REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-4221/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO BENUSSI d.o.o. Pula, Industrijska ulica 2d, OIB 96262119913, kojeg zastupaju punomoćnici Velimir Švigir i Zlatko Ilić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, protiv tuženika DECO INTERIOR j.d.o.o. Viškovo, Kosi 125/A, kojeg zastupaju punomoćnici Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Iva Glavota, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Iva Glavota, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, radi isplate iznosa od 43.241,37 kn / 5,740,56 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-175/2021-15 od 8. srpnja 2022., 13. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-175/2021-15 od 8. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-175/2021-15 od 8. srpnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-47/2021-1 od 26. siječnja 2021. donesenom po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke, Korzo 40, u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 43.241,37 kn s kamatama i troškovima ovršnog postupka (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.407,41 kn (točka II. izreke). U obrazloženju presude sud navodi kako su stranke bile u pravno odnosno temeljem ugovora o najmu vozila, te da je tuženikova obveza bila plaćanje najamnine sukladno čl. 563. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). U odnosu na račun br. 653 kojeg je tužitelj ispostavio za prekoračenu kilometražu, i to na ukupni iznos od 24.106,22 kn, ističe se da između stranaka nije sporno da je ugovorena mjesečna kilometraža od 4000 km, te da je tuženik navedenu kilometražu prekoračio za 38.041 km nakon isteka najma. Što se tiče prefakturiranja prekršajnih kazni, prvostupanjski sud navodi kako tuženik nije istakao prigovore u tom dijelu, niti je dokazao da je navedene kazne platio ili im prigovorio u odgovarajućim postupcima prije nego su obavijesti o obvezi plaćanja prispjele tuženiku kao vlasniku vozila
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka kako je upravo zbog neprekidnih grešaka na vozilu trpio gubitke obzirom da je isti u najam uzeo vozilo u skladu s njegovim potrebama u sferi njegovog gospodarskog djelovanja, a kao zamjensko mu je dano manje vozilo koje nije odgovaralo njegovim potrebama. Navodi kako je odlučna činjenica po prvostupanjskom sudu kako je nesporno tužitelj prihvatio zamjensko vozilo točna je u suštini, ali također i pogrešna u širem tumačenju, jer je zamjensko vozila prihvatio zbog toga što direktor tuženika mora nadgledati poslove na gradilištu, za što je dovoljan i zamjenski automobil. U odnosu na prefakturirane prekršajne kazne ističe se kako je teret dokaza na tužitelju, te da tužitelj, osim računa na kojima je prefakturirao plaćene prekršajne kazne, nije dokazao da je tuženik i počinio navedene prekršaje. Smatra kako je prvostupanjski sud u predmetnom postupku morao saslušati i osobu ovlaštenu za zastupanje unutar tuženika s obzirom na to da je isti imao saznanja iz prve ruke oko samog dogovora najma, plaćanja prekomjernih kilometara pa tako i počinjenja prekršajnih djela koje kazne su mu prefakturirane, a direktor tuženika svoj je nedolazak opravdao. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 122/22; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz čl. 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
7. Prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U odnosu na žalbene navode kako je sud trebao saslušati direktora tuženika koji je opravdao svoj nedolazak na ročište, što po svom sadržaju predstavlja žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno odustao od provođenja tog dokaznog prijedloga. Naime, nepristupanje zastupnika po zakonu tuženika Darka Gržinčića na dva uzastopna ročišta radi saslušanja unatoč urednim pozivima, prvostupanjski je sud ocijenio neopravdanim u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a, jer nije dokazao razloge spriječenosti. Prema mišljenju ovog suda, činjenica da je punomoćnik tuženika dva puta naveo kako zastupnik po zakonu tuženika ne može pristupiti na ročište radi poslovnih obveza po svom sadržaju ne predstavlja dovoljno opravdanje razloga spriječenosti, jer tuženik nije naveo koje bi to poslovne obveze bile u pitanju. S obzirom na to da tuženik nije specificirao kakve bi to poslovne obveze spriječile zastupnika po zakonu tuženika da pristupi radi saslušanja, sud nije niti mogao utvrditi postojanje opravdanog razloga za nedolazak zastupnika po zakonu tuženika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, na koju se sadržajno poziva tuženik.
9. U odnosu na prefakturirane kazne koje je platio tužitelj kao vlasnik vozila prvostupanjski sud pravilno ukazuje da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije istakao prigovore u odnosu na njihov nastanak niti visinu, niti je dokazao da je navedene kazne platio ili im prigovorio u odgovarajućim postupcima prije nego su obavijesti o obvezi plaćanja prispjele tuženiku kao vlasniku vozila.
10. Na utvrđeno činjenično stanje (postojanje Ugovora o najmu vozila Opel Combo reg. oznake RI 9886-F, na dan 1. lipnja 2019., podatke o prijeđenim kilometrima i izdavanja zamjenskog vozila, prefakturirane kazne kojima tuženik nije prigovorio) prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako su stranke bila u poslovnom odnosu temeljem ugovora o najmu (čl. 550. ZOO-a). Tuženik, kao najmoprimac, dužan je platiti ugovorenu najamninu (čl. 563. st. 1. ZOO-a), kao i ugovorenu prekoračenu kilometražu. U odnosu na obvezu tuženika da plati prefakturirane kazne koje je platio tužitelj kao vlasnik iznajmljenog vozila, ovaj sud ukazuje na obvezu najmoprimca da s predmetom najma postupa pažnjom dobrog gospodarstvenika, kao i na njegovu odgovornost za štetu koja nastane (čl. 561. ZOO-a). Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno održao na snazi platni nalog kao u točki I. izreke presude (čl. 451. st. 3. ZPP-a).
11. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
12. Kako žalitelj ne navodi da bi sud, prilikom odlučivanja o troškovima, pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
13. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 13. travnja 2023.
Sudac Mladen
Šimundić
