REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 6 Us I-1049/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice Z. S. iz O., K., zastupana po opunomoćenici V. V., odvjetnici u Z. o. u. G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M., R., J., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi uklanjanja građevine, 14. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I- 362-02/22-02/684, URBROJ: 443-02-02-12-22-2 od 26. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/684, URBROJ: 443-02-02-12-22- 2 od 26. kolovoza 2022. naređeno je tužiteljici, kao investitorici, da u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja ukloni započetu gradnju stambene građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija 12,80 x 10,00 m, odnosno pripadajućih betonskih trakastih temelja, betonske podne ploče i nosivih zidova prizemlja izvedenih od blok opeke prosječne visine 2,60 m, koja se gradi na k.č.br. … k.o. O. – Nj., u naselju O. (t. 1.). Također je utvrđeno da je obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na građevini na k.č.br. … k.o. O. – Nj. dana 14. lipnja 2022., koja je obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja (t. 2.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 3. – 9.).
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu u svezi čl. 97. st. 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, budući da je bio dužan prije zatvaranja gradilišta posebnim znakom donijeti rješenje o zatvaranju gradilišta, a što isti nije učinio, čak ni u usmenom obliku. Također ističe da je prije pristupanja građenju ishodovala glavni projekt sačinjen od strane D. d.o.o., te da je tuženik propustio utvrditi da li je za započetu gradnju u smislu čl. 128. st.1. Zakona o gradnji bio dostatan glavni projekt, a na koje okolnosti predlaže provođenje dokaza očevidom na licu mjesta te građevinskim vještačenjem.
3. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenja tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod obrazloženja pobijanog rješenja, dok viši građevinski inspektor u dostavljenom očitovanju ističe da tužiteljica pogrešno tumači odredbu čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, budući da se sukladno citiranoj odredbi mjera obustave građenja određuje prije donošenja rješenja o uklanjanju, a samo utvrđuje tim rješenjem. Također ističe da se na predmetnu gradnju ne mogu primjenjivati odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima koje propisuju mogućnost gradnje pomoćne građevine bez građevinske dozvole, a na temelju glavnog projekta, budući da se sporna građevina gradi na zasebnoj katastarskoj čestici na kojoj nema postojećih zgrada, te ima površinu veću od one dopuštene Pravilnikom (preko 50 m[2] ). Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 6. travnja 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice da se u sporu provede dokaz očevidom na licu mjesta te vještačenjem radi utvrđivanja da li se predmetna građevina može graditi na temelju glavnog projekta, budući da se radi o pravnom pitanju koje se može razriješiti na temelju nespornog činjeničnog stanja utvrđenog temeljem materijalne dokumentacije koja prileži spisu, kao i temeljem navoda same tužiteljice iz upravnog postupka, a što će biti razvidno iz nastavka obrazloženja ove presude.
8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 14. lipnja 2022. izvršio nadzor na k.č.br. … k.o. O.-Nj., u vlasništvu tužiteljice, kojom prilikom je utvrdio da se na predmetnoj nekretnini gradi stambena građevina opisa i dimenzija kao u izreci pobijanog rješenja, a za koju gradnju je provjerom utvrđeno da nije izvršena prijava početka građenja, te gradilište nije označeno propisanom pločom. Također je u zapisniku konstatirano da je na gradilištu postavljena službena ploča "zatvoreno gradilište" te da se postavom te ploče obustavljaju daljnji radovi na građevini.
10. Tužiteljica je o svim navedenim činjenicama obaviještena dostavom dopisa od 8. srpnja 2022., te je u svom očitovanju od 25. srpnja 2022. navela da je ona investitorica gradnje obiteljske kuće, da je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole predala 28. travnja 2022., te da je nakon toga započela s izgradnjom budući da je na mjestu gradnje već postojala legalizirana kuća, pa da je mislila da može započeti s gradnjom nove kuće slijedeći gabarite po predanom projektu.
11. Odredbom čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano (st. 1.). Investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole (st. 2.).
12. Sukladno čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji, pravilnikom koji donosi ministar određene su jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole.
13. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. tč. 1. a) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, važećeg u vrijeme pokretanja postupka i gradnje sporne građevine („Narodne novine“ broj 112/17, 34/18, 36/19, 31/20, 74/22, dalje: Pravilnik), propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to, između ostalog, pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine.
14. U konkretnom slučaju, sporna građevina ne može predstavljati pomoćnu građevinu iz čl. 4. st. 1. a) Pravilnika, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da ista nije izgrađena na građevnoj čestici postojeće zgrade, već na zasebnoj katastarskoj čestici; kao i zbog prevelike površine (tlocrtno 128 m[2] u odnosu na dopuštenih 50 m[2] iz citirane odredbe Pravilnika). Nastavno, tužiteljica je i sama u svojem očitovanju u postupku istaknula da se radi o gradnji nove obiteljske kuće (na mjestu uklonjene ranije legalizirane građevine), za gradnju koje je podnesen i zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
15. Stoga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se radi utvrđivanja te okolnosti provede dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem, imajući u vidu da je viši građevinski inspektori osoba s višegodišnjim iskustvom u radu na građevinskim predmetima, a i sama je tužiteljica potvrdila da se radi o gradnji obiteljske kuće.
16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne radi se o pomoćnoj građevini koja bi se mogla graditi temeljem glavnog projekta, već o obiteljskoj kući za koju je sukladno čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji bilo potrebno prije pristupanja gradnji ishodovati pravomoćnu, odnosno na rizik investitora, izvršnu građevinsku dozvolu. Budući da tužiteljica nesporno prije početka građenja nije ishodovala građevinsku dozvolu, to je istoj pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona ("Narodne novine" br. 115/18, 117/21) osnovano naloženo o Državnom inspektoratu
uklanjanje bespravne građevine.
17. Zaključno, neosnovani su i navodi tužiteljice o povredi pravila postupka prilikom provođenja mjere obustave građenja.
18. Odredbom čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostalog, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
19. Sukladno čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, prije donošenja rješenja iz stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka, građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.
20. Sukladno čl. 119. Zakona o Državnom inspektoratu obustava građenja utvrđuje se rješenjem kojim se naređuje druga inspekcijska mjera u slučajevima iz čl. 109. st. 3., čl. 110. st. 3., čl. 112. st. 2., čl. 113. st. 2. i čl. 118. st. 2. ovoga Zakona (st. 2.). Građevinski inspektor obustavu građenja provodi zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilište odnosno građevinu (st. 3.).
21. Iz navedenih odredbi slijedi da se mjera obustave građenja naređuje usmeno (te eventualno konstatira na zapisnik o nadzoru), provodi postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilište odnosno građevinu, te potom utvrđuje rješenjem kojim se naređuje druga inspekcijska mjera, u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem kojim se naređuje inspekcijska mjera uklanjanja građevine iz čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu.
22. Budući da je u konkretnom slučaju inspektor postupio u skladu s propisanom procedurom, to su neosnovani navodi tužiteljice da je trebalo prethodno donijeti rješenje o obustavi građenja.
23. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a da su tužbeni navodi tužiteljice neosnovani, slijedom čega je valjalo na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.
24. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Rijeci 14. travnja 2023.
Sutkinja
Daria Pugel, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.