Hrvatske je 1. rujna 2006., na temelju odredbe članka 30. stavak 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 101/98., 15/00., 117/01., 199/03. i 30/04. – dalje Zakon o Vladi RH), donijela Zaključak o objavi Smjernica za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva (JPP), koje su sastavni dio tog Zaključka. Taj Zaključak objavljen je u "Narodnim novinama" broj 98/06.

67. Odredbom članka 30. stavak 3. Zakona o Vladi RH propisano je da se zaključkom utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.

68. Smjernice navode kako se javno-privatno partnerstvo (JPP) odnosi na oblike suradnje između javnih i privatnih partnera čiji je cilj osigurati financiranje, izgradnju, obnovu, upravljanje ili održavanje infrastrukture ili pružanje usluga. JPP- om se ne smatra čisto financiranje javnih projekata iz privatnih izvora.

69. Privatni partner je u Smjernicama definiran kao domaća pravna osoba u većinskom privatnom vlasništvu, koja samostalna ili udružena s još nekom privatnom tvrtkom, sklapa ugovorom o JPP-u s javnim partnerom, dok je javni partner definiran kao osoba javnog prava koja sklapa ugovor o JPP-u s privatnim partnerom.

70. U članku 5. stavak 1. Smjernica propisano je kako se ugovorom o JPP-u uređuje poslovni odnos između javnog i privatnog partnera putem kojeg se ostvaruje neka javna svrha, dok je stavkom 3. istog članka propisano što sve mora sadržavati ugovor o JPP-u.

71. Članak 9. Smjernica nosi naziv "Postupak odobravanja JPP projekata" pa je tako propisano da javni partner koji želi provesti projekt primjenom JPP-a, dužan je dostaviti Odjelu za javno-privatno partnerstvo unutar Agencije za promicanje ulaganje i izvoza, odnosno Agenciji, natječajnu dokumentaciju na uvid i mišljenje, uključujući i prijedlog ugovora o JPP-u (točka 2.). Agencija će u roku od maksimalno 30 dana izdati mišljenje o dostavljenoj dokumentaciji te da će se smatrati da je mišljenje pozitivno ako Agencija ne izda mišljenje u tom roku (točka 3.) Iz stavka 4. istog članka proizlazi kako će javni partner prije potpisivanja JPP-u ugovor proslijediti Agenciji informacije o ukupnom iznosu troškova za provedbu ugovora, uključujući ukupan iznos troškova iz proračuna; ukupan iznos troškova za provedbu ugovora prema pojedinačnim godinama, uključujući ukupan iznos troškova iz proračuna prema pojedinačnim godina i raspodjelu rizika vezanih za provedbu projekata između privatnog i javnog partnera.

72. Odredbom članka 9. stavak 6. Smjernica propisano je da će javni partner u roku od 14 dana od sklapanja ili izmjene JPP ugovora proslijediti Agenciji informaciju o ugovoru i svakoj izmjeni ugovora.

73. Iz članka 9. stavak 5. Smjernica proizlazi da javni partner može sklopiti ugovor o JPP (PFI model) samo ako ukupan godišnji iznos svih naknada koje javni partner temeljem svih ugovora o JPP-u plaća privatnim partnerima ne prelazi 35% ostvarenog proračunskog prihoda prethodne proračunske godine, umanjenog za kapitalne prihode. Kontrolu te odredbe da će provoditi Ministarstvo financija.

74. Vlada Republike Hrvatske, na temelju članka 13. stavak 4. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007. ("Narodne novine" broj 137/2006.) na sjednici održanoj 15. veljače 2007. donijela je Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu po modelu privatne financijske inicijative ("Narodne novine" broj 20/17. – dalje: Uredba).

75. Člankom 1. Uredbe propisan je obvezni sadržaj zahtjeva za davanje prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu po modelu privatne financijske inicijative za projekte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanova čiji je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i trgovačkih društava u većinskom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, obvezni prilozi uz zahtjev te način izvještavanja o izvršavanju sklopljenih ugovora.

76. Člankom 2. Uredbe propisano je da se prethodna suglasnost daje za projekte iz članka 1. te Uredbe u skladu sa Smjernicama za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva (JPP), a prema uvjetima iz članka 13. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007. godinu i te uredbe.

77. Nije sporno da je Ugovor o JPP-u sklopljen 4. rujna 2007., kao ni to da su zaključenju tog ugovora, pored aktivnosti u postupku javnog nadmetanja, prethodili pisani zaključci gradskog poglavarstva Grada Splita od 1. kolovoza 2007. i suglasnost gradskog vijeća Grada Splita od 1. kolovoza 2007. Dakle, nije sporno da je taj temeljni Ugovor o JPP-u sklopljen u skladu sa Smjernicama i Uredbom.

78. Kao sporno je trebalo utvrditi jesu li Dodatak br. 1. (koji je zaključen između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN-a d.o.o. 3. ožujka 2008.) i Dodatak br. 2. koji je zaključen između tuženika pod 1. Grada Splita i tuženika pod 2. Sportskog grada TPN d.o.o. 29. siječnja 2009. ništetni zbog toga što su isti sklopljeni bez suglasnosti gradskog vijeća tuženika pod 1. Grada Splita. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je Dodatak br. 2. zapravo zaključen 23. ožujka 2009. jer je pored potpisa gradonačelnika tuženika pod 1. Grada Splita – Ivana Kureta naveden taj datum. Međutim, kako je taj ugovor datiran s danom 29. siječnja 2009. ovaj sud smatra da je isti zaključen upravo tada, a da dan 23. ožujka 2009. označava dan kada je isti urudžbiran kod tuženika pod 1. Grada Splita. Naime, pored datuma 23. ožujka 2009. naveden je i broj Klase tuženika pod 1. Grada Splita pa se, po ocjeni ovog suda, radi o datumu koji označava neki interni datum tuženika pod 1. Grada Splita, a ne dan potpisivanja tog Dodatka br. 2.

79. Najprije, potrebno je naglasiti da Ugovor o JPP-u u članku 1. ugovor definira kao "ovaj ugovor sklopljen između Naručitelja i Izvršitelja, sa svim njegovim dodacima (izmjenama i dopunama) i prilozima".

80. Stoga, već temeljnim Ugovorom o JPP-u (kao i Smjernicama koje su jedine u vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u regulirale model javno-privatnog partnerstva) bila je predviđena mogućnost izmjene Ugovora o JPP-u.

81. Same Smjernice ne propisuju nikakvu proceduru koju je potrebno poštivati prilikom izmjene JPP ugovora nego propisuju samo da će javni partner u roku od 14 dana od sklapanja ili izmjene JPP ugovora proslijediti Agenciji informaciju o ugovoru i svakoj izmjeni ugovora. Međutim, neovisno o tome, po shvaćanju ovog suda, Smjernice ne predstavljaju prisilni propis.

82. Naime, kao što je to već ranije navedeno, da bi određeni propis predstavljao prisilni propis potrebno je da je takav propis donijelo zakonodavno tijelo, kao i da je njime uređeno ponašanje koje se smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava, kao i da je riječ o ponašanju koje ponašanje zakonodavac svakako hoće postići.

83. Odredbom članka 71. Ustava RH propisano je da je Hrvatski sabor predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj, a odredbom članka 107. Ustava RH propisano je da Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

84. Prema tome, kako je Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno- privatnog partnerstva (JPP) donijela Vlada RH kao nositelj izvršne vlasti, na temelju članka 30. stavak 3. Zakona o Vladi, ne radi se o propisu kojeg je donijelo zakonodavno tijelo pa iste niti nemaju značaj prisilnog propisa.

85. S obzirom na to da je tužitelj isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni zbog toga su isti protivni Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu u javno privatnom partnerstvu, Zakonu o javnoj nabavi, Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakonu o proračunu, Zakonu o izvršavanju Državnog proračuna RH, Pravilniku o postupku zaduživanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakonu o općem upravnom postupku i Statutu Grada Splita, trebalo je utvrditi jesu li osnovani takvi navodi tužitelja.

86. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako su predmetni Dodatak br. 1. i br. 2., koji su sklopljeni bez javnog nadmetanja i bez suglasnosti gradskog vijeća tuženika pod 1. Grada Splita, bitno izmijenili odredbe osnovnog Ugovora o JPP-u te da su na taj način tuženici u Ugovor o JPP-u uveli nove činidbe koje mijenjaju ekonomsku ravnotežu Ugovora o JPP-u na štetu tuženika pod 1. Grada Splita, a što je protivno uvjetima javnog nadmetanja, suglasnosti gradskog vijeća i suprotno Ugovoru o JPP-u. Stoga, činidba da je protivna moralu društva pa da su samim time i predmetni Dodatak br. 1. i br. 2. ništetni (članak 271. ZOO-a u svezi s odredbom članka 322. ZOO-a).

87. Odredbom članka 271. ZOO-a propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

88. Činidba jest svaka pozitivna ili negativna radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku. Činidba mora biti: ljudska radnja, objektivno moguća, pravno i moralno dopuštena, mora imati imovinski karakter i biti određena, odnosno odrediva. Po sadržaju činidbe razlikuje se nekoliko tipičnih oblika: (1) davanje (dare), kao činidba davanja stvari pri kojoj je dužnik dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari; (2) činjenje (facere), kao činidba rada, kojoj predmet može biti funkcija rada ili rezultat rada (3) nečinjenje (non facere), koje označava obvezu neizvršavanja određenih radnji od strane dužnika, koje bi on inače mogao obavljati da nije u obveznom odnosu; (4) trpljenje (pati), pod kojim se razumijeva nesprječavanje tuđe radnje koju bi dužnik bio ovlašten spriječiti da se ne nalazi u obveznom odnosu.

89. Tužitelj je isticao kako su Dodacima br. 1. i br. 2. tuženici bitno izmijenili odredbe osnovnog ugovora o JPP-u, da su uveli nove činidbe koje mijenjaju ekonomsku ravnotežu na štetu tuženika pod 1. Grada Splita pa da je takvo postupanje protivno moralu društva i da dovodi do ništetnosti predmetnih dodataka.

90. ZOO, iako na više mjesta spominje "moral društva" ne daje definiciju morala društva. Stoga, za zaključiti je kako moral nije zakonom definirana kategorija nego da je isti sastavljen od pravila etike koja podrazumijevaju skup pravila poželjnog ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, postupa protivno moralu društva.

91. Tužitelj osporava moralnost činidbe iz članka 6. stavak 2. Dodatka br. 1.., članka 9. Dodatka br. 1., članka 10. stavak 6. Dodatka br. 1., članka 17. Dodatka br. 1., članka 32. Dodatka br. 1.. i članka 1. Dodatka br. 2.

92. Odredbom članka 6. stavak 2. Dodatka I. izmijenjen je članak 2.7. Ugovora o JPP-u na način da je ugovoreno kako je naručitelj suglasan da se, u slučaju poboljšanja uvjeta pod kojima je pravo građenja dodijeljeno naručitelju od strane Republike Hrvatske, navedeno poboljšanje automatski primjenjuje i na pravo građenja izvršitelja osim ukoliko Republika Hrvatska ne odredi drugačije.

93. Odredbom članka 9. Dodatka I. izmijenjen je članak 2.13. na način da je dodan članak 2.12. koji glasi "U slučaju nastupa okolnosti koje Naručitelju daju pravo na raskid Ugovora, prije slanja pisane obavijesti o raskidu, Naručitelj je dužan o tome obavijestiti Zajmodavca.", te je ugovoreno da će za trajanja prava Zajmodavca iz tog članka Naručitelj nastaviti plaćati mjesečnu zakupninu, a Izvršitelj da će održavati na snazi sva sredstva osiguranja sukladno obvezama Izvršitelja iz tog Ugovora.

94. Odredbom članka 10. stavak 6. Dodatka I. izmijenjen je članak 2.14. Ugovora o JPP-u na način da je ugovoreno kako su ugovorne strane suglasne, ukoliko Naručitelj i Zajmodavci ne pronađu novog izvršitelja u navedenom roku, da će se danom proteka roka od 12 mjeseci izvršiti prijenos Ugovora o kreditu na Naručitelja, pod istim uvjetima, do konačnog pronalaska novog naručitelja. Izvršitelj je dužan osigurati suglasnost Zajmodavca s takvim prijenosom u Ugovoru o kreditu.

95. Odredbom članka 17. Dodatka I. izmijenjen je članak 8.9. Ugovora o JPP- u na način da je sada ugovoreno kako će mjesečna zakupnina biti jedina novčana naknada za izgrađenu Dvoranu i Komercijalne prostore te za preuzete obveze koje su predmet tog Ugovora (izuzev potraživanja temeljem naknade štete i raskida ugovora) koju će Izvršitelj primiti od Naručitelja za vrijeme trajanja Ugovora, uključujući slučaj prestanka prava građenja po isteku roka trajanja prava građenja ili prestanka prava građenja prije isteka roka trajanja prava građenja, kako je definirano tim Ugovorom. Mjesečna zakupnina ne uključuje naknadu Izvršitelju po osnovi pružanja usluga trećima, sukladno Ugovoru.

96. Odredbom članka 32. Dodatka br. 1. brisan je članak 13.6. Ugovora o JPP-u kojim je bilo propisano da ukoliko Izvršitelj ne osigura financiranje izgradnje Komercijalnih prostora od početka uporabe Dvorane, Izvršitelj da je suglasan da Naručitelj plaća mjesečnu zakupninu na poseban račun, a Izvršitelj da ne može raspolagati uplaćenim sredstvima mjesečnih zakupnina sve dok ne osigura adekvatno financiranje za gradnju komercijalnih prostora ili ne izgradi komercijalne prostore.

97. Odredbom članka 1. Dodatka br. 2. izmijenjen je članak 6.3. Ugovora o JPP-u na način da je sada ugovoreno kako rok za završetak izgradnje dijela Dvorane, koji se odnosi na prostore garaže, kao i rok za završetak Komercijalnih prostora, uključujući i ishođenje pravomoćne uporabne dozvole, je maksimalno 3 (tri) godine nakon završetka izgradnje dijela Dvorane, koji se odnosi na sportsku dvoranu za svjetsko rukometno prvenstvo (članak 6.2.), a previđen je do 30. prosinca 2011. Izvršitelj se obvezuje 30 dana prije isteka valjanosti produžiti bankarsku garanciju banke za izvršenje Ugovora u iznosu od 10.000.000,00 HRK, iz članka 10.1. Ugovora, kako bi se ispunio uvjet iz članka 10.2. osnovnog Ugovora te Dodatka br. 2. Ugovora.

98. Po ocjeni ovog suda činidbe iz naprijed citiranih članaka Dodatka br. 1. i Dodatka br. 2. ne predstavljaju nemoralne činidbe, niti to što činidbe iz tih dodataka nisu bile "predmetom javnog nadmetanja" čini predmetne činidbe nemoralnima. Naime, da bi činidba bila nemoralna potrebno je da je upravo određena činidba kao radnja protivna moralu, a to ovdje nije slučaj. Navodi tužitelja o tome da su predmetni Dodaci sklopljeni bez suglasnosti gradskog vijeća tuženika pod 1. Grada Splita ne čine samu činidbu nemoralnom.

99. Osim toga, za istaknuti je kako Smjernicama koje su bile jedini propis koji je u vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u (i njegovih Dodataka) regulirao pitanje javno- privatnog partnerstva nije propisana obveza da je u slučaju izmjena Ugovora o JPP-u nužno ishoditi suglasnosti i odobrenja koja su bila potrebna prije zaključivanja temeljnog Ugovora o JPP-u, pa ni iz tog razloga postupanje tuženika prilikom zaključenja predmetnih dodataka ne može biti nemoralno. 100. Naime, tuženici ne mogu povrijediti odredbe o proceduri prilikom izmjena Ugovora o JPP-u ako takve odredbe niti ne postoje.

101. Osim toga, za naglasiti je kako je člankom 1.1. Ugovora o JPP-u propisano kako ugovor označava ugovor sklopljen između Naručitelja i Izvršitelja, sa svim njegovim dodacima (izmjenama i dopunama) i prilozima, pa je za zaključiti kako su stranke već tada prilikom sklapanja Ugovora o JPP-u (koji je nesporno sklopljen uz suglasnost gradskog vijeća tuženika pod 1. Grada Splita) imale na umu da se Ugovor o JPP-u, odnosno pojedine njegove odredbe, može izmijeniti, a što se na kraju i dogodilo sklapanjem Dodataka br. 1. i 2. Ugovoru o JPP-u.

102. Stoga, suprotno shvaćanju tužitelja, Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. Ugovoru o JPP-u nije ništetan sukladno odredbi članka 322. ZOO-a, u svezi s odredbom članka 271. ZOO-a.

103. Tužitelj je isticao kako su predmetni Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni sukladno Zakonu o javno privatnom partnerstvu ("Narodne novine" broj 78/2012.) i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o javno-privatnom partnerstvu ("Narodne novine" broj 152/2014.).

104. Odredbom članka 41. Zakon o javno privatnom partnerstvu ("Narodne novine" broj 78/2012 – dalje: ZJPP/12) propisano je da taj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama". Predmetni zakon objavljen je u "Narodnim novinama" 13. srpnja 2012. te je isti stupio na snagu 21. srpnja 2012. 105. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javno-privatnom partnerstvu ("Narodne novine" broj 152/2014 – dalje: ZIDZJPP), sukladno odredbi članka 20., stupio je na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama". Predmetni zakon objavljen je u "Narodnim novinama" 21. prosinca 2014. te je stupio na snagu 30. prosinca 2014.

106. Odredbom članka 36. stavak 1. ZJPP/12 propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu tog Zakona nastavit i dovršiti prema odredbama Zakona o javno-privatnom partnerstvu (»Narodne novine«, br. 129/08. i 55/11.). Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se odredbe tog Zakona o praćenju provedbe projekata JPP-a primjenjuju na sve ugovore o JPP-u upisane u Registar, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se odredbe tog Zakona o izmjenama i/ili dopunama ugovora o JPP-u primjenjuju i na ugovore o JPP-u sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona.

107. Članak 19. ZJPP/12 regulira pitanje izmjena i/ili dopuna ugovoru o JPP-u pa tako propisuje u stavku 1. da prije sklapanja izmjena i/ili dopuna ugovora o JPP-u javni partner prijedlog takvih izmjena i/ili dopuna dostavlja Agenciji na suglasnost, dok iz stavka 12. istog članka proizlazi kako su izmjene i/ili dopune ugovora o JPP-u sklopljene protivno odredbama tog članka ništetne.

108. Odredbom članka 90. stavak 1. Ustava RH propisano je da se prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju u "Narodnim novinama", službenom listu Republike Hrvatske. Iz stavka 3. istog članka propisano je da zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drugačije određeno. 109. Iz stavka 4. istog članka propisano je da "Zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju zakonske ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.", dok iz stavka 5. proizlazi kako iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

110. Naime, iako je ranije citiranom odredbom članka 36. stavak 3. ZJPP/12 propisano da se "odredbe tog Zakona o izmjenama i/ili dopunama ugovora o JPP-u primjenjuju i na ugovore o JPP-u sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona", odredbe tog Zakona o izmjenama i/ili dopunama ugovora o JPP-u ne mogu se primijeniti na one izmjene i dopune koje su sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona. Naime, članak 19. ZJPP/12 regulira proceduru koju je potrebno ispoštovati prije sklapanja izmjena i/ili dopuna ugovora o JPP-a. Dakle, kako takva procedura nije bila propisana u vrijeme sklapanja Dodataka br. 1. i br. 2. Ugovoru o JPP-a, odredba članka 36. stavak 3. nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari niti ista može utjecati na valjanost izmjena i/ili dopuna ugovora o JPP-u koji su zaključeni prije stupanja na snagu predmetne odredbe. Odredba članka 36. stavak 3. tog Zakona, iako se primjenjuje na Ugovore o JPP-u koji su sklopljeni prije stupanja na snagu tog Zakona nema povratno djelovanje na način da utječe na ranije sklopljene izmjene ili dopune takvih ugovora nego se primjenjuje samo na buduće izmjene i/ili dopune takvih Ugovora.

111. Stoga, irelevantno je pozivanje tužitelja na odredbe ZJPP/12.

112. Nadalje, tužitelj je isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni jer da su protivni Zakonu o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 110/07.) te se pritom poziva na odredbu članka 164. stavak 1. točke 3., 6. i 8. tog Zakona.

113. Zakonom o javnoj nabavi uređeni su: postupci javne nabave svih vrijednosti, u kojima naručitelji i ponuditelji sklapaju ugovore o javnim radovima, ugovore o javnoj nabavi robe i ugovore o javnim uslugama; nadležnosti tijela nadležnog za sustav javne nabave Vlade Republike Hrvatske i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i pravna zaštita u svezi s postupcima javne nabave. 114. Odredbom članka 164. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi propisano je da je ugovor o javnoj nabavi ništetan ako naručitelj sklopi ugovor o javnoj nabavi suprotno odabranoj ponudi i uvjetima određenima u dokumentaciji za nadmetanje (točka 3.), ako su sklopljene izmjene i dopune osnovnog ugovora u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona (točka 6.) i ako je sklopljen bez prethodno provedenog postupka javne nabave, a naručitelj ga je prema odredbama ovoga Zakona morao provesti (točka 8.).

115. Po ocjeni ovog suda, suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni Dodaci nisu ništetni radi Zakona o javnoj nabavi jer sklapanjem predmetnih Dodataka nije došlo do nikakve nove nabave, niti je došlo do zaključenja ugovora o javnoj nabavi koji je protivan odabranoj ponudi i uvjetima određenim u dokumentaciji za nadmetanje, niti su izmjene i dopune osnovnog ugovora u protivnosti s odredbama tog Zakona. Stoga, odredbe Zakona o javnoj nabavi na koje se poziva tužitelj nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari.

116. Osim toga, za naglasiti je kako ugovor o javno-privatnom partnerstvu (iako ima određenih dodirnih točaka) nije identičan ugovoru o javnoj nabavi, niti se na ugovor o JPP uopće mogu primjenjivati odredbe Zakona o javnoj nabavi po pitanju zaključenja ugovora te njegovih kasnijih izmjena i dopuna.

117. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi predmetni Dodaci bili ništetni zbog povrede odredaba Zakona o javnoj nabavi.

118. Nadalje, tužitelj je isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni jer da su protivni Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine" broj 122/2003.).

119. Člankom 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano je da se tim Zakonom uređuju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona.

120. Člankom 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano je da se taj Zakon primjenjuje na trgovačka društva, trgovca pojedinca, obrtnika i druge pravne i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i/ili usluga. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se odredbe tog Zakona primjenjuju odgovarajuće i na svaku pravnu i fizičku osobu koja na tržištu ostvari povremeni ili jednokratni promet robe i/ili usluga, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se taj Zakon primjenjuje na pravne i fizičke osobe sa sjedištem i prebivalištem u inozemstvu, ako njihovo sudjelovanje u prometu robe i/ili usluga proizvodi učinak na domaćem tržištu.

121. Uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe članka 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja jasno je da se odredbe tog Zakona niti ne primjenjuju na konkretnu pravnu situaciju pa je pozivanje tužitelja na odredbe tog Zakona irelevantno za ovaj postupak.

122. Naime, tužitelj kao jedinica lokalne samouprave (članak 3. stavak 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19., 144/20. – dalje: ZLRS), iako ima svojstvo pravne osobe (članak 9. ZLRS-a) ne obavlja gospodarsku djelatnost kao primarnu djelatnost, niti je isti poduzetnik u smislu članka 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja pa se ta odredba na njega ne može niti primjenjivati.

123. Stoga, odredba članka 9. stavak 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koja propisuje da su ništavi sporazumi kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje u smislu stavka 1. tog članka, a ne mogu se izuzeti u smislu članka 10. tog Zakona, ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

124. Tužitelj je isticao kako su predmetni Dodaci ništetni zbog toga što su isti protivni odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj regionalnoj samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01., 60/01. i 129/05.). Naime, kako su zaključenjem Dodataka br. 1. i br. 2. nastali "novi višemilijunski iznosi novih obveza" isti da su ništetni jer da je gradonačelniku, sukladno odredbi članka 48. tog Zakona, za donošenje odluke o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina čija pojedinačna vrijednost prelazi 0,5% prihoda, bila potrebna suglasnost gradskog vijeća kao predstavničkog tijela.

125. Prema tome, kako Ivan Kuret, gradonačelnik tuženika pod 1. Grada Splita, za sklapanje Dodataka br. 1. i br. 2. nije imao suglasnost gradskog vijeća, predmetni Dodaci da su ništetni po samom zakonu.

126. U odnosu na te navode tužitelja, istom je za odgovoriti kako je točno da je člankom 35. predmetnog Zakona propisano što čini (kako to pravilno navodi tužitelj) djelokrug poslova predstavničkog tijela (gradskog vijeća), dok je odredbom članka 48. istog Zakona propisano što čini djelokrug poslova gradskog poglavarstva kao izvršnog tijela.

127. Odredbom članka 48. stavak 1. ZLRS-a (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u i predmetnih Dodataka) propisano je da poglavarstvo: priprema prijedloge općih akata, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela, usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad, upravlja i raspolaže nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom te da obavlja i druge poslove utvrđene statutom.

128. Člankom 45. ZLRS-a propisano je da je općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan predsjednik općinskoga, gradskog, odnosno županijskog poglavarstva.

129. Stoga, kako tim Zakonom nije bila propisana obveza gradonačelnika kao predsjednika gradskog poglavarstva da za potpisivanje akata koje mu je pripremilo gradsko poglavarstvo kao tijelo koje priprema prijedloge općih akata i odlučuje o prihodima i rashodima, zatraži suglasnost gradskog vijeća, to su navodi tužitelja o tome da su predmetni Dodaci ništetni zbog toga što su u suprotnosti s odredbama ZLRS-a neosnovani.

130. Točni su navodi tužitelja o tome da je članak 48. ZLRS-a izmijenjen člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj regionalnoj samoupravi ("Narodne novine" broj 109/2007. – dalje: ZIDZLRS). Međutim, ono što nije točno je to da je taj članak bio na snazi u vrijeme zaključenja Dodatka br. 1. i Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP-u. Naime, članak 48. ZLRS-a kojeg sam tužitelj citira kada se poziva na ništetnost po ZLRS-u, stupio je na snagu 15. svibnja 2009. (isto proizlazi iz članka 26. ZIDZLRS-a). Dakle, taj članak stupio je na snagu nakon zaključenja predmetnih Dodataka.

131. Naime, sam gradonačelnik Ivan Kuret je u iskazu kojeg je dao pred ovim sudom naveo kako je do potpisivanja Dodatka br. 1. došlo zbog toga što se tuženik pod 2. Sportski grad TPN našao u problemima vezanim za osiguravanje sredstava za izgradnju Arene, koja je trebala biti izgrađena za Svjetsko prvenstvo u rukometu. Predmetni Dodatak br. 1. da je prezentiran gradskom poglavarstvu te da su stručne službe u Gradu Splitu bile upoznate s tim da će doći do sklapanja tog ugovora. Predmetni Dodatak br. 1. Ugovoru o JPP-u da nije prezentiran gradskom vijeću iz razloga što se smatralo da to nije potrebno jer je gradsko vijeće dalo suglasnost na sklapanje temeljnog ugovora. Na isti način da je postupljeno i prilikom zaključenja Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP-u.

132. Prema tome, nisu osnovani navodi tužitelja o ništetnosti zbog povrede odredaba ZLRS-u jer niti taj zakon nije propisivao obvezu da se prilikom zaključenja predmetnih Dodataka prethodno zatraži suglasnost gradskog vijeća.

133. Osim toga, za navesti je kako Ugovor o JPP ugovor definira kao taj ugovor sa svim kasnijim izmjenama i dopunama. Dakle, upravo taj ugovor na kojeg je gradsko vijeće dalo svoju suglasnost je predviđao mogućnost da se Ugovor o JPP-u izmijeni.

134. Tužitelj je isticao kako su sklapanjem tih Dodataka nastali novi "višemilijunski iznosi novih obveza" za tuženika pod 1. Grad Split kao javnog partnera. U odnosu na te navode tužitelja istom je za odgovoriti kako je člankom 2.17. Ugovora o JPP (čiju valjanost tužitelj tijekom postupka nije dovodio u pitanje) predviđena situacija da "naručitelj preuzme izvršiteljeve obveze prema zajmodavcu". Stoga, čak i da je predmetnim dodacima izričito preuzeta obveza prema zajmodavcima (a što nije) tužitelj ne bi mogao osnovano tvrditi da gradsko vijeće Grada Splita nije bilo upoznato s mogućnosti da Grad Split preuzme obveze Sportskog grada TPN d.o.o. prema bankama, niti da gradsko vijeće na tu radnju nije dalo suglasnost. Naime, upravo odredba članka 2.17. predviđa kao mogućnost to da naručitelj (ovdje tuženik pod 1. Grad Split) pod određenim uvjetima preuzme obvezu prema Zajmodavcima.

135. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi predmetni Dodaci bili ništetni sukladno odredbama ZLRS-a.

136. Nadalje, tužitelj je isticao kako su Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. ništetni zbog toga što su isti protivni odredbama Zakona o proračunu ("Narodne novine" broj 96/03.). Naime, Ugovorom o JPP da nije bila predviđena niti teoretska mogućnost raspolaganja ugovornih strana u korist trećih osoba (banke), niti je postojala mogućnost zaduživanja Grada Splita po osnovi kredita kojeg je dužnik privatni partner. Stoga, kako je Dodatkom br. 1. Ugovora o JPP-u došlo do preuzimanja obveza na teret proračuna, a predmetni Dodatak (kao ni Dodatak br. 2.) da nemaju suglasnost Vlade Republike Hrvatske niti prijedlog ministra financija, isti da su protivni člancima 104. – 109. Zakona o proračunu i samim time da su ništetni.

137. Odredbom članka 105. Zakona o proračunu propisano je da se jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave može dugoročno zadužiti samo za investiciju koja se financira iz njezina proračuna, a koju potvrdi njezino predstavničko tijelo uz prethodnu suglasnost Vlade. Iz stavka 2. istog članka propisano je da ugovor o zaduživanju sklapa predsjednik poglavarstva na osnovi donesenog proračuna, uz prethodno mišljenje ministra financija i suglasnost Vlade, dok je stavkom 7. istog članka propisano kako je ugovor sklopljen protivno odredbama stavka 2. tog članka ništav.

138. U odnosu na te navode tužitelja za odgovoriti je kako Dodatak br. 1. (niti Dodatak br. 2.) ne predstavljaju ugovor o zaduživanju niti je riječ o ugovoru za investiciju koja se financira iz proračuna tuženika pod 1. Grada Splita kao jedinice lokalne samouprave. Naime, predmetni Dodaci predstavljaju, kao što im samo i ime govori – dodatak ranijem Ugovoru o JPP-u. Osim toga, člankom 2.14. Ugovora o JPP-u je predviđena mogućnost da ugovor o kreditu, pod određenim uvjetima propisanim tim člankom, prijeđe na tuženika pod 1. Grad Split kao naručitelja, a člankom 2.17. je predviđena mogućnost da taj isti Naručitelj (Grad Split) preuzme Izvršiteljeve obveze prema Zajmodavcima (pod određenim uvjetima propisanim tim člankom).

139. Stoga, inzistiranje tužitelja na tome kako su banke, kao i mogućnost da tuženik pod 1. Grad Split preuzme ugovor o kreditu u Ugovor o JPP-u, uvedeni isključivo predmetnim Dodacima predstavlja pokušaj da se Ugovor o JPP-u prikaže u drugačijem svjetlu nego što to on zapravo jest.

140. Nadalje, tužitelj je isticao kako su predmetni Dodaci ništetni zbog povrede Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu ("Narodne novine" broj 28/2008.). Naime, predmetnim Dodatkom br. 1. i Dodatkom br. 2. da su izvršene bitne izmjene Ugovora o JPP-u koje se smatraju novim ugovorom za koje je javni partner bio dužan pokrenuti novi postupak. Stoga, kako Grad Split nije ishodio prethodnu suglasnost Ministarstva financija ili drugog središnjeg tijela državne uprave u čijoj nadležnosti je predmet ugovor niti se mogao zadužiti raspoložbom u korist trećih osoba (banaka) kako je to učinjeno predmetnim Dodacima, isti da su ništetni sukladno članku 16. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008.

141. Odredbom članka 16. stavak 1. predmetnog Zakona propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove čiji je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i trgovačka društva u većinskom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljem tekstu: javni partner) mogu sklopiti ugovor o javno-privatnom partnerstvu (JPP) po modelu privatno financijske inicijative (PFI model) ako ukupan godišnji iznos svih naknada, koje javni partner na temelju svih ugovora o JPP-u plaća privatnim partnerima ne prelazi 35 posto ostvarenoga proračunskog prihoda prethodne godine umanjenog za kapitalne prihode, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i ministarstva ili drugog središnjeg tijela državne uprave u čijoj je nadležnosti predmet ugovora.

142. Suprotno shvaćanjima tužitelja, predmetni Zakon o izvršavanju proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu se ne može primijeniti na konkretan pravni odnos iz razloga što Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. nisu "novi ugovor o JPP-u" u smislu naprijed citirane odredbe članka 16. stavak 1. Zakona o izvršavanju proračuna Republike Hrvatske pa se ta odredba na predmetne Dodatke niti ne primjenjuje. Naime, ono što tužitelj (slučajno ili namjerno) cijelo vrijeme gubi iz vida jest činjenica da je Ugovor o JPP-u zaključen 4. rujna 2007. Dakle, u vrijeme kada je model javno- privatnog partnerstva bio reguliran isključivo Smjernicama i Uredbom, pa nikakvi kasniji Zakoni koji uređuju tu materiju nisu (niti mogu biti) primjenjivi na odnos koji je nastao ranije.

143. Nadalje, tužitelj ističe kako su predmetni Dodaci ništetni jer da su isti protivni Zakonu o općem upravnom postupku. Naime, ugovor o JPP-u da predstavlja upravni ugovor koji je javnopravno tijelo (tuženik pod 1. Grad Split) zaključilo s privatnopravnom osobom (tuženikom pod 2. Sportskim gradom TPN d.o.o.), kojim se ostvaruju javni interesi. Stoga, izmjene i dopune upravnog ugovora, a što Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. nesporno jesu, koje su sklopljene izvan granica propisanih upravnim aktom, da su razlog njihove ništetnosti.

144. U odnosu na te navode tužitelja, istom je za odgovoriti kako je pojam upravnog ugovora u naše zakonodavstvo uveden tek Zakonom o općem upravnom postupku koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj 47/2009, a stupio je na snagu 1. siječnja 2010. Stoga, odredbe tog Zakona kojima je reguliran upravni ugovor ne mogu se primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni prije njegovog stupanja na snagu. 145. Nadalje, tužitelj je isticao kako su predmetni Dodaci ništetni jer su protivni Pravilniku o postupku zaduživanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i davanju jamstva jedinica područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" broj 55/2004.) i Statutu Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita" 22/2001.). Suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni propisi ne predstavljaju prisilne propise u smislu odredbe članak 322. stavak 1. ZOO-a nego se radi o podzakonskim propisima.

146. Naime, Pravilnik o postupku zaduživanja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i davanju jamstva jedinica područne (regionalne) samouprave donesen je od strane ministra financija, sukladno odredbi članka 105. stavak 6. Zakona o proračunu te isti predstavlja podzakonski akt kojim su propisani obvezni sastojci zahtjeva, obvezni prilozi i dokumentacija, način izvještavanja o zaduživanju te o davanju suglasnosti za zaduživanje i davanju jamstava kod dugoročnog zaduživanja za investicije koje se financiraju iz proračuna tih tijela.

147. Stoga, kako ni odredba članka 105. Zakona o proračunu nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari jer se ne radi o investiciji koja se financira isključivo iz proračuna javnog partnera to ni naprijed spomenuti Pravilnik nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. 148. U odnosu na navode tužitelja o tome da su Dodaci ništetni jer su protivni Statutu tuženika pod 1. Grada Splita, istom je za odgovoriti kako Statut Grada Splita nije prisilni propis pa da onda ni sklapanje Dodataka bez suglasnosti predstavničkog tijela nije postupanje protivno prisilnom propisu.

149. Naime, sukladno odredbi članka 8. tada važećeg ZLRS-a propisano je da se Statutom podrobnije uređuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno županije, njena obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza.

150. Prema tome, Statut Grada Splita može obvezivati samo tuženika pod 1. Grad Split pa kako se ne radi o prisilnom propisu u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, povreda nekih odredbi tog propisa ne može za posljedicu imati ništetnost.

151. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako postupanje tadašnjeg gradonačelnika tuženika pod 1. Grada Splita - Ivana Kureta, kada je Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. potpisao bez suglasnosti gradskog vijeća kao predstavničkog tijela građana Grada Splita, ne predstavlja postupanje koje je protivno moralu niti prisilnim propisima. Naime, ono što tužitelj uporno zanemaruje (i prešućuje) tijekom postupka jest činjenica da je već u Ugovoru o JPP-u (za čije odobrenje je tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret nesporno imao suglasnost gradskog vijeća), kod definiranja ugovora navedeno kako ugovor označava taj ugovor sa svim njegovim dodacima (izmjenama i dopunama) i prilozima. Dakle, već taj ugovor za čije potpisivanje je gradsko vijeće dalo suglasnost tadašnjem gradonačelniku Ivanu Kuretu predviđao je mogućnost da se isti dopuni ili izmjeni. Prema tome, kako niti jednom odredbom nekog propisa koji je regulirao materiju javno-privatnog partnerstva u vrijeme sklapanja Ugovora o JPP-u i njegovih Dodataka, kao što je to već ranije u ovoj presudi i navedeno, nije bila propisana obveza pribavljanja suglasnosti predstavničkog tijela prije potpisivanja Dodataka, niti je igdje bilo propisano da je u slučaju izmjena ili dopuna Ugovora o JPP-u potrebno ponovno proći proceduru koju je potrebno ispoštovati prije sklapanja temeljnog Ugovora o JPP-u, za zaključiti je kako takva obveza nije niti postojala.

152. Naime, upravo to što se i sam tužitelj, kada se poziva na ništetnost predmetnih Dodataka, poziva na propise koji su doneseni više godina nakon što je sklopljen Ugovor o JPP-u i njegovi Dodaci koji su predmet ovog postupka, ide u prilog zaključku ovog suda o tome da ne postoji niti jedna odredba prisilnog propisa koju je tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret povrijedio kada je potpisao predmetne Dodatke bez suglasnosti gradskog vijeća.

153. Međutim, čak i da je gradonačelniku Ivanu Kuretu bilo zabranjeno sklopiti predmetne Dodatke br. 1. i br. 2. bez suglasnosti gradskog vijeća kao predstavničkog tijela Grada Splita, radilo bi se o zabrani sklapanja takvog ugovora samo na strani tuženika pod 1. Grada Splita pa takav ugovor ne bi imao za posljedicu ništetnost nego bi, sukladno odredbi članka 322. stavak 2. ZOO-a, takav ugovor bio valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosila bi odgovarajuće posljedice.

154. Naime, niti u tom slučaju ne bi se radilo o ugovoru protivnom Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva nego bi se samo moglo raditi o ugovoru kojeg je sklopilo tijelo izvan okvira svojih ovlasti, dakle zastupnik izvan granica ovlaštenja. No, treba kazati da ZOO određuje učinke zastupanja u sklapanju pravnih poslova, posljedice prekoračenja granica ovlaštenja, kao i posljedice u slučaju sklapanja ugovora od strane neovlaštene osobe, pa pitanje je li tadašnji gradonačelnik tuženika pod 1. Grada Splita prilikom sklapanja predmetnih Dodataka postupao u okvirima svojih ovlaštenja, odnosno je li pri sklapanju istih prekoračio granice ovlaštenja ili eventualno sklopio predmetne Dodatke bez ovlaštenja, može biti od značaja samo u odnosu na pravne učinke sklopljenog pravnog posla po zastupniku u odnosu na zastupanu osobu, pa se slijedom toga niti navedene okolnost ne mogu smatrati razlogom ništetnosti predmetnih Dodataka, niti takve okolnosti mogu imati utjecaja prema drugoj strani koja za nedostatak takve suglasnosti nije znala niti je morala znati (članak 322. stavak 2. ZOO-a).

155. Stoga, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako predmetni Dodatak br. 1. i Dodatak br. 2. nisu ništetni.

156. U odnosu na navode tuženika pod 1. Grada Splita o tome da su predmetni Dodaci bez učinka jer ih je sklopio tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret bez suglasnosti gradskog vijeća, istom je za odgovoriti da takvi Dodaci nisu bez učinka jer gradonačelniku Ivanu Kuretu, kao što je to već ranije i navedeno u ovoj presudi, za potpisivanje predmetnih Dodataka nije niti bila potrebna suglasnost gradskog vijeća.

157. Tuženik pod 1. Grad Split je podneskom od 11. studenog 2022. priznao tužbeni zahtjev, a tuženik pod 2. Sportski grad TPN d.o.o. u stečaju je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da sud utvrdi kako su ništetni i bez učinka članci 3. i 4. Dodatka br. 2. Ugovoru o JPP-u. Ovaj sud takva raspolaganja tuženika nije uvažio jer se, po ocjeni ovog suda, radi o nedopuštenim raspolaganjima u smislu odredbe članka 3. stavak 3. ZPP-a. Naime, da bi sud utvrdio ništetnim određeni ugovor (ili pojedinu odredbu tog ugovora) nužno je da je tome prethodilo utvrđenje suda o tome kako su taj ugovor, odnosno pojedina njegova odredba, ništetni iz razloga što su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa kako je u ovom postupku utvrđeno da predmetni Dodaci br. 1. i 2. nisu ništetni (niti da su bez učinka), to onda priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika pod 1. i pod 2. predstavlja nedopušteno raspolaganje. A osim toga, tuženici su u ovom postupku jedinstveni suparničari (članak 201. ZPP-a) pa je tim više priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika pod 1. Grada Splita irelevantno za ovaj postupak.

158. U odnosu na navode tužitelja o tome kako se čin sklapanja Dodataka dogodio "iza leđa", skriven od vijećnika, ovlaštenog pregovarača i javnosti, istom je za odgovoriti kako iz isprava koje su sadržane u spisu proizlazi kako su nadležna tijela tuženika pod 1. Grada Splita itekako bila upoznata s predmetnim Dodacima i njegovim posljedicama, kao i da se do podnošenja ove tužbe nikada nije postavilo pitanje valjanosti istih. Naime, da je Grad Split smatrao da predmetni Dodaci nisu za njega, iz bilo kojeg razloga, obvezujući, onda bi zasigurno pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnih Dodataka, a ne bi s bankama vodio pregovore vezano za otplatu ugovora o kreditu kojeg su banke zaključile s privatnim partnerom Sportskim gradom TPN d.o.o. (sada u stečaju), niti bi tim istim bankama (za koje tužitelj tvrdi da nisu u nikakvom odnosu s tuženikom pod 1.) izravno plaćao kredit još 2012. godine. Navedeno samo upućuje na zaključak da se Grad Split ne smatra oštećenim predmetnim Dodacima niti se želi osloboditi obveza koje je preuzeo predmetnim dodacima nego upravo suprotno – upućuje na zaključak kako je Grad Split svjestan značenja i učinaka predmetnih Dodataka.

159. Naime, Dodatak br. 1. zaključen je 3. ožujka 2008., a Dodatak br. 2. zaključen je 29. siječnja 2009., a do danas tuženik pod 1. Grad Split nije pokrenuo nikakav postupak kojim bi se pokušao osloboditi Dodataka koji su mu, kako to želi prikazati tužitelj, "iza leđa" nametnuti pa je za zaključiti kako je tuženik pod 1. Grad Split takve Dodatke prihvatio kao valjane.

160. Pored toga, za navesti je kako je Državni ured za reviziju obavio reviziju vezano za financiranje izgradnje i upravljanje športskim poslovnim centrom Lora, Split, u svibnju 2015. te da od strane tog tijela nije stavljena niti jedna primjedba koja bi se odnosila na ništetnost predmetnih Dodataka, niti je od strane tog tijela utvrđeno da su sklapanjem tih Dodataka povrijeđene neke zakonske odredbe, dok je uvidom u dopis kojeg je tuženik pod 1. Grad Split poslao Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, Sektoru za upravljanje nekretninama 18. veljače 2014. utvrđeno kako se sam Grad Split poziva na Ugovor o JPP-u i njegove Dodatke pa je za zaključiti kako nije točno da su predmetni Dodaci tuženiku pod 1. nametnuti i da isti s njima nije bio upoznat.

161. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

162. Tuženici i umješači su postaviti zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti o njihovom zahtjevu za naknadu troškova.

163. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

164. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

165. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a zahtjev za naknadu troškova da se podnosi najkasnije do zaključenja raspravljanja (stavak 3.).

166. Tuženik pod 1. Grad Split je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.184,69 EUR-a / 106.874,55 kuna.

167. Zahtjev tog tuženika za naknadu troškova nije osnovan. Naime, sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova od protivne strane ostvaruje ona stranka koja uspije u parnici (načelo uspjeha u postupku – načelo cause). Smatra se da je stranka uspjela u postupku ako je ona u tom postupku ostvarila željene učinke te samo u tom slučaju ima pravo na naknadu troškova od protivne strane. Stoga, kako je tuženik pod 1. Grad Split tijekom postupka isticao da su predmetni Dodaci Ugovoru o JPP-u ništetni i da bi trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev, za zaključiti je da je tuženik pod 1. Grad Split u postupku zapravo htio isto što i tužitelj pa su tužitelj i tuženik pod 1. Grad Split u ovom postupku stvarno zapravo bili na istoj strani, iako su formalno bili u suprostavljenim procesnim ulogama. Prema tome, kako u ovom postupku nije uspio tužitelj, to onda u postupku nije uspio niti tuženik pod 1. Grad Split pa tom tuženiku niti ne pripada pravo na naknadu troškova od "protivne strane".

168. Slijedom navedenog, odlučeno je pod točkom II. izreke rješenja.

169. Tuženiku pod 2. Sportskom gradu TPN d.o.o. u stečaju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, osnovano pripada 500 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa)), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 5. travnja 2019. (Tbr. 9.5. Tarife), 250,5 bodova za zastupanje na ročištu održanom 14. lipnja 2019. (Tbr. 9.2. Tarife), po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 18. listopada 2019., 14. veljače 2020., 23. listopada 2020. i 2. ožujka 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) te po 500 bodova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife). Dakle, tuženiku pod 2. je valjalo priznati ukupno 4.800,50 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tuženiku pod 2. je valjalo priznati ukupno 72.007,50 kuna, uvećano za 25% PDV-a (18.001,87 kuna), odnosno sveukupno 90.009,37 kuna / 11.946,27 EUR-a.

170. Tuženiku pod 2. Sportskom gradu TPN d.o.o. u stečaju je na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 90.009,37 kuna / 11.946,27 EUR-a dosuđena i zakonska zatezna kamata (članak 151. stavak 3. ZPP-a), koja na taj iznos teče od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

171. Zahtjev tuženika pod 2. odbijen je kao neosnovan za više zatraženi iznos od 4.685,53 EUR-a / 35.303,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištima održanim 5. travnja 2019. i 14. lipnja 2019., kao i na trošak sastavljanja više od četiri obrazložena podneska te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Tuženiku pod 2. je za zastupanje na ročištu održanom 5. travnja 2019. priznato 50 bodova (Tbr. 9.5. Tarife), a za zastupanje na ročištu održanom 14. lipnja 2019. 250,5 bodova (Tbr. 9.2. Tarife). Što se tiče zahtjeva tog tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu, za navesti je kako obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. – dalje: ZSP-a).

172. Slijedom navedenog, odlučeno je pod točkama III. i IV. izreke rješenja.

173. Umješaču pod 1. Unicredit Bank Austria AG, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, osnovano pripada po 500 bodova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 5. travnja 2019. (Tbr. 9.5. Tarife), 250,5 bodova za zastupanje na ročištu održanom 14. lipnja 2019. (Tbr. 9.2. Tarife) te po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 18. listopada 2019., 14. veljače 2020., 23. listopada 2020. i 2. ožujka 2023. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, umješaču pod 1. je valjalo priznati ukupno 4.300,50 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), umješaču pod 1. je valjalo priznati ukupno 64.507,50 kuna, uvećano za 25% PDV-a (16.126,87 kuna), odnosno sveukupno 80.634,37 kuna / 10.702,02 EUR-a.

174. Zahtjev umješača pod 1. odbijen je kao neosnovan za više zatraženi iznos od 12.986,47 EUR-a / 97.846,55 kuna, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištima održanim 5. travnja 2019. i 14. lipnja 2019., kao i na trošak sastavljanja više od četiri obrazložena podneska te trošak odgovora na žalbu od 14. srpnja 2021. Po ocjeni ovog suda, predmetni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

175. Slijedom navedenog, odlučeno je pod točkama V. i VI. izreke rješenja.

176. Umješaču pod 2. Erste Group Bank AG, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, osnovano pripada po 500 bodova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 5. travnja 2019. (Tbr. 9.5. Tarife), 250,5 bodova za zastupanje na ročištu održanom 14. lipnja 2019. (Tbr. 9.2. Tarife) te po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 18. listopada 2019., 14. veljače 2020., 23. listopada 2020. i 2. ožujka 2023. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, umješaču pod 1. je valjalo priznati ukupno 4.300,50 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), umješaču pod 2. je valjalo priznati ukupno 64.507,50 kuna, uvećano za 25% PDV-a (16.126,87 kuna), odnosno sveukupno 80.634,37 kuna / 10.702,02 EUR-a.

177. Umješaču pod 2. Erste Group Bank AG je na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 80.634,37 kuna / 10.702,02 EUR-a dosuđena i zakonska zatezna kamata (članak 151. stavak 3. ZPP-a), koja na taj iznos teče od 17. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

178. Zahtjev umješača pod 2. Erste Group Bank AG odbijen je kao neosnovan za više zatraženi iznos od 11.756,26 EUR-a / 88.577,56 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištima održanim 5. travnja 2019. i 14. lipnja 2019., kao i na trošak sastavljanja više od četiri obrazložena podneska te trošak odgovora na žalbu od 5. svibnja 2021. Po ocjeni ovog suda, predmetni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Osim toga, umješaču pod 2. nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

179. Slijedom navedenog, odlučeno je pod točkama VII. i VIII. izreke rješenja. 180. Rok za izvršenje činidbe određen je člankom 328. stavak 2. ZPP-a.

181. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 17. travnja 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Mladenu Oštri, odvjetniku u Splitu

- tuženiku pod 1. Gradu Splitu po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu

- tuženiku pod 2. Sportskom gradu TPN d.o.o. u stečaju po punomoćniku Vjekoslavu Mladineu, odvjetniku u Splitu

- umješaču pod 1. Unicredit Bank Austria AG po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri d.o.o. iz Zagreba

- umješaču pod 2. Erste Group Bank AG Damjanu Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. iz Zagreba

- u spis

Broj zapisa: 9-30857-a2d95

Kontrolni broj: 06e5b-78aec-43f70

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.