Poslovni broj: 16 Usl – 2921/2022-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. N., Nj., S., B., zastupanog po opunomoćeniku B.
R., odvjetniku u D., V., protiv tuženika Državnog
inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, Vukovarska 16, Dubrovnik, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 14. travnja 2023.
presudio je
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku Klasa: UP/I-362-02/20- 02/1009 Urbroj: 443-02-03-21-22-31 od 23. studenog 2022.
riješio je
I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
II. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/20-02/1009 Urbroj: 443- 02-03-21-22-31 od 23. studenog 2022. utvrđeno je:
- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/20-02/1009 Urbroj: 443-02-03-23/23-20-5 od 15. listopada 2020. (dalje: rješenje o uklanjanju) kojim se tužitelju kao investitoru naređuje u roku od 90 dana ukloniti izvedene građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja, na kat.čest.br. 172/1 k.o. S., D., S., postalo
izvršno 21. siječnja 2021. (točka 1.);
- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/20-021009 Urbroj: 443-02-03-21-22-23 od 12. travnja 2022. kojim je tužitelju izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 25. travnja 2022. (točka 2.);
- utvrđuje se da tužitelj nije uklonio opisane građevine (točka 3.);
- tužitelj se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava 2. novčanom kaznom u iznosu od 80.000,00 kuna/10.617,82 Eura, koju je dužan platiti u korist Državnog proračuna (točka 4. i 5.);
- upozorava se tužitelj da će se, u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju na uklanjanje prisiljavati novom novčanom kaznom (točka 6.), a izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 7.).
2. Tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja zbog načina na koji se provodi izvršenje, jer smatra da se navedene nepravilnosti mogu otkloniti na način koji manje pogađa tužitelja, s obzirom na vrstu i dimenzije izvedenih građevina. Pored toga, tvrdi da nekretnina oznake k.č.br. 172/1 k.o. S. nije zaštićena rješenjem o zaštiti nadležnog Ministarstva kulture i medija, kako je to i razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka pa i ne podliježe ograničenjima kao zaštićeno kulturno dobro. Zbog toga tužitelj dovodi u pitanje zakonitost rješenja o zaštiti na koju se poziva tuženik, jer takvo rješenje tužitelju nikada nije dostavljeno kao ni njegovoj prednici. Iz tog je razloga, tužitelj podnio ustavnu tužbu protiv presude ovog suda posl. br. UsIgr-406/2020, jer mu nije omogućeno dokazivanje njegovih tužbenih navoda. Dalje tužitelj navodi razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje koje je bilo predmet ocjene tog spora nezakonito i doneseno uz povredu njegovih procesnih prava. Za ovaj spor smatra potrebnim ukazati kako je glavni projekt obnove ljetnikovca R. na k.č.br. 172/1 k.o. S. odobren od strane Konzervatorskog odjela i to dvjema potvrdama koje još uvijek egzistiraju i proizvode pravne učinke. Svi radovi na predmetnom ljetnikovcu odrađeni su u skladu s tom projektnom dokumentacijom. Tuženik nije tijelo specijalizirano za zaštitu kulturnih dobara niti je zbog zaštite nekretnina ovlašten donositi odluke. Zbog toga tužitelj smatra da odluke nadležnog stručnog tijela za odlučivanjem o kulturnim dobrima i njihovoj zaštiti (Konzervatorski odjel) imaju prednost pred rješenjima tuženika ukoliko se radi o kulturnom dobru. Uz to, smatra da je samo rješenje o uklanjanju kojim se tužitelju nalaže uklanjanje cijelog krovišta zbog navodnog, po stavu tužitelja, ničim dokaznog prekoračenja dopuštenog podizanja nadozida za 8 cm, šikaniranje tužitelja. Samo postavljanje krovišta najskuplja je stavka kod gradnje i iznosi oko 470.000,00 kuna, a toliko iznosi i predviđeni trošak uklanjanja. Pored te štete, tužitelj trpi i štetu u vidu izmakle dobiti koju nezakonitim postupanjem tuženika trpi jer mu se u protekle dvije godine oduzima gotovo 150 m[2] prostora iskoristivog za iznajmljivanje. Zbog izloženog, predlaže se osporeno rješenje poništiti kao i privremenom mjerom odgoditi njegovo izvršenje.
3. Pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja u odgovoru na tužbu tuženik predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.
6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 7.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama nije sporno da je rješenjem o uklanjanju tužitelju kao investitoru, naloženo uklanjanje građevina odnosno radova pobliže opisanih u izreci tog rješenja.
9. Tužitelj spori zakonitost rješenja navodima u kojima zapravo tvrdi da je samo rješenje o uklanjanju nezakonito. U odnosu na te navode, ukazuje se da se u ovom sporu, u kojem se ispituje zakonitost rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, ne ocjenjuje zakonitost rješenja o uklanjanju odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo kako se u postupku izvršenja rješenja (kojim je naređeno uklanjanje) kojim je određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se u ovakvim sporovima sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja.
10. Sud dodatno napominje kako bi eventualna ustavna ili druga odluka kojom bi bilo poništeno rješenje o uklanjanju od 15. listopada 2022., a ova upravna stvar bila riješena bitno drukčije, mogla biti osnov za obnovu postupka izvršenja rješenja poništene odluke, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke (članak 123. stavak 2. točka 3. i članak 123. stavak 3. ZUP).
11. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21) prema kojem se prije pristupanja izvršenju rješenja putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčanih kazni.
12. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na neposrednom opažanju građevinske inspektorice koja je 6. listopada 2022. obavila inspekcijski nadzor kada je utvrdila da tužitelj nije postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju, o čemu je sačinjen i zapisnik Klasa: UP/I-362-02/20-02/1009 Urbroj: 443-02-03-21-22-28.
13. Prema članku 2. u svezi s člankom 14.c. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, br. 46/20, 80/20) na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine donesenog na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, na izvršenje rješenja o uklanjanju 2.b skupine građevina prisiljava se 2. novčanom kaznom u iznosu od 80.000,00 kuna.
14. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu te ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.
15. Kod izloženog, tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere ne nalazi se osnovanim. Prema odredbi članka 47. stavak 1. ZUS-a sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. U smislu iste sud može odrediti privremenu mjeru pod pretpostavkom da stranka učini vjerojatnim postojanje neke svoje novčane ili nenovčane tražbine te opasnost da će bez poduzete privremene mjere naplata ili ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 79. stavak 4. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Splitu, 14. travnja 2023.
Sutkinja
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku . .
- tuženiku Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Dubrovniku, Vukovarska 16 -
u spis
Rj:
I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) naplatiti sudsku pristojbu.
II/ Kal. 30 dana
