REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-572/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić kao predsjednice vijeća, Berislava Devčića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branimira Miljevića kao člana vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: …, Z., koji je zastupan po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnici E. G., dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv I-tuženika – protutužitelja (dalje u tekstu: I-tuženik) B. S. iz S., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. C., odvjetniku iz S. i privremenom punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., preuzimatelju ureda pok. J. F., odvjetnika iz S., te protiv II- tužene M. S., OIB: … i III-tuženika M. S., OIB: …, oboje iz S., V., radi utvrđenja, predaje, isplate i sklapanja ugovora, rješavajući žalbe tužitelja i I-tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu

, poslovni broj: Ps-196/15 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba I-tuženika B. S. odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu

, poslovni broj: Ps-196/15 od 20. prosinca 2021., u točki I., III., IV., V.,

VI., VII. i VIII. izreke.

II. Žalba tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu

, poslovni

broj: Ps-196/15 od 20. prosinca 2021., u točki II. izreke, i sudi:

Dužni su tuženici isprazniti od osoba i stvari službeni stan u S., (šifra …) prizemlje, površine 48,31 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika i nalazi se na ZK čest. zem. … k.o. S., k.č.8047/1 k.o. S., koja u naravi predstavlja zgradu u S. luci, te tako slobodan od osoba i stvari navedeni stan predati u posjed tužitelju, i to u roku od 15 dana nakon podmirenja tražbine u iznosu od 5.249,41 eura/ 39.551,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj HŽ Infrastruktura d.o.o. u obvezi isplatiti I-tuženiku B. S. na ime korisnog ulaganja u predmetni stan, kako je to odlučeno u točki V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Utvrđuje se da je otkazan Ugovor o korištenju stana za službene potrebe zaključen 16. studenog 1999.g. između HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. Z., pravnog prednika tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. Z., OIB: … kao vlasnika službenog stana u S., (šifra …) prizemlje, površine 48,31 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika i nalazi se na ZK čest. zem. … k.o. S., k.č.8047/1 k.o. S. i tuženika ad. 1. B. S., OIB … kao korisnika toga stana.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari službeni stan u S. (šifra …) prizemlje, površine 48,31 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika i nalazi se na ZK čest. zem. .... k.o. S., k.č.8047/1 k.o. S., koja u naravi predstavlja zgradu u S. luci, te tako slobodan od osoba i stvari navedeni stan predati u posjed tužitelju.“

III. Dužan je tuženik ad 1. B. S. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.765,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 203,48 kn od 15.07.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.08.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.09.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.10.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.11.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.12.2013.

- na iznos od 203,48 kn od 15.01.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.02.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.03.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.04.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.05.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.06.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.07.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.08.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.09.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.10.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.11.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.12.2014.

- na iznos od 203,48 kn od 15.01.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.02.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.03.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.04.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.05.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.06.2015.

- na iznos od 316,53 kn od 15.07.2015. pa do isplate tih iznosa po stopi od 12% godišnje od 15. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke ove presude, i to za više zatraženu solidarnu isplatu svih tuženika iznosa od 5.765,30 kn sa zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužen je tužitelj u rok 15 dana isplatiti tuženiku ad. 1. B. S. iznos od 39.551,70 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Za više zatraženo od dosuđenog u točki V. izreke ove presude, i to za više zatražen iznos od 160.448,30 na ime glavnice sa zateznim kamatama na taj iznos, protutužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev B. S. koji glasi:

„I. Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sljedećeg sadržaja:

1- Na temelju čl. 31. st 1. Zakona o najmu stanova HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. (OIB: …), kao najmodavac (u daljnjem tekstu najmodavac), daje B. S. (OIB: …) iz S., u najam stan u S., površine 48,31 m2 koji se nalazi u prizemlju stambenog objekta, kao zaštićenom najmoprimcu (u daljnjem tekstu najmoprimac).

2- Uz najmoprimca stan će koristiti kao članovi njegovog domaćinstva supruga M. S.. 3- Stranke ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 158,26 kn koju najamninu najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca.

4- Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana. 5- Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.

6- Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri.

7- Najmoprimac je dužen pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od oštećenja i kvarova.

8- Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.

9- Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan omogućiti.

10- Stranke su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

11- Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.

12- Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužen je istoga predati najmodavcu. 13- Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove presude.

II. Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st.2, ZOO- a.“

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka II., IV., V. i VIII. izreke) žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da tužbeni zahtjev tužitelja na predaju nekretnine u posjed u cijelosti usvoji kao osnovan, a da protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti odbije kao neosnovan ili da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

2.1. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka nerazumljiva i proturječi razlozima presude, te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a da je osobito nejasno zbog čega odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom kojim je tražio predaju stana kada je utvrdio da je otkazan predmetni ugovor o korištenju stana za službene potrebe od 16. studenog 1999. i kada je utvrdio da I-tuženik nije platio naknadu za korištenje stana duže od dvije godine, a da je tužitelj dokazao da je vlasnik spornog stana.

2.2. Tužitelj, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je I-tuženik pošteni posjednik i da sukladno članku 162. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV) ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove obzirom da je u postupku utvrđeno da je tuženik nepošteni posjednik od 25. rujna 2018., a da je svoj protutužbeni zahtjev kojim traži isplatu od 200.000,00 kn na ime ulaganja u predmetni stan podnio 7. studenog 2018., te da mu kao nepoštenom posjedniku eventualno pripada pravo na naknadu samo nužnih troškova.

2.3. Osim toga tužitelj žalbenim navodima osporava nalaz i mišljenje vještaka nalazeći da vještak u svom nalazu i mišljenju nije razlučio koji su od utvrđenih troškova bili nužni, a koji korisni, te navodi da prvostupanjski sud neosnovano utvrđuje da je osnovan protutužbeni zahtjev I-tuženika za naknadom korisnih troškova, s tim da u konkretnom slučaju nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadom nužnih troškova jer je navedenim ugovorom o korištenju stana ugovoreno da I-tuženik snosi sve redovne troškove održavanja stana, a da slijedom svega navedenog nije osnovan niti njegov zahtjev retencije ili zadržanja stana pozivom na odredbu članka 163. stavka 1. ZV-a, tim više što I-tuženik u svom protutužbenom zahtjevu nije niti tražio pravo retencije nego samo isplatu na ime svojih ulaganja.

3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I., III., VI., VII. i VIII. izreke) žalbu je podnio I-tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da se presuda u pobijanom dijelu ukine.

3.1. I-tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz razloga što je presudu objavio na ročištu održanom 20. prosinca 2021. u 11,45 sati, a rješenje za objavu i uručenje donio je i elektronski potpisao istog dana u 12,34 sata pa da je nejasno kako je donio presudu prije nego što je donio rješenje kojim je odredio ročište za objavu presude, zatim da je nejasno zašto u uvodu presude nije naznačio da su tuženici M. S. i M. S. zastupani po punomoćnicima J. C. i T. V. jer ukoliko nisu zastupani po njima da im nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer im nisu dostavljani zapisnici i podnesci iz spisa.

3.2. I-tuženik, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku nego Republika Hrvatska koja je taj stan stekla temeljem članka 15. Zakona o željeznici (NN 93/13, 148/13 i 73/17), a da je osim toga tužitelj samo jedan od slijednika HŽ Hrvatskih željeznica d.d. i da nije ovlašten tražiti raskid ugovor o korištenju stana za službene potrebe, zatim da je prvostupanjski sud neosnovano obvezao žalitelja na isplatu iznosa od 5.765,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama iz razloga što on za vrijeme dok je bio na snazi navedeni ugovor nije trebao plaćati naknadu.

3.3. Osim toga I-tuženik navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokaz građevinskim vještačenjem po drugom vještaku iako je I-tuženik nezadovoljan provedenim vještačenjem zatražio da se provede novo vještačenje po drugom vještaku, a zbog čega ga je neosnovano odbio sa tužbenim zahtjevom kojim je zatražio isplatu iznosa od 160.448,30 kn sa zateznim kamatama, kao i da je neosnovano odbio njegov istaknuti prigovor prava na dom obzirom da su tuženici u predmetni stan uselili 1989. i od tada je predmetni stan njihov jedini dom. Tuženik je mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio i o troškovima postupka obzirom da je on uspio u postupku u većem omjeru od tužitelja, te da mu je trebalo priznati zatražene troškove parničnog postupka prema postignutom uspjehu, a da II- tuženoj i III-tuženiku nisu priznati troškovi iako su u cijelosti uspjeli u postupku.

4. U odgovoru na žalbu I-tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan.

4.1. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu I-tuženika.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba I-tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je otkazan Ugovor o korištenju stana za službene potrebe zaključen 16. studenog 1999. između pravnog prednika tužitelja kao vlasnika službenog stana u S. (šifra …), prizemlje, površine 48,31 m2 i nalazi se na ZK čest. zem. … k.o. S., kč. br. 8047/1 k.o. S. i I-tuženika kao korisnika toga stana, te da se obvežu tuženici da isele iz tog stana i da ga predaju u posjed, te da isplate tužitelju na ime naknade za njegovo korištenje iznos od 5.765,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev I-tuženika kojim traži da se obveže tužitelj da mu na ime ulaganja u isti stan isplati iznos od 200.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, zatim da se izmjeni (zamjeni) ugovor o najmu stana sadržaja pobliže označenog u točki VII. izreke ili da će ga u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda.

7. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Iako osnovano I-tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud rješenje kojim je odredio ročište za objavu i uručenje presude elektronski potpisao nakon što je objavio presudu na ročištu održanom 20. prosinca 2021., navedenim propustom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju žalbom ukazuje I- tuženik, budući navedena nepravilnost nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7.2. Prvostupanjski sud je, nadalje, u uvodu pobijane presude pravilno naznačio da je samo I-tuženik zastupan po punomoćnicima J. C. i T. V. iz razloga što iz spisa proizlazi da tuženici M. S. i M. S. nisu dali punomoć za zastupanje navedenim odvjetnicima, dok žalba I-tuženika u dijelu kojim ističe da tuženicima M. S. i M. S., u slučaju da nema navedene punomoći, nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer im nisu dostavljani zapisnici i podnesci iz spisa, nije dopuštena, budući tuženici M. S. i M. S. nisu podnijeli žalbu iako im je prvostupanjska presuda uredno dostavljena, a I- tuženik nema pravni interes za isticanje tog navoda.

8. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pravni položaj tužitelja u ovom postupku po pitanju njegove aktivne legitimacije, jer je tužitelj kao trgovačko društvo osnovan temeljem Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. (NN 153/05 i 57/12) radi upravljanja željezničkom infrastrukturom i infrastrukturnim pojasom, te je jedan od pravnih slijednika tog društva.

8.1. Isto tako Ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenog između Republike Hrvatske zastupane i HŽ Infrastrukture d.o.o. Zagreb 15. lipnja 2008. i Aneksom 1 navedenog Ugovora o upravljanju od dana 7. prosinca 2010. tužitelj je između ostalog ovlašten da u skladu s pozitivnim propisima raspolaže i sklapa ugovore o zakupu zemljišta i poslovnih prostora, najma i korištenja službenih stanova odnosno uporabu nekretnina u sklopu željezničke infrastrukture.

10. U postupku je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrđeno:

- da je I-tuženik B. S. bio zaposlenik tužitelja odnosno njegovog pravnog prednika HŽ - Hrvatske željeznice od 1975. i to na radnom mjestu željezničara;

- da se predmetni stan nalazi u objektu koji se u prošlosti koristio kao poslovni prostor koji se nalazi uz samu željezničku prugu;

- da pored tog objekta pruga završava, jer je prekinuta objektom trgovačkog centra „D.“, što je utvrđeno očevidom na terenu;

- da je I-tuženik 1989. uz suglasnost tadašnjih odgovornih osoba tužitelja predmetni poslovni prostor prenamijenio u stan, budući u tom trenutku više nije bilo stambene izgradnje, a kako I-tuženik nije riješio svoje stambeno pitanje tadašnje odgovorne osobe tužitelja su mu dopustile da o svom trošku prenamjeni poslovne prostore u predmetni stan i tu stanuje sa svojom obitelji;

- da je I-tuženik u tom stanu stanovao od 1989. do 1999. uz usmenu suglasnost tadašnje uprave tužitelja;

- da su 16. studenog 1999. I-tuženik i pravni prednik tužitelja Hrvatske željeznice, sukladno tada važećim propisima - Pravilniku o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih kredita zaposlenicima HŽ Hrvatske željeznice (Sl. vjesnik HŽ br. 9/96), Upute uprave HŽ-a

… od 24. listopada 1997. i na temelju Odluke uprave HŽ-a br: … od 27. listopada 1999., u sklopili ugovor o korištenju stana za službene potrebe;

- da su tim ugovorom tužitelj i I-tuženik ugovorili: da tužitelj, kao vlasnik stana, predmetni stan predaje na korištenje B. S. i da uz njega taj stan mogu koristiti i članovi njegove obitelji supruga i djeca (II-tužena i III-tuženik); da naknada za korištenje tog stana iznosi 158,26 kn mjesečno te da dospijeva 15-tog u mjesecu; da troškovi redovnog korištenja stana, kao i troškovi samog korištenja padaju na teret korisnika stana; da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, a da su razlozi za otkaz ugovora prestanak obavljanja poslova zbog kojih je korisnik stana dobio službeni stan na korištenje (bez krivnje ili svojom krivnjom) i u slučaju odlaska korisnika stana iz HŽ-a;

- da su prije sklapanja ugovora o korištenu predmetnog stana, i to dana 5. svibnja 1998. pravni prednik tužitelja i I-tuženik sklopili ugovor o radu kojim je B. S. raspoređen na radno mjesto rukovoditelja manevre u jedinici kolodvor S.;

- da se predmetni stan nalazi u objektu u S. anagrafske oznake S., V., na nekretnini oznake čest. zem. … (k.č. 8047/1) k.o. S.;

- da je čest. zem. …, izgrađeno zemljište, željeznička pruga, cesta, ukupne površine 53987m2 (izgrađeno zemljište 231 m2, željeznička pruga 52512 m2, cesta 1244 m2) k.o. S. upisana u zemljišnoj knjizi u POPISU I u kojem je kao vlasnik upisano Javno dobro, što proizlazi zemljišne knjige dostupne na službenoj stranici Ministarstva (https://…);

- da je navedena čestica čest. zem. … k.o. S. unutar granica infrastrukturnog pojasa, a što proizlazi iz potvrde od 22. siječnja 2019.;

- da je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća pravni prednik tužitelja nakon neuspješnog pokušaja iseljenja radnika koji su stanovali u njegom prostorima popisao sve prostore u kojima radnici stanuju i napravio kategorizaciju tih prostora na službeni stan i redovni stan, a koja kategorizacija se odnosila na način stanovanja, a ne funkciju prostora u kojem su radnici stanovali, tako da se: pojam službeni stan odnosio na stan u kojem je radnik stanovao dok radio za tužitelja HŽ, pojam redovni stan odnosio na stan sa slobodno ugovorenom najamninom u kojem je radnik mogao stanovati sa svojom obitelji dok god plaća najamninu pod uvjetom da taj prostor nije potreban HŽ-u, te da su stanovi u infrastrukturnom pojasu mogli biti samo službeni stanovi i da nikako nisu mogli prijeći u redovne stanove, a što sve proizlazi i iz iskaza svjedokinje J. K., umirovljene zaposlenice tužitelja koja je radila u Službi za nekretnine tužitelja;

- da je I-tuženiku dana 31. ožujka 2006. prestao radni odnos kod tužitelja, i to temeljem sporazumnog prestanka radnog odnosa od 31. ožujka 2006., te da je tužitelj danas u mirovini;

- da je 25. siječnja 2011. tužitelj otkazao I-tuženiku predmetni ugovor o korištenju stana za službene potrebe zbog neplaćanja ugovorene naknade za dvije godine i četiri mjeseca, koji dug je na dan 15. siječnja 2011. iznosio 4.476,56 kn, te da I- tuženik nije dokazao da je platio predmetnu naknadu za korištenje stana;

- da je otkaz ugovora o korištenju stana za službene potrebe zbog neplaćanja ugovorene naknade I-tuženik zaprimio tek na ročištu od 25. rujna 2018. po punomoćniku, i to iz razloga što se otkaz kojeg je tužitelj uputio poštom vratio s naznakom dostavljača „nije tražio“.

9. Prije svega nisu osnovani žalbeni navodi I-tuženika kojima tvrdi da nije u obvezi platiti tužitelju iznos od 5.765,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama iz razloga što za vrijeme dok je bio na snazi predmetni ugovor o korištenju stana za službene potrebe nije trebao plaćati naknadu, budući iz navedenog ugovora proizlazi da je ugovorena naknada za korištenje stana u iznosu od 158,26 kn mjesečno i da dospijeva 15-tog u mjesecu, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u točki III. i IV. izreke potvrditi.

10. Obzirom da je u postupku utvrđeno da I-tuženik nije platio ugovorenu naknadu za korištenje stana dvije godine i četiri mjeseca i da je tužitelj na ročištu od 25. rujna 2018. priopćio I-tuženiku da je zbog neispunjenja navedene obveze otkazao odnosno raskinuo ugovor o korištenju stana za službene potrebe, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke iz članka 127. i 130. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), te je pravilno donio deklaratornu odluku kojom je u točki I. izreke utvrdio da je navedeni ugovor raskinut. 11. U vrijeme useljenja I-tuženika u predmetni stan 1989. godine bio je na snazi Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93, dalje: ZSO) kojim je u članku 8. stavku 1. točki 3. bilo propisano da se na stanu za službene potrebe ne može steći stanarsko pravo, dok prema odredbama Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18) na stanu za službene potrebe nije moguće sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom.

11.1. Osim toga Odlukom o zabrani dodjele stanarskih prava (NN 104/95) propisano je da se zabranjuje davanje na korištenje radi stjecanja stanarskog prava stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno stanova u društvenom vlasništvu, na kojima pravo korištenja i raspolaganja ima Republika Hrvatska, te stanova u vlasništvu pravnih osoba u kojima Republika Hrvatska ima više od 51% dionica ili udjela, nego da se ti stanovi mogu dati na korištenje samo kao stanovi za službene potrebe, uz naknadu što se uređuje posebnim ugovorom. Obzirom da je tužitelj državna tvrtka koju je država osnovala radi upravljanja željezničkom infrastrukturom, tužitelj je sukladno navedenoj Odluci donio Pravilnik o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih kredita zaposlenicima HŽ Hrvatske željeznice (Sl. vjesnik HŽ br. 9/96), temeljem kojeg je sklopljen predmetni ugovor o korištenju stana za službene potrebe 16. studenog 1999.

12. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da se I-tuženik 1989. uselio u poslovne prostore tužitelja na kojima nije bilo moguće stjecanje stanarskog prava, te nakon što je vlastitim sredstvima te poslovne prostore adaptirao u stan i da je taj stan kategoriziran kao stan za službene potrebe na kojem nije moguće stjecanje stanarskog prava, niti sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan prigovor tuženika da ima stanarsko pravo, a samim time i pravo na posjed predmetnog stana, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio I-tuženika s protutužbenim zahtjevom kojim je tražio donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.

13. Temeljem provedenih dokaza i provedenog testa razmjernosti, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj kao predmjevani vlasnik nekretnine u smislu odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV), ima jače pravo na predmetni stan u odnosu na tuženike koji stan posjeduju bez pravnoga temelja. Drugostupanjski sud smatra da je zaključak prvostupanjskog suda pravilno utemeljen na provedenim dokazima i provedenom testu razmjernosti.

13.1. Pri provođenju testa razmjernosti prvostupanjski sud je ocijenio razmjernost između prava tužitelja koje se temelji se na njegovim vlasničkim pravima koja proizlaze iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i prava tuženika zajamčena člankom 34. stavkom 1. Ustava koji glasi: Dom je nepovrediv“ i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji glasi:

a. Svatko ima pravo na poštovanje ... doma...

b. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih."

13.2. Osnovne postavke za primjenu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sukladno relevantnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koje se utvrđuju provođenjem testa razmjernosti su:

- da se mora raditi o pravu koje štiti čl. 8. Konvencije (pravo na dom)

- da mora zaista doći do miješanja u pravo na dom tuženika,

- miješanje mora biti propisano zakonom i mora težiti ostvarenju legitimnog cilja, te - miješanje mora biti nužno u demokratskom društvu.

13.3. U postupku je utvrđeno da je I-tuženik 1998. raspoređen na radno mjesto rukovoditelja manevre u jedinici kolodvor S. i mu je 1999. dan na korištenje službeni stan u S., tako da se u konkretnom slučaju radi o korištenju stana za službene potrebe čije je korištenje funkcionalno povezano s poslom koji se obavlja te koji je određen općim aktom davatelja stana objektom za službene potrebe, odnosno da se radi o službenom stanu unutar infrastrukturnog pojasa u kojem radnik - zaposlenik tužitelja može stanovati samo dok je zaposlen kod tužitelja na poslovima radi kojih mu je taj stan dodijeljen na korištenje, da je I-tuženiku prestao radni odnos kod tužitelja na temelju sporazuma o prestanku ugovora o radu od 31. ožujka 2006., ali da usprkos činjenici da je I-tuženiku 2006. prestao radni odnos da tužitelj nije raskinuo predmetni ugovor nego da je to učinio tek kad I-tuženik nije platio naknadu za korištenje stana u ukupnom iznosu od 4.476,56 kn, što se odnosi na period od dvije godine i četiri mjeseca.

14. Stavljajući u korelaciju sve bitne čimbenike, prije svega postojanje potrebe na strani tužitelja za predmetnim stanom kao stanom za službene potrebe, uz činjenicu da I-tuženik neuredno podmiruje troškove stanovanja, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da pravo tužitelja na mirno upravljanje i uživanje predmetnog stana, preteže nad pravom tuženika na dom i da je u konkretnom slučaju mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu, kao sredstvo za ostvarivanje tužiteljevih vlasničkih prava, pa je u tom smislu žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

15. Odlučujući o dijelu protutužbenog zahtjeva kojim je I-tuženik zatražio naknadu korisnih troškova prvostupanjski sud je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i na temelju nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo J.

Š., dipl. ing. građ., utvrdio:

- da se predmetni objekt nalazi uz samu željezničku prugu, i to na dijelu gdje pruga završava, pa je stoga očito da se u konkretnom slučaju radi o nekadašnjim poslovnim prostorijama Hrvatske željeznice za potrebe te pruge;

- da je objekt dosta dotrajao te da se radi o objektu izgrađenom 1965.;

-da se danas u tom objektu nalazi predmetni stan površine 48,31 m2 koji se sastoji se od sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a sagrađen je na čest. zem. … (k.č. 8047/1) k.o. S.;

- da je tuženik B. S. za prenamjenu poslovnih prostorija (nekadašnjih kancelarija) u stan izvršio slijedeće građevinske radove: -izrada pregradnih zidova kako bi se prostor kuhinje odijelio od ostalog dijela prizemlja, -izrada pregradnog zida tuša, - bojanje zidova kuhinje svako 2 godine, -bojanje zidova soba svako 4 godine, - ugradnja podnih i zidnih keramičkih pločica u kuhinji i tuš kabini, -ugradnja laminata u zapadnoj sobi, -promijenjeno krilo sobnih vrata (okvir nije mijenjan), -sanacija poda u istočnoj sobi radi podizanja betona, -bojanje prozora i vrata u sobama, -priključak vode i odvoda za perilicu, -ugradnja tuša, bojlera i wc školjke sa vodokotlićem, - ugradnja 4 utičnice u kuhinji i 1 u sanitarnom čvoru, -ugradnja 2 prekidača u kuhinji i 1 u sanitarnom čvoru, -ugradnja 3 rasvjetna tijela u kuhinji i 1 u sanitarnom čvoru;

- da vrijednost navedenih korisnih radova izraženo u današnjim cijenama iznosi 39.551,70 kn.

16. Obzirom da je navedeni nalaz i mišljenje prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kako logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke, a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud, samim time je smatrao da nije bilo potrebno provođenje vještačenja po drugom vještaku kako je to predložio I-tuženik, zatim da je I-tuženik, koji je do 25. rujna 2018. bio pošteni posjednik, troškove prenamjene iz poslovnih prostorija u stan snosio 1989. uz usmenu suglasnost tadašnji odgovornih osoba tužitelja i prije sklapanja ugovora o korištenju stana iz 1999., dakle da je te troškove učinio kao pošteni posjednik, te da su ti troškovi svakako bili korisni tužitelju koji je od poslovnih prostora koji se više nisu koristili dobio službeni stan za smještaj svojih radnika, tako da I-tuženik i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ima pravo na naknadu korisnih troškova u iznosu od 39.551,70 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, zbog čega je valjalo žalbe tužitelja i I-tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovane, a pobijanu presudu u točki V. i VI. potvrditi.

17. Međutim, osnovano tužitelj žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov tužbeni zahtjev za iseljenjem tuženika iz stana i predaje istog u posjed tužitelju iz razloga što smatra da je osnovan prigovor I-tuženika da ima pravo retencije ili zadržanja (ius retencionis) stana dok mu tužitelj ne isplati (naknadi) troškove korisnog ulaganja u predmetni stan.

17.1. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana koji je sukladno članku 161. stavku 1. ZV-a zatražio da mu tuženici predaju svoj posjed tog stana koji isti koriste bez pravnog osnova od 25. rujna 2018., tako da je po mišljenju ovog suda njegov tužbeni zahtjev osnovan, s tim da tuženici obzirom na istaknuti prigovor prava retencije ne moraju predati navedeni stan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nego u roku od 15 dana nakon podmirenja tražbine u iznosu od 5.249,41 eura/ 39.551,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj HŽ Infrastruktura d.o.o. u obvezi isplatiti I-tuženiku B. S. na ime korisnog ulaganja u predmetni stan, a kako je to odlučeno u točki V. izreke, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i odlučiti kao u točki II. izreke.

18. Ovaj sud je potvrdio odluku o troškovima postupka iako je djelomično preinačio pobijanu presudu budući su stranke i nakon preinačenja podjednako uspjele u sporu, dok o troškovima žalbenog postupka nije odlučivao jer ga žalitelji nisu niti zatražili.

19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 17. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić, v.r.