REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-919/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad1/ P. A. S. (P./P. A. S.),

A., L. M., , OIB:, i ad2/ C.

M. S. (K./K. M. S.), A., L.P.,

OIB:, koje zastupa V. S. iz Z.,

a koju zastupa N. J., odvjetnik u S., protiv

tuženika ad1/ N. MI. iz S., OIB: i ad2/

R. M. iz S., OIB:, tuženici ad1/ i ad2/

oboje zastupani po pun. S. P., odvjetnici u S., radi predaje u posjed,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. ožujka 2023.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, te tužene ad1/, a na ročištu od 14. travnja 2023.g., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/, te se sudi:

Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima u posjed slobodno od stvari i osoba:

- dio nekretnine označene kao čest. zem. 500 (kat. čest. 250) Z.U. 915 k.o. S., u površini od 210 m2, i to baš dio koji je označen slovima ABCFA i obojen žutom bojom na grafičkom prikazu „ Vještva identifikacija nekretnina kat. čest. 250, 252/1 (zk-čest. zem. 500, 515/1) k.o. S.“ izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju T. D. dipl. ing. geodezije, u P., u srpnju 2022.g., a koji grafički prikaz predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

- dio nekretnine označene kao č. zem. 515/1 (kat.čest. 252/1) z.u. 1446 k.o. S. u površini od 30 m2, i to baš dio koji je označen slovima CDEFC i obojen šrafirano plavom bojom na grafičkom prikazu „Vještva identifikacija nekretnina kat.čest. 250, 252/1 (zk-čest.zem. 500, 515/1) k.o. S., izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju T. D. dipl. ing. geodezije, u P., u srpnju 2022.g., a

koji grafički prikaz predstavlja sastavni dio izreke ove presude,

dok se za više zatraženo preko dosuđenog, u dijelu kojim je zatraženo da se tuženici solidarno obvežu, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade parnični trošak u iznosu od 10.836,48 € / 81.647,48 kn, zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 14. travnja 2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

Obrazloženje

1. Dana 07. veljače 2008. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj su tužitelji naveli da su suvlasnici nekretnina označenih kao čest zem 500, z.u. 915, k.o. S., čest zem 515, z.u. 1446, k.o. S-, u naravi smještenih u predjelu

S-. Tuženici prilikom izgradnje obiteljske kuće, na zemljištu koje graniči s navedenim zemljištem u vlasnosti tužitelja su prekoračili među, te na taj način građenjem zahvatili dijelove naprijed naznačenih nekretnina tužitelja. Tužitelji koji prebivaju u A. i da su odmah po saznanju za uzurpaciju upozorili tuženike na protupravnost njihovih radnji. Protivljenje i zabranu da su pogotovo očitovali putem svoje punomoćnice V. S., a koja je više puta u pratnji trećih osoba

odlazila na predmetne nekretnine, te upozoravala tuženike da svojim postupanjem vrše samovlast i uzurpaciju. Nekoliko godina nakon tuženici su protuzakonito okupirali i drugi dio tužiteljevih nekretnina, nastavili s grubim samovlasnim postupanjem, mimo volje i znanja tužitelja, kao vlasnika, te oformili na predmetnim nekretninama sebi vrt, ogradili dio istih zemljišta na način da su oko uzurpirane površine podigli armirane betonske zidove, onemogućivši tužiteljima bilo kakvo raspolaganje tim dijelovima nekretnina, ali i mijenjajući time prvobitni oblik, reljefna svojstva i namjenu njihovih zemljišta. Tužitelji su u mjesecu travnju 2007. posljednji put opomenuli tuženike na postojanje naprijed iznesene nerazjašnjene situacije, te im ponudili mirno rješenje spora. Istakli su da je tužiteljima nastala i nastaje imovinska šteta, da im pripada naknada u visini zakupnine za okupiranu površinu zemljišta, te naknada za pretrpljenu štetu. Te su predložili da se donese presuda da su tuženici dužni predati tužiteljima u posjed predmetne nekretnine, naknaditi tržišnu vrijednost dijelova nekretnina, te isplatu na ime naknade materijalne štete glede uzurpacije zemljišta. Tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev 27. veljače 2014., a radi predaje u posjed, sukladno nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju P. V. u predmetu broj Pi-56/12.

2. U odgovoru na tužbu od 30. travnja 2009. tuženi su naveli da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, da je iz izvatka z.u. 915 razvidno da su suvlasnici i to svaki za ½ dijela, S. P. i S. K., a da su u tužbi navedena druga imena, da

se tužitelj u tužbi poziva na z.u. 1446 k.o. S. za čest zem 515 koja ne prileži spisu, da je iz zapisnika S. z i. p. od 12. 10. 1989.

proizlazi da je prijava podnesena od strane S. P. protiv obitelji B.,

M. i S. na kat čest 241 – čest zem 501/1 k.o. S., a ne na čest zem navedene u tužbi. Obzirom na životnu dob tuženih da isti nisu mogli 1989. izvršiti uzurpaciju navedene nekretnine, da se može govoriti eventualno o pravnim prednicima tuženih, a protekom vremena tuženici su kao savjesni posjednici postali dosjelošću vlasnicima navedenih nekretnina, pa da će ustati tužbom glede utvrđivanja prava vlasništva istih. Fotografije koje prileže spisu da su privatne pa ne mogu služiti kao dokaz, stoga da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

3. Raspravnim rješenjem sa zapisnika od 19. siječnja 2012. razdvojeno je postupanje u odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva koja se odnosi na predaju u posjed od postupanja u odnosu na točke od pod II. do pod IV. tužbenog zahtjeva, a radi isplate,

po kojim točkama je formiran novi spis.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to izvadak iz zemljišne knjige za čest zem 500, čest zem 515 z.u. 915 k.o. S.

(prilog tužbi K-L), prerisi katastarskog plana k.o. S. od 17. travnja 2007. (prilog tužbi M-N), zapisnik O. s. z i. p. O. S. od

12. 10. 1989. (prilog tužbi O), fotografije priložene u spis (prilog tužbi od P-S), prijedlog za mirno rješenje spora upućen tuženima 23. travnja 2007. (list 5 spisa), uvidom u domovnice za tužitelje (list 30-31 spisa), ugovor o kupoprodaji zemljišta zaključen između tužitelja s jedne strane kao prodavatelja, te N. M. s druge strane kao kupca 27. ožujka 2015. (list 52-58 spisa), ugovor o kupoprodaji zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i I. V. kao kupca s druge strane 17. prosinca 1996. (list 59-61 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji između tužitelja i V. I. od 8. ožujka 2005. (list 62-63 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i M. L. kao kupca 18. siječnja 2008. (list 64-67 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i M.

B. kao kupca s druge strane 25. rujna 2007. (list 68-71 spisa), ugovor br. 4/14 o kupoprodaji nekretnine između M. B. i H.-a (list 72-75 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i A. S. kao kupca s druge strane 14. 11. 2008. (list 76-79 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i J. T. kao kupca od 14. studenog 2008. (list 80-83 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i T. R. kao kupca od 14. studenog 2008. (list 84-87 spisa), rješenje Z- 4265/18 Općinskog suda u Splitu od 3. prosinca 2018. (list 93-94 spisa), ovjereni prijevod punomoći tužitelja sa Španjolskog jezika (list 98-120 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čest zem 500 z.u. 915 k.o. S. od 17. rujna 2019., za čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S. od 17. rujna 2019., povijesnog prikaza čest zem 515

z.u. 1446 k.o. S.od 17. rujna 2019. (list 121-128 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja kao prodavatelja s jedne strane i V. T.od 30. travnja 2010., te aneks istog (list 129-136 spisa), saslušana je svjedokinja

V. S. (list 16-17 spisa), pregledan je priloženi spis Pi-56/12.

5. Presudom ovog suda posl. broj P-5024/2018 od 27. studenoga 2019.g.suđeno je:

»Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana solidarno predati tužiteljima u posjed, slobodno od stvari i osoba:

- dio nekretnine označene kao čest zem 500 (kat. čest 250), z.u. 915, k.o. S., u površini od 183 m2 i to baš dio označen slovima R, A, J, K, P, R, na skici lica mjesta u stručnom nalazu – vještvu za spis Općinskog suda u Splitu broj Pi-56/12 izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. V., ing. geod., a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude

- dio nekretnine označene kao čest zem 515 (kat. čest 252), z.u. 1446, k.o. S.,

u površini od 47 m2 i to baš dio označen slovima A,B,C,J,A na skici lica mjesta u stručnom nalazu – vještvu za spis Općinskog suda u Splitu broj Pi-56/12 izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. V., ing. geod., a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude

koji dijelovi istih nekretnina u naravi predstavljaju vrt ograđen betonskim zidovima koji je položen sjeverno od stambene zgrade tuženika anagrafske oznake S..

Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 30.220,00 kuna (trideset tisuća dvjesto dvadeset kuna) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 27. studenog 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime troškova parničnog postupka zahtjev je odbijen kao neosnovan.«

6. Rješavajući po žalbi tuženika, Županijski sud u Zagrebu je svojim Rješenjem posl. broj 22Gž-768-20-2 od 03. ožujka 2020.g. ukinuo gore citiranu presudu ovog suda i predmet je vratio ovom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja gore citiranog rješenja proizlazi da tužitelji, kao vlasnici neposjednici spornih nekretnina tužbenim zahtjevom traže da im tuženici kao posjednici nevlasnici istih solidarno predaju u posjed točno određene dijelove čest zem 500 (kat. čest 250), z.u. 915, k.o. S. i čest zem 515 (kat. čest 252), z.u. 1446, k.o. S., kako je to označeno u skici mjerničkog vještaka P. V., ing. geod. sačinjene za spis Općinskog suda u

Splitu broj Pi-56/12. Prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim primjenom odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), te da tužitelji kao vlasnici imaju pravo tražiti od tuženika kao posjednika nevlasnika predmetnih nekretnina da im iste predaju u posjed s obzirom na nepobitnu činjenicu njihovog suvlasništva nekretnina svakog u 1/2 dijela, identitet nekretnina utvrđen u spisu Općinskog suda u Splitu broj Pi-56/12 tamo provedenim mjerničkim vještačenjem i neosnovanosti prigovora tuženika da bi oni imali pravo na posjed budući su vlasništvo istih stekli temeljem dosjelosti, jer takvo što nisu dokazali u ovome postupku. Žalitelji u žalbi ustraju kod navoda da su vlasništvo spornih nekretnina stekli temeljem dosjelosti, na koju okolnost su predložili dokaze koje sud prvog stupnja nije proveo, prije svega nije niti proveo dokaz saslušanjem tuženice kao stranke, te iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženici ne prihvaćaju procesnopravne zaključke prvostupanjskog suda utemeljene,

kako proizlazi iz obrazloženja presude, na odredbi čl. 221a. ZPP. Obzirom na stanje spisa i navode žalbe, ovaj sud ne može, za sada, prihvatiti naprijed navedeni zaključak suda prvog stupnja.

- da je prije svega, za navesti da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2013. godine (Narodne novine, broj: 25/13) osobni identifikacijski broj (OIB) stranaka postao sastavni dio sadržaja svakog podneska, ali i uvoda svake odluke (čl. 106 st. 2 i čl. 338. st. 2. ZPP-a), što je u ovom predmetu u potpunosti izostalo, a što je u nastavku postupka potrebno naznačiti.

- da je zatim za navesti da je nedopustivo u izreci presude pozivati se na nacrte i nalaze mjerničkog vještaka iz drugog spisa, u konkretnom slučaju spisa Općinskog suda u Splitu broj Pi-56/12,

- da zatim sud prvog stupnja nalaže tuženicima da solidarno predaju posjed spornih nekretnina, iako se solidarnost u pravilu ne presumira i pasivna solidarnost mora imati određenog osnova u ugovoru, posljednjoj volji ili na zakonu odnosno zakonskim pretpostavkama, a postoji li jedan od navedenih pravnih osnova za solidarnost tuženika, pobijana presuda nema razloga.

- da je nakon provedenog postupka prvostupanjski sud ocijenio da tuženici nisu dokazali postojanje odlučnih činjenica na kojima temelje svoj prigovor koji zahtjev tužitelja ukidaju – prvenstveno nisu dokazali da su vlasništvo spornih nekretnina stekli temeljem dosjelosti, te je, prema, sadržaju obrazloženja, svoj zaključak sud utemeljio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP).

- da za odbijanje nekih od predloženih dokaza kao suvišnih, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije dao potrebne razloge, da su tako tuženici (prvotuženik) na okolnost svojih prigovora i navoda tijekom postupka predložili saslušanje svjedoka (list 14 spisa), podnesak od 31. siječnja 2012., a sud prvog stupnja nije dao razloge zašto iste nije proveo.

- da po mišljenju suda, navedeni razlozi presude glede procesnopravnih zaključaka o rezultatima dokazivanja su nejasni i proturječni, te predstavljaju nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje i sadržajem žalbe.

Naime, kako je prvostupanjski sud izveo samo neke od predloženih dokaza , to je pozivanje na pravilo o teretu dokazivanja u ovom slučaju preuranjeno. Obzirom da je izvođenje određenih dokaza prvog stupnja odbio (saslušanje tuženice kao stranke), a o nekima uopće nije niti odlučio (saslušanje predloženih svjedoka), u kontekstu svega izloženog sud nije mogao zaključiti da tuženici nisu dokazali postojanje odlučnih činjenica. Navedeni zaključak sud, kako proizlazi iz sadržaja obrazloženja presude, pogrešno temelji na odredbi čl. 221a. ZPP, prema kojoj odredbi o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221a. ZPP, moraju biti ispunjene pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu.

- da u procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kada sud nije izveo sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, a koje su tuženici predložili, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a, odredba čl. 221a. ZPP nije se mogla primijeniti.

- da je pogrešnom primjenom odredbe čl. 221a. ZPP-a u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. ZPP-a, jer je ona mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude.

- da je zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1. ZPP-a trebalo riješiti kao u izreci, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze, odnosno za odbijanje dokaza kao suvišnih ukoliko izvođenje istih nije svrsishodno radi utvrđivanja odlučnih činjenica dati potrebne razloge, raspraviti će i ostale žalbene navode, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka, te će potom donijeti novu zakonitu odluku.

7. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su uz dokaze izvedene u postupku koji je prethodio ukidnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu, izveo dokaze saslušanjem svjedoka V. S., Ž. S.,

M. B., T. R., M. L., I. V., M G.,

G. T., J. S., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz

sudjelovanje vještaka mjernika T. D., dipl. ing. geodezije, izveden je dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju

T. D. zaprimljenog kod ovog suda dana 20. srpnja 2022.g., izveden je

dokaz saslušanjem tužene, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP).

9. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodne od stvari i osoba dijela nekretnina označenih kao k.č.250 (čest zem 500) z.u. 915 k.o. S., koje je

u vještvu vještaka T. D. određeno slovima ABCFA, te dijela k.č.252/1

(čest zem. 515/1) z.u. 1446 k.o. S. koje je u vještvu vještaka T. D.

određeno slovima CDEFC. Naime, u nastavku postupka, tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 03.08.22.g., kada su zatražili donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima u posjed slobodno od stvari i osoba:

- dio nekretnine označene kao čest. zem. 500 (kat. čest. 250) Z.U. 915 k.o. S.,

u površini od 210 m2, i to baš dio koji je označen slovima ABCFA i obojen žutom bojom na grafičkom prikazu „ Vještva identifikacija nekretnina kat. čest. 250, 252/1 (zk-čest. zem. 500, 515/1) k.o. S.“ izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju T. D. dipl. ing. geodezije, u P., u srpnju 2022.g., a koji

grafički prikaz predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

- dio nekretnine označene kao č. zem. 515/1 (kat.čest. 252/1) z.u. 1446 k.o. S.

u površini od 30 m2, i to baš dio koji je označen slovima CDEFC i obojen šrafirano plavom bojom na grafičkom prikazu „Vještva identifikacija nekretnina kat.čest. 250, 252/1 (zk-čest.zem. 500, 515/1) k.o. S., izrađenom od stalnog sudskog vještaka

za geodeziju T. D. dipl. ing. geodezije, u P., u srpnju 2022.g., a

koji grafički prikaz predstavlja sastavni dio izreke ove presude,

II Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade parnični trošak«

12. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15, 94/17 dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12.1. Odredbom članka 162. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12.2. Člankom 163. st 1 ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

13. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest zem 500 z.u. 915 k.o. S., za čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S., povijesnim prikazom istih razvidno je da u zemljišnoj knjizi z.u. 1446 k.o. S. za čest zem 515, vinograd površine 2.101 m2

u listu B upisano vlasništvo na V. I. za 291/2101 dijela , M. L., S.,

za 788/4202 dijela, J.To., S., za 12/4202 dijela,

S. A. pok. M. , P. G. za 28/4202 dijela, R. T. , S.,

za 56/21010 dijela, H. e. d.d. za 126/4202 dijela,

M. B., S., za 196/4202 dijela, T. V. za 3590/21010

dijela, K. S. pok. B. za 4352/21010 dijela, P. S. pok.

B. za 4352/21010 dijela. U zemljišnoj knjizi za čest zem 500 z.u. 915 k.o. S., vinograd površine 972 m2 , u listu B upisana je S. K. pok.

B. za ½ dijela, te P. S. pok. B. za ½ dijela. Iz starijeg izvadka iz

zemljišne knjige razvidno je da je za kat. općinu S. u popisnom listu A z.u 915

bila upisana čest zem 500, vinograd 972 m2, te čest zem 515, vinograd 2101 m2, a u listu B kao pravo vlasništva prvog ZK tijela, navedenih čest zem S. K. pok. B. za 3/12 + 3/12, te P. S. pok. B. za 3/12 + 3/12.

14. Iz zapisnika O.s. z i. p. O. S. od 12.

10. 1989. razvidno je da je dežurni inspektor O. S. na prijedlog S.

P. I. protiv B., M., S. podigao prijavu zbog uzurpacije vlasnika,

jer da su izveli put srušili stari zid, izgradili garaže bez dozvole, a na kat čest zem 241 odnosno čest zem 501/1 k.o. S..

15. Pregledom ugovora o kupoprodaji zemljišta zaključenog između tužitelja s jedne strane kao prodavatelja, te N. M. s druge strane kao kupca 27. ožujka 2015. razvidno je da su u točci 1. ugovora suglasno utvrđeno da su prodavatelji suvlasnici nekretnina zemljišta označenog kao čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S. zvane "R." (kat čest 252) svaki po 6147/21010 idealnog vlasničkog dijela,

zemljišta označenog kao čest zem 500 z.u. 915 k.o. S. (kat čest 250) površine 972 m2, svaki po ½ idealnog vlasničkog dijela, u naravi oba zemljišta smještena u predjelu S., da su prodavatelji u odnosu na druge suvlasnike čest zem 515 z.u.

1446 k.o. S. materijalni izdvojeni i omeđeni, svaki na svom dijelu zemljišta, a što da je vidljivo na terenu, pa da prodavateljima pripada stvarno pravo suvlasništva svakome za po ½ dijela nad ostatkom dijela predmetne nekretnine, te isključivo pravo raspolaganja istim dijelom. Navedeno je da se kupac već nalazi u posjedu dijela čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S., te da na tom dijelu ima sagrađen dio stambenog

objekta, kao i na dijelu zemljišta čest zem 500 z.u. 915 k.o. S.. Istim ugovorom je označeno kao predmet prodaje pravo idealnog dijela vlasništva čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S. i to baš suvlasničkog dijela prodavatelja, svakog od po ½ od 55 m2

tj. 27,5 m2 od vlasničkog dijela svakog od prodavatelja od 6147/21010, kao i dio čest zem 500 z.u. 915 k.o. S. u površini od 61 m2, tj. po 30,5 m2 od svakog idealnog vlasničkog dijela prodavatelja koji su vlasnici svaki za po ½ dijela te zemlje. U čl. 2. istog ugovora navedeno prodavatelji prodaju a kupac kupuje 55 m2, tj. od svakog suvlasnika po 27,5 m2 (od svakog po 275/21010 idealnog dijela) dijela od njihovog suvlasničkog dijela, koji za svakog iznosi po 6147/21010 dijela nekretnine oznake čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S. zv. "R." kat čest 252, i to dio zemljišta označen na geodetskoj skici brojevima 3-7-8-9-10-11-12-4-3 , (lik C na skici) grafičkog prikaza od 2. 3. 2015. geodeta P. G., koji dio je omeđen i vidljiv na terenu, a koji dio kupljene čestice izražen u udjelima iznosi za kupca 550/21010. Također prodavatelji prodaju kupcu, a kupac kupuje 61 m2, od toga po 30,5 m2 (od svakog po 61/1944 idealnog dijela) od svakog od suvlasnika, od njihovog suvlasničkog dijela od po ½ svakog od njihove nekretnine oznake čest zem 500, z.u. 915 k.o. S. (kat čest 250), označen na geodetskoj skici brojevima 1-2- 3-4-5-6-1, (lik A na skici), koji suvlasnički dio je kupcu izdvojen i omeđen i kao takav vidljiv na terenu, sve prema skici grafičkog prikaza od 2. 3. 2015. , geodeta P.

G., koja skica je sastavni dio ovog ugovora, a koji dio kupljene čest izražene u dijelovima iznosi za kupca 61/972 (122/1944). Stranke su točkom 10. ovog ugovora suglasne da će prodavatelji nakon zaključenja istog djelomično povući tužbu u parničnim postupcima IIP-253/08 (a što je ovaj postupak koji se sada vodi pod brojem P-5024/2018), te u postupku pod poslovnim brojem Pi-56/12.

16. Uvidom u priloženi spis Pi-56/12 razvidno je da je u istom spisu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. V. u lipnju 2013. (list 51-64 navedenog spisa) izvršeno vještačenje , te da je vještvom utvrđeno da dio sudske čestice 500

(dio kat čest zem 250) označen slovima R,A,J,K,P,R ima površinu od 183 m2 u naravi da je to dio vrta koji koristi tuženik, dio sudske čestice 500 (dio kat čest zem 250) označen slovima K,J,I,N,M,L,K ima površinu od 33 m2 u naravi je dio kuće tuženika s dijelom betonskih stepenica, dio sudske čestice 500 (dio kat čest zem 250) označen slovima P,K,L,M,N,O,P ima površinu od 29 m2 u naravi je dio betonskog dvorišta koje koristi tuženik, dio sudske čestice 515 (dio kat čest zem 252) označen slovima A,B,C,J,A ima površinu od 47 m2 u naravi je to dio vrta kojeg koristi tuženik, dio sudske čestice 515 (dio kat čest zem 252) označen slovima J,C,D,E,F,G,S,T,U,V,Z,X,H,I,J ima površinu od 60 m2 u naravi je dio kuće tužitelja s dijelom betonskih stepenica. Vještak je izveo zaključak da stanje na terenu ne odgovara stanju koje se vodi u katastru, a to neslaganje da se očituje u tome što je tuženik ogradio dio sudske čest 500 i 515 k.o. S., a da taj dio nije evidentiran u

Katastru. Stranke nisu imale primjedbe na navedeno vještvo. Isto vještvo je prihvatio ovaj sud kao objektivno, uvjerljivo, sastavljeno po pravilima struke.

Iz navedenog spisa je razvidno da su stranke povukli tužbene zahtjeve o kojima se raspravljalo u ovom postupku, a jer su se dogovorile u pogledu navedenih točaka.

17. Očevidom na licu mjesta provedenom u ovom postupku dana 18. svibnja 2022.g. sud je utvrdio da je predmet očevida nekretnina u naravi izorano zemljište, sa svih strana evidentirano jasnim oznakama zidova i do linije protezanja tri bora. Navedeni predmet spora po podacima kojima raspolaže pada eventualno na dvije katastarske,

odnosno sudske čestice i to kat. čest. 250 i kat čest. 252/1 odnosno sudskih oznaka čest. zem. 500 i 515/1 k.o. S..

18. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. T. D., sud je utvrdio:

- da je predmet tužbe radi predaje – povrata dio nekretnina kat. ozn. k.č. 250 i 252/1 (zk.č.z. 500 i 515/1) k.o. S.,

- da se po podacima P. u. z k. u S. k.č. 250 (zk.č.z.500) k.o. S. vodi kao kultura kuća (dio) šuma i zgrada (dio) ukupne površine 972 m2, a upisanih posjednika S. P. i S. K., A., po za ½ dijela, a k.č. 252/1 (zk.č.z. 515/1) k.o. S. se vodi kao kultura 2 kuće, zgrada, (dio) pašnjak i šuma, ukupne površine 1783 m2, a upisanih posjednika S. P.,

S. K. i dr.

- da je u naravi sporni dio k.č.250 (zk.č.z.500) k.o. S. neizgrađeno zemljište površine 219 m2 (u graf. Prikazu označeno sa ABCFA) i dio k.č.252/1 (zk.č.z. 515/1) S. neizgrađeno zemljište pov. 30 m2 (u grafičkom prikazu označeno sa CDEFC)

19. Iz iskaza svjedokinje V. S. na roč. od 04. srpnja 2012.g. proizlazi;

- da je njena obitelj po prednicima u posjedu predmetnih nekretnina još od prije Kraljevine SHS, te da je njihov zajednički pok. djed oporučno predmetne nekretnine ostavio u nasljedstvo tužiteljima koji su za cijelo upisani kao suvlasnici istih u zemljišnim knjigama,

- da je njen otac u ime tužitelja dolazio na predmetne nekretnine 4-5 puta godišnje sve do početka Domovinskog rata.

- da su navedene nekretnine bile vinograd i borovina, a kako je vinograd nestajao da je ostala borovina,

- da nikada nije bilo problema do 1989. ili 1990., a kada su počele uzurpacije predmetnih nekretnina na način da bi vlasnici susjednih nekretnina ulazili u posjed predmetnih i gradili objekte,

- da je prednik tuženika sagradio kuću na susjednoj nekretnini do čest zem 515 i postepeno se širio na čest u suvlasništvu tužitelja, a što da je bilo 90-ih godina, da je njen otac odmah reagirao, te ih obavijestio da su ušli u tuđi posjed,

- da je otac umro 1992. g., pa da su na predmetne nekretnine odlazili naizmjenično njen brat, majka i ona, ona najviše, godišnje najmanje 3-4 puta, da je ona uredno obavještavala tužene da su ušli u posjed nekretnina u vlasništvu tužitelja,

- da tužitelji od rođenja žive u A. da je ona najviše kontaktirala tuženike, te im branila izvođenje radova i uzurpaciju,

- da su tuženi na nekretnini u suvlasništvu tužitelja dijelom sagradili kuću, da je to bilo početkom 90-ih, a negdje 1996. da su na nekretnini tužitelja oformili vrt, te ogradili zemljište,

- da ju je tuženik pod 1. nazvao na telefon negdje 1995. ili 1996., da je bio Dan Državnosti i parada na J., te da joj je kazao kako je čuo da mu poklanja ove nekretnine, pa da je on znao da se radi o nekretninama u tuđem vlasništvu,

- da je jednom u razgovoru s majkom tuženika kazala da je obitelj M. spremna platiti tužiteljima za uzurpirano zemljište, da misli da je razgovarala s majkom tuženika pod 1.

- da su tužitelji u svibnju 2012. bili u posjeti kod obitelji M. razgovarati o ovom problemu i mirnom rješenju istog, a da je tada tuženik pod 1. rekao da je to zemlja od Adama i Eve.

20. U svom dopunskom iskazu na ročištu od 02.02.20.g. svjedokinja V. S. istakla je:

- da ostaje u cijelosti kod svog iskaza, a koji je dala ovom sudu 2012. god., prilikom očevida, a kada je detaljno opisala sve što joj je poznato u svezi uzurpacije nekretnine od strane obitelji M., a koja je u vlasništvu S.

- da je iste prigode detaljno opisala sve što joj je poznato, kada je još njen otac upozoravao iste na uzurpaciju ove nekretnine, te potom ona u nizu prigoda koje je detaljno opisala,

- da se od 2012. god. do danas promijenilo to što su 2015. god. tuženi od tužitelja otkupili dio ove nekretnine i to onaj dio na kojem su sagradili obiteljsku kuću, ali ne i dio koji su uzurpirali za potrebe vrta,

- da je sudjelovala u ime tužitelja u pregovorima s obitelji M., a u svezi kupoprodaje ovog dijela nekretnine, te su isti jasno u razgovorima dali do znanja da znaju da nekretnina nije njihova, kao i dio na kojem je sagrađena kuća, tako i dio na kojem se nalazi vrt, te su kazali da će sada otkupiti dio na kojem je sagrađena kuća,

a zbog svojih imovinskih neprilika i to da su se iz ovog razloga dogovorili da kupoprodajnu cijenu plate u dva dijela,

- da su u odnosu na ostatak nekretnine tužitelja, M. kazali da će isti kupiti u narednim mjesecima, pa su isto iz mjeseca u mjesec prolongirali, te je bio dogovor da će otkupiti dio na kojem je vrt kada N. M. dobije povrat poreza u

N., međutim do realizacije navedenog nije došlo, te isti i nadalje koriste dio nekretnine u vlasnosti tužitelja, a koji nisu otkupili, iako su svjesni da to nije njihovo i to više puta joj dali do znanja,

- da želi napomenuti da su nekretnine tužitelja čest. zem. 515. i čest. zem. 500. imale ukupno oko 3100 m[2] , te da su 90-tih godina istu česticu zemlje zaposjeli u dijelovima ukupno 8 osoba, sve navedene osobe su otkupile od tužitelja dijelove čest. koje su zauzeli, ostalo je neotkupljeno samo još vrt od tuženika,

- da tužitelji imaju i kupoprodajne ugovore sa svjedocima T. R. i

B. M., koji su također bili jedni od osoba koji su zauzeli dijelove ovih čest. zem., te su 2008. god. za navedene zauzete dijelove s tužiteljima realizirali kupoprodajne ugovore.

- da od Austrougarske pa do početka 90-tih godina njena je obitelj imala u posjedu predmetne nekretnine, a na kojima je i predmetni vrt, te su uzurpacije počele ratnih godina.

- da se dobro sjeća da ju je g. M. nazvao kada je bila parada na J. na Dan državnosti 1995. ili 1996. god. kada mi je kazao da je čuo da mu ona poklanja nekretnine i kuću i vrt, a da je ona odgovorila da je to nemoguće jer da ona nije vlasnica tih nekretnina, zasigurno 1995. ili 1996. god. je isti već uzurpirao dijelove ovih nekretnina.

- da napominje da su 2012. god. došli tužitelji razgovarati sa g. M. na njegovu adresu stanovanja, isti nije želio s njima niti razgovarati i kazao im je da tako može doći bilo tko, i da to može biti zemlja i od Adama i Eve.

- da je njen otac upozoravao tuženike na bespravnu gradnju, kao i druge uzurpatore ovih čestica odmah kada je došlo do navedenog, da je sve prijavio građevinskoj inspekciji grada S. još 1989. god., te da je ona uvijek i stalno upozoravala tuženike na uzurpaciju, a kao što je i do sada iskazivala.

- da se radilo o jedinstvenim česticama, a da su uzurpatori prilikom uzimanja čestica probili pristupni put za navedene dijelove koje su uzurpirali, pa tako i za ovaj vrtal. - da su njeni rođaci ucijenjeni da prodaju jer im je uzurpirano, a da su najjeftinije

V. koji su prvi otkupili.

21. U svom iskazu na ročištu od 02.02.20.g. svjedok Ž. S. istakao je:

- da je upoznat sa situacijom na nekretninama njegovih prvih rođaka koji žive u A.,

- da mu je poznato da je nakon njegovog oca njegova sestra preuzela brigu o nekretninama njihovih rođaka, jer on živi u Z., te mu je poznato da su neke osobe uzurpirale njihove nekretnine koje su bile oko 3000 m[2] , odnosno nekretnine njihovih rođaka,

- da je iz Z. prvi put došao na navedene nekretnine 08.08.1995. god., kad je vidio da se sa desne strane na njihovoj nekretnini grade tri kuće, odnosno da je započeta gradnja istih, te da je stoga istog dana nazvao građevinsku inspekciju u S. i obavijestio ih o bespravnoj gradnji, te istu prijavio,

- da s lijeve strane ovih nekretnina još nije bila započeta gradnje objekata ili zidova, da se niz stepenište kuće koja pripada obitelji M. spustila jedna gospođa, da nije bilo ograđenog vrtla uz navedeno stepenište, a koji se nalazi na njihovoj čest. zem., već da se teren spuštao prema desnoj strani predmetnih nekretnina u padu,

kosini,

- da je navedena gospođa od 40-tak godina, a za kojom je išlo malo dijete kazala tko smo i što radimo, da joj je on odgovorio da se nalazi na svojoj djedovini i da je S., a da je ista kazala da je to općinsko,

- da se nakon par mjeseci ponovno vratio na ovu nekretninu, da je vidio da nije obustavljena gradnja objekata s desne strane, već da su isti dovršeni u prvoj etaži i nalivene ploče, te da je ponovno ovu bespravnu gradnju prijavio građevinskoj inspekciji,

- da je tek tada kada je započeo postupak legalizacije objekata, da su navedeni bespravni graditelji počeli otkupljivati zemlju od njegovih rođaka, a kako bi objekte mogli legalizirati,

- da po pričanju sestre zna da je ista upozoravala sve obitelji koje su uzurpirale nekretnine rođaka, s istim bila u kontaktu kroz cijelo vrijeme, te da su isti bili upoznati da nisu vlasnici navedenih.

- da tada u društvu nije bila njegova sestra V., već njegov bratić A.

S., te njegova majka M. S., oboje pokojni.

- da je već njegov otac primijetio uzurpaciju nekretnina, a kada ja došao prvi put u

. nakon Oluje da je išao sa rođakom i majkom vidjeti što se na istima radi, da je njegov otac pokušavao riješiti ovaj problem, a kasnije njegova sestra.

- da su upravo uzurpatori napravili pristupni put do nekretnina, a preko nekretnine u vlasnosti njegovih rođaka.

- da su B. M. i T. R. gradili na njihovom zemljištu s lijeve strane, a što je bilo nakon što je on bio na navedenoj čest. zem.

22. U svom iskazu na ročištu od 02.02.20.g. svjedok M. B. istakao je:

- da je on 1985. god. u mjesecu travnju kupio u S. zemlju od obitelji K.,

a na kojoj je sagradio svoju kuću,

- da je negdje 1985. god. u lipnju pok. V. M. predniku tuženih dao,

odnosno prodao 150 m2 čest. zem. koju je kupio od K., a kako bi na navedenom uglu njegove čestice sagradio baraku, i kako ne bih bio podstanar,

- da je V. na navedenom dijelu čest. koju je kupio od njega sagradio baraku, te da je iste godine počeo obrađivati česticu do njegove,

- da V. njemu ne bi govorio da bi išta kupio od trećih osoba, ili na neki drugi način stekao nešto od trećih osoba,

- da je V. pokazao što mu prodaje i nije bio geometar, jer da se to tada nije radilo,

on V. nije pokazao da bi navedeni vrtal bio njegov, jer to i nije njegov,

- da do njegove parcele nije bilo pristupnog puta, već da se radilo o metru puta,

- da je V. obrađivao ovaj vrt, koliki je isti bio ne može kazati, otprilike vrt od 15-20 m, nedugo zatim da je izgradio potporni zid sa istočne strane vrtla, a koji se nalazi i danas, te je postavio željezne stupe i razvukao žicu, te na taj način ogradio ovaj vrt,

- da je imao poslovni odnos sa tužiteljima, a preko gđe. V. S., naime, od iste je otkupio 2007. god. dijelove čest. zem. tužitelja, a koje je koristio za kamione, odnosno na istima je napravio kanal,

- da je prvi put zatekao gđu. V. S. na predmetnim česticama negdje oko 1996. god., a nakon što je poginuo pok. V. M., te je tada ista rekla da daruje N. česticu koju su zauzeli, a da je istu i nakon toga viđao,

- da nije nikada vidio oca gđe. V. S. niti sa istim kontaktirao, da su od

V. S., odnosno tužitelja otkupljivali i dijelove za pristupni put. - da je put bitan jer gđa. S. i tužitelj nisu sudjelovali u izgradnji puta, a isti su morali otkupiti od gđe. S. i to skupo, da je on navedeni put platio dva puta.

- da može kazati da se uredno uknjižio u zemljišnim knjigama od dijela koje je kupio od tužitelja.

- da su L., V. došli nakon njega na predmetne čest. zem. 90-tih godina,

- da se V. S. obraćala svima i V. i njemu i M. i V. kada je bio tu, govoreći da je navedena zemlja njezina, odnosno da ima punomoć,

- nakon uvida u spis Pi-56/12 i fotografiju istome (list. 61 spisa), svjedok je iskazao da se na toj fotografiji nalazi kuća obitelji M., te predmetni vrtal, a zid koji se nalazi na fotografiji da ga je izgradio V. 1985. ili 1986. god, a da ne zna gdje su bili željezni stupi,

- da je V. M. živio u baraci,

- da je V. S. vidio 1996. god. kada mu je rekla da N. daje dio kuće i

vrtla, a koji su na njenom zato što mu je otac poginuo u Oluji, te je tu bio I. V.,

te da je nakon navedenog puta gđu. S. viđao češće.

23. U svom iskazu na ročištu od 02.02.20.g. svjedok T. R. istakao je:

- da je zajedno sa B. kupio česticu na kojoj su izgradili svoje kuće, te

da su međusobno podijelili ovu čest., a bez da su zvali geometra,

- da je to bilo 1985. god., a te iste godine V. M. je kupio dio od B. čest., i to dio na kojem je sagradio baraku iste godine,

- da je iste te godine M. počeo i obrađivati vrt uz ovu česticu,

- da koliko je njemu poznato M. nije ništa kupovao od nekih trećih osoba,

- da se kasnije uspostavilo da je čest. na kojoj je navedeni vrt od S., jedne prigode V. S., a što je bilo nakon Oluje negdje 1996. god. je došla pred njima svima, L., V., B., Š., te je kazala da će djeci gđe.

Z. M. ostaviti dijelove čest. zem. koja pripada S., a koju oni

koriste za vrt i kuću, a iz razloga što je V. poginuo u Oluji,

- da je kasnije gđa. S.ove dijelove čest. prodavala za put i sl. i parcele kuće njima susjedima, a koji su se proširili na parcelu tužitelja, da se tako dogodilo da su parcelu platili i gđi S., a i odradili je radom na kući g. Č. pa da su je tako platili dva puta,

- da je 1996. god. kada je V. S. došla na parcelu kazala da ona zastupa vlasnike, pokazala papire, pozvala sve njih susjede i pitala tko je sagradio pojedini objekt, a na čest. S., tko drži pse u borovini, a što je bio on i sl., te sve susjede obavijestila tko je što zauzeo, a da nije njegovo, pa da su oni tako i rješavali navedene probleme,

- da u odnosu na M. i njihov dio, koji su zauzeli za kuću i vrt je kazala ono što je naprijed naveo, da oca V. S. nije viđao ranije,

- da može kazati da je pok. V. nedugo nakon što je sagradio baraku izgradio i potporni zid i to sa svih strana da ne pada zemlja, a stavljena je žica da ne ulaze njegovi psi i kokoše.

- da ne može kazati tko je sve točno dolazio osim V. S., ona mu je ostala

u očima, da je bio jednom njezin suprug, a je li bio brat ili tko drugi ne bi se mogao sjetiti,

- da misli da prije 1996. god. nitko nije dolazio.

24. U svom iskazu na ročištu od 28. travnja 2022.g., svjedok M. .

- da je 1992., 1993. došao živjeti u S. u,

- da je tada, kada je došao u S., zatekao zid koji se nalazi, koji je sagrađen na zemlji gđe S. V. koja se nalazi ovdje u sudnici, a tko je taj zid napravio

nije mu poznato,

- da je zid sagrađen na zemlji gđe S. saznao je kasnije prilikom pregledavanja dokumentacije, naime, da je i on isto došao na tuđu zemlju pa je poslije morao kupiti tu zemlju na koju je došao,

- da je ta tuđa zemlja bila od gđe V. S. i onda je on od gđe V.

S. kupio tu zemlju na koju je došao,

- da je pregledom papira, odnosno isprava, koje su mu bile dostupne, utvrdio da se i ovaj zid nalazi na zemlji gđe S.,

- da se radi o zidu kojim je ograđen vrt, a taj vrt koji je ograđen tim zidom koristi gđa R. M., tužena pod 2,

- da je taj vrt gđa R. koristila na način da bi ponekad u vrtu zasadila krumpire i slično, da drugoga nikoga osim gđe R. M. nije viđao u vrtu.

- da misli da je 1995.g., 1996.g., prvi put upoznao gđu V. S., kada mu je gđa V. S. donijela papire s pomoću kojih je on kasnije provjeravao čija je

zemlja na kojoj on živi,

- da je gđa V. spominjala svoje rođake u A., da je tada gđa .

spominjala rođake iz A. da je govorila da ima punomoć,

- da je gđa S. tada došla sa papirima, da je tada upozorila njega T. V. i V. J., da su oni na tuđoj zemlji, te da je on nakon toga uzeo krediti i kupio svoju zemlju.

- da ih je tom prilikom gđa S. V.upozoravala i N. M., da ih je

svih upozoravala, da je svatko od upozorenih razgovarao s gđom V. S.,

- da nije čuo da bi gđa V. S. nekada nešto darovala gđu N. M.,

- da zna da je on kupio od V. S., a da je poslije čuo da je i V. kupio,

a kasnije i T.,

- da ne zna tko je izgradio zid, kakvog je oblika zemljište, i zašto je taj zid trebalo izgraditi, da je on već u iskazu naveo kada je došao da je zid već bio izgrađen i da ne zna tko ga je gradio i zašto ga je gradio.

- da je kuću počeo graditi 1995.g., a da je završio gradnju 1997.g., a da je 1998.g. kupio zemlju.

- da je prilikom gradnje svoje kuće stanovao u kući N. (N.) M., misli da

je to trajalo otprilike 14 mjeseci, da je plaćao samo struju, da je bio prijatelj sa pok.

V.,

- da ga je tužena ad 2 jedan put tužila, odnosno da ga je 2 puta tužila međutim da je u tom postupku utvrđeno da je zemlja zbog koje ga je tužena ad 2 tužila, njegova zemlja i da je zahtjev tužene pod 2 odbijen.

- da je došao živjeti u S. i to kod gdina V. – pok. svekra od tužene pod 2

M., da je živio kod njega, da su tada svi govorili da ova zemlja na kojoj je on napravio kuću nije ničija i govorilo se da nema vlasnika, te da je iz tog razloga on došao na tu zemlju i počeo s gradnjom kuće.

- da ne zna da li je pok. V. M. kupio zemlju na kojoj je napravio svoju kuću, da je pok. V. M. kupio pola kuće od B., dok za drugu polovicu kuće ne

zna, odnosno da V.M. nije kupio kuću od B. već zemlju od B., te da

je nakon toga gradio kuću na toj zemlji.

25. U svom iskazu na ročištu od 28.04.22.g. svjedok I. V. istakao je:

- da je 1994.g. u blizini predmetne nekretnine započeo s izgradnjom kuće, već tada je ova zemlja bila ograđena sa zidom, da mu nije poznato tko je gradio zid, a nije ni vidio tko je gradio zid,

- da mu nije poznato čija je prije bila zemlja na kojoj je on započeo gradnju kuće s obzirom da je njegov otac regulirao pravo vlasništva te zemlje,

- da je, prije nego što je započeo gradnju kuće živio na udaljenosti od 100-200metara od ove zemlje,

- da mu je poznato da taj vrt koji je ograđen zidom koriste M. i N. i R. M., da ga koriste na način da žive tu,

- da je, kada je tu došao, imao 14,15 godina, a što se tiče načina stjecanja razloga i svega ostaloga slabo se sjeća zašto tuženici koriste tu zemlju,

- da je V. S. upoznao otprilike 1995.g., da je tada gđa V. S. tražila prava za svoju zemlju,

- da su u tom kvartu kuće tada manje-više sve bespravno, da je njegova kuća, a i druge kuće, koje su napravljene u nizu napravljene su na zemlji S. koji se

nalaze u A., a s obzirom da je njegov otac otišao na selo, to da je njemu ostao problem rješavanja vlasništva zemlje na kojoj je napravljena njegova kuća,

- da je u prvim momentima kada se zaposlio da je zaradio neke novce, te da je potom kontaktirao gđu S. i da je potom taj problem vlasništva riješio na način da je gđi V. S. platio tu zemlju na kojoj je napravljena njegova kuća.

- da mu je poznato da je gđa S. njegove susjede upozoravala da su kuće izgradili na tuđoj zemlji, odnosno zemlji njezinih rođaka iz A.,da je još upozoravala M. L. i V. T.,

- da nakon što je on riješio svoje imovinsko pravne odnose s V. S., da

je tada S. V. upozoravala i J. T., M. B., M. S.

odnosno njegovog oca i M.,

- da je, nakon što je on riješio svoje imovinsko pravne probleme sa gđom V. S., da je tada gđa V. S. njemu dala izjavu da će pokloniti zemlju obitelji M. iz razloga što je njihov otac poginuo u Domovinskom ratu u akciji

Oluja.

- da je nakon toga on preko njihovog tetka M. G. poslao obavijest da se jave gđi S., i da tu završavaju sva njegova saznanja,

- da se radi o usmenoj izjavi koju je njemu dala gđa V. S. a ne o pisanoj izjavi,

- da je on riješio svoje probleme s gđom S.2004.g.

- da u ugovoru o kupoprodaji piše da su vlasnici zemlje tj. prodavatelji P. i K. S., koji su opunomoćeni sa gđom V. S.,

- da je par godine poslije upoznao P. i K. .S., a kada ih je upoznao da P. i K. S. nisu spominjali bilo kakvo darovanje.

- da je on sklopio ugovor 2004.g., da je maksimalno 2005.g. moglo biti da je on tetku od tuženika rekao da je V. S. rekla da bi im darovala tu zemlju,

26. U svom iskazu na ročištu od 27.10.22.g, svjedok M. G. je istakao:

- da mu je poznato da je tamo negdje 1984. ili 1985.g. otac tuženika pod 1 sada pok. V. M. napravio zid oko cijelog vrta, a da je u to vrijeme tu bila jedna zemlja odnosno borova šuma i pok. V. M. je napravio zid oko cijelog vrta, da se ne bi zemlja obrušavala, a da su mu svi oni u tome pomogli.

- da je pok. V. tada iskrčio šumu odnosno borove na toj zemlji koju je ogradio te da je povadio panjeve koji su ostali na zemlji, a radilo se o dosta širokim i velikim panjevima, a nakon što je tu zemlju iskrčio i ogradio pok. V. je tu sadio krompir,

- da što se tiče vlasništva uvijek se pričalo da je to crkvena zemlja, a pola B. je takvo zemljište, pola B. je koristilo takvo zemljište i sagradilo kuće, da u to vrijeme nitko nije pričao da postoji vlasnik nego se jednostavno na toj zemlji gradilo. - da mu se tamo negdje 2004.g. javio I. ili I. Vr. koji je tada počeo surađivati sa tom gđom M., mislim da se preziva S. i koji im je tada rekao

da se tuženik pod 1 N. javi toj gospođi i da je ona njemu to voljna darovati tu zemlju koja je tu bila iz razloga što je otac njemu poginuo u obrani domovine,

- da I. V. govorio o svoj zemlji koju je imala ta M. S., a da se tek 2004. i 2007., saznalo da postoje neki ljudi u A. koji su dali punomoć toj M.

S., a zašto su joj ti ljudi dali punomoć, da njemu nije poznato, da on sa tom ženom nije pričao,

- da je njemu I. V. konkretno rekao da se tuženik pod 1 N. M. javi toj

ženi i da su oni voljni njemu darovati zemlju, koliko zemlje i koju zemlju, da se sada ne sjeća što je rekao, međutim, misli da se radilo o svoj zemlji,

- da je on to prenio tuženiku pod 1 N. M., a da li se on javio toj ženi odmah ili kasnije da mu nije poznato, a da on tuženika pod 1 nije pitao da li se on javio toj ženi ili ne,

- da i nakon što se ta žena sa punomoći pojavila, misli da se radi o V. S.,

sve to vrijeme a i kasnije N. je nastavio sa obrađivanjem zemlje koju je njegov otac ogradio i iskrčio, a da njemu nije poznata zemljišna oznaka te zemlje ali se ta zemlja nalazi uz kuću tuženika sa sjeverne strane.

- da mu je poznato da je I. V. svjedočio u ovom postupku jer da mu je to rekao tuženik pod 1 i također mu je rekao da je svjedočio M. L. ali da je krivo

rekao.

- da živi na udaljenosti od 300m otprilike od te zemlje koja je predmet spora.

- da su problemi sa tom zemljom započeli 2008.g., da je tada to možda bilo,

- da je V.govorio da će kupiti zemlju od te gđe V., a da je možda to bilo 2004.g.

- da mu je poznato da kad bi bili na nekim feštama da njih dvoje ne bi razgovaralo. 27. U svom iskazu na ročištu od 27.10.22.g. svjedok G. T. istakla je:

- da je njena mama sestra sa S. koji žive u A., inače sa tužiteljima u

ovom sporu,

- da joj je poznato o kojoj se zemlji radi jer da je na toj zemlji bila osobno, sa rodicom V. S. i ujakom njenim, a njezinim ocem S. S.

- da je sa S. bila negdje 1992. ili 1993. na toj zemlji, i na tom cijelom terenu, a sa

V. negdje tamo 2004., kao i prije toga negdje 2000.g. - da je na toj zemlji bila iz razloga što su joj njih dvoje pokazivali ostavštinu iza S. a i njena mama je tu imala u blizini jedan komad, nasljedstva od

S.,

- da je ovom komadu zemlje koji je predmet ovog spora bila još dok je pok. ujak S.

S. upozoravao ljude koji tu žive da ta zemlja i te ostale zemlje imaju vlasnike

a da su ti vlasnici naši S.,

- da je poslije toga i sa rodicom V. dolazila, a da bi joj ona rekla da usprkos tim upozorenjima ljudi i dalje rade na tim zemljama koje nisu njihove. Što se tiče

konkretne zemlje vidjela je kada je dolazila da je izgrađen jedan podignuti zid, na tom podignutom zidu bio je plato, zemlja i kuća, nije joj poznato kako se ta kuća širila.

- da je, kada je ona bila na ovoj zemlji, na platou bila trava, bilo je zapušteno, a šuma je bila sjeverno, odnosno tu gdje je bila šuma radilo se o kamenjaru na kojem su izrasli borovi tu nije bilo nikakve kuće,

- da ona nije vidjela gradnju i nije vidjela tko je gradio zid ali je iz priča ljudi koji su tu živjeli saznala da je zid gradila jedna osoba kojoj je otac bio borac, a koji je bio vlasnik te kuće koja se proširila na zemlju S.

- kada dolazila nije nikoga vidjela da obrađuje tu zemlju, a zemlja nije bila ni obrađivana jer je bila zapuštena, samo je bila uzurpirana,

- da su se uvijek zgražali da ljudi grade na tuđemu usprkos upozorenjima da ta zemlja nije njihova.

- da je tu, na tom području, bila prvi put 1992., 1993., 1994.g., da je 1992. bila sa ujakom St. S., 1993. sa rodicom V. S..

- da se ne sjeća tko je od obitelji M. tada bio upozoren, međutim da ovdje nazočna tužena pod 2 tu nije bila nazočna, da su tada tu bili samo muški, da su bili i stariji i mlađi, ali tko je od muških konkretno bio ne zna,

- da su dolazili ljudi i iz znatiželje, međutim na spornom zemljištu bila su dva muška,

- da su ovi donji muški koji su dolje bili, da su uredno platili zemljište, a ova dva muška šta su bili upozoravani bili su jedan mlađi jedan stariji, ne zna njihova imena i prezimena, poznato joj je to iz priče rodice V. i to da ta sporna zemlja nije

plaćena.

- da su oni to cijeli život proživljavali to što zemlja nije plaćena,

- da su na lice mjesta dolazili i rođaci iz A. da je to bilo 2012.g. otprilike i da su tada svi zajedno to proživljavali, to što ta zemlja nije plaćena a drugi je koriste.

28. U svom iskazu na ročištu od 27. listopada 2022.g. svjedokinja J. S. istakla je:

- da su P., tužitelj pod 1 i njen pok. suprug bili prvi rođaci, a također i tužiteljica pod 2/ K.,

- da ona živi u S., da joj je poznato o kojoj se zemlji radi, na tu zemlju da je išla i ona i njen pok. suprug više puta početkom 90-tih godina, kada se ta zemlja počela otimati,

- da joj je njena susjeda koja živi u blizini rekla da ona to ne može gledati a što je ona prenijela svom mužu i njegovu stricu S.S.,

- da je najprije ona otišla, a nakon što se vratila da je rekla suprugu da pođu oni muški da to vide, nakon što su oni otišli, da joj je muž dobio batine i završio u policijskoj postaji, da se radi o kompletnoj zemlji, a ne samo za ovu koja je predmet spora.

- da su nakon toga odlazili i dolazili češće, a neki od tih koji su započeli izgradnju i koji su uzeli zemlju u dogovoru sa V. S..

- da joj je poznata ova zemlja koja je predmet spora a koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika,

- da je 1999., 2000. njima rečeno da što su došli, na što da su oni odgovorili da je to njihova didovina, da oni predstavljaju rođake koji nisu tu, koji su u A.,

- da ne zna tko su bile osobe s druge strane da je bio jedan mladi dečko misli da se radilo o M. čije ime ne zna, da su oni zagradili ovu zemlju, jer da im treba za vrt,

- da je nakon toga sve preuzela V. S., zbog čega je ona manje tu dolazila

jer je mislila da je sve riješeno, a osim toga da joj je obolio muž te je i preminuo, tako da je imala drugih problema,

- da misli da je ona na toj zemlji zadnji put bila 2002., 2003., a možda 2010., a sada se ne sjeća,

- da su oni te ljude koji bi počeli graditi obavijestili da ta zemlja nije njihova, da ta zemlja ima vlasnika, upravo tako bi im rekla, da bi netko od njih odgovorio da im ja donesem vlasnički list, a da je V. S. imala punomoć i vlasnički list je bio

kod nje,

- da su tužitelji, koliko sjeća, dolazili 2012., a prije toga su bili 1979. u jesen. 1979. još nije bila započeta gradnja tih kuća na njihovom zemljištu,

- da su 2012. tužitelji na licu mjesta bili sa V. S. i ona im je pokazivala

to što se događa.

- da joj je mlađi M. prijetio poslije Domovinskog rata, ali da se ne sjeća godine niti godišnjeg doba.

- da joj je poznato da su se M. širili sa vrtom.

29. U svom iskazu na ročištu od 08. ožujka 2023.g., tužena ad2/ R. M. navela je:

- da se 2000. godine udala za N. M., te da od tada pa nadalje nitko nikada nije spominjao da bi ta zemlja bila tuđa, da je predmetna zemlja uvijek bila njihova.

- da je 2000. godine, kada je ona tu došla, zemlja izgledala na način da je bio zid sa vrtom, da je na mjestu gdje se nalazi kuća tada bila stara kuća, vrt, zid, a 2001. godine napravili su novu terasu i skale,

- da što se tiče vrta koji je bio predmet očevida i koji je predmet ovog spora, taj vrt je svekrva oduvijek obrađivala i 2000. godine kada je ona došla, da je svekrva tada već obrađivala predmetni vrt, da ju je ona zatekla da ga obrađuje, da nikada nitko od S. nije dolazio govoreći da bi predmetna zemlja bila njihova,

- da kada su počeli nadograđivati ovu kuću, da su došli M. L., T.

R., I. V. i ostali susjedi koji su počeli govoriti da su ludi zašto ne idu srediti papire da im ti navodni, V. S. prepiše predmetnu zemlju na njihovo ime,

- da joj je tada rečeno da će oni njima darovati tu zemlju zbog toga što je njen svekar poginuo u Domovinskom ratu, a da su im to rekli svi susjedi,

- da je tim susjedima, gore navedenim, to rekla gospođa V. S. i ovdje nazočni odvjetnik tužitelja, znači da da će im predmetna zemlja biti darovana, susjedima je rekla V. S. i ovdje nazočni odvjetnik,

- da ona nije osobno čula od V. S. i od ovdje nazočnog odvjetnika da će im oni darovati predmetnu zemlju, ali to im rekli susjedi da je tako rečeno,

- da je tada ona prvi put čula tu priču da će nam to zemljište biti darovano i da to nije njihovo zemljište, međutim, nakon toga da ona i njen suprug nisu se obraćali nikome vezano uz "sređivanje" te zemlje odnosno nisu se nikome obraćali sa upitom da im se ta zemlja daruje, međutim, tu predmetnu, spornu zemlju da je ona cijelo vrijeme obrađivala i nadalje i nitko nikada je nije sprječavao da tu zemlju obrađujem,

- da je, doslovno, tek tada saznala, kada su joj susjedi rekli da im je zemlja darovana,

da ta zemlja nije njihova već da su navodno ti S. vlasnici, da nitko, ni tužitelji niti nitko od njihove rodbine nikada nije pokucao na njena vrata tvrdeći da bi ta zemlja bila njihova te da je nitko nikada nije sprječavao da obrađuje tu zemlju,

- da je V. S. cijelo vrijeme dolazila kod susjeda okolo, a kod nije nikada,

- da je V. S. prvi put kod nje došla 2008. godine kada je saznala da je ona dobila punomoć i kada je pokrenula tužbu protiv njih,

- da je tada V. S. došavši kod nje počela vikati: "To je naše, morate platiti", da joj je poznato da su V-, L., gradili svoje kuće na zemljištu od

S., a to ona osobno nije vidjela već je čula iz priča, te da su kasnije tim

S.a ipak platili zemlju,

- da je ona također čula da se priča po mjestu da je to sve crkvena zemlja, te da je također iz priča čula da su V., L. i drugi platili tek kada ih je V.S. prijavila za bespravnu gradnju,

- da je prvi put čula da tu postoje neki problemi, 2003. ili 2004., da se sada ne može sjetiti, a da je to bilo kada su L. i drugi susjedi došli kod nje na stepenice i kada su joj rekli da je ta zemlja darovana njima i zašto je ne prenesu na sebe,

- da su osim L. i V., B., S., tetak M. G. govorili da je ta

zemlja darovana, a da je M. G. to prije govorio svekrvi samo da ona o tome

nije ništa znala.

- da nakon tih informacija nije provjerila kakvo je stanje ZK i vlasništvo predmetne čestice, katastra, jer da je 2004. godine zemlja već bila 30 godina u njihovom obiteljskom vlasništvu,

- da se ona nikada nije pokušala javiti gdi S., da je u to vrijeme ona bila mlada i nije uopće razmišljala o tim stvarima. Isto tako nije pokušala nazvati ni tužitelje,

- na upit kada je tuženičin suprug N. prvi put saznao da postoji neki problem sa tom zemljom, tužena je istakla da se ne može sjetiti detalja, međutim, nakon situacije koju je već opisala, a kada su je susjedi dočekali na stepenicama, da je ona tom prilikom supruga upitala što se to događa, a da je suprug rekao da mu je već tetak

M. rekao da će mu predmetna zemlja biti darovana. Isto tako, da je taj dan saznala da je kuća sagrađena na tuđem zemljištu,

- na upit je li tužena od tužitelja kupila zemlju na kojoj je sagrađena njihova kuća tužena je odgovorila da je tada počela legalizacija kuća, da je počela priča da će joj srušiti kuću, te da im je zbog toga svekrva rekla da plate taj dio zemlje na kojoj je sagrađena kuća. Svekrva je i dala novac, to je bilo negdje poslije 2008. godine, uglavnom nakon što je V. S. dobila punomoć.

- da je pok. pok. V., njen svekar iskazuje umro 1995. godine u Oluji, a da su ga naslijedili njena svekrva, njene dvije zaove i njen suprug,

- da njenu kuću i kuću L. dijeli cesta, da je V. na par metara udaljenosti, da je P. do L., uglavnom da su svi oni negdje u blizini.

- da je V. S. postala agresivna, iza 2008. godine kada je dobila punomoć.

- da ne zna od koje je osobe V. S. dobila punomoć, da je ona vidjela jedan obrazac na kojem piše Punomoć i da je V. S. tada stalno vikala da

je to "naše, naše", a da je tada nakon dobivanja punomoći V. S. napala i jednu njenu rođakinju misleći da je to ona, da je tom prilikom ta rođakinja ušla u njihovu kuću te upitala što se događa jer da ju je jedna žena napala i da ta žena viče "to je naše, naše", nakon toga da je ona izašla na balkon i vidjela da se radi o V. S.

30. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok prigovori tuženika nisu osnovani.

31. Pri tome je sud kao odlučna cijenio utvrđenja da su u konkretnom slučaju tužitelji kao uknjiženi suvlasnici nekretnina kat. ozn. k.č. 250 i 252/1 (zk.č.z. 500 i 515/1) k.o. S., temeljem odredbi čl. 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašteni od tuženika, kao osoba koje posjeduju nekretnine kat. ozn. k.č. 250 i 252/1 (zk.č.z. 500 i 515/1) k.o. S. zahtijevati da im tuženici predaju svoj posjed predmetnih nekretnina.

32. Tužitelji su dostavljenim vlasničkim listom dokazali da su predmetne nekretnine njihovo vlasništvo, a među strankama nije sporno da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tuženika, dok prema ocjeni ovog suda prigovori tuženika nisu osnovani.

33. U postupku je bilo potrebno utvrditi je li osnovan prigovor tuženika da imaju pravo na posjed kao vlasnici predmetnih nekretnina koje vlasništvo da su stekli dosjelošću kao savjesni posjednici, dakle kao sporno ostalo je raspraviti jesu li tuženici vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću, te je li osnovan prigovor da bi tuženici sporne nekretnine stekli darovanjem od strane punomoćnika tužitelja V. S..

34. Ocjena je ovog suda da prigovori istaknuti od strane tuženika nisu osnovani.

35. U odnosu na prigovor tuženika da bi tuženici pravo vlasništva stekli dosjelošću, za navesti je slijedeće:

36. Člankom 388. ZVDSP-a propisano je:

(1) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

(3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

37. Pregledom Zapisnika Općinskog sekretarijata za inspekcije poslove tadašnje O. S. od 12.10.89.g. sud je utvrdio da je S. P. dana 12.10.89.g. podnio prijavu protiv B., M.., S. iz S. radi uzurpacije č.z. 241 i 501/

k.o. S..

38. Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je on 1985.g. u travnju kupio zemlju od obitelji K., te da je u lipnju 1985.g. prodao jedan dio V. M., predniku tuženika, jedan komad na kojem je on sagradio baraku, te da je

V. M. iste te godine započeo obrađivati česticu do njegove, a da on V. nije rekao da bi taj vrt bio njegov. Svjedok T. R. potvrdio je navode svjedoka M. B. da bi M. B. 1985.g. u travnju kupio zemlju od obitelji

K., te da je u lipnju 1985.g. prodao jedan dio V. M., predniku

tuženika, jedan komad na kojem je on sagradio baraku, te da je V. M. iste

te godine započeo obrađivati česticu do njegove. Svjedok M. G. u svom je

iskazu naveo da mu je poznato da je 1984.g. ili 1985.g. V. M. napravio zid oko cijelog vrta da se ne bi zemlja obrušavala.

39. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da je prednik tuženika ušao u posjed sporne čest.zem. 1985.g., a zasigurno prije 12.10.89.g., kada je P. S. prijavio uzurpaciju, a kada je na pravnoj snazi bio Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, dalje: ZOVO, (od 1.9.1980 do 31.12.1996)

40. Čl. 28 ZOVO-a propisano je:

1. Savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom tri godine.

2. Savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.

3. Savjesni posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.

4. Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

5. Nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

41. Dakle, citiranom zakonskom odredbom određeno je da samo savjesni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koju posjeduje kroz određeno vrijeme.

42. Čl. 72 ZOVO-a propisano je:

Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja.

Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Savjesnost posjeda se pretpostavlja.

43. Dakle, sukladno čl. 72 ZOVO-a pošten posjed je onaj posjed kod kojeg posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Pošten se posjednik naziva još i posjednik u dobroj vjeri. Nadalje, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnosti da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može upravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

44. U konkretnom slučaju prednik tuženika ad1/ N. M., njegov otac pok.

V. M., po ocjeni ovog suda, u vrijeme kada je stupio u posjed sporne nekretnine nije imao nikakav pravni osnov temeljem kojeg je stupio u posjed sporne nekretnine, zbog čega je isti znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, slijedom čega pok. V. M. nije pošteni posjednik, pa kao takav nije mogao steći pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

45. Naime, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da pok. V. M.

nije bio starosjedilac, već se doselio 1985.g. na zemljište koje se nalazilo u susjedstvu do spornog, pa kao takav nije ni mogao sumnjati niti promišljati da bi uparničene nekretnine pripadale nekom od njegovih prednika, te sukladno tome je znao da nije naslijedio sporne nekretnine, a kao doseljenik je znao da na predmetnom području gdje se doselio nema nekretnina koje bi mogle pripadati njegovim prednicima, slijedom čega je sa sigurnošću znao da predmetna nekretnina ne može biti njegovo nasljedstvo. Zatim, pok. V. M. nije kupio spornu nekretninu, pa sukladno tome je znao da nekretninu nije stekao pravnim poslom, a nekretnina mu nije dodijeljena bilo kakvim aktom države ili jedinice lokalne samouprave iz čega ovaj sud zaključuje da je pok. V. M. znao ili morao znati da mu ne pripada posjed predmetne nekretnine.

46. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su tužitelji, inače uknjiženi vlasnici, osim predmetne nekretnine na tom području bili vlasnicima i drugih nekretnina, cca 3000 m2 sveukupno, te da su isti živjeli u A.. Isto tako, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su takvu situaciju, da tužitelji, kao vlasnici nekretnina žive u A., pokušali iskoristiti brojni doseljenici, među njima i otac tuženika ad1/ pok.

V. M., na način da su, najblaže rečeno, jednostavno uzurpirali nekretnine u vlasništvu tužitelja na način da bi izgradili kuće na nekretninama u vlasništvu tužitelja, ili pak da bi nekretnine u vlasništvu tužitelja koristili kao vrtove ili na drugi način, iako su cijelo vrijeme znali da ne polažu bilo kakvo pravo na uzurpirane nekretnine. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su tako postupili obitelji B., S.,

R., L., V., te prednik tužitelja pok. V. M..

47. Iz rezultata provedenog postupka dalje proizlazi da su svi gore navedeni osim prednika tuženika nakon intervencije punomoćnika tužitelja V. S. zaključili kupoprodajne ugovore te isplatili tužiteljima kupoprodajnu cijenu. Čak su i tuženici kupili dio zemlje od tužitelja i to onaj dio na kojem je bio sagrađen jedan dio njihove kuće, dok sporni dio, koji je tuženicima služio kao vrt, tuženici nisu kupili, a istog su i dalje nastavili obrađivati.

48. S obzirom na činjenicu da su uknjiženi vlasnici – tužitelji sve vrijeme živjeli i da danas žive u A., bitno je naglasiti da iz tog razloga nisu bili u mogućnosti vršiti vlasničkopravna ovlaštenja na način jednak onome kako to čini vlasnik koji živi na samoj nekretnini ili pak u blizini nekretnina kojih je vlasnik, a koja činjenica je tuženicima zajedno sa njihovim pravnim prednikom olakšala vršenje posjeda na predmetnoj čestici koji je stečen viciozno.

49. Nadalje, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da posjed prednika tuženika nije ni zakonit. Naime, posjed prednika tuženika ne zasniva se na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, a s obzirom da je prednik tuženika u posjed predmetnih nekretnina ušao nasilno, uzurpacijom, to je posjed uparničenih nekretnina pribavljen silom, odnosno uzurpacijom.

50. S obzirom da je prema pravnim propisima koji su bili na pravnoj snazi u vrijeme kada je prednik tuženika ušao u posjed spornih nekretnina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed morao biti najmanje pošten, te s obzirom da je sud utvrdio da prednik tuženika pok. V. M. nije bio pošteni posjednik, te da je posjed stekao silom, to prednik tuženika pok. V. M. pravo vlasništva sporne nekretnine nije stekao dosjelošću.

51. Prema odredbi čl. 160. st. 3. ZV-a nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik znao ili morao znati.

51.1. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu ove odredbe posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. Isto tako, u smislu ove odredbe poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem posjednika na nema pravo na posjed. Poštenje posjednika mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a sa časom kada je posjednik prestao biti pošten, prekida dosjelost.

52. U konkretnom slučaju tuženik ad1/ N. M. je sin pok. V. M.,

dakle njegov nasljednik, dok je tužena ad2/ R. M., supruga tuženika ad1/ iz čega proizlazi da tužena ad2/ nije nasljednica pok. V. M..

53. U odnosu na tuženu ad2/ R. M., sud je iz njenog iskaza utvrdio da je ona došla na predmetnu zemlju 2000. godine kada se udala za N. M., sina

pok. V. M., te da je V. S. prvi put kod nje došla 2008. godine,

te da je tom prilikom saznala da je V. S. dobila punomoć i kada je pokrenula tužbu protiv njih, te da je tada V. S. došavši kod nje počela

vikati: "To je naše, morate platiti". U to vrijeme na pravnoj snazi bio je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, gdje je u toč. 159 st 1-3 propisano:

»(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.«

54. Iz iskaza tužene ad2/ ovaj sud zaključuje da je tužena najkasnije 2008.g. postala nepošteni posjednik predmetnih nekretnina, s obzirom da iz njenog iskaza proizlazi da joj je V. S. tada rekla „to je naše“ dakle da je ta zemlja vlasništvo

S.. Međutim, iz iskaza tužene sud je utvrdio da je tužena i prije toga imala saznanja da zemlja nije njihova, naime tužena je u svom iskazu navela da je prvi put čula da tu postoje neki problemi, 2003. ili 2004., a da je to bilo kada su L. i drugi susjedi došli kod nje na stepenice i kada su joj rekli da je ta zemlja darovana njima i zašto je ne prenesu na sebe, i kojom prilikom joj je i njezin suprug, dakle tuženik ad1/ rekao da mu je to već rekao tetak M.. Dakle, tužena ad 2/ R. M. je već 2003.g., 2004.g. saznala da sporna zemlja nije njezina, a ni njezinog supruga. Naime, kada su joj susjedi rekli da će im zemlja biti darovana, to je tužena tada mogla zaključiti da sporna zemlja nije njihova, jer da je njihova tada ne bi bilo ni potrebe ni svrhe, a ni logike da im se njihova zemlja daruje.

55. Dakle, cijeneći iskaz tužene ad2/ da su je 2003.g., 2004.g. susjedi obavijestili da će im S. darovati predmetnu zemlju, te s obzirom da im je punomoćnik tužitelja V. S. 2008.g. rekla da je ta zemlja u vlasništvu S., sud je

utvrdio da je već 2003.g., 2004.g., a najkasnije 2008.g. tužena ad 2/ R. M.,

imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed sporne zemlje, čime je po ocjeni ovog suda tužena ad 2/ postala nepošteni posjednik prije proteka deseto godišnjeg roka koji je potreban za redovnu dosjelosti, odnosno dvadesetogošnjeg roka koji je potreban za izvanrednu dosjelost.

56. Nadalje, činjenica da su susjedi tuženoj i njenom suprugu rekli da su im S. darovali spornu zemlju govori da su svi u mjestu znali da ta zemlja pripada

S., dakle tužiteljima i da su svi u mjestu znali da spornu zemlju tuženici drže u posjedu bez ikakvog pravnog osnova dakle da su je tuženici uzurpirali, a postojanje uzurpacije pak ukazuje na nepoštenje, odnosno nasavjesnost posjeda jer se očito u mjestu znalo da je zemljište vlasništvo S. što potire mogućnost stjecanja dosjelošću bez obzira na vrijeme trajanja posjedovanja.

57. No neovisno o tome, tužena ad2/ nije bila u savjesnom i poštenom posjedu sporne zemlje 10 godina koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću, slijedom čega nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću na utuženim nekretninama.

58. S obzirom sa sve navedeno i obrazloženo, ocjena je ovog suda da prigovor tužene usmjereni na to da bi ona stekla vlasništvo uparničenih nekretnina dosjelošću, nije osnovan.

59. U odnosu pak na tuženika ad 1/ N. M. prvenstveno je za navesti da

tuženik ad1/ nije pristupio pred ovaj sud i da isti nije dao iskaz u ovom postupku, zbog čega sud istog nije mogao ispitati o bitnim i odlučnim činjenicama vezanim uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću uparničenih nekretnina, a nedolaskom na sud tuženik ad1/ propustio je potkrijepiti svoje tvrdnje da bi isti spornu zemlju stekao dosjelošću.

60. S obzirom na navedeno, sud je o posjedu spornih nekretnina od strane tuženika ad2/ odlučio temeljem dokaza koji su provedeni tijekom postupka, pa je, analizirajući provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud utvrdio:

- da je otac tuženika ad1/ pok. V., V., M. stupio u posjed sporne nekretnine 1985.g. bez ikakvog pravnog osnova, uzurpacijom.

- da je pok. V., V, M. poginuo u vojnoredarstvenoj operaciji Oluja 1995.g. - da tuženik ad1/ nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi bilo razvidno da bi sporne čest. zem. bile navedene kao ostavina pok. V. M.. da je tuženike o uzurpaciji spornog zemljišta prije njegove smrti 1992.g. upozoravao njezin otac, a nakon njegove smrti da je tuženike upozoravala i ona na to da je sporna zemlja vlasništvo S., tužitelja,

- da je svjedok M. L. potvrdio navode svjedokinje V. S. da je

ona 1995.g., 1996.g. svih njih, pa i N. M, upozorila da su oni na tuđoj

zemlji,

- da je i svjedok I. V. potvrdio navode iz iskaza svjedokinje V. S. da je on

a upozoravala M. da je zemlja tuđa,

- da je svjedok M. G. u svom iskazu naveo da mu je I.V.2004.g. rekao

da se tuženik ad1/ N. M. javi V. S. radi sporne zemlje jer da je

ona voljna to njemu darovati, te da je on to prenio N. M.,

- da iz iskaza svjedokinje G. T. proizlazi da je na tom području prvi put bila 1992. sa ujakom S. S., 1993.g., sa rodicom V. S., te

1994.g., da tada tužena ad2/ nije bila nazočna, a da su bila nazočna dva muška, koji su upozoravani, jedan stariji i jedan mlađi, te da ova sporna zemlja nije plaćena,

- da iz iskaza svjedokinje J. S. proizlazi da joj je poznata ova zemlja koja je predmet spora, a koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika, da je na tu zemlju ona došla 1999.g., 2000.g., te da joj je tada rečeno od strane jednog mlađeg dečka, da misli da se radi o M., da što je došla, na što da je ona odgovorila da predstavlja rođake koji nisu tu, i koji su u A. te da je rekla da je sporna zemlja njihova didovina

61. Cijeneći tako utvrđeno činjenično stanje, zaključak je ovog suda da se na strani tuženika ad1/ N. M. nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

62. Naime, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tuženikov otac pok.

V. M. preminuo tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja, koja operacija se odvijala u razdoblju od 04. kolovoza 1995.g. do 07. kolovoza 1995.g. U to vrijeme na pravnoj snazi je bio već citirani Zakon o osnovnim vlasničkom pravnim odnosima gdje je u čl. 28 st 5 propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

63. Iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je otac tuženika ad1/ pok.

V. M. 1985.g. ušao u posjed spornih nekretnina, iz čega proizlazi da je i tuženik ad1/ N. M. najranije mogao ući u posjed spornih nekretnina 1985.g. 64. Iz iskaza saslušanih svjedoka i to V. S. sud je utvrdio da su prva upozorenja od njenog oca o uzurpaciji spornog zemljišta započela prije njegove smrti 1992.g., a da je nakon njegove smrti sa upozorenjima da je sporna zemlja uzurpirana i da je sporna zemlja vlasništvo S., nastavila V. S.. Iz iskaza

ostalih saslušanih svjedoka sud je utvrdio da su pok. V. M. i njegovi ukućani kontinuirano upozoravani o uzurpaciji spornog zemljišta, tako je sud iz iskaza M.

L. utvrdio da je svjedokinja V. S. 1995.g., 1996.g. svih njih, pa i

N. M., upozorila da su oni na tuđoj zemlji, zatim iz iskaza svjedoka I.

V. sud je utvrdio da je V. S. upozoravala svih njih i M. da je zemlja tuđa. Svjedok M. G. je naveo da je on 2004.g. prenio tuženiku ad

1/N. M. poruku da mu V. S. želi darovati sporne zemlje. Iz iskaza svjedokinje G. T. sud je utvrdio da je ona na tom području prvi put bila 1992. sa ujakom S.S., 1993.g., sa rodicom V. S., te

1994.g., da tada tužena ad2/ nije bila nazočna, a da su bila nazočna dva muška, koji su upozoravani, jedan stariji i jedan mlađi, te da ova sporna zemlja nije plaćena, dok je iz iskaza svjedokinje J. S. sud utvrdio da je prvi put na spornu zemlju,

koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika došla 1999.g., 2000.g., te da joj je tada rečeno od strane jednog mlađeg dečka, da misli da se radi o M., da što je došla, na što da je ona odgovorila da predstavlja rođake koji nisu tu, i koji su u A.i te da je rekla da je sporna zemlja njihova didovina

65. Dakle, razvidno je da je tuženik ad1/ N. M. kontinuirano počev od 1992.g. pa nadalje upozoravan da ta zemlja nije niti njegova, niti njegovog oca, već da je uzurpirana, te da se radi o didovini S., slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je tuženik ad1/ N. M. već 1992.g. postao nepošteni posjednik spornih

nekretnina, s obzirom da je tada od punomoćnika tužitelja V. S. upozoren

da ta zemlja nije njegova, te da se sa upozorenjima o uzurpaciji nastavilo tijekom cijelih 90-tih godina, a potom sve do 2008.g. kada je podignuta i tužba.

66. Slijedom svega naprijed navedenog, zaključak je ovog suda da je poštenje tuženika prestalo 1992.g., dakle 7 godina od ulaska u posjed, iz čega proizlazi da poštenje tuženika ad1/ nije trajalo 10 godina, koliko je potrebno držati nekretninu u poštenom posjedu da bi se vlasništvo steklo redovnom dosjelošću, pa s obzirom da poštenje mora trajati cijelo vrijeme posjedovanja, dakle svih 10 godina, to je razvidno da tuženik ad1/ nije stekao vlasništvo spornog zemljišta dosjelošću.

67. Slijedom svega gore navedenog i obrazloženog, zaključak je ovog suda da tuženik ad1/ nije stekao sporno i uparničeno zemljište dosjelošću, jer je najkasnije 7 godina od ulaska u posjed saznao da zemlja nije ni njegova ni njegovog oca, već da je ista vlasništvo S., odnosno tužitelja, te je time postao nepošteni posjednik prije nego je proteklo vrijeme od 10 godina koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva redovitom dosjelošću.

68. Dakle, po ocjeni ovog suda, tuženik ad1/ je već u času otvaranja nasljedstva, 1995.g. kada je njegov otac poginuo, bio nepošteni posjednik, jer je prije smrti oca bio upozoravan da sporne nekretnine pripadaju S..

69. Međutim, sve i da je u trenutku otvaranja nasljedstva bio pošteni posjednik, opet se nisu ispunile pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.

70. Naime, u tom slučaju desetogodišnji rok dosjedanja istekao bi početkom kolovoza 2005.g., s obzirom da je tuženikov otac poginuo početkom kolovoza 1995.g., te da je u trenutkom smrti došlo do otvaranja nasljedstva. Sukladno gore citiranim zakonskim odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, te čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed tuženika ad1/ je sve vrijeme, dakle do kolovoza 2005.g. morao biti barem pošten.

71. Međutim, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da sve to vrijeme tuženikov posjed nije bio pošten.

72. Pri tome je sud cijenio iskaz tužene ad2/ R. M., supruge tuženika ad1/ iz čijeg je iskaza sud utvrdio da je prvi put čula da tu postoje neki problemi, 2003. ili 2004., a da je to bilo kada su L. i drugi susjedi došli kod nje na stepenice i kada su joj rekli da je ta zemlja darovana njima i zašto je ne prenesu na sebe. Dakle,

tužena ad 2/ R. M. je već 2003.g., 2004.g. saznala da sporna zemlja nije njezina, a ni njezinog supruga. Naime, kada su joj susjedi rekli da će im zemlja biti darovana, to je tužena tada mogla zaključiti da sporna zemlja nije njihova, jer da je njihova tada ne bi bilo ni potrebe ni svrhe, a ni logike da im se njihova zemlja daruje.

73. Iz iskaza tužene sud je utvrdio da je, po njenim saznanjima, njen suprug N.

prvi put saznao da postoji neki problem sa tom zemljom nakon situacije koju je već opisala, a kada su je susjedi dočekali na stepenicama, da je ona tom prilikom supruga upitala što se to događa, a da je suprug rekao da mu je već tetak M.

rekao da će mu predmetna zemlja biti darovana. Dakle, cijeneći iskaz tužene ad2/ ovaj sud zaključuje da je tuženik ad1/ znao da zemlja nije njegova jer je tuženoj ad2/ rekao da će mu predmetna zemlja biti darovana, u protivnom, da je tuženik ad1/ živio u uvjerenju da je sporna zemlja njegova, tada ne bi tako olako rekao da će mu zemlja biti darovana, već bi zasigurno bio iznenađen, ili bi pak tim susjedima rekao da je zemlja njegova, ili bi pak pokrenuo odgovarajuće sudske postupka radi zaštite svog prava vlasništva i utvrđenja da je on vlasnik sporne zemlje.

74. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. L. sud je utvrdio da je svjedokinja V. S. 1995.g., 1996.g., dakle ubrzo nakon smrti tuženikova oca V. M.,

svih njih, pa i N. M., upozorila da su oni na tuđoj zemlji, zatim iz iskaza svjedoka I. V. sud je utvrdio da je V. S. upozoravala svih njih i

M. da je zemlja tuđa. Svjedok M. G. je naveo da je on 2004.g. prenio tuženiku ad 1/N. M. poruku da mu V. S. želi darovati sporne

zemlje. Iz iskaza svjedokinje J. S. sud je utvrdio da je prvi put na spornu zemlju, koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika došla 1999.g., 2000.g., te da joj je tada rečeno od strane jednog mlađeg dečka, da misli da se radi o M., da što je došla, na što da je ona odgovorila da predstavlja rođake koji nisu tu, i koji su u A. te da je rekla da je sporna zemlja njihova didovina

75. Dakle, iz gore navedenog i obrazloženog ovaj sud zaključuje da sve i da je tuženik ad1/ N. M. u času smrti svog oca 1995.g. bio pošteni posjednik spornih nekretnina, da je isti ubrzo postao nepošteni posjednik, s obzirom da je u razdoblju od 1995.g.- 1996..g pa nadalje kontinuirano upozoravan da sporne zemlje nisu njegove, već od S., tužitelja. Tuženik ad1/ je zasigurno najkasnije 2004.g. postao nepoštenim posjednikom s obzirom da je sud iz iskaza tužene ad2/

utvrdio da joj je tuženik ad1/ 2004.g. rekao da mu je već tetak M. rekao da će mu predmetna zemlja biti darovana, pa samim time tuženik ad1/ je znao da sporne zemlje nisu ni njegove, a ni njegova oca.

76. Dakle, cijeneće sve naprijed iznijeto i obrazloženo, ocjena je ovog suda da se tuženik ad1/ N. M. već od 1992.g. nalazi u nepoštenom posjedu spornih

zemalja, pa s obzirom da je u posjed spornih zemalja ušao 1985.g. kada mu je otac uzurpirao sporne nekretnine, to je zaključak ovog suda da ni tuženik ad1/ nije stekao pravo vlasništva uparničenih nekretnina dosjelošću jer je nepoštenim posjednikom postao nakon 7 godina držanja spornih zemalja u posjedu, dakle, nije se ispunio uvjet prema kojem cijelo vrijeme dosjedanja, dakle 10 godina, posjed mora biti pošten.

77. Kada bi se uzelo da je tuženik ad1/, kao nasljednik stupio i posjed u kolovozu 1995.g., kada je njegov otac poginuo u vojno redarstvenoj operaciji Oluja, i u tom slučaju tuženik ad1/ posjed nije stekao dosjelošću, s obzirom da je ubrzo nakon smrti oca 1995.g. on upozoravan da sporne zemlje nisu njegove, te s obzirom da je 2004.g. dobio poruku da će mu zemlje biti darovane, slijedom čega je imao razloga, najblaže rečeno, posumnjati da sporne zemlje nisu njegovo vlasništvo. 78. Slijedom svega gore navedenog i obrazloženog sud je odbio prigovor tuženika ad1/ i ad2/ da bi pravo vlasništva spornih čest. zem. stekli dosjelošću.

79. Tuženici nadalje ističu prigovor da je V. S. njihovim susjedima rekla da će tuženicima sporne nekretnine darovati iz razloga što je otac tuženika ad2/ N. M. poginuo u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 1995.g.

80. Navedeno, da bi V. S., susjedima tuženika rekla da će tuženicima

sporne nekretnine darovati iz razloga što je otac tuženika ad2/ N. M.

poginuo u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 1995.g. potvrdili su svjedoci M. B.,

T. R., I. V.. Svjedok M. G. je potvrdio da mu je I. V. rekao da je M. S. rekla da će darovati predmetnu zemlju M., te

da je on tu poruku prenio N. M., a da li se on javio ili ne, da mu nije

poznato. Tužena ad2/ R. M. je pak u svom iskazu navela da se ona i njen suprug, tuženik ad 1/ nisu nikome javljali u pogledu darovanja predmetne zemlje.

81. Cijeneći gore utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da nije došlo do sklapanja ugovora o darovanju, prvenstveno iz razloga jer tuženici nisu prihvatili ponudu V. S. za sklapanjem ugovora o darovanju. Pri tome je sud cijenio iskaz svjedoka M. G. koji je naveo da je on poruku o tome da im V.

S. želi darovati predmetnu zemlju prenio tuženiku ad1/ N. M. te

iskaz tužene ad 2/ da se ona i tuženik ad1/ nisu nikome javljali radi sklapanja ugovora o darovanju

82. Člankom 252 st 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano je da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

83. U konkretnom slučaju iz iskaza tužene ad2/ sud je utvrdio da se ona i tuženik ad1/ nisu javljali V. S. radi njene izjave da će im darovati sporne

nekretnine, slijedom čega je zaključak ovog suda da V. S., kao ponuditelj

nije primila izjavu tuženika ad1/ i ad2/ da prihvaćaju ponudu, slijedom čega, sukladno gore citiranoj odredbi ugovor o darovanju nije sklopljen.

84. U odnosu na navode iz podneska tuženika zaprimljenog kod ovog suda dana

19.12.2022.g. a u kojem podnesku tuženi tvrde da bi bio sporan posjed prednika tužitelja pok. B., koji da se ne spominje u katastru, ocjena je ovog suda da isti nije osnovan, a to s obzirom da se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišne knjige, te s obzirom da su tužitelji u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina, te kao takvi, sukladno odredbama čl. 161 i 162 ZVDSP-a imaju pravo od tuženika tražiti predaju spornih nekretnina.

85. Pri tome je za navesti da je čl. 30. st. 1 ZVDSP-a propisano da je »Pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima«, dok je st. 2 čl. 30 ZVDSP-a propisano da »U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

86. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjena je ovog suda da kod činjenice da su tužitelji uknjiženi suvlasnici uparničenih nekretnina, nije od značaja prigovor tuženika da bi bio sporan posjed prednika tužitelja pok. B., koji da se ne spominje u katastru, jer tužitelji, kao uknjiženi suvlasnici imaju, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, kao i zaštitu prava vlasništva svoje stvari.

87. Tuženici su nadalje osporavali urednost punomoći tužitelja za zastupanje istih, te tražili dostavljanje novih punomoći.

88. Ovaj sud je pregledao punomoć za zastupanje tužitelja, te je utvrđeno da su tužitelji ispustili punomoć za zastupanje V. S., da u njihovo ime i za njihov

račun, te bez daljnjih dozvola i suglasnosti obavi sve pravne poslove, te poduzme sve druge pravne i faktične radnje za koje se ukaže potreba u postupku realizacije pravne regulacije i prodaje nekretnina označenih kao čest zem 500 z.u. 915 k.o. S., te čest zem 515 z.u. 1446 k.o. S., te da između ostalog pokrene pred nadležnim sudovima i drugim nadležnim tijelima u RH sve potrebne postupke radi zaštite i ostvarivanja prava opunomoćitelja, te da ih zastupa u građanskim, parničnim, ovršnim, zemljišno-knjižnim i drugim postupcima pred nadležnim tijelima. Ista punomoć je prevedena na hrvatski jezik, opskrbljena potrebnim ovjerama, na temelju navedene punomoći V. S. je ispustila punomoć za zastupanje u

ovoj pravnoj stvari N. J. odvjetniku u S., a koja punomoć također prileži spisu. S obzirom na sve navedeno ovaj sud smatra da punomoćnik ima urednu punomoć za zastupanje tužitelja u ovom parničnom postupku, u skladu s zakonom, te je zahtjev tuženika za izdavanjem novih punomoći neosnovan.

89. U postupku je bilo sporno jesu li tužitelji iste osobe kao i osobe upisane u ZK izvatku za predmetne čest zem, jesu li tuženici kao savjesni posjednici postali dosjelošću vlasnikom dijelova predmetnih nekretnina, te kao takvi imaju li pravo na posjed istih.

90. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj 1. P. A. S., te osoba

koja se navodi u zk izvatku P./P. A. S., ista osoba, kao i tužiteljica

2. C. M. S., a koja se vodi u zk izvatku kao K. S., što je

razvidno uvidom u domovnice za iste, iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku, te prigovor tuženika nedostatku iste neosnovanim.

91. Slijedom svega naprijed iznijetog sud je odbio sve prigovore tuženika ad1/ i ad2/ kao neosnovane.

92. U odnosu na sporno pitanje solidarnost tuženika ad1/ i ad2/ za navesti je slijedeće: Pasivna solidarnost mora imati određenog osnova u ugovoru, posljednjoj volji ili na zakonu odnosno zakonskim pretpostavkama. U konkretnom slučaju ne postoji ni jedan od navedenih pravnih osnova za solidarnost tuženika, a kod činjenice da se solidarnost u pravilu ne presumira, to je valjalo tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da se utvrdi solidarnost tuženika za predajom spornih nekretnina tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

93. U odnosu na navode tuženika da bi tužitelji preinačili tužbu u podnesku od 03.08.2022.g., te da se isti protive preinaci, ocjena je ovog suda da taj prigovor nije osnovan. Naime, po ocjeni ovog suda radi se o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno provedenom očevidu, te sukladno vještvu vještaka za geodeziju T. D..

Pored toga, tužitelji su u tužbenom zahtjevu zadržali pravo uređenja tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju, kao opisno tako i grafički. Radi iznijetog valjalo je odbiti i prigovor preinake tužbe istaknut od strane tuženika.

94. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti u toč. I izreke presude.

95. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. i 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a tužiteljima ad 1/ i ad 2/ zastupanim po pun. priznat je trošak sastava tužbe te pristupa na roč. od

04.07.12.g., 14.10.19.g., 02.02.21.g., 28.04.22.g., 18.05.22.g., 27.10.22.g. i 08.03.23.g. po 250 bodova, za pristupe na roč. od 19.01.12.g., 19.02.19.g., 12.04.19.g., 18.09.19.g., 17.09.20.g., 19.01.22.g., 29.09.22.g. i 20.12.22.g. po 125 bodova (50%), za pristupe na roč. od 05.11.13.g., 28.02.14.g., 08.07.14.g.,

23.10.14.g., 05.03.15.g., 19.05.15.g., 13.10.15.g., 19.09.17.g., 02.03.22.g., te za sastav podneska od 22.11.16.g. po 62,5 bodova (25%), što sveukupno iznosi 3.687,5

bodova, što pomnoženo sa 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 55.312,50 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 5.531,25 kn na ime 10% uvećanja za zastupanje dviju stranaka, što iznosi 60.843,75 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 15.210,93 kn na ime 25% PDV-a, što iznosi 76.054,68 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 372,80 kn na ime očevida suda na licu mjesta, zatim 2.500,00 kn na ime izlaska vještaka na lice mjesta, te sačinjena pisanog vještva,

zatim, 1.360,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu, te 1.360,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu, što sveukupno iznosi 81.647,48 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 1€=7,53450 kn iznosi 10.836,48 €. Na dosuđeni trošak tuženiku pripada kamata počev od dana donošenja odluke, dakle od 13. travnja 2023.g. pa do konačne isplate.

96. Tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu – u pogledu zahtjeva za solidarnom predajom, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je sukladno odredbi čl. 154. st 3 ZPP-a tužiteljima u cijelosti dosuđen parnični trošak. 97. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 14. travnja 2023.g.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika