1              Poslovni broj: II Kž-545/2023-6

 

Poslovni broj: II Kž-545/2023-6

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. W. i J. H. zbog kaznenih djela iz članka 243. stavka 1., 2. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog R. W. i J. H. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kov-27/2023-5 (Kov-26/2023.) od 24. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog R. W. i okrivljenog J. H. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-27/2023-5 (Kov-26/2023.) od 24. studenog 2023., nakon podignute optužnice protiv R. W. i okrivljenog J. H. zbog kaznenih djela iznude iz članka 243. stavka 1., 2. i 5. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. W. i okrivljenog J. H. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

 

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja okrivljenicima u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. svibnja 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. W. po braniteljici, odvjetnici M. B. K., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te vrati predmet Županijskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje, odnosno da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora ili istražni zatvor protiv I. okrivljenog R. W. zamijeni mjerama opreza.

 

2.1. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljeni J. H. po braniteljici, odvjetnici A. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te članka 468. stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "pobijano rješenje ukine te protiv drugookrivljenika odredi neka od mjera opreza iz čl.98. ZKP/08., budući da se svrha istražnog zatvora, uzimajući u obzir sve okolnosti, a posebice načelo razmjernosti može ostvariti, odnosno prevenirati određivanjem jedne ili više mjera opreza ".

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. W. i okrivljenog J. H. po osnovama iz članka 123. stavku 1. točka 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe okrivljeni J. H. kada navodi kako je pobijano rješenje protivno članku 124. stavku 3. ZKP/08.

 

5.1. Također, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da se osnovana sumnja da bi okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela temelji u pobrojanim personalnim i materijalnim dokaza na kojima se temelji optužnica (točka 6. pobijanog rješenja),. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je su li okrivljenici počinili terećena kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. U odnosu na okolnosti koje žalitelji iznose u žalbi, vezano za njihovo viđenje rezultata provedene istrage o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

6. Nadalje, protivno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega, kao i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

7. Prije svega se ističe, a protivno žalbenim navodima,  da je pravilno prvostupanjski sud činjenice, da okrivljeni R. W. ima prijavljeno prebivalište u S. N. te je neposredno prije dolaska u R. H. prebivao na području V. B., kao i da se prilikom uhićenja legitimirao krivotvorenim dokumentom, povezao s težinom kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenom kaznom, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod okrivljenika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod okrivljenika je takve razine da se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, unatoč činjenicama što je hrvatski državljanin, u R. H. ima neprijavljeno boravište kao i eventualno blisku rodbinu.

 

8. Isto tako, ocjena je drugostupanjskog suda, u odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju i na strani okrivljenog J. H. postoji opasnost od bijega, a koja se opasnost prvenstveno ogleda u činjenici da je državljanin S. N., a na teritoriju R. H. nema prijavljeno prebivalište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje R. H.. Stoga, imajući u vidu kako okrivljenik nije čvrsto vezan uz područje R. H., kao i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosudnim tijelima R. H. i tako ometati uspješno vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera. Napominje se da ovom okrivljeniku predstoji i izvršenje kazne zatvora u S. N. po presudi Okružnog suda u Munchenu.

 

9. Jednako tako, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenog R. W. i okrivljenog J. H. u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenice da su obojica okrivljenika ranije višestruko osuđivane osobe na bezuvjetne kazne zatvora u S. N. i to okrivljenik R. W. zbog kaznenih djela prisile iz članka 240. StGB, tjelesne ozljede iz članka 223. stavka 1. StGB, krađe iz članka 242. StGB, nanošenja materijalne štete iz članka 303. StGB, računalne prijevare iz članka 263a StGB, kao i prijevare iz članka 263. stavka 1. StGB (list 153-154 spisa), a okrivljeni J. H. zbog kaznenih djela utaje poreza, prijevare i krađe (list 208-212 spisa) te navedeno ispravno povezuje, s činjenicom da su prema opisu iz optužnice, iskazali iznimnu ustrajnost, odlučnost i bešćutnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen znatan stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

10. Oba žalitelja žalbom tvrde i da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno i kvantitativno jači i teži, no što su bili kod prvobitnog određivanja istražnog zatvora. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika.

 

10.1. Iz navedenih su razloga neprihvatljive tvrdnje okrivljenog R. W. da sa svakim daljnjim produljenjem mjere istražnog zatvora slabe razlozi njezine primjene u korist načela in dubio pro reo, jer se to pravno-logičko pomagalo, primjenjuje tek ako postoji dvojba oko postojanja/nepostojanja neke činjenice.

 

11. U odnosu na žalbene primjedbe oba žalitelja koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

12. Također, nije u pravu žalitelj R. W. kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne, uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova iz članka 133. ZKP/08.

 

13. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. na strani okrivljenog R. W. i okrivljenog J. H. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

 

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu, 30. siječnja 2024.