REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-3972/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja J.B. iz S.N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.P.p. d.o.o., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D.P., odvjetnika i punomoćnice tuženika R.Č., 14. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan na ime naknade neimovinske štete platiti tužitelju iznos od 1.592,67 eura/ 12.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.003,28 eura/ 15.093,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stradao 22. ožujka 2018. oko 17,23 sati, na svom radnom mjestu strojovođe, na području Z.k. u Z. Neposredno

nakon polaska vlaka sa Z.k., na putnom prijelazu kod ulice

R. A. došlo je do naleta vlaka na mušku osobu koja je namjerno istrčala pred nadolazeći vlak te je ista osoba u toj prometnoj nesreći smrtno nastradala. O predmetnom štetnom događaju poslodavac je uredno sastavio obrazac prijave o ozljedi na radu te je tužitelju od strane HZZO, rješenjem Regionalnog ureda Zagreb od 9. srpnja 2020. ozljeda priznata ozljedom na radu. Tužitelj je nastradao kao zaposlenik tuženika, pa se odštetnim zahtjevom od 27. studenog 2020. obratio tuženiku. Tuženik je tužitelju ponudio sklapanje izvansudske nagodbe na iznos od 7.515,00 kuna te time priznao osnovanost odštetnog zahtjeva i svoju odgovornost. Nezadovoljan ponuđenim iznosom tužitelj je tuženiku podnio prigovor na prijedlog nagodbe, da bi tuženik dopisom od 20. siječnja 2021. odbio prigovor kao neosnovan. Tužitelj je u ovoj nezgodi duševno stradao te je zadobio akutnu reakciju na stres (F43). Inicijalno je pregledan u Zavodu u

S. istog dana u večernjim satima gdje mu je ordinirana terapija te je upućen na daljnje liječenje kod psihijatra. Liječenje se nastavlja KBC, na Klinici odmah sljedećeg dana nakon prometne nezgode (23.03.2018.) gdje mu je

postavljena dijagnoza i propisana farmakološka terapija te utvrđena potreba za intenzivnijim ambulantnim liječenjem. Potom je na daljnjim brojnim pregledima u istoj ustanovi. Na zadnjem pregledu psihijatra od 31. srpnja 2018. dovršeno je liječenje po psihijatru, uz propisano daljnje korištenje psihofarmaka. Na bolovanju je proveo razdoblje od 23. ožujka 2018. do 2. srpnja 2018., dakle više od 3 mjeseca. Tužitelj potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Zbog štetnog događaja tužitelj je pretrpio strah te duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti. Zbog intenzivne traume koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju, tužitelju je trajno umanjena životna aktivnost i posljedice nezgode će osjećati do kraja života.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14. veljače 2023. (stranica 94-95 spisa) tužitelj potražuje s osnove neimovinske štete iznos od 1.592,67 eura/ 12.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenoga 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Činjenica da je tuženik u mirnom postupku ponudio iznos tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete ne znači da je time priznao osnovanost zahtjeva kao i svoju odgovornost. Tuženik je kao dobar poslodavac kako bi se izbjegao sudski postupak s radnikom ponudio tužitelju iznos koji je utvrđen temeljem medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka cenzora, pri čemu su uzeti u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5., kao i dužina bolovanja zbog kojeg tužitelj nije primao naknadu troškova za putovanje osoblja vlaka (kilometraža). Tuženik također napominje kako se sukladno odredbama članka 239. Kolektivnog ugovora radnicima na radnom mjestu strojovođa i pomoćnik strojovođe plaća uvećava za posebno stresan posao 5%. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se prileže uz tužbu očito je da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi tužitelja, stoga se osporava visina tužbenog zahtjeva, iz razloga što je isti previsoko postavljen, a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja ovlaštenog cenzora. Ističe da je tužitelju je nakon štetnog događaja od 22. ožujka 2018. po završetku bolovanja 6. kolovoza 2018. utvrđena zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova strojovođe. Predlaže sukladno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u brzojav 51 F od 22. ožujka 2018., Izvješće tuženika o nepravilnostima od 22. ožujka 2018., medicinsku dokumentaciju, zapisnik MUP-a o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 22. ožujka 2018., Prijavu o ozljedi na radu, Rješenje HZZO od 9. srpnja 2020., odštetni zahtjev od 26. studenoga 2020., presliku potvrde o primitku, ponudu tuženika za sklapanje izvansudske nagodbe od 4. siječnja 2021., prigovor tužitelja na prijedlog nagodbe od 13. siječnja 2021., presliku potvrde o primitku, odgovor tuženika od 20. siječnja 2021., izvadak iz kolektivnog ugovora, svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika, nalaz i mišljenje cenzora broj 2769/2020, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prim. G.M., dr. med. te je izvršen uvid u sudsku praksu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom štetnog događaja od 22. ožujka 2018.

6. Između stranaka je nesporno da je 22. ožujka 2018. prilikom obavljanja redovnog posla tužitelja kod tuženika, u svojstvu strojovođe vlaka, na području Z.k. u Z., neposredno nakon polaska vlaka na pružnom

prijelazu kod ulice R.A. došlo do tragičnog događaja sa smrtnim

posljedicama, na način da je došlo do naleta vlaka na mušku osobu koja je namjerno istrčala pred nadolazeći vlak.

7. Između stranaka je sporna odgovornost tuženika s obzirom na prigovor tuženika da je štetu tužitelju prouzročila treća osoba protupravnim djelovanjem, a u tom smislu je sporno je li tuženik kao poslodavac tužitelja odgovoran za naknadu štete tužitelju. Sporno je i da li je zbog štetnog događaja tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te u kojem opsegu. Sporna je dakle odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Brzojava 51F H.I. od 22. ožujka 2018. proizlazi da je 22.

ožujka 2018. u 17,23 sati na pruzi M101 u kolodvoru Z. Z. na ŽCP

„R.A.“ u km 426-357 došlo do izvanrednog događaja „samoubojstvo“, prilikom polaska vlaka 8069 preko ŽCP „R.A.“ muška osoba je

namjerno istrčala pred nadolazeći vlak iz smjera juga prema sjeveru dok su branici bili spušteni te je došlo do usmrćenja iste. Odmah je obaviještena P.o. C., Hitna pomoć, PP Č. šef kolodvora.

9. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 22. ožujka 2018. utvrđeno je da je kod tužitelja utvrđena koncentracija alkohola od 0,00%.

10. Iz prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu strojovođe te da je 22. ožujka 2018. na lokaciji Z.k. u Z. zadobio lakšu ozljedu u vidu šoka za vrijeme redovitog radnog vremena i to za vrijeme vožnje vlaka te da je tužitelj u vrijeme ozljede poduzimao radnju kočenja kako bi izbjegao nalet osobe, odnosno protupravno djelovanje treće osobe koja je neoprezno i neovlašteno prelazila preko pruge. Zbog naleta vlaka na osobu prilikom vožnje vlaka tužitelj je doživio akutnu reakciju na stres. Nadalje iz prijave proizlazi da je radnik bio osposobljen za rad na siguran način i da su primijenjena pravila zaštite na radu.

11. Iz rješenja HZZO-a od 9. srpnja 2020. proizlazi da se tužitelju ozljeda nastala 22. ožujka 2018. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F-43.0 priznaje ozljedom na radu.

12. Iz Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti od 6. kolovoza 2018. proizlazi da je tužitelj, po zanimanju strojovođa, zdravstveno sposoban za obavljanje poslova željeznički izvršni radnik.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu strojovođe na kojem radnom mjestu radi od 1995. Dana 22. ožujka 2018. negdje u podnevnim satima na svome radnom mjestu na Z.k. u Z.

neposredno nakon što je započeo s pokretanjem vlaka, i to nakon što je dobio od prometnika znak za polazak, nepoznata muška osoba se zatrčala prema vlaku, istrčala pred isti te je u toj prometnoj nesreći osoba smrtno stradala. Osjećao se jako loše. O događaju je odmah obavijestio dispečera, policiju te hitnu pomoć. Policija je obavila očevid, obavila alkotest. Dobio je zamjenu odmah, a kako se u nastavku dana nije dobro osjećao navečer je zatražio liječničku pomoć u Zavodu gdje mu je ordinirana terapija te mu je dežurni liječnik preporučio daljnje

liječenje a koje je i proveo na Klinici KBC Z. gdje se javio odmah sutradan po nastanu štetnog događaja. Propisana mu je farmakološka terapija te je odlazio i na ambulantno liječenje svakih 15 dana. Na bolovanju je bio nepunih 4 mjeseca.

14. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu (stranica 8-20 spisa) vidljivo je da je tužitelj 22. ožujka 2018. u 21,13 sati primljen u Zavod u

S. gdje mu je dijagnosticirana dijagnoza F43.0 – akutna reakcija na stres te da je odmah sutradan nastavio s liječenjem u KBC Z., na Klinici.

15. Sud je u cijelosti povjerovao, iskazu tužitelja jer je iskazivao objektivno, jasno, logično i životno te je njegov iskaz u cijelosti sukladan priloženoj dokumentaciji.

16. Naime, iz svih provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno da je tužitelji predmetne zgode doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta strojovođe za vrijeme vožnje vlaka kojom prilikom je vlak naletio na mušku osobu koja je namjerno istrčala pred nadolazeći vlak.

17. Stoga, obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, proizlazi da je za cjelokupnu štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao poslodavac, pri čemu ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost tuženika.

18. Naime, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik tijekom postupka ističe da je primijenio sve mjere zaštite koje su propisane te da nije odgovoran za štetu, jer je ista nastala radnjom treće osobe. Kao što proizlazi iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu tuženik kao poslodavac je odgovoran za štetu po načelu objektivne odgovornosti. Jedini način da se tuženik oslobodi odgovornosti u ovom slučaju je ako dokaže da je šteta nastala uslijed nepredvidivih i izvanrednih okolnosti, odnosno više sile, odnosno uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

19. Okolnost da se muška osoba bacila pod vlak kojim je upravljao tužitelj kao strojovođa ne može se podvesti pod izvanredne i nepredvidive okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati, jer je stajanje/bacanje osoba pod vlak odnosno pokušaj suicida predvidiv događaj za tuženika i navedeno je poslodavac trebao uzeti u obzir u okviru rizika svog poslovanja. Dakle, ne može se govoriti o eskulpaciji odgovornosti tuženika, već je po mišljenju ovog suda riječ o manifestaciji profesionalnog rizika za koji postoji odgovornost poslodavca.

20. Naime, tužitelj je zbog opisa posla koji obavlja izložen opasnostima koje mogu ugroziti njegovo zdravlje, a da se radi o takvom poslu govori i činjenica koju i sam tuženik navodi u postupku da strojovođe upravo radi stresnog posla koji obavljaju imaju dodatak na plaću radi istog. Tužitelj je kao strojovođa nužno izložen riziku stajanju/bacanju osoba pod vlak odnosno pokušaju suicida, posljedično uzroku neimovinske štete, a što se i dogodilo u konkretnom slučaju. Ta mogućnost prouzročenja štete predstavlja profesionalni rizik koji rizik snosi poslodavac, odnosno ovdje tuženik.

21. Šteta nije nastala niti krivnjom tužitelja, jer je sud utvrdio da je tužitelj postupao na uobičajen način i u trenutku dok je obavljao redovan rad svog radnog mjesta strojovođe.

22. Dakle, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugu razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac ogovara tužitelju kao posloprimcu za štetu prouzročenu povredom na radu.

23. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

24. Kako bi utvrdio posljedice iz štetnog događaja, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. G.M., dr. med.

24.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. G.M. od 11. srpnja 2022.

proizlazi da je tužitelj bio izložen štetnom događaju 22. ožujka 2018., pri čemu je razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu spoznaje o pogibiji nepoznatog čovjeka, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja: Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 31.7.2018.g. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

25. Tužitelj nije imao primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje te je sukladno istom podneskom od 14. srpnja 2022. konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev, odnosno podneskom od 14. veljače 2023. kojim je tužitelj postavio svoj tuženi zahtjev u eurima.

26. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje , a na glavnoj raspravi održanoj 20. veljače 2023. je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Utvrđenja iz mišljenja vještaka nisu dovedena u pitanje navodima stranaka te je stoga visina naknade štete utvrđena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

28. Prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Dakle, iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta.

30. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO) te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo odnosno strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su isti, u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

31. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te karakter, jačinu i duljinu njegovog trajanja, a obzirom na opseg štetnih posljedica koji je utvrđen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, kao i činjenicu da je tužitelj nakon štetnog događaja, prema vlastitim navodima trpio osjećaj nelagode, imao poteškoća sa spavanjem, bio je uključen u psihoterapiju te je ujedno uzimao terapiju lijekovima (a što proizlazi i iz nalaza sudskog vještaka), sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, u vidu prava osobnosti, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a. Kako je u ovom slučaju tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu spoznaje o pogibiji nepoznatog čovjeka koje se dogodilo na radnom mjestu tužitelja što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja te razvoja straha, intenzitet navedenog straha opravdava dosuđenje pravične novčane nagrade u iznosu od 1.592,67 eura/ 12.000,00 kn, kako je to i zatražio tužitelj. 32. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da su kod tužitelja nastale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

33. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje za što mu pripada pravična novčana naknada u zatraženom u iznosu od 1.592,67 eura/ 12.000,00 kn. Ovaj sud je mišljenja da je dosuđeni iznos tužitelju posve primjeren okolnostima slučaja, a napose vrijednosti povrijeđenog dobra, kao i svrsi iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a te predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za sve tegobe koje je imao i koje će trpjeti u budućnosti vezano sa ovim štetnim događajem.

34. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu počevši od 27. studenog 2020. pa do isplate, obzirom da je uvidom u odštetni zahtjev i potvrdu o primitku (stranica 30-31 spisa) utvrđeno da je upravo toga dana tužitelj podno tuženiku odštetni zahtjev. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

35.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova prema Tbr. 28, za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7/1, za sastav obrazloženog podneska od 9. ožujka 2021. 100 bodova prema Tbr.8/1, za zastupanje na ročištu održanom 9. rujna 2021. 100 bodova prema Tbr.9/1, za zastupanje na ročištu održanom 31. ožujka 2022. 100 bodova prema Tbr.9/1, za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 14. srpnja 2022. 100 bodova prema Tbr.8/1, za sastav podneska od 14. veljače 2023. 25 bodova prema Tbr.8/3 te za zastupanje na ročištu održanom 20. veljače 2023. 100 bodova prema Tbr.9/1, što ukupno iznosi 725 bodova,a što uz vrijednost boda od 15,00 kn iznosi 10.875,00 kn, na koji iznos se nadodaje trošak PDV-a od 25% u iznosu od 2.718,75 kn te trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, pa stoga sveukupno trošak tužitelja iznosi 2.003,28 eura/ 15.093,75 kn, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

35.2. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

36. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 11. travnja 2022., a kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

37. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku