REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-6082/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. M., OIB: …, S.,

…, kojeg zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u

S., protiv tuženika H. z. z. m. o.,

OIB:…, .. Z., …, Područna služba u S.,

kojeg zastupa generalna punomoćnica Ž. M., dipl. iur., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 1. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 14. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. svibnja 2016.g. do 26. siječnja 2017.g u ukupnom iznosu od 327,05 € / 2.464,19 kn ( fiksni tečaj konverzije: 1€= 7,53450) zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,72 € / 163,67 kuna teče od 16. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / od 300,07 kuna teče od 16. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,83 € / 300,07 kuna teče od 16. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,55 € / 200,03 kuna teče od 16. veljača 2017.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 528,60 eura/3.982,73 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 14. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 11. lipnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, a koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 9. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 327,05 eura/2.464,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2022.. tuženik je naveo kako tužitelj uz tužbu nije dostavio ugovor o radu pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a s obzirom da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 186.b ZPP-a, jer tužitelj od tuženika nije ni zatražio potrebne isprave, predlaže odbaciti tužbu. Osim toga, tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, predlaže isti odbiti, a ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja DSZ-a, odluke Vlade RH od 29.prosinca 2016., obračuna razlike plaće, platno lista za tužiteljicu, zahtjeva tužiteljice za dostavu podataka od 2. ožujka 2022. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 26.siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.

8. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

9. Tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, jer tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze na koje se poziva pa ni ugovor o radu, međutim, navedeni prigovor je neosnovan jer je tužitelj radnik tuženika, razvidno iz platnih lista, kao i obračuna razlike plaće dostavljenom po tuženiku pa je isti aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

10. Također je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj zaposlenik tuženika, koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužitelu pa je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost Sporazuma, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

11.1. Osim toga, za istaknuti je kako je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Revr-13/02, zauzeo je stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

11.2 U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

12. Nadalje, u utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/0, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

13. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

14. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljenim između sindikata javnih službi navedenih u njemu i Vlade Republike Hrvatske, ugovoreno je povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

15. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.god.

16. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se čl. III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.

17. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovore tužene u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god., na koji se poziva tužiteljica, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.

18. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca 2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012. godine, kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012. godine. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

19. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

20. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.

21. Također, neosnovani su prigovori tužene kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, štoviše BDP je stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak V Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

22. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

23. Stoga je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), a tuženik je tužitelju plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn.

24. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 26. siječnja 2017.

25. Kako je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno izračunu tuženika, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 327,05 eura/2.464,19 kn prihvatiti u cijelosti.

25.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15 i 29/18 – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/14 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to pravilno i tužitelj zatražio a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

26. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istakao kako se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 186.b ZPP-a jer tužitelj nije dokazao da je od tuženika zatražio potrebne isprave.

27. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 23. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

28. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

29. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od 1.svibnja 2016. do 26. siječnja 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine.

30. Dakle, tužitelj ni u tužbi, ni u podnesku od 8.veljače 2022. nije postavio određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti kao ovršna isprava, već je sukladno dostavljenoj dokumentaciji (od strane suda tužitelju je naloženo zatražiti od tuženika dostavu obračunskih isprava, a sve radi uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, koju dokumentaciju je tuženik naknadno dostavio po zahtjevu tužitelja), podneskom od 16. ožujka 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu 3.149,87 kn za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 26.siječnja 2017., a nakon dostave izračuna razlike plaće od strane tuženika ponovno je podneskom od 9. prosinca 2022. uredio tužbeni zahtjev na iznos od 2.464,19 kn/327,05 eura.

31. Kako je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka uredio tužbeni zahtjev na novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.

32. Naime, tužitelj je podnio tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužitelj nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužitelja, već je podneskom od 16. ožujka 2022. tužitelj (a prije zaključenja prethodnog postupka) prvi put postavio određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju.

33. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan. 33.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

33.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

33.3. Kako je tužba podnesena dne 11. lipnja 2021, a najstarije potraživanje tužitelja se odnosi na svibanj 2016., koje dospijeva na naplatu 16. lipnja 2016.god., to je onda očito da nije nastupila zastara, već naprotiv tužba je podnesena u zastarnom roku od pet godina.

34. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju dosuđen trošak u cijelosti, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) te popisu troška i to: za sastav tužbe 25 bodova, za pristup na ročište od 2.ožujka i 5. prosinca 2022., te 1. ožujka 2023. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, za sastav podneska od 8. veljače; 16. ožujka i 9. prosinca 2022. po 25 bodova, sastav zahtjeva od 2. ožujka 2022. 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn iznosi 422,88 eura, na ime PDV-a iznos od 105,72 eura, ukupno iznos od 528,60 eura/3.982,73 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 14. travnja 2023.god., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 14. travnja 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku