Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-77/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice A. M. Č., OIB:…, s prebivalištem u Švedskoj, a s boravištem u O., zastupana po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Z., protiv protustranke J. B., s prebivalištem u Švedskoj, uz sudjelovanje mlt. K. B., radi donošenja privremene mjere o stanovanju s djetetom, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 13R1 Ob- 155/2023-7 od 27. ožujka 2023., 13. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 13R1 Ob- 155/2023-7 od 27. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda taj se sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u uvodno naznačenoj pravnoj stvari.
2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica te rješenje pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
3. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev predlagateljice za donošenje privremene mjere, a vezano za činjenicu stanovanja mlt. djeteta stranaka K. B., rođene ...
4. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:
- mlt. K. B. državljanka Š. i R. H., da je u momentu podnošenja prijedloga ovom sudu 8. veljače 2023. bila samo državljanka Š., da su njezini roditelji imali uobičajeno boravište, pa i prebivalište u R. Š. kao i mlt. K., no da se predlagateljica zajedno s mlt. djetetom nije vratila za vrijeme porodiljnog dopusta u Š. već je ostala u Republici Hrvatskoj, s tim da ne navodi kada je točno došla u Republiku Hrvatsku;
- da je iz dopisa Ministarstva proizlazi kako su isti u siječnju tražili postupanje i obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured O. glede međunarodne otmice djece u predmetu mlt. K. B. Iz dopisa da je razvidno kako je bilo naznačeno da će se dijete vratiti u Š., te su stoga i tražili točan datum povratka;
- da su i dijete i roditelji imali uobičajeno boravište u Švedskoj.
5. Stoga prvostupanjski sud smatra da je stvarno nenadležan za postupanje u ovom predmetu jer dijete nije moglo steći redovno boravište za što je nužno jedna godina prema čl. 7. Haške konvencije i uz to prema čl. 13. iste druga država započela je zaštitu djeteta. Prema čl. 10. Uredbe EZ 2001/2003 u slučaju nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta sudovi države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, da zadržavaju svoju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici ili dok dijete u drugoj državi ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi.
6. Radi iznesenog, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 409. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, 47/20, dalje: ObZ) odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, smatrajući da isti nije stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda, za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud, jer je žalbenim prigovorima predlagateljice dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
8. Naime, osnovano žaliteljica, i po shvaćanju ovog žalbenog suda ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17) i Konvenciju o nadležnosti mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece („Narodne novine“, Međunarodni ugovori / 09, dalje: Konvencija).
9. Prema odredbi članka 15. Zakona o međunarodnom privatnom pravu određeno je da se pravo mjerodavno za skrbništvo nad djecom određuje primjenom Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece od 19. listopada 1996. (NN Međunarodni ugovori 5/09).
10. Citiranom Konvencijom u članku 2. navedeno je da se ona primjenjuje od rođenja djeteta do njegove 18 godine života, a člankom 3. propisano je da država članice o kojima djeca nemaju redovno boravište, a nalaze se na njenom teritoriju mogu donositi mjere o dodjeli, ostvarivanju, prestanku ili ograničenju roditeljske odgovornosti, kao njeno prenošenje u skladu s člankom 11. Konvencije.
11. Navedeni članak 11. Konvencije određuje da su: 1. U svim žurnim slučajevima tijela bilo koje države ugovornice na čijem se državnom području nalazi dijete ili imovina koja pripada tom djetetu, su nadležna poduzimati sve neophodne mjere zaštite. Prema stavku 2. istog članka mjere poduzete na temelju prethodnog stavka glede djeteta koji ima redovno boravište u nekoj državi ugovornici, prestaju važiti čim tijela nadležna na temelju članka 5.-10. poduzmu mjere koje nalaže situacija. Prema stavku 3. mjere poduzete na temelju stavka 1. u vezi s djetetom koje ima redovito boravište u nekoj državi koja nije ugovornica, prestaje važiti u svakoj državi ugovornici čim mjere koje nalaže situacija i koje su poduzela tijela neke druge države priznaju u državi ugovornici u pitanju.
12. Temeljem članka 7. točka 3. Konvencije sve dok tijela navedena u stavku1. (gdje je dijete imalo redovno boravište) imaju nadležnost tijela države ugovornice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano, mogu poduzimati samo one žurne mjere na temelju članka 11. koje su potrebne za zaštitu osobe ili imovine djeteta. I konačno člankom 12. Konvencije propisno je sukladno članku 7. tijela države ugovornice na čijem se državno području nalazi dijete ili imovina koja tom djetetu pripada nadležna su poduzimati privremene mjere za zaštitu osobe ili imovine djeteta kojima je učinak ograničen na područje odnosno države, ako te mjere nisu u suprotnosti s mjerama koja su već poduzela tijela nadležna na temelju članka 5.-10.
13. Shodno navedenom, mjera koju je predlagateljica u prijedlogu predložila i ima vrijediti za područje RH, s time da ta mjera nije u suprotnosti sa eventualnim mjerama u Švedskoj, a iz stanja spisa proizlazi da tamo nije donesena niti jedna mjera vezano za pitanje skrbi djeteta.
14. Dakle, po shvaćanju ovog suda, smisao prethodno navedenih članaka jest da interes djeteta ima primarnu važnost. U suprotnom bi dijete bilo bez zaštite, izloženo nasilnom odvajanju i eventualnom odvođenju.
15. Temeljem navedenog, pitanje redovnog boravišta djeteta nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, već se radi o privremenoj mjeri kako je gore detaljno navedeno.
16. Radi iznesenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, slijedom čega je pobijano rješenje valjalo ukinuti, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud pribaviti mišljenje nadležnog HZRS-a i posebnog skrbnika djeteta te eventualno izvesti druge dokaze ukoliko ih stranke predlože te će potom, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odlučiti o prijedlogu predlagateljice za donošenje privremene mjere.
U Splitu 13. travnja 2023.
Sutkinja:
Vesna Kuzmičić, v. r.
