REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-460/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku O. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika U. O. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1819/2019-22 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1819/2019-22, od 14. siječnja 2022., u pobijanom dijelu (toč. II. i IV. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženom U. o. d.d., Z., da isplati tužitelju A. C. iz Z., iznos od 64.775,00 kuna (šezdesetčetiritisućesedamstosedamdesetpetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 64.040,00 kuna od 26. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 735,00 kuna od 5. listopada 2018. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. listopada 2018. do isplate, zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 64.040,00 kuna od 1. listopada 2018. do 25. veljače 2019. te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 735,00 kuna od 1. listopada 2018. do 4. listopada 2018., odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom U. o. d.d., Z., da isplati tužitelju A. C. iz Z., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.526,50 kuna sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.562,50 kuna, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je pobija u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov tužbeni zahtjev, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se u pobijanom dijelu presudu preinači na način da se prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sukladno troškovniku tužitelja, ili, podredno da se istu ukine u tom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a traži i troškove žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovome predmetu, u kojemu nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja vezano uz naknadu štete koju je trpio i koju trpi u vezi štetnog događaja od 20. rujna 2018. kada je u Z. došlo do prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika M. T., u kojoj je tužitelj upravljajući motociklom, zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma vanjskog maleola donjeg dijela lijeve potkoljenice (fibule), kao i prijeloma donjeg okrajka lijeve tibije, prijelom skočne kosti lijevog skočnog zgloba, natučenje regije leđa, natučenje regije lijevog ramena, natučenje lijevog ručnog zgloba, natučenje lijeve ruke i lijevog koljena, sud prvog stupnja je svojom, pobijanom presudom, protivno žalbenim navodima tužitelja, ispravno odlučio o onome što je jedino ostalo sporno – visini naknade na ime neimovinske štete koja tužitelju pripada, kada je utvrdio slijedeće pravnorelevantne činjenice:

- da je tužitelj uslijed zadobivenih povreda po otpustu iz bolnice nastavio sa ambulantnim liječenjem od strane kirurga, pri čemu mu je bila imobilizirana lijeva potkoljenica sve do 5. studenog 2018. kada je imobilizacija odstranjena, a nastavljeno je liječenje po fizijatru, ali su usprkos provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu zaostalih bolova, umanjenja pokretljivosti, post traumatske artroze lijevog gležnja i subtalarnog zgloba, ograničenja pokretljivosti bolova u regiji grudno slabinskog prijelaza kralježnice kao posljedica kompresivnih fraktura dva kralješka te algodistrofije – Sudekovog sindroma, što trajno umanjuje životnu i radnu aktivnost tužitelja za 21% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati dodatni napor u svom daljnjem životu, pri čemu je sud prvog stupnja uzeo u obzir i njegovu životnu dob u trenutku ozljeđivanja (41 godinu),

- da je tužitelj kao posljedicu ozljeđivanja trpio bolove jakog intenziteta koji su u trenutku ozljeđivanja trajali kumulativno 8 sati, bolove srednjeg intenziteta kumulativno 8 tjedana te povremene bolove slabog intenziteta kroz 6 mjeseci,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta koji je bio prisutan u trenutku štetnog događaja kroz jedan sat, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana i malog intenziteta kumulativno 2 mjeseca, i - da je zbog činjenice da je tužiteljev lijevi gležanj vidno većeg obima od desnog te lividan nakon dužeg hodanja, kod tužitelja nastalo naruženje lakog inteziteta.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg u svemu prihvaća i ovaj sud, sud prvog stupnja je tužitelju priznao na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje naknadu u iznosu od 92.500,00 kuna, a na ime tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja je tužitelju dosudio iznos od 5.040,00 kn, te za troškove liječenja 735,00 kuna.

8. Stoga je, sud prvog stupnja utvrdio ukupnu visinu štete u iznosu od 97.540,00 kuna, a kako je tužitelju nesporno od strane tuženika već isplaćen iznos od 33.500,00 kn, preostala šteta koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi ukupno 64.775,00 kn, pa je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.500,00 kn tužitelj odbijen.

9. S obzirom na žalbene navode tužitelja sporna je visina naknade dosuđene na ime neimovinske štete.

10. Sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prije svega, temelji na nalazu i mišljenju vještaka dr. D. D., specijalista ortopedske kirurgije i traumatologije, koji je ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a prihvaća ga i ovaj sud, budući da doista nema razloga u istoga sumnjati, posebno kraj činjenice da vještak svoje mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji te na nalazima koje je izradio na osnovu pregleda tužitelja, koji su potpuni, precizni i izrađeni u skladu s pravilima struke.

11. Stoga, ovaj sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, ocjenjuje da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo - odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete priznao iznos od 92.500,00 kn, pri čemu je pravilno cijenio postojanje i utjecaj pojedinih relevantnih i kvalifikatornih okolnosti, kao mjerila težine povrede prava osobnosti.

12. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom čl. 1046 ZOO-a definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezinog povećavanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (st. 1.) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Tako tužitelju za povredu prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada naknada štete, pri čemu je kod fizičkih bolova, kao kvalifikatorne okolnosti prilikom ocjene težine povrede, pravilno sud prvog stupnja ocijenio trajanje i jačinu tih bolova, a kod ocjene pretrpljenog straha kao kvalifikatorne okolnosti pravilno ocijenio intenzitet i trajanje straha, te stupanj naruženja i trajanje posljedica koji umanjuju tužiteljevu životnu aktivnost, vodeći pri tom računa i o dobi tužitelja – što je sve utjecalo i na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja. Stoga, samim time što je sud prvog stupnja, kraj tako utvrđenog stanja, utvrdio sveukupni iznos pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 92.500,00 kn, s kojim tužitelj nije zadovoljan, ne može tužitelja dovesti u povoljniju procesnu i pravnu poziciju u ovome predmetu, a obzirom da je ista donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO-a.

14. Konačno, a što nije ni sporno, sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je od ukupno utvrđene visine štete od 97.540,00 kn, odbio već isplaćeni iznos od strane tuženika u visini od 33.500,00 kn, te tužitelju dosudio iznos od 64.775,00 kn, a sa preostalim dijelom zahtjeva ga odbio.

15. Također, i odluka o troškovima postupka, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te pravilnu primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14 i 107/15).

16. Slijedom iznijetog, a kako prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, valjalo je odbiti obzirom da on sa podnijetom žalbom u ovome postupku nije uspio (po čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a)

U Puli – Pola 14. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić, v.r.